Prijava
   

Neznanki iz busa

Želeo bih da znate, bio sam potpuni laik za te stvari. Tu i tamo sam se ljubakao sa nekoliko devojaka, ali nisam išao dalje. Bilo mi je tada 14 godina. Uglavnom moje jedine dve ozbiljnije ljubavi u to vreme su bile Mina Lazarević i Monika Poter, možda ste je zapazili u nekom filmu, ima zelene oči i slatko prćast nosić.
A onda se desilo. Morao sam tog jutra po neki flet kabl, pa sam hvatao prvu šesticu do grada. I umalo umro. Nosila je somotne pantalone. Voleo bih da ste je mogli videti tad. Razumeću ako se zanimate za njen izgled. Mogu vam reći da je bila lepa. Neobično lepa. Toliko lepa da sam čvrsto bio uveren u dve stvari. Sigurno je da nikad ne bi prošla kao manekenka, nije bila preterano visoka. I da su male šanse da pozira za kalendare. Znate, ako bi joj dodelili na primer februar, onda bi taj mesec imao 365 umesto 28 dana. I to bi bio problem.
Ovde bih se vratio na deo kada sam je ugledao. Iz nekog razloga sam ubedio sebe da se zove Jovana i da je sestra mog ortaka. Pogrešio sam. Bila je suviše lepa da bi se zvala Jovana i nije imala veze sa mojim ortakom. Što je bilo dobro po mene, jer bih u suprotnom morao napustiti zemlju. Bio je malo prek. Naravno sve sam ja to doznao kasnije. U tom trenutku sam jedino želeo uskliknuti:
-Hej, somotne pantalone.
Mada nisam. Ali sam joj napisao pesmu. Išla je nešto:"Zbog tebe bih vampira na krst stavio i ribu u vodi udavio". Verovao sam da je to opaka stvar. Nije delila moje ubeđenje. Rekla je da sam seljak. Sad, da je htela da priča sa mnom, ne bi mi to teško palo, ali nije. Bio sam ubeđen da se samo pravi, ali moram vam priznati da je bila istrajna u glumi.
Onda je otišla. Znate, tad je rekla da joj je žao što ide. I to je najbliže što sam joj prišao. Od tada su prošle godine. I moram vam priznati, nikad nisam imao devojku sa somotnim pantalonama. Sve mi to pomalo nedostaje. Sutra bih i sam trebao da se vratim studijama, mada nemam neku želju.
Ako je vidite kako šeta Terazijama, recite joj da još nisam napisao bolju stvar. Prepoznaćete je lako. Pored nenormalno tužnog osmeha, ima običaj da vrti levi dlan. Provalio sam tajnu, tako okreće tuđe svetove. Pa recite joj to, ili još bolje, nemojte joj ništa reći. Ali mi javite da je dobro. Obavezno.

Komentari

Nije tebi ortak moj nikako dobro, u teškom si kurcu. Al' dobro, ovde te maksimalno razumem. I ja sam ''upoznao'' jednu devojku u busu. Elem, ovo stoji isto kod nje:

Mogu vam reći da je bila lepa. Neobično lepa. Toliko lepa da sam čvrsto bio uveren u dve stvari. Sigurno je da nikad ne bi prošla kao manekenka, nije bila preterano visoka.

Onda sam je jednom video u klubu, i startovao je napolju. Beše to drugov 18i, a ja sam bio pijan k'o balvan. Stao sam pred nju, klatio se k'o totem, rekao sam joj boga pitaj šta, a ona me ljubazno otpravila i rekla da ćemo ''pričati kada se otreznim''. Jebiga. Sinoć sam je opet video, sa nekim likom u klubu se ljubi. Jebiga, bio sam pijan, ali opet mi je u glavi bilo milion stepeni.

Fala, matori, što si me slušao, nemoj naplatiti sesiju. :)
+

Младост, лудост. Што пре одустанеш од заљубљивања лакше ће ти бити. На крају схватиш да је то само глупа активност смишљена да прекратиш време.

ma ništa prijatelju moj. Mene jedino nekako kopka, što ja to nikad nisam osetio prema devojkama sa kojima sam bio. Al jebem ga...

Има времена, то се на крају осети према девојци са којом се конташ. Сурова та љубав х)

...volela je da nosi...Kurtone. Po dva u svaki džep i jedan ispod jezika, kako bi dugo, što duže ćutala, dok bismo u nekim snovima, najmojijim od svh snova, igrali tango. A ja sam nosio nekoliko grama ljubavi, bejzbolku i dva, tri nelečena es ti dija. I sve sam joj to prosuo u facu, onako šeretski, kobajagi usput, kao da sam sve svoje imanje celog veka za nju čuvao.
Ne uzevši joj za zlo što se krila od mene sve ove godine, zamolio sam je za uslugu. Pitao sam da nikad ne pokvari senke koje na zidu slikaju naši spojeni prsti, i da nikad ne zaboravi novembar.
A ona je samo prošaptala "Koliko misliš da imam godina, devet? Ovo proseravanje nije ni za prelaznu ocenu".