Preporucuje se osobama koje pate od hipotenzije aka niskog pritiska, da probaju da uplate neki racun u posti u koju ne idu cesto i gde ih ne znaju.
- Ja bih samo da plat... SALTER NE RADI
- Ja se izvinjav...PAUZA
- Jel moze ovd...NE MOZEEEEEE
- Gospodjo jel mogu ovde da uplatim racun za struju? Gospodjo? Khm GOSPODJO ? ALO BREEEEEEE piiiip MATERINA piiiiiip SVE REDOM....
Ode pritisak u kurac....
Ne, to nije ona dugoocekivana pauza, vreme za caj, rucak i razmenjivanje internih abrova. Ne, to nije ni onaj delic sekunde kada se okrenete sa svog stola i uputite najneviniji pogled svom sefu koji vec neko vreme stoji iza vasih ledja, trazeci gresku- i ne moze da je pronadje. Ne, to nije onaj trenutak kada zavrsite jedan zadatak i samozadovoljno prelazite na onaj jedan preostali, manje bitan, lak. Ne....
To je onaj trenutak kada cujete ono magicno, ono velicanstveno TING- zvuk koji oznacava da je lift stao. I to bas na vasem spratu, oh, divne li srece! U tom trenutku vi, kao u slow motion-u, zakoracujete u taj carobni portal koji ce vas za samo par trenutaka odvesti iz ovog deprimirajuceg sveta. Bozansko Hallelujah iz svimapoznatih Worms-a vam odzvanja u usima, a vas nos ispunjava mio miris deterdzenta kojim je Ajatashatru, gospodin Cistac iz Indije, upravo oribao taj blagosloveni kvadar srece. Nade. I radosti.
Vasa cula su odjednom probudjena, vasa bolna stopala umirena i laka, pod teskim teretom savijena ledja se sada ispravljaju, ponosno i cilo. Raspustate kosu iz tog groznog repa, zategnutijeg od konopca akrobate slavnog kineskog cirkusa. Osecate se slobodno. Ne mozete, a iskreno ni ne pokusavate, savladati osmeh koji preti da ozari celo vase lice i izbrise svaku boricu koje vam brige i stres crtaju po licu svakoga dana.
I to sto sat pokazuje da je vec popodne- nista mu ne verujte. Jer dan je upravo poceo.
Grupa žitelja sela koja se okupi kad je neki svetac, crveno slovo, ispred seoske zadruge, da nakratko zaborave probleme svoje svakodnevnice, debeljuškaste nervozne žene kod kuće i podignute kredite, i da uz grlo podmazano hladnim pivcetom raspredu diskusije o majci Rusiji, masonskim zaverama, zlokobnim Amerikancima i Vatikanu, ne zaobilazeći niti situaciju na lokalnoj političkoj sceni, uz povremene nalete nostalgije kako je "čojek u Titino vreme mog'o na klupi spavati, a niko mu nije mog'o ništa". Kako jadan pošten čojek uvek najebe nekom igrom usuda, a Srbinu pogotovo nikad nije bilo gore nego u ova u ova luda i opičena vremena... Uz to se počesto napravi besednička dramska pauza, da se grlo podmaže hladnom pivom i da se mezne malo nasečene slaninice i jeftine pileće salame...
U toku žustre diskusije, lokalni veterinar se pretvara u Demostena, kazandžija u mudraca Seneku, propali fudbaler u Ničea, vlasnik me'ane u pragmatičnog Bejkona, dok seoski geometar, kao najčkolovaniji čojek nadgleda sa visine diskusiju sa aristotelovskim autoritetom. Žustru diskusiju prekine samo poneki komentar "Dobrrrrrra, jebla majku" kada prode punačka seljanka na biciklu dok joj suknja erotski dirlika na Poni biciklu, skrećući pažnju seoskih mudraca sa visokointelektualnih diskusija, na svoje jedre, od kopanja iskvarcane noge.
I dok noć lagano pada na selo, uz pozadinsku muziku iz parkiranog Golfa dvojke, diskusija skupa seoskih mudraca zvonko žubori seoskim mirom, a njihove upaljene cigarete kao bumbari sijaju u noći... dok se vodi diskusija ljudi koji samo žele da nakratko zaborave svakodnevne probleme, debeljuškaste nervozne žene kod kuće i podignute kredite, kao i poneki propali mladalački san o igranju levog krila za poznati klub iz Beograda, završenom fakultetu i nekom boljem životu...
Obavezan nastavak rečenice "Čuknula sam kola"
Žena ulazi u kuću ; "Čuknula sam kola (psihološka pauza i posmatranje moje reakcije) ali nije ništa strašno dragi. Samo sam se okrenula da vidim gde mi je tašna i odjednom u suprotnoj traci!Pa Marko nam je kum,nemoj tako da me gledaš, očas posla će da ispravi to krilo,a i far nije skup...
Hvala Bogu, imali smo tada "Juga"...
Stepen isušenosti na nivou suve drenovine iz koje ni Kraljević Marko ne bi iscedio kap vode. Lice se polako slepljuje uz lobanju, koža počinje da se kruni a kosa otpada u vidu finog praha. Čak i mumija ima veći procenat vode u organizmu.
-Gazda, kaće pauza?
-Na kraju radnog vremena!
-Ali gazda, sparušili smo se na ovoj žegi! Evo Jovan oklembesio jezik, od podne ga vuče po putu...
-Pa?
-Kuco, jel može sutra revanš? Dostigao sam svoj maksimum noćas...
-Ali ja nisam! Naskači name!
-Vidi ga sparušenog... imaj milosti...
-Jok more! Điha!!!
Savet pijanom ortaku koji se zaputio da obavi malu nuždu.
Dva pijana ortaka bleje na klupi, i vode dubokoumni razgovor. Odjednom, jedan ortak ustaje i prekida idilu.
Lik1: Matori, zapamti gde sam stao, moram da šoram.
Lik2: Nemaš frke.
(Dramska pauza)
Ej? Jel me cujes?
Lik1: Kaži?
Lik2: Nemoj tamo navrat, nanos i na svoju ruku!
Žene greše. Desi se da se napiju kao maćehe, da završe sa potpunim neznancem u kolima ili njegovom stanu, da se kresnu, da ih on onda vrati kući ili pozove taksi... Dođu kući i zaspu. Ne razmišljajući ni o čemu.
Međutim, ujutru čim otvore oči kreću svakakva pitanja i gluposti da im se motaju po glavi:
Ko je lik od sinoć?
Kako izgleda?
Da li bih ga prepoznala da ga opet vidim?
Jebala sam se sa neznancem. Aaaaaaaaaaaa...
Au, da li smo koristili kurton?
Ako jesmo, da nije puk'o?
U pičku materinu!!! Šta ako sam trudna?
Šta ako imam hepatitis abecedu?! Ili triper?! Aaaaaaaaaaaaaaaaaa!
Mia je lepo ime ako je žensko.
Ćuti, mozgu glupi!
Gde smo uopšte bili sinoć?
Jebala sam se i ne sećam se toga. Bravo! Fufo glupa!
Una: Kasni mi, trudna sam.
Lana: Una, ne može da ti kasni, imala si pre 20 dana.
Una: Kasni mi, znam.
Lana: Ne seri, budaletino. Bolje idi kod ginekologa da vidiš da li imaš neku boleštinu, majmune glupi. Nema da piješ više.
Una: Hoću. Mora da kupim piš test.
Naravno, niti je išla kod ginekologa, niti kupila test... Posle 8 dana...
Una: Dobila sam bre!
Lana: Odlično, bar znaš da nećeš imati dete neznanog junaka.
Ustajanje tipično za osobe promenljivog karaktera. Ustaju naizmenično na levu i desnu nogu, izbor je potpuno slučajan. Ponašaju se kako vetar duva. Imaju svoje ja, ali imaju i svoje drugo ja. Ponašanje je karakteristično za šalteruše, bankarke i medicinske sestre.
Marko: Dobar dan! Ja bih kod doktora Jovanovića, imam zakazano!
Sestra: A? Šta kažeš! Jel ne vidiš da je pauza? Dođi za pola sata!
Marko: (vraća se za pola sata) Dobar dan, ja bih da predam knjižicu, jel mogu da ostavim tu kod vas?
Sestra: Dušo sačekaj čas! (sklanja telefon) Dečko zar ne vidiš da pričam na telefon, sačekaj malo, nećeš umreti!
Marko: (posle 20 minuta) Dobar dan, opet ja, imam jako visoku temperaturu, čuo sam se sa doktorom Jovanovićem, rekao je da će me pregledati, ne mogu da čekam, loše mi je!
Sestra: Svi ovi ljudi su bolesni! Svi oni čekaju! Stani, uzimao si lekove samoinicijativno! Pa ti nisi normalan! Primiće te Jovanović za pola sata!
kontrola posle 5 dana:
Marko: Dobar dan, ja bih kod doktora Jovanovića! Trebam na kontrolu!
Sestra: Znam dušo! Izvoli!
Sintagma koja za muškarca predstvalja frustrirajući momenat i napad na njegov avatar, a da ne pominjemo oduzimanje vremena, osim u slučaju kada to izgovara spikerka na govornoj pošti.
....za razgovor sa operaterom pritisnite taster ''0''.........( pauza ).......... Pokušajmo ponovo.
- Ma nema problema luče, još 15 puta ako o'š? Ionako se ne znojim, ne moram da se trudim a ni ime ti nisam zapamtio.
P.S. ''Ostavi mi broj telefona ili me bar neki put nazovi, nikad mi nije 'vako išlo.''
Vrlo korisna riječ!
U Čečavi stari tako zovu "svinjče"! Uglavnom asocira ljenost i nezainteresovanost za život oko sebe!
- 8:30h Kolega sto do mene, inače proždrljivac teški: Jooj jesam gladan, zadnji put sam jeo juče u 4... i to jedan smoki samo!
- 8:30 - 11h periodično slušam kuknjavu...
- 11h Ja: Pauza je, ajd idemo do picerije
- Kolega: Jooj... nemoj... ja... e mogos i meni neš uzet?!
- Ja: Ma diži se Leuro jedna!