Nekadašnja vremena

Referenca na vremena koja se zapravo nikad nisu ni dogodila, na prošlost više kreiranu u glavi nesretnog i poraženog pojedinca, opsjednutog jadnika kojega je društvo kakvo jeste bacilo na dno nakon što je prošao sito i rešeto vođen ambicijama, težnjama i nadom da će, ako se bude trudio i dao sve od sebe (tako su mu govorili stariji, koji su uglavnom, na tom dnu ostali prikovani cijelog života) izaći iz jame u kojoj se slučajnom lutrijom rodio, ne sluteći da će toj lutriji dati svoj danak, prije ili kasnije, ako ne bude imao đavolsku sreću.
Zato on, bolno izrevoltiran društvom koje sistematski uništava svaku čovjekovu pozitivnu misao , u glavi sebi pravi lažnu sliku o boljem juče, o boljem ''nekad'' jer u bolje sutra više ne vjeruje. Tu iluziju o boljem nekad sebično čuva u sebi i ne da joj da umre, jer bi sa njom nestao i on, kada bi morao da prizna da toga nema i nije bilo, jer bi time rekao sebi da je niko i ništa, da je cijeli život to bio i da će ostati.
Zato, nikada ne prekidajte starije kada prepričavaju svoj život, kada vam bake govore da su svi momci gledali u njih na prelima i djedovi kako su bili glavne čivije u stanici i miljenici direktora, šefova itd, jer to je njihova egzistencijalna laž, bez te laži oni su živi mrtvaci koji slepo tumaraju prema provaliji. Ne oduzimajte im to, ni po koju cijenu.
Postoji samo jedna stvar koja je bila bolja u mladosti, a to je jer mlad čovjek gleda prema gore, iako je na istom dnu. Čovjek je uistinu potpun samo dok se bori i vjeruje u snove, nezaustavljiv sve dok zamišlja sebe u kalupu svojih ambicija. On lebdi u oblacima svoje mašte i gleda neprestano u visinu i još više luta nošen nezadrživim entuzijazmom i voljom, dok u starosti obori pogled i vidi turobno dno. Ljudi to nazivaju staračkom ravnodušnošću i mudrosti, ja bih to nazvao poraženošću.