
Pod 1: Doći na slavu kao pravi vernik, dakle kupiti flajku vina i eventualno kafu i ratluk.
Pod 2: Čestitati svim ukućanima i uzeti kašiku žita jer je tako red.
Pod 3: E tu počinje najbolji deo. Prvo ide meze. Njega samo malo čalabrcneš čisto onako, da se zagreješ. Zatim, ide supa. Sipaj samo jednom, jer ako sipaš dva puta, domaćin će pomisliti da si došao sa robije. Zatim, na red dolazi sarma. Uff, srpska domaća sarma. Ali, ne loži se sipaj dve, tri sarmice jer ono najslađe tek dolazi: PEČENJE!
Pečenje(morao sam da ga izdvojim, jer otprilike zbog toga se i ide na slavu):
Jede se polako. Dakle, moraš biti umeren i skoncentrisan. Prvo uzimaš rebarce, nikako krtinu. Krtina ide na kraju, da oplakneš želudac. Ako su na slavi samo ortaci onda pojedi što više možeš, a ako ima i drugih gostiju, onda polako, ćapaj rebarce po rebarce. I na kraju, sve ovo zalij sa pivom. Izbegavaj kolače i torte, jer slatko goji.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Dobro, sad znam, dosad nisam znala kako da se ponašam. A je l' ovo pečenje i rebarca si sad jeo za Nikolu?
da...ladno kod ortaka bilo mrsno...