Neka izreka narodna, kontradiktorna samim tim ko svaka narodna izreka. Govori o tome, da je svakom čoveku unapred zapisano kolki mu je, mislim život, odnosno vek i da će ga on odživeti do kraja, ma kakve ga bolesti saletale. To jest, svaki lek će da deluje kod njega, iz prostog razloga što mu nije suđeno da tad umre.
E, sad, danas bi bilo logičnija suprotna verzija: "Ko ima lek, taj ima i vek", pogledajte samo Medžika Džonsona na primer, mada ko zna kad okreneš možda je i Džeksonu suđeno da umre drugi put.
-Mogli smo da izginemo u Sićevačkoj klisuri, jer ovaj ludak vozi ko nenormalan.- -Epa, Bog vas čuvao, ko ima vek , taj ima i lek.-
Kad se neko potpuno zablentavi radeći neku običnu stvar, a zamišljajući ko zna šta. Ko je posmatrao blaženstvo i sreću na licu svake žene kada se dokopa baštenskog creva i krene da zaliva dobro zna o čemu govorim. Jebem li ga o čemu misle, al su baš srećne...
-Matori, ako nije problem jel se možeš okreneš na drugu stranu dok radiš taj biceps? -Što, šta ti smeta? -Pa zaneseš se brate ko žena sa crevom, praviš face i jebeš mamu nekom, iskoči ti ta glupača na čelu i dodje mi da te drknem ovom šipkom u glavu. Lepo se ti okreni pa jebi mamu zidu.
Pitanje kojim ustvari nećeš da saznaš ko nekoga šiša već želiš da mu kažeš : Ko te jebe, a opet ne želiš ni odgovor na to pitanje.Ko te šiša je velika zagonetka čak i za onog koji tu mantru izgovara.
Slično nešto sa Ko nema u glavi, ima u nogama s tim što je ovo daleko zajebanije i po džep bolnije jerbo trošiš benzin, ili plin, ili naftu, ili kerozin u zavisnosti od čega već.
- Čekaj bre, Aco, pa ja pojedo ono hadsonsko goveče i ne vadih glavu iz čorbaluka, a ti se ne seti da me podsetiš da ih pitam da li je Kosovo još naše? - Jebi ga, Ivice, ja sve gledo u onu tarabu. - Aj vraćaj se, ko nema u glavi, ima u kerozinu. I onako ne plaćamo.
Oduvek smo bili miroljubiv narod. Kod drugih naroda kada neko jako mirno, bezbrižno i dugo spava kaže se 'spava ko beba', 'spava ko medved', samo kod nas postoji 'spava ko zaklan'. Istina je, doduše, da zaklani ljudi daleko duže spavaju i od beba i od medveda.
Najesti se ko car. Besplatno, obimno, kvalitetno i na kraju još primiti platu za to.
Autor i voditelj nekad interesantne emisije, koji je od jebavanja po sibirskim vukojebinama i skandinavskim pripizdinama, svoju emisiju sveo na opšti krkanluk po obližnjim selima. Od čuvene Čukotke, koju je RTS reprizirao više od reklama, Memedović nije snimio emisiju dalje od Beograda 100 km u poluprečniku. Ionako gostoljubivi domaćini, svoju gostoljubivost podižu na viši nivo, jer Bože moj, ću izađem na televizor a Memedović sa ekipom to sve vešto koristi i jede ko izgladneli solunac, pa makar povod za emisiju bio totalno banalan.
- Jovane, ajde dok desertiramo da se dogovorimo gde snimamo sledeće nedelje..
~ Mogli bi ponovo u Bački Petrovac. Nešto mi se prijeo slovački kulen a biće sigurno i štrudli sa makom. Snimimo neki prilog o lipicanerima gospodina Hološka i nažderemo se ko onomad u Selenči kad su ovi slavili ulazak fudbalskog kluba u beton ligu.
Označava stepen nečijeg ubermajstorskog obrađivanja datog predmeta ili bića. Na gradacionoj skali iznad "obradio ko Željko Samardžić matoru pizdu" ili " opravio ko švaba bicikl" a daleko ispod "omazao ko Rumun paštetu Argetu". Sve u svemu označava temeljno obavljen poso.
Negde u šumom okruženom mormonskom naselju
Sestro Meri, zaboga, zašto ne brišete ruke posle jutarnjeg spravljanja maslaca, svećnjak je vazda mastan, ne dao gospod da mi isklizne. Mora da ste se mnogo ukaljali, ceo svećnjak je memljiv.
Sestra Meri daje samo iskrivljen smešak i značajan pogled nadmoći.
Fraza koja se izvuce ko slamka spasa, u tragicno-neutesnim situacijama.
-Sto nosis gips oko prepona? -Napao me komsijin Pit i pokidao mi muda. Jedva sam ostao ziv, al nikada vise mi se nece dizati kurac. -Uf, zajebano! Al, cuti, ko zna zasto je to dobro... ...I da, pozdravi Marinu!