Opasnosti po kafanske svirače u prisustvu VIP gostiju

Kafana u starom Rimu. Stolovi prekriveni kariranim stolnjacima solidno su popunjeni gostima ogrnutim u bijele, izuzev jednog stola u ćošku. Kafanski svirači nastupaju u sastavu:
Avatarus - harfa,
Đoganije - ritam lira,
Đasmin Aurelije - bubanj,
Bitrius - bas lira i
Džejus Kebus - vokalni solista.
Avatarusu je danas rođendan i svira kao nikad, ne obazirući se na pokidanu 46-u žicu i Đoganijevu raštimovanu ritam-liru. Džejus Kebus je ponovo na visini zadatka i zabavlja goste vješto balansirajući između različitih muzičkih žanrova. Gazda lokala, Punis Brodus, zadovoljno trlja ruke. Samo on zna kakav važan gost dolazi večeras.

Odjednom, žamor se stiša. Muzika stade i u kafanu uđe lično Cezar sa pratnjom. Smjestiše se za prazan sto u korneru. Muzika nastavi da svira, a Džejus Kebus na mig Punisa Brodusa požuri do Cezarovog stola:
Džejus Kebus: Ave, Cezare!
Cezar: Ave, jašta!
Džejus Kebus: Je li Vašoj Visosti po volji neka pjesma?
Cezar: Može! Sviraj!
Džejus Kebus: Šta da sviram?
Cezar: Pa, onu moju!
Džejus Kebus: Oprostite, sviramo vam prvi put. Koju?
Municije: Ne znaš Cezarovu omiljenu pjesmu!? :vadi čakiju:
Cezar: Polako, Municije! Moja omiljena pjesma je od Viki - Nije kocka bačena.
Džejus Kebus posle kraće konsultacije sa muzičarima: O, Preblagi, oprostite nam, ali momci ne znaju tu pjesmu.
Municije: :opet vadi čakiju:
Cezar: Municije, miran! Ja nisam čovjek od jedne želje. Evo druge želje, nju znate sigurno. Svirajte mi "Morituri te salutant!"
Džejus Kebus: :GULP: