Izvinite, jel slobodno?

1#
Sjedim u polupraznom autobusu, tri-četiri sjedišta ispred mene nalazi se jedna plavuša, onako građena kao gazela, kreće se kao nešto što je iskočilo sa platna na premijeri „Jurskog parka“.
U autobus na jednoj od stanica ulazi umiljati starčić koji izgleda kao da je preslikan sa TV reklame za nekakav preparat za vitalnost u trećoj dobi.
Kreće se autobusom koji je u pokretu, imao je već dosta prilika da sjedne ali ništa od toga, „Veliki bijeli lovac“ je spazio plijen!
Zaustavlja se tik uz mjesto gdje plavuša sjedi, okreće se u mjestu i postavlja zamku.
Srce od silikona puca nakon par sekundi.Plavuša se miče na mjesto do prozora i izdiše, „Želite li sjesti?“
Mišn akomplišd!

2# (Monolog glasa u glavi jednog šizofreničara à la Penumbra Black Plague via Dža ili Bu.)

(vraća se sa pregleda u velikom gradu, autobus staje da pokupi grupu osnovoškolaca, ulaze i svi sjedaju osim jedne cirka dvanaestogodišnje curice)
„Jel ova nijema?Nije valjda da moraš ti da je pitaš hoće li sjesti?A šta je to dolje, majmunče, pa nije ti se valjda digao stoko bolesna?
A možda ti je jednostavno došla u posjetu stara drugarica, vibracijama sjedišta uzrokovana erekcija?Ali dobro, to si sanirao kožnjakom, mada ćeš se zbog te kineske eko kože sada toliko oznojiti da ti ne gine išijas natkoljenica čim izađeš na hladan vjetar.Budi uljudan, smireno, budi uljudan, zapamti šta je dobri doktor koji nam daje čudne bombone rekao!.“
(Proteže se i tapše je po ramenu*): „Sjedni, jadna ne bila!“
„Svaka čast šabane, s obzirom da imaš slušalice u ušima vjerovatno si se izderao toliko glasno da te je pola autobusa čulo!“