Zaspati na lovorikama, najkraće rečeno. Dostići trenutak kada stvari više nisu toliko važne i kada počnu da se rešavaju same od sebe, bez direktnog upliva sa naše strane. Život postaje uglavnom ravna linija, možda tek poneki otkucaj s vremena na vrijeme, čisto da se primijeti da smo još uvijek tu. Pažnja više nije potrebna, život u grču je prošlost i vrijeme je da se okrenemo sebi. Ima ko će da brine, ukoliko je uopšte potrebno brinuti.
- Vidi, vidi, baš si se opustio u zadnje vrijeme!
- Nisi ni ti više praćka, ako ćemo pravo.
