Navijam za Zvezdu u fudbalu, u košarci za Partizan
Slina u najavi. Ljigavac u razvoju. Bezbojna, bezlična i bezoblična masa, bez ukusa, ali ne i bez mirisa. Kandi mnogo. Čuj mene vnogo. Mnogo.
Početkom devedesetih, u vrijeme najveće sportske ekspanzije na ovim prostorima generacije rođene krajem sedamdesetih i u prvoj polovini osamdesetih opredjeljivale su se u navijačkom smislu za Zvezdu ili Partizan, podjebavajući navijače Zvezde za basket, a navijače Partizana za fudbal, ali su isto tako bili spremni da istrpe provociranje iz suprotnog tabora na račun slabije pozicije svog kluba u jednom od sportova. Upravo ta podjela omogućila je da na površinu isplivaju djeca konformizma.
Pitanje kome će se prikloniti carstvu za njih je imalo jednostavan odgovor - onome koje u tom trenutku i u tom sportu ima više bodova na tabeli. Postoje ljudi koji navijaju za Čukarički. Postoje ljudi koji ne navijaju ni za koga, koji su neutralni i koje sport ne zanima. I to je u redu. Ali, postoje i gorepomenuti kvislinzi, koji, zauzevši vin-vin poziciju, izbjegavaju bilo kakav otvoren sukob u kome bi bili u podređenoj ulozi. Za njih navijanje nije emocija, već prosta računica.
Sačuvaj me, Bože, takvih ljudi.
- E, momci, jeste vidjeli kako ovi naši odvališe sinoć...
- Ćut'! Koji naši?i? Sinoć si s Delijama, jutros si sa Grobarima. Takvi kao ti su cvijećem dočekali Hitlera. Ako ne prestaneš da kenjaš, mogao bi neko da ti malo polomi kičmu! A, da.... Ti nemaš kičmu.
highlander007 · 11. apr 2014.
