Ćale sišao sa Vlasotinca da zida Novi Beograd, kevu pokupio u sklepanoj kafani od dasaka/doveo sa sobom u velegrad da probaju. Sišla i ona od nekud, uglavnom. Ne daj Bože čak i izBosne ih ima. Mrak. Što nema uticaj na samopouzdanje ovog mladog jahača Apokalipse koji se forsira protiv sebe zarad popularnosti, jebeš to što radim ono što ne volim kad će Ćomi Štangla, Lemi Prangija i Mimi Mercedez da mi kažu kako sam. Jebeno. Kul. Ne važi za Zemun, naravno.
- E, "beograđan"? - Reci, kmete iz grada u provinciji? - Što nas mrzite toliko? Neki kompleks pokupili od Hrvata? - Što, liči ti? - Poprilično. Mojne si ustaša, da ne kažem katolicirani Srbin. - Evo neću, e. A što vi nas hejtujete toliko? - Zato što ste kurtončine neviđene od ljudi. - A daj matori, trule su takve spike.. - Truli ste i vi, do koske, izmakni se malo.. Progledaj.
On je glavni lik u raji. Uvijek je rado viđen gost na svakom okupljanju (bilo to zajedničko cuganje u parku, otmjena zabava ili neka predizborna kampanja). Cure ga koketno pozdravljaju na ulici, momci ga smatraju bratom, a roditelji njegovih vršnjaka pri konačnom upoznavanju s njim nezaobilazno izjavljuju nešto tipa "A ti si taj mali o kojem moj/moja XY stalno govori...". Sve izgleda divno i krasno dok se žurka ne privede kraju - zabavljač ostaje sam, a spomenute cure i momci odlaze u mrak da kopuliraju.
Nocna mora za malu decu.Naime,mali kradljivci slatka,dzema ili neke druge poslastice skrivene iza misterioznih vrata spajza treba prvo da ovladaju skidanje i namestanje celofana na tegli pricvrscenog (ne obavezno) crnom gumicom,kojom babe vezuju kosu,tj. onom sto je pakovanje takvih 15 dinara.Skinuti je lako,ali kad treba da se namesti..sklizne celofan,pa ne moze lako da se rastegne gumica,tegla "seta" levo desno,gumica pukne,ili u najgorem slucaju-razbije se cela tegla.Dok potpuno ne ovladaju ovom vestinom,mala deca prezive svakakve zulume,ali isplati se,slatko je slatko.
Mnogo zajeban dan. Ustaješ ujutru na posao umoran k'o pas. Pokušavaš da upališ auto, kad ono neće. Setiš se da si ispao som što sinoć nisi natočio gorivo. Treba imati pamćenje kao slon pored onakvog posla. Pravac na autobus. Jedva ulaziš, stisli se ljudi k'o prasići oko krmače. Naravno kasniš na posao. Ulaziš u kancelariju, kolege blenu u tebe k'o tele u šarena vrata. U tom ulazi šef šepureći se kao paun i počinje da sere k'o foka. Pita te što kasniš, ti kažeš da si spavao kao jagnje i da si hronično umoran, kao konj. Potom ti kaže da nema opravdanja i da će ti sledeći put skinuti 20% od plate. Dosadan je kao muva. Pitaš se dokle ćeš biti crna ovca u toj kancelariji. Ceo dan radiš kao mrav da bi se opravdao. Zabio si glavu u papire, k'o noj u pesak. Ne ideš čak ni na pauzu iako si gladan k'o vuk. Konačno, kraj radnog dana. Istrčavaš k'o zec da bi stigao na autobus, koji naravno uvek pobegne, pa pobesniš kao ris. Čekaš drugi autobus k'o kvočka na jajima. Konačno se pojavljuje. Lešinari oko tebe su zauzeli sva sedišta. Ni komarac ne bi više mogao da stane. Zadnja stanica, vučeš se kao kornjača do kuće. Stižeš kući i vidiš da ova ćurka tek sad stavlja ručak. Odlaziš pod tuš jer smrdiš kao puma. Posle tuširanja ležeš k'o mečka u svoj krevet. Dolazi ti žena i kaže da do ručka ima vremena da se malo poigrate mačke i miša. Džabe, kad ne može da se digne patka...
Kazemo za osobu koja glumi Kazanovu,a zapravo je ckapi.Naime on je jebavao(ne jebo nego jebavao) mnoge udate zene,skidao mrak hiljadama nevinih devojaka,a o vezama '''na jednu noc'' da ne pricamo.Ali onda sledi preokret i pojavljuje se neka misteriozna zena koja realno ni ne postoji i za kojom on kao fora pati,ona ga je zaludela bla bla,vratila mu sve ono sto je on radio drugima i neodoljivo podseca na naseg slavnog Zeljka nam Smaradzica
Papak(Zeljko Smarardzic):Torima kako me sjebala Ruzica,e dal je moguce da me otkacila onako,ja se taman primio,ma to mi je sve zbog mog svalerisanja(dalje ste prestali da slusate i obracate paznju na zvuk nekih nebitnih stvari...) Vi:Vidi realno,boli me kurac...Aj nemoj da mi glumis tu Zeljka Samardzica i uozbilji se!
Na muzički ukus skoro sigurno najviše utiče okruženje, od malih nogu, šta se sluša u kući, onda još više društvo u tim nekim (pred)pubertetskim godinama. Kad se ukus donekle profiliše, to je čak jedan elemenat za izbor društva, što vodi daljem razvoju muzičkog ukusa. Pre turbo-folk revolucije, nekih osamdesetih, čak i prvih devedesetih, narodnjaci nisu odgovarali mnogo senzibilitetu urbanije omladine, često ih ni roditelji nisu slušali, a među društvom iz škole/kraja nisu bili IN. Pa ipak, već u nekim starijim tinejdžerskim godinama (kod nekih i ranije) dolazi se do saznanja da pod dejstvom alkohola najbolje ipak ide istočnjački melos. I onda počijnu da se slušaju narodnjaci, mnogi batale sve što su slušali ranije... Ipak pravo vatreno krštenje, u tom smislu, sledi tek odlaskom u vojsku. Prisustvo ljudi iz svih slojeva društva (dok je bila SFRJ bilo je iz svih naroda i narodnosti), težak rad ili dobar deo vremena kad se dosađuje, sistem u kojem iskakanje u smislu pameti nije mnogo zdravo - čine svoje. U slobodno vreme se prate samo adekvatne muzičke emisije, jer tako većina hoće. Preko razglasa piči uglavnom ista narodna muzika (mada dogodi se svašta, pa i da se pusti Metallica). Ima i onih koji imaju pevačke sposobnosti, ili uglavnom samo misle da imaju, pa ih široko demonstriraju ostalima. Sve to vodi usvajanju jednog novog ukusa u kojem Ceca, Mira, Dragana, Seka i ostale postaju sasvim prihvatljive za gledanje i slušanje. I ko nije išao u vojsku počinje da trpi ove uticaje, preko žurki i tome slično. No to je već druga priča... To ne mora da znači da se batale druge vrste muzike. Jer kako se odrastanje završava (posle vojske) muzika postaje sve više stvar trenutnog osećanja, a ne nekog identiteta. Čovek spoznaje istinu da može slušati bilo šta što mu u datom trenutku odgovara, bez toga da se stidi ili nekome pravda.
A neki narodnjaci su prosto dobili novi smisao u tim danima služenja naroda i zemlji. Tako je čuveni Džejov hit MRAK, MRAK (obrada AC/DC) povezivan sa običajem da se preškraba kalendar ili džombometar, pa je onda pred skidanje sasvim crn, što će reći pao mrak. Inače, ova definicija važi ne samo pod pretpostavkom da narodnjaci nisu sasvim kul od najranije mladosti, nego i da se ide u pravu vojsku, godinu dana, sa samo par odsustava. Obe pretpostavke su deo prošlosti, ali mnogi koji sada slušaju narodnjake, "zarazili" su se u tadašnjoj vojsci.
Najgori sklop osobina koje se mogu naći u jednoj osobi. Prosto ti dođe da se bečiš, krstiš se, a ipak nikako ne možeš da shvatiš kako je bog uspeo da napravi takvog stvora. Ako je osoba samo glupa, uglavnom su to dobre osobe, dražesno glupe, koji su dobri ortaci i pomalo naivni. Ako je osoba samo zla, ipak moraš skinuti kapu, jer su neki od tih ljudi pravi geniji. Neko ko je glup i zao, uglavnom živi nesvestan svoje prve osobine, misli da zna šta je to život i uprkos tome što zamaže svoj vidokrug zabludom da je iz nekog razloga mnogo bolji od tebe, jedino što možeš da osećaš prema tom biću je-žaljenje.
Ovo vreme je pravo blagostanje za ovu vrstu. Njihove "vrline" se promovišu, njihova pojava je obožavana... I svakog dana je viđam, zamotava svoju prerano sazrelu pojavu u neke nakaradne cirkuske dronjke, sve sa željom da bude primećena, verovatno jer kod svoje kuće nikada nije bila. Stavlja svoju šljašteću torbu na sto, maže svoje usne nekim kineskim sjajem u bezbroj slojeva, skoro da se cedi, pući usta. Svojim nadograđenim kandžama kuca poruku na mobilnom sa cirkonima. Njen dvadesetogodišnji dečko kamiondžija interesuje se za to da li je ovog puta pobegla iz škole. Ne može da je ženi ako propušta časove. Znam da me mrzi, a ne shvatam ni zašto, jer, koliko sam je shvatila, ona o svima ostalima, a naročito meni misli(svojim ograničenim vijugama) da smo jadnici, da smo samo ljubomorni, da nikada nećemo razumeti čari odraslog života u koji se upustila. Zašto joj onda toliko zapadam za oko, koji li sam pobogu, po redu žulj njenih kompleksa, možda samo njena opravdana želja da bude pametna, ima prave prijatelje i porodicu? Po ceo dan maše svojim korisnim osobinama, glupost i zlobu meša na zapanjivo kreativan način, sve dok vređa druge, dok ih ismeva, dok ih pljuje, ogovara, priča gluposti(u tome najviše uživa) i smeje se na neki ružan način koji uopšte ne zvuči kao smeh. Ona ne zna najosnovnije stvari. Svako je za nju štreber, svo je učenje uzalud, prerano je shvatila da sve vrline koje se stiču može nadomestiti majka priroda. A takvih i drugačijih, jer svako je od njih na svoj fascinantan način glup i zao, ima svuda. Oni se slobodno kreću po ovom svetu, nekad su i srećni, prelaze preko drugih ljudi. Oni su na malim ekranima, u novinama, školama, kancelarijama, sve te jedinke koje me plaše. Jer i posle svega, ko će osećati tugu, ko će plaćati za sve nepogode, ko će brinuti, raditi? Oni kao što sam ja, dok će se ovi slobodno iskobeljati, prosto zaboraviti na to, gajiti svoju glupost i zlobu i uživati u tom njihovom malom smrdljivom svetu ograničenih vidika.
Pod dejstvom alkohola i određenih droga vrlo je lako izmajmunisati poštenog čoveka. A jedan od vidova manipulacije je namunjiti ga na ružnu + viroznu ribu (gratis). Jedino gore od toga je reći mu kako je vrh leteti slobodan kao Galeb Nikačević, te ga nagovoriti da skokne sa Beograđanke.
On biva zaveden i omađijan, potom odveden u mrak da joj sija. Bez prezervativa. Nakon toga, sutradan, čovjek shvata na šta su ga huškali drugovi, braća i kumovi.
Odlazi u šumu na lečenje kod dr M. Petrovića i dr Branislava Peranovića.
Situacija kad ni trimer ne pomaže. Čedo toliko ružno, koje je na svoju nesreću pokupilo fenotip Melesia iz Esmeralde i genotip Vladana Batića. Kad je puste na ispašu obično se zavuče negdje u mrak, ali džaba kad i tamo sija ko da su joj uranijum u formulu sipali. Još kad hormoni počnu da čine svoje, pa se toj kreaturi pojavi želja za sjemenskom oplodnjom, počinje da lovi ploditelja i pri tome sredstva ne bira.
- U maćoree, vidi šta je naroda. E što volim ovo ljeto, svi ko u raju, samo neko lišće na sebi nose. - Baš vala. Nego vidi ono tamo, šta je ono, jebo te?! - Koje? - Ma ono ljubavno čedo talibana i kamile mu Šeherezade. Onaj gnom u ćošku! - U kruv te mazo, šta je ono?! Vidi, Žaža Gabor! - Gleda u našem pravcu. - Ček, šta sad radi? Da li… Da, jebo te, ona pokušava da nam namigne! - Čime, trećim okom? Vidi stvarno bradavicom namiguje. Sad sam vidio sve. - Paa matoree, gleda u tvom pravcu. Šmeka te, ahahaha! - Duvaj kurce, Sretene! - A šta fali, pa ionako nisi žensku prišao već bar dvije ‘dine. Malo da se vratiš u igru. - Daj jebo te. Što kažu inžinjeri, ne bi je laserom pipnuo, a kamoli da joj prilazim uživo. Možda jedino u hazmat odijelu i to da ja imam triper.