nesanica ( popravni rokovi )

Naime, riječ je o pokušaju odmaranja tijela i duha od dnevnih aktivnosti. U normalnim situacijama to se manifestuje lijeganjem u krevet i snom, dok se, eto u nenormalnim situacijama, ili u konkretnom slučaju popravnim studentskim rokovima, manifestuje svime osim snom.

Odsjek: Bosanski jezik i književnost, godina 1, prvi put

Situacija: Student sa još dvoje svojih kolega pred profesoricom na usmenom ispitu.
Prof: Reci mi sve što znaš o glagoljici i ćirilici.
S.: Usporedbom ćiriličnih i suvremenih grčkih tekstova kazuje da je grčko uncijalno pismo bilo temelj na kojem se razvila ćirilica. Naziv uncijalni treba dovesti, je mišljenje većine, u vezu sa starorimskom mjerom: uncia = 2,663 cm. U svakom slučaju riječ je o svečanom pismu, s velikim uspravnim slovima koja stoje svako za sebe, to jest nisu međusobno povezana.
Prof: A interpukcijski znaci??
S.: Interpukcijskih znakova nije bilo, osim tačke koja je služila za odvajanje rečeničkih cjelina.
Prof: A tačka nije interpukcijski znak?
S.: Jeste, ali nisu korišteni ostali: dvotačka, navodnici...
Prof: Možeš da ideš.
S.: ??!! ... pao sam?
Prof.: Naravno.

( S. pada u stanje transa, dodiri sa stvarnošću ravnaju se s nulom, u glavi mu se gomilaju misli a on ih nesvjesno izgovara pluglasno, gledajući sa strane djeluje da razgovara sam sa sobom...
S.: poluglasno, ( i nesvjesno, i dalje sjedi u pred veličanstvenom Prof., zuri u pod )
Da idem?? Kuda da idem? Kući ne, još da požurim da starom kažem da sam mu bacio 360 dana plus vikende što je radio oko kuće, i onih par milja maraka, ne nee, kući ne idem, da idem Alisi, ma ne i ona će sad s ispita nije njoj do mene, čemer, tuga, jad... odo' da spavam... ( ustaje, indeks mu je u ruci, krene naprijed dva koraka i zastane, uzdahne jako, pogleda u indeks i opet krene, pa zastane, pogleda u indeks i opet uzdahne, i krene, na vratima se okrene prema kolegama, nabaci poluosmijeh i načini pokret rukom koji bi trebao da predstavlja mahanje: sre..t.no... izlazi napokon.)
da l' da idem pjehe, ma ne mogu, nemam snage za to, još sam pao godinu, uzet ću taksi...
scena2: 1 pm, stan, krevet, S. leži onako u odjeći i pokušava da zaspi, kad ono međutim krenu da sijevaju razne ideje i mogućnosti, šta, kud, kako, možda bi moglo...
scena3: 7 pm, ulazi cimer u sobu ( međusobno se imenuju po likovima iz filma Tesna Koža )
Cimer: Pantitju, jesi za neku kaficu??
S.: M..m.može Đole, pripravi jednu i za mene, eto me, samo da malo odspavam.
.... misli nastavljaju da se roje... od mogućeg sna ni traga ni glasa...