
Fraza se koristi da opiše tinejdžerku koja se ideološki identifikuje sa penzionerskom populacijom. Njene glavne odlike su tetkasti stil odijevanja i specifična estetika (preferira predratne sakoe tmurnih boja sa čipkom i mnoštvom broševa; vunene džempere nosi i u sred jula; voli da zaklepeće štiklama dok ide hodnikom; odlično vidi, a nosi naočare za vid; ne depilira nausnice, ne čupa obrve i sl.), kao i duhovno zadovoljstvo tokom razgovora sa starijim ljudima na autobuskim stanicama. Najsrećnija je kad sa nekom bakicom razglaba o vremenskim prilikama, reumi, kašnjenju penzija, Miroslavu Iliću... Redovno ide u crkvu. Da može, krstila bi se deset puta. Na more ne ide, a ako pođe zakopča se do grla i ne ulazi u vodu. Vršnjacima se obraća autoritativnim tonom, često koristeći riječ "dijete".
To je ona djevojka sa slike tvog odjeljenja za koju su svi mislili da ti je nastavnica.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.