Ne mogu da verujem da sam to jeo

Trenutak istine. Saznanje da si kao mali halapljivo mažnjavao ono što danas ne možeš da smisliš. Šok i srčka na pomolu.

- E, kad je bio mali uvek mi je trenirao živce.
- Da, i onda kad mi je seo u auto dok sam popravljao motor i zatrubio. Glava mi odzvanjala tri dana.
- A i bio je ješan. Obožavao je da jede pihtije kao nenormalan, a tek puževe kako je tamanio, uuu, sve u šesnaest, srce mamino. Hoćeš sad da ti ih spremim, nisam dugo?
- Šta sereš? Ja to jeo?! Lažete me! Garant me zajebavate! Ja to nikad u životu ne bih probao! Odvratno!
- Jesi sine, evo i slika kad si ga usisavao iz kućice. A evo i slika kad sigurao prst u kućicu i sa slašću olizao. Hej, jesi li dobro?! Šta ti je?! Brzo vode, brzo!!
VUVučica21 · 21. apr 2012.
Komentari · 4
NĆ

Sve što voleh, sada ne mogu da smislim, sutra ću od gladi umreti...! Ispovest iz bulimije...

Dobra defka, ja sam slabo ne hteo u detinjstvu nešto, samo mi je ostalo da ni dan-danas ne volim kuvani jebeni kupus...!

Prijavi se da bi komentarisao.