Ima ljudi koji vode dijalog tako sto torokaju,
ne trude se tebe da cuju,
vazno je sta imaju da grunu tebi,
i ocekuju punu paznju,
a ko tebe jebe, i tebe i tvoje misljenje,
nit ih najmanje zanima...
To ume da iritira...
Ako si grlat, primeni metod povisavanja amplitude visine glasa, i balansiraj.
Ako i dalje vodi monolog, e onda mu muni podjebljivku:
-Zanimljivo...
-Interesantno...
-Aha... aha... Siiigurno...
-Ma sta kazes...
-Jestejeste...
-Da'da, a sta to...
Tip ljudi koji prosto obozavaju da ti kad ti treba novac (pa makar to bilo 10 dinara za pivo) kaze ''I da imam, ne bi ti dao!'', a kad ti je preko potrebna neka informacija: ''I da znam, ne bi ti rek'o!''
I da znam ne bih vam ga rek'o! (mislim na primer)
Naizgled molba, sa svim karakternim osobinama molbe, a zapravo je naređenje da se nešto smesta uradi uz nemogućnost negativnog odgovora ili pravdanja. Uglanom je praćena vikanjem naredbodavca sa mučnim izrazom lica.
Naredbodavac: Iskopiraj mi ovo u 100 kopija i neka bude na mom stolu za deset minuta!
Podređeni (preplašeno): Ali, ja...
Naredbordavac: HVALA!
Podređeni odlazi bez reči psujući u sebi.
Kada je definicija bas losa, a ne zelite bas da vredjate autora, onda mozete da mu date do znanja to tako sto cete mu u komentar napisati minus i malo ga ulepsati dodavanjem dve tacke i zagrade.
Obican minus: -
Kulturan minus: :-)
Postoje i razne kombinacije: :-D)
A isto tako postoji i nekulturan nacin :-P.
Obicno kod malo mladje populacije prilikom polaska u grad uvek nastupi ono odgovaranje,pa kad roditelji vide da ne pali,onda sledi savetovanje,koje u najmanju ruku traje pola sata.
-Jeli mala gde si ti posla?
-Ja u grad,sto?
-Koga si pitala da li smes...?
-Pa mislim nisam nikog...al subota je svi izlaze,ne mogu ja sama da sedim kuci.
-Nisi sama,sedi sa nama da malo popricamo...da porazgovaramo.Da vidimo imas li kakvih problema.
-E,nemam problema,zurim...dajte koji dinar.
-Znaci ti nista neces da poslusas,jel znas ti sta se desava po gradu,i kakvih sve budala ima?Ti ne shvatas sta se sve radi po ulicama.Hoces da ti neko sipa nesto u pice pa da te odvedu negde da te siluju...I sta ce ti posle zivot?
Rečenica koju kažeš kad roviš po torbi od keve da nađeš njen novčanik
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
Reakcija kada te neko gleda bledo kao tele a opet sa nekim strahom i mržnjom u isto vreme. Oni imaju svoj razlog ali takav pogled kod svakog izaziva burnu reakciju.
-Zdravo, Vaso, šta ima?
-Zašto me gledaš tako?!
-...kako te to gledam?
-Gledaš me kao da sam ti ubio oca i majku, kao da sam ubio sve što voliš i što do čega ti je stal...
-Šupičkumaterinu!
-Ups! Izvinite, gospođo, naglo je zakočio vozač nisam namerno...
-...
-Molim Vas izvinite, nisam hteo ovaj...
-...
-Ša me gledaš kao da sam ti ubio oca i majku!? Zgazio sam te, šta sad, baba, nećeš se raspasti!
-Matori, vidi što sam uzeo karte.
-Za Marka Bulata?
-Kakav bre Marko Bulat, jeb'o te Marko Bulat! Za Metaliku.
-Ti slušaš Metaliku?!
-Da...da, slušam ih otkad znam za sebe... Šta me gledaš tako kao da sam ti ubio oca i majku!?
-Judo!!!
To ti je najslađe. Domaćinski poklič upućen svim onim vegosima, gadljivcima i ostalim "finim" ljudima koji ne razumeju čar jedenja svinjskih papaka umočenih u pihtije.
- Čoveče, pa ti jedeš mozak od jadne gude! Kako možeš!? Fuj!
- Pa vidiš, uzmeš kažiprst i nabodeš ga u mozak, i kad ga izvadiš, posoliš mozak, i celog ga staviš u usta.
- Ali, ali...
- Ma ne znaš ti šta valja...
Rečenica kojom pojedinac objašnjava da ne želi da bude preopterećen u ovom digitalnom svetu.
Takav svet je pun raznih informacija kojima bombarduju ljude.
Sposobnost zaobilaženja onoga što je apsolutno nebitno spada u pravu umetnost.
- Nema te na Twitteru, nema te na Instagramu, a nema te više ni na Facebooku... Da li ti uopšte postojiš?
- Ja dolazim na internet samo da vidim šta ne moram da znam.