
Imenica koja označava osobu čije ime u našem prisustvu nikako ne sme biti izgovoreno na glas. Umesto izgovorenog imena, koristi se kratka pauza na mestu imenice u rečenici, propraćena značajnim pogledom.
A: Pretrčavam juče ulicu i sudarim se sa ( ućutimo na tren i uputimo značajan pogled pun saosećanja ) Nisam mogao da joj se ne javim. Ne
ljutiš se valda? Drži se za ruku sa onim glavatim ( takođe ućutimo i uputimo pogled pun gađenja i prezira ) i sva je tako u oblacima i mogu ti reći da nikad bolje nije izgledala ( dolivanje ulja na vatru sa porukom: kreten si što je nisi bolje čuvao, nikada u životu nećeš naći tako dobru ribu)
B: Glavati, onaj, onaj što mu ćale ima one farme kokošaka. Pilićar, jebem mu mater.
A: Nije ti on kriv ništa brate, ti si sjebo to sa ( pauza pogled)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
istina +