Nešto što je staromodno, prevaziđeno, demode. Objedinujuća definicija svih prošlih, zaostalih vremena i generacija koja nimalo ne odgovara savremenom, ultra-sofisticiranom svetu. Totalitarno voluminizirani izraz koji možda baš zbog toga najradije i koriste najplemenitiji predstavnici istog: kvazi-intelektualci i intelektualke, metroseksualci, homosi i, uostalom, svi wannabe pripadnici urbane društvene kaste ljudskih imitacija i moralnih nakaza. Doduše, obzirom da termin iz naslova direktno potiče sa francuskog govornog područja, pomenuta voluminiziranost se donekle i može razumeti. Au-revoir.
- 'De ćeš, Mladene? - Ma, pusti me, Povlene, zakasniću na dejt... - Oh, kučko moja muška...Pa, ko je srećni dobitnik, ako smem da znam? - Jedan slatkiš iz teretane u kojoj vežbam...'Naš kako je sladak... - Slatkiš? Iz teretane? Pobogu, Mlađo, pa to je tako passé! Treba da probaš cev od auspuha, to je sada in...
- I? Kako je prošlo upoznavanje sa budućim tastom i taštom? - Pa, ono...i nije bilo tako loše. OK su me prihvatili obzirom da sam im napumpao ćeru. A i doneo sam cveće, piće, znam ja red, xexe... - Da, jebote. Cveće i piće nikada neće biti passé...
Trijumfalni zaključak na kraju savetodavne besede. Samo uradi kako sam ti rekao i nema frke, svi problemi će nestati, lipe će procvati, Sunce će zasijati, račun za struju će se platiti sam od sebe, ukratko, nestaće svi uzroci tvoje glavobolje. E sad, jebiga, moguće je da će ponuđena rešenja izazvati neku drugu vrstu glavobolje, ali šta sad, život je nekad siv k'o Bajaga, nekad žut k'o govno.
- Vidi, moraš biti pažljiv i nežan. Nemoj samo da se praviš da je slušaš, stvarno je *slušaj*. Vodi je u pozorište, lepo se obuci i obavezno glumi da ti nije smor. Kupi joj cveće. Nemoj da kradeš sa groblja, idi u cvećaru! Spremi neku večericu, ili naruči iz restorana ako ne znaš da kuvaš, lepo aranžiraj sto, sveće i te munje. Nemoj da prdiš za stolom! To je veoma važno. A posle, posle vidi šta ćeš. - I znači ako sve to uradim konačno će se smilovati i udeliti mi prkno? - Samo me slušaj i nema glava da te boli.
Popizditis koji se javlja prilikom psihičkog suženja svesti.
-Matori sam ti prič'o kad sam bacio ženu s' drugog sprata? -Gde bre, kad? -Prošle godine na moru, ja gledam finale Lige šampiona, pucaju se penali, a ona zvoca nešto, ja je ne jebem ni 2%, a ona cap za daljinac i promeni kanal! -Auuuu...brate, izvela te iz takta! -Jašta bre, popizdeo sam, uvatim je, dignem i bacim kroz terasu! -Pa šta ti rekoše u muriji brate? -Ma ništa, da pazi kako zaliva cveće! -Kakvo bre cveće? -Pa ja sam prevodio, otkud moja Milka zna grčki!
U mojoj glavi živi jedan drvodelja. Pravi najdivnije lukove i drvene pregrade, rezbari neverovatne ukrase i dekoracije, a ume i da izveze pravu čipku od drvenih letvica da padneš na dupe od divljenja.
U mojoj glavi živi jedan kuvar. Kuva fantastična jela i sprema lepe kolače. Kad on nešto skuva ili ispeče, prosto ti dođe da samo gledaš i ništa ne diraš koliko lepo izgleda.
U mojoj glavi živi i jedan zidar, njegove su kule legendarne, a vitki stubovi se penju do nebesa. Građevine su mu tanane i prozračne kao da ih je pauk ispleo.
Tu živi i jedan talentovani slikar, on i još par umetnika dele studio koji su im drvodelja i zidar napravili. Odmah pored njih su i učitelj, tesar, pekar, advokat i sudija. Sa druge strane ulice živi jedan stari policajac, ali on je već pred penzijom i samo se smeška ostalima, a nikad ne viče. Pored policajca stanuje i jedna devojka, pojma nemam odakle ona tu. Samo se doselila jednog dana i ne mrda odatle. Ima punu baštu predivnog cveća.
Na samom kraju sela živi jedan vojnik pacifista, nekad je bio ambiciozan i mlad, a sad mu je samo ostala navika da ujutro porani, uradi nekoliko vežbica i pozdravi državnu zastavu. Dalje od njega, u šumici pored sela, žive par pustinjaka i dva monaha, ali oni su sasvim otkačeni i ne dolaze često u selo. Samo svrate kad je seoska slava ili neko drugo veselje.
Ja samo ponekad pozovem nekog od njih koji mi je potreban da mi pomogne. Ne umem baš da budem vešt kao oni, ali sklepam dobru drvenu klupu, sazidam čvrst ravan zid, skuvam par finih jela, nacrtam ponešto, napišem neki tekst, posadim cvetić ili voćku. Poranim samo subotom, ali ne radim vežbe jer sam len. Ponekad se i otkačim baš kao ona četvorica iz šume, ali to ne radim prečesto. Ne bih da ispadne da sam lud.
Nešto sam načuo ovih dana da se sprema svadba. Udaje se ona devojka što voli cveće za onog mladog vojnika pacifistu. Bojim se da ću morati pozvati i nekog lekara da se doseli, trebaće mi nešto protiv glavobolje...
Udarni motiv mnogih pop/rok pesama kojima se služe mlađani muzičari za privlačenje što većeg broja čki k' sebi. Ekvivalent "hoću da te jebem kurcem u pičku", izrečen na malo poetskiji način zahvaljujući plejadi patetičnih muzičara koji mnoge sale napuniše(Mala Moštanica,Dokurcovići i Donja Sabanta). Suberzivnim delovanjem usmerava ciljanu ženku na pomisao da je dotični, nazovi muzičar, jako osećajan, voli poeziju i osuđuje japan jer kolje delfine na buljuke uzeo gitaru i zasvirao tu tužnu notu koja jebe samo za nju i njeno srce koje oh, tako divlje kuca dok on menja jedina tri akorda koja zna. Avaj kad bi samo znala da je ta osećajna čibuljava faca koja peva te divne stihove napaljen kao i svi ostali njegovog uzrasta, ne bi ga onda tako lako pustila da joj vršlja po baštici i vrlja cveće.
pojam je manje ili više poznat. i varira od iskustava.
-supruga:"uzela sam odmor nedelju dana i idem kod majke." -muž:"zašto kod majke?" -supruga:"dugo nismo bile zajedno." -muž:"a,gde ću ja za to vreme?" -supruga:"ostavila sam ti ručak u frižideru,ćao" dan prvi -Pojeo sam pola onoga što je ostavila. -gledao TV
dan drugi: -Pojeo sam i drugu polovinu. -Gledao TV
dan treći: -Kupio suvu hranu. -Gledao TV
dan četvrti: -Nemam volju ni da jedem,kupio sam pivo. -Gledao TV
dan peti: -brza hrana,pivo,kafana -nisam umeo pijan ni da uključim TV
dan šesti: -spavao do kasno,mamurluk,kisela voda, -bolela me glava(nisam ni mogao da gledam TV)
dan sedmi: -................. -.................
neko cveće zahteva konstantno zalivanje,i neprestanu brigu. inače prerasta u korov.
Razmišljanja u zlatnom periodu naših života, kada smo bez brige i pameti razmišljali o svakojakim glupostima, maštali, radili ono što nikada ne bi kao odrasli, verovali u svakakve laži svojih roditelja zarad što boljeg vaspitanja. Uglavnom su to stvari koje se ceo život pamte ma koliko one bile besmislene.
Razmišljanja: Na 100. spratu neke zgrade možeš dodirnuti oblake. Sa 100 merdevina se možeš popeti na mesec. Papirne novčanice su uvek veće vrednosti od metalnih. Čokoladno mleko se dobija od braon krave. Lanac ishrane je: Pas - Mačka - Miš - Sir Kada pada kiša, Bog zaliva cveće. Kada jedemo hrskavu hranu kosa nam se ukovrdžava. Lepljiva traka je najbolji lek za ispucala usta. Kišobran je bolji od bilo kakvog padobrana. Mesec nas neprekidno prati. Gutanje semenki će prouzrokovati rast lubenica u našem stomaku.
Roditeljske zavere: Ako budemo razvlačili usta ostaće nam takva zauvek. Ako nastavimo da čačkamo nos ostaće nam rupa u glavi. Ako budemo plazili jezik da će neko nas udariti u potiljak i jezik će nam ispasti. Ako ne peremo zube da će nam paukovi pojesti svu hranu sa zuba. Da će nas odneti ciganka/babaroga/neka jeziva komšinica ne budemo li spavali...