
Čarne, smeđe, zelene, plave ili albino crvene potpuno je nebitno. Ta ogledala duše, čak i potpuno zdrava, prevariće vas kao nijedno drugo čulo. Slatko je slatko, da ne nabrajamo ostale ukuse. Ako nemate preko četrdeset godina, niste učesnik rata i bivši artiljerac, slušaćete dnevnik bez čitanja kajrona ili gledanja u onu tetu što simultano prevodi za gluvoneme. Neobrijani štrokavi čika bljuzgo koji sedi u polupraznom bioskopu pet mesta levo od vas definitivno ne miriše lepo. Svila i pamuk su mekani, kamen i gvožđe su tvrdi, a ona muška stvar u zavisnosti od situacije.
A oči ? ... Stare izdajice ... prodaće vas kad to najmanje očekujete i u za vas najnezgodnijem trenutku ...
Ne kaže se uzalud: "Da li me to oči varaju ?"
Krenem pre koji dan kolima na posao, u teškom cajtnotu kao i obično jer mi je više od pola prethodne noći proletelo u bleji na Vukinom četu sa stalnom postavom. Dakle, garim tako, standardnih devedeset, i na autobuskom stajalištu kod crkve na bregu, sa brat-bratu sto-stopedeset metara detektujem žensko čeljade, onako fest zgodne preplanule tanane figurice, pokrivene letnjim aljinčetom na bretele i slapom duge crne kose.
Pokahontas, matori …
Refleksno oduzimam gas, razdaljina se smanjuje, osećam kako mi se usta sama šire u kez broj dva, poznatiji kao keršme -kez. Sada već uočavam i stidljivo ispruženi palac. Ne sluteći zlo, približavam se mestu budućeg totalnog raspada sistema. Tek u zaustavnom vremenu registrujem da ribica ima facu koja može pokrenuti stampedo. Kasno, suviše kasno. Dok otvaram prozor, lik Pokahontas se lomi u paramparčad, i u kadar uleće kćerka Džeronima i Jelene Janković, glavom i bradom (naročito bradom).
“Izvinite, jel’ idete do Z. ?”
“Ne, ne idem, nažalost … idem samo do P.M. ” lažem u očaju, dok alter ego na subliminalnim frekvencijama vrišti u curičin mozak: “Odustani !!! Odustani!!! … To je samo par kilometara dalje … Silovaće te usput ovaj matorac … Iskuliraj ...”
“Pa, dobro, i to mi je zauvar … ko zna kad će autobus …”
Zauvar ? Zaušku bih ja sam sebi zalepio najrađe ...
Tih nekoliko kilometara proteklo je u neprijatnoj tišini, ako se izuzme glupavi radio …
I tako sam toga jutra em zakasnio na posao, em otišao u P.M. … a tamo nikad pre nisam bio …
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Bravo, evo +
plaćena kazna za prebrzu vožnju :)
plaćena kazna za prebrzu vožnju :)
Izgleda ... :)))
@Denisx: hvala ...
Odlicno +++