Poljubac koji traje nekoliko minuta,al' zato upalu pluca koja slijedi posle njega traje duze,mnogo duze...
-Da nisam ovako romantican,nikad ne bih ni imao upalu pluca... :)
Poljubac koji traje nekoliko minuta,al' zato upalu pluca koja slijedi posle njega traje duze,mnogo duze...
-Da nisam ovako romantican,nikad ne bih ni imao upalu pluca... :)
Nekad:"Nesto sto svira i ima neke dugmice da se pritiskaju!"
Sad:"Znas, mislim da je najbolje da ti meni das neki dinar, pa cu ja da kupim sta se meni svidja..."
Glupo je da cmizdriš ovako u prazno, uzmem lepo, zalepim ti jednu vaspitačicu, tristošezdesetku i onda plači do mile volje!
- Ej, čuo si me, dok ne središ sobu nema izlaska napolje. Zaplači i znaš šta će ti se desiti...
Pola pola je poštena podela,dok deliti bratski nije baš najbolje rešenje ako si "mlađi brat".U Srbiji uglavnom se koristi ona prva,pa jedan od "braće" uvek ostane kratkih rukava i praznih džepova.
Način da određenim osobama stavimo do znanja da je svet postojao i pre njih, ili da ih malo spustimo na zemlju i umirimo njihovu arogantnost.
Na naučnom nivou reći nekome da može da vam ga izduva.
Koristimo, kada se tokom kretanja, paralelno sa našom putanjom, uključi random osoba. I onda deluje kao da smo se sa istom zaputili negde.
Primedba na osobu koja nije spremna da podnese žrtvu da bi ostvarila neki cilj.
Devojka i momak su u sobi i ona kaže "Tiše, može ćale da mi upadne". Momak odgovara "Ti bi da se jebeš a da ti ne uđe ?"
Ironični pitanje koje postavljamo sagovorniku
koji od nas traži nešto što očigledno nemamo!
- Brate, imaš 50 jevreja da mi posudiš, vraćam za 7 dana!
- 'oćeš iz levog il' iz desnog džepa???
Zlatno pravilo kojim se vode Japanci kad god imaju posla s ličnim imenima.
Ruku na srce, nije im lako, jer je čitav sistem intuitivan kao rakija od pirinča, malo do nimalo. Tako, kad god se jedan japančeros predstavlja drugome, bonton nalaže da mu kaže kako se njegovo ime i piše, a ukoliko mu je dao vizit kartu on mora da mu precizira kako se to i čita jer bi bez takve vrste uputstava nastao pičvajz kao u tokijskom metrou izjutra.
Mnogi se slažu da se tu opaža puna doza sado-mazohizma kojim vrca ova nacija, jer njima očigledno nije bilo dosta što ostatak sveta lomi jezik na njihovim imenima i što za njih koriste neke škrobulje najverovatnije dobijene smućkavanjem i prosipanjem šake borovih iglica i pokoje latice trešnjinog cveta na patos, oni su morali da izmisle i mali milion načina da se to rastumači. Valjda se tako nekada gatalo.
- Dobro nam otišli, gospodine Asašorju, nadam se da ste uživali u boravku u našem onsenu?
- Podrazumeva se, sobe su udobne, pogled je divan, voda smrdi na sumpor taman koliko treba a moram da pohvalim i vašeg kuvara, gospodin je čudotvorac.
- Hvala vam gospodine Asašorju, raduju nas vaše pohvale, dođite nam opet.
- Jedino što imam da zamerim je što vam uporno govorim da se ne zovem Asašorju već Ašikura.
- Oprostite molim vas. Kad sam bio mali prvi komšija nam se zvao Asašorju i ja otad uvek mislim kako se znakovi za 'dva zmaja i poljski nužnik' tako čitaju.