Pančićeva omorika

Picea omorica, relikt iz pradavnih geoloških epoha. U kategoriji velike ugroženosti, jer zbog neprilagođavanja klimatskim i ostalim promenama ima mnoge osobine koje je svrstavaju u drveće sa tzv. lošim takmičarskim sposobnostima.
Pored toga što ne može da opstane u okruženju drugog drveća koje je guši, Pančićeva omorika i sama uništava sebe: obrasta oko svojih mladica, zaklanjajući im tako sunce i sužavajući im prostor za razvoj, pa one uvenu pre nego što uspeju da se razviju.
Često se čuju predlozi da se Pančićeva omorika spasava tako što bi se mladice izmeštale iz svojih staništa u neka druga, gde bi imale bolje uslove za opstanak i razvoj.

Tipično srpski. I u okruženju drugih naroda, i u odnosu prema svojim mladima, za koje na kraju ispadne da je bolje da odu da žive negde drugde, nego da ostanu ovde i budu ugušeni starijim drvećem koje se širi pa ne zna za dosta.
Izgleda da je jedino rešenje za Pančićevu omoriku, ako uopšte misli da opstane, da podnese zahtev za promenu prezimena i državljanstva.

ФРФрајкор · 3. avg 2020.
Komentari · 8
ST

Previše idealizacije, gosn Frajkore, nisu baš ni svi mladi divna, naivna, vaspitana i neiskvarena bića. Naprotiv... Da ne govorim o nivou neobrazovanja koje postaje sve očiglednije i površnog doživljaja svega. Ali, nije na nama da ispravljamo krive Drine, već da živimo u sebi i za sebe, pomažući drugima tako što im nećemo odmagati

ФР

Tačno, Stratimire. Sve od A do Š: i karakterne crte, i obrazovanje, i površnost... Čak i "nije na nama da ispravljamo krive Drine". Sve potpisujem.

I znam da nema nikakve koristi od konstatacije da oni ne postaju takvi sami po sebi, nego pod uticajima (unutrašnjim i spoljnjim) u kojima se formiraju kao ličnosti. Oni nisu krivi zbog toga, ali oni će ispaštati (i već ispaštaju).

Ova definicija je nastala u raspoloženju posle razgovora sa jednim ocem koji je osuđivao svoju decu i njihove drugare što su takvi kakvi su. Šta se tu može? Više ništa, osim "pomažući drugima tako što im nećemo odmagati", slažem se. Ali, ako to kaže neko kao taj moj poznanik (koji je dovoljno odmogao svojoj deci kada im je bio najpotrebniji, a danas ih s nekakvim pravom pljuje i grdi), onda nemoj da mi zameriš što ne mogu da ostanem ravnodušan.

Prijavi se da bi komentarisao.