Uzorak po kome se prave kolači, šablon, model. Koristi se za isecanje komada testa u određenom obliku.
- Uh, mala, kako si slatka ima da te stavim na modlu sa posebnim zadovoljstvom...
- Pih, ti na toj modli ni vanilice ne možeš napraviti, a kamoli breskvicu...
Ako si pomislio na sredstvo za oblikovanje kolača, prevario si se. Voliš kolače. I ja. I meni bi prvo to palo na pamet. Čuj modla, na šta bi me drugo asocirala nego na kolač. Neće valjda na šešir profesora Koste Grujića, ovaj Vulića... Vujića jebem ga u šešir taman. Modla - kolač. Vidiš, isti smo. Isto smo pomislili. Kao da su nas modlom pravili. Kao da smo liveni u istom kalupu. Ups, eto poente, pade nam pod nos sama od sebe.
Modla je sistem. Sistem koji oblikuje ljude po svojoj volji. Da budu oblika kakvog njemu odgovaraju. Da budu ukusni kako bi ih lakše svario. A sistem koristi različite modle. Ima debele, tanke, mršave, srazmjerne, smiješne, savršene dabome. A l' svaki oblik je proizvod mašte sistema. I koliko on god mislio da se razlikuje od onog drugog oblika, vara se. Iz iste su kuhinje izašli, iste su ih ruke mijesile. A oblik, manje je bitan, zapravo ne igra nikakvu ulogu. Sistemu je bilo dosadno pa ih je napravio više. Zato i postoje, zbog dosade.
I tako se mi kolačići šetamo uniformisani, modelirani po mjeri sistema. Ima nas mnogo, ličimo, a sve čega ima u većoj količini bezvrijedno je. Sistemu neće biti žao da te pojede, baš zato što će tvoje mjesto zauzeti neko isti kao ti. Baš kao poštanske markice novijeg datuma, proizvedene u hiljade primjeraka, pocijepaće nas i baciti na ulicu. A da si rijedak slučaj, i da imaš neku vrijednost, sistem bi te sačuvao. No o tome ne možeš ni razmišljati, ipak si ti ispao iz modle.
Deder mi donesi modlu za nacionaliste, ovi komunisti nemaju više prođu.
