Nazvat' ćemo vas...

Ulazim rastresen sav u kuhinju privatne firme u kojoj se crnči od jutra do sutra,dok mi čistačica,pogrbljena starija žena govori da je javila direkoru da ga čekam.

Čekajući tako,okruglih 40 minuta razmišljam o tome kako je to već 5-i posao gde predajem molbu,kako sam jedva nakuckao za bus do te firme i nazad,znoj se sljeva i dok forsiranjem priče čistačica me ispituje "odakle sam,šta sam,što sam i ako sam,zašto sam?",i uz skromna i jednostavna odgovaranja na pitanja molim se da sve prodje u najboljem redu... da napokon dobijem bilo kakav POSAO!

Nakon 40 minuta,dolazi sjedi,stariji gospodin koji mi pruža ruku i govori da se zove Miloš.Kruži oko stola,sjeda sa moje ljeve strane,spušta neke papire na stol i pita me : "Šta si završio?"... odgovaram "Elektro - tehničar računara"... on me gleda i postavlja drugo pitanje "Razumiješ se u struju!?!" (nakuplja se mala doza bjesa u meni) i taman da mu kažem da "razumijem da je opasna i da se sa njom ne igra",prekida me zvono njegovog telefona! Ne bih to bilo ništa čudno da to nije bio 2 Pac - Changes i da on nije razgovarao 15 min...

Nakon 15 min razgovora,budi me rečenicom "Dobro Aleksandre,kažeš da se razumiješ u struju,dajte mi broj telefona i ime,razmotrićemo i nazvaćemo vas,eto.... toliko"!!!