Ljeta Gospodnjeg 1813. rodio se jedan od najvećih sinova naroda sa ovih prostora. I od prvoga dana se znalo da je predodrijeđen za velike stvari, zaključiše Tomo i ostali glavari okupljeni oko ognja tog hladnog novembarskog jutra. Šta činiti sa mladim Crnogorcem? Neki predlagahu da se da na velike škole, a neki, s obzirom na pripadnost relativno visokom narodu te se mogao očekivati visok rast mlađanog Njegoša, da se da u kampove košarkaške. Prisutno je i bilo razmišljanje da se pošalje u Ameriku, gdje bi na nekom od koledža mogao spojiti obije stvari.
Ipak, sjutra, stiže vijest da košarka još nije otkrivena i da se čeka da se rodi ovaj što je otkrio. Razočarani glavari, ipak ga poslaše na te velike škole a od košarke ništa ne bi i nije zabilježeno da je ikad zaigrao tu igru međ' obručima.
Ali, u narodu osta, i spominjaše se od tada, da kad se neko u nešto ne razumije da se razumije ka Njegoš u košarku. Kako tada, tako i danas.
to ti pričam, zamisli tu reprezentaciju, po jedan iz svake nahije. e, sudbino zlehuda, đe se ta košarka ranije ne izmisli :)
još mi iz glave ne izbija ova prva petorka: Rade Tomov, Kanjoš Macedonović, Krsto Zrnov Popović, vojvoda Mašo Vrbica i Bajo Pivljanin. a na klupi Jole Piletić, Lazar Sočica, Vuk Mandušić i nekoliko perjanika. jes da nijesu svi živjeli u isto vrijeme ali računam da bi žarili i palili :)
Prvi ili drugi? :-)
+