Prva rečenica koju izgovara dete kad ga roditelji nadju sa fiksnim telefonom u ruci, u cilju opravdavanja desetominutnog razgovora.
Počnu da se vrte oko onoga ko priča, i stalno mu pokazuju na zamišljeni sat na ruci. Odjednom je i njima potreban telefon. Ne prestaju sa gundjanjem, dok dete ne poludi i ne spusti slušalicu, a roditelj u istom trenutku, sa osmehom na licu napušta sobu ili nastavlja sa onim: "Ko će to da plati?", "Šta imaš toliko da pričaš više?", "Pa, zar se niste ispričali u školi?"
dete: Ali tata, nisam ja zvala..
tata: Videćemo, vadim listing ovaj mesec!
коначно! :)