Bio sam klinac, možda drugi ili treći razred. Poslednji čas se završio a meni se pripišalo, ostavim ja užinu i ranac u učionici i odem do klonje. Vraćam se, uzimam ranac a tetkica mi dodaje tu kiflu, ja kažem: ,,Ma ne mogu, bacite, nisam gladan.". A ona napala da uzmem da ponesem, a na kurac treba ti kišobran dok pričaš s njom. Stojim ja i gledam je, u jednom momentu mi njen govor postaje sporedna stvar dok posmatram kako njena pljuvačka bombarduje moju kiflu kao saveznici Drezden četrespete. Od Drezdena nije ostalo ništa kao i od mog apetita. Uzeo sam kiflu i čim sam zamakao van bacio sam prvom psu. Inače plus.