Mali srpski Leonardo. Pojavljuje se u TV emisijama, čisto da razori kol'ko-tol'ko prijatno poslepodne prosečne srpske porodice.
Majka: Ček', ček', ne prebacuj, da vidimo ovog malog. Leonardo: Da, govorim engleski i nemački. (demonstracija sile: spika sve u 16) M: A kol'ko sam vas puta, djeco, molila da pričamo engleski bar po kući, kad već knjige ne pipate. L: Sviram gitaru, slušam stare grupe, Krenberise i sl. M: A i ti, konju, kad misliš djeci kupit taj sintisajzer što si obeć'o? O: Pa, kupiću kad budem im'o para. M: A-ha, kupićeš. Ovaj nam drugi ima najviše sluha, a počeo Topalka pjevat po kući. L: Pobedio sam na nekoliko šahovskih turnira. O: A mi šahovskim tablama kontejnere punimo, sve polomiste, majku vam jebem. Leonardova razredna: odlično piše sastave, sjajno mu idu prirodne nauke, dobar je drug, sam organizuje humanitarne akcije. Leonardov tata: Verujte mi, nikad ga nismo pritiskali. O: Niste kurac. Što moj nijedan nije isp'o takav? Leonardova mama: Dobro je dete; kad vidi da sam umorna, sam uzme da usisa kuću i čuva mlađu braću i sestre. M: Sam uzme usisivač?! Gasi taj televizor! Nama ste našli komplekse nabijati.
"Gore je ko otac" ili "Prsa je nasljedila od oca" je izraz kojim se oslovljava djevojka koja nije obdarena bujnim grudima tj. bilo kakvim grudima pa joj se prsa uspoređuju sa prsima njenog oca ( na kojima, nadamo se, ne rastu grudi ).
-Jes' vidio onu malu Marjankovićku? -Jesam, zašto? -Men' je dobra, a tebi? -Ma jok! Gore je ko otac ( ili "Prsa je nasljedila od oca" )
Nema dalje. Uskogrudi debil od čoveka, najgora kombinaija, glup ko tocilo, a tvrdoglav kao mazga. Nema s tim raprave, bolje spašavaj živu glavu, uštedi sebi živce i vreme.
(primer istinit, ili bar prvi njegov deo)
NN profesorka: Ja svako veče pred spavanje uzmem u ruke rečnik Vujakliju, pa lepo memorišem par reči, zasad sam prešla jedno sto, a bolje bi bilo i tebi, umesto što se ovde raspravljaš sa mnom.
Ofucano, izlizano, bljak, ljigavo. Tepanje koje ponekad može da te baci u debeo bedak, da se danima pitaš koga sam ja to oženio.
- Oo, ko se to nama s posla vratio? Ajde, ajde, poljubi ženicu, onda ručkić. - Izvini, ženo! Ostao mi mobilni u kafani. Doći ću kasno, nemoj da me čekaš!
- Oo, ko se to meni nije istuširao? Ajde prvo tuš, posle puš. - E, neću! Da se nosiš u pizdu materinu i ti i tvoje idiotsko tepanje! Ako me neko traži, u radionici sam ne radim ništa!
Dok sam bio mlađi, znali su nakon mog raskida sa devojkom uvek da me pitaju to. Ne samo ja, već mnogi drugi bili su žrtve ove psihičke torture. Jednostavno, bilo je neizbežno. Samo na osnovu te jedne, proste ali presudne informacije, zasnivali su mišljenje o vama oni kojima je bilo jako bitno da li ste šutnuli ili bili šutnuti. Sad, to je variralo u zavisnosti od toga da li ste momak ili devojka. Jer, zaboga, nema veze ko je s kim bio i koliko, važno je ko je ispao faca.
Ako ste muško a popili ste nogu, onda ste nesposobni i svi će na vas gledati sa podsmehom.
Ako ste žensko a dobili ste pedalu, ispašćete žrtva zle muške populacije i drugarice će se sažaliti na vas i tešiti vas naredne 2 nedelje. Muškarci će vas smatrati iskorištenom robom.
Ako ste muško a šutnuli ste ribu, ortaci će vas smatrati šmekerom i svojim uzorom, a ženska populacija šovinističkom svinjom.
Ako ste žensko a raskinuli ste sa dečkom, drugarice će vam se diviti jer ih sve vrtite oko malog prsta, a bivši će po gradu pričati da se jebete za pare.