
To je ono što piše na ambalaži špageta, pirinča, tunjevine ili nekog drugog 'spremno-za-13,5-minuta" jela. Zapravo, istina je da u tom pakovanju ima jedva dovoljno da se sam najedeš kao čovek. Jasno je da je zemlja porekla proizvoda neka emancipovana europenska zemlja u kojoj ljudi pojedu taman toliko da se zasite, ali zaboga, zar nikad nisu čuli za pojam "ispitivanje tržišta"?!
Kad završiš sa ovako nekim pakovanjem i navino poveruješ u praktičnu upotrebljivost informacije o količini namirnica, nađeš se u situaciji da kada sve to bude prokuvano, spremno za serviranje, sa tugom pogledaš u sadržaj šerpe/tiganja, shvatiš da na scenu stupa sindrom "mala bara puna krokodila", i kao svaka normalna hedonistički rastrojena osoba otperjaš svog gosta na večeri, pustiš omiljenu seriju i prioneš na has.
Jebi ga brate, malo je ovo za nas dvoje.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Извуче те последња реченица, некако даје неопходну кулоћу дефиницији. :)