Tanka linija koja odvaja san od jave
Brate, kakav sam tiket sinoć imao, ALI me obori onaj smrdljivi Bajern.
Tanka linija koja odvaja san od jave
Brate, kakav sam tiket sinoć imao, ALI me obori onaj smrdljivi Bajern.
Zivotni san svih nas nezaposlenih.
San svakog posvećenog Vukajlijaša.
-Oš dati pičke?
-Što bih ti dala?
-Jurim cifru. Hoću da uđem u 100.
-I ako ti ja sad dam, kolko će ti faliti?
-99
San svih koji slave posnu slavu.
Prodavač: Si za rebarca ili but ? Još je vrelo, čisto meso nema 2 grama masti, prosto se topi u usima !
Kupac (posna slava): Neka hvala, ja bih jedne sardine.
Irski štoper. Rođen u Dablinu u nekom baru dok mu je pijani riđokosi i riđobradi ćale jebo konobaricu neku. Nema veze sa šutiranjem lopte. Postao fudbaler jer je našao detelinu sa četiri lista, onaj klasični user! Igra za Dundalk, a navija za Šamrok Roverse još od onda kad su Partizan pobedili. San mu je da jednog dana zaigra za Dalilud Siti. Pojma nema, bolje igraju odbrambeni San Marina.
- Majko mila, kako ovaj može stalno da dobija na kladionici, a ne zna ofsajd šta je!
- Može on da dobija na kladionici, al mi mu jebemo ženu, šta te boli uvo!
San svakog maštovitog muškarca.. pa i matematičara
Jedna od stvari koja omogućava miran san.
Poslednje pitanje bratu pred san posle svake pijanke...
-Jel nas videla keva?
-Ma jok, spava ko konj...
Uglavnom jako simpatična i slatka stvar, koja doprinosi tome da u san utonete sa voljenim bićem u mislima. Ne i onda kada ste u san tonuli sasvim fino i bez toga, dok vas je iritantno zujanje mobilnog telefona vraćalo u surovu stvarnost. Da li se onda samo prevrnuti na drugu stranu, ili pročitati? Ako pročitamo, da li odgovoriti, pošto je obično nešto jako fino? I tako se planiranih 9 sati sna pretvori u 6 i po, jer se posve razbudimo...
Životni san skoro svakog gradskog intelektualca.
- Direktore, dokumentacija za sastanak u 13 h, potpišite.
- Evo.
(Zvrc, Zvrc, Zvrc!)
- Da.
- Direktore, Vaša žena je na drugoj liniji insistira da se javite.
- Dobro. Halo.
- Miroslave! Opet si isključio mobilni telefon! Šta glumiš?! Šta glumiš ti?! Hoću još večera da si doneo novac za alimentaciju. Putujem s decom i verenikom sutra na Kopaonik i svaki dinar nam je potreban.
- Važi, važi...
- Miroslave?! Nemoj da me teraš, molim te, ovi iz novina jedva čekaju na nešto ovako a i ti to dobro znaš.
- Kazao sam da je sređeno. Večeras dobijaš novac i kvit smo.
- Čekaj lutko, šta kvit? Do sledećeg meseca ljubavi, dotle smo kvit. Aj zdravo!
- Halo sekretarice, molim Vas čašu vode i Novalgetol u ampuli, glava me je zabolela.
- Stiže direktore, nego, u hodniku je tržišna inspekcija, šta sad da im kažem?
- Ništa, dajte im papire pa ako će da hapse nek hapse.
- Ali direktore, oni hoće prvo da razgovaraju s Vama.
- Naka uđu za 15 minuta, glava me boli moram malo da se smirim.
- Važi direktore.
- Hmmmm eeee Miroslave, Miroslave... Šta si doživeo? Neka, neka, ko šta traži to i dobije. Nego, ako meni pukne film ima da odjebem sve ovo u TRI LEPE PIČKE MATERINE! Odležim svoje. Pa kad izađem lepo odem na selo da čuvam koze i uzgajam povrće i voće. Da dignem sve četiri i konačno krenem da uživam. Eeeeehhhhhh...