Osmijeh

"Smej se, samo se smej, svijet je ljepši kad su rubovi usana bliži očima..." Zamisli tu tugu od svijeta, da nema osmijeha. Nesuđeni poslodavci nakon formalnog razgovora ne bi mogli osmijehom da vas učtivo izbace iz kancelarije. Djevojka oko koje ste se polomili da ukradete gram njenog vremena samo da bi saželi u par riječi ono što osjećate, što nije ni malo lako, ne bi mogla osmijehom da vam da lažnu nadu i produži agoniju, ostavljajući vas za 'zlu ne trebalo' i hraneći sopstveni ego. Ljudi koji su u dobrim odnosima sa svima bi izgubili dobar dio simpatija društva, a vi biste malo lakše razabirali prave ljude. Radnice u buticima ne bi imale pokriće za svoje navalentno ponašanje. Manje biste imali želju da ubijete promotere i anketare po ulicama...

Zato opusti mišiće lica, pa ih povjeri autonomnom dijelu nervnog sistema na upravljanje. Osmijeh je previše lijep da bi se koristio kao katalizator prodaje muda za bubrege.