Većina današnjih devojaka, koje su preko nedelje sasim normalne devojke koje nemaju kriterijume, ali preko vikenda postaju marionete svojih polnih organa i magnet za novac, mišiće i veličinu.
Devojka:"Samo hoću jednog osećajnog, pametnog dečka, koji ne misli samo na seks, koji će da me zasmejava i biti uvek tu za mene, nije bitno kako izgleda, samo da ne bude kao ostali koji misle samo na fizičke osobine..."
Sledeći vikend...
poti i kakvu je upecao, mogu da zamislim ako je toliko visok koliki mu je, jedva čekam da saznam! A tek kako je pretukao jednog lika koji me je pogledao, pravi frajer, osećam se t
Devojka:"Jaaaao dušo, znas što sam se sinoć smuvala sa jednim dečkom, znaš kako je sladak, kad ga pogledam gore iskrivim vrat, a tek doleee! Znaš koliki biceps ima, ja se okačila o njega, a on me podigao, i svi njegovi ortaci su nam se smejali, posle su mu nešto šaputali i smejali se, mora da su pričali o mojoj leako bezbedno pored njega! Zamisli igra i fudbal i samo je 5 godina stariji od mene, kaze da sam mu ja jedna od starijih, kako je to slatkooo! A kupio je i nedavno kola, dzip, bmw x5, kaze da jedva čeka da isprobamo zadnje sedište, bicu počastvovana da budem prva koja će ga isprobati, jao znas kako sam srećna, konačno sam našla onog pravog!"
Sledeći vikend...
Devojka:"(kmeeeeeeeeeeee)"
Drugarica:"Šta je bilo?"
Devojka:"A zašto su svi istiiiiiiiiiiii!"
Drugarica:"Šta se desilo, pričaj!"
Devojka:"Šutnuo me jeeeeeeeeeeee! Raskinuo je sa mnom, sinoć se smuvao sa nekom koja je lepša i zgodnija od mene! A nisam stigla ni do zadnjeg sedišta bmw-a (to je sigurno mnogo više zabolelo nego raskid), radili smo to samo na krevetu njegovih roditelja! Zašto su svi isti, svi hoce samo seks, niko ne brine za osećanja!!!"
Drugarica:"Ma biće sve u redu, naći ceš onog pravog."
Sledeći vikend...
Devojka:"A samo hoću jednog osećajnog, pametnog dečka, koji ne misli samo na seks..."
Drugarica:...
Osnove roditeljstva jedan kroz jedan, što se tiče svih puteva koji vode van kuće a vremenski traju duže od 13,975 minuta, i to sve dok gorepomenuti mališan ne navrši jedno 12-13 godina, a ako se do kasno drži na punjaču, onda i više. Od bitne i krucijalne važnosti jeste da se nađe odgovarajući čuvar malenog naslednika/ce, najčešće u vidu babe, tetke, ujne, strica, strine, komšinice, male od komšinice...
Pa da, a ne k'o u američkim serijama, unajme bebisiterku koju prvi put vide, i još joj PLATE da im čuva djetešce. A ovako, kad je s rodbinom, znaš sigurno da će sve proći kako treba.
- Jesi spreman Radovane?
- Već sedmi put Milunka, jesam. Bio sam spreman i kad si se tuširala, i kad si se šminkala, i kad si malom dala da jede i kad...
- I kad jedeš govna više! Dosta, znam da jesi, nego samo glasić da ti čujem.
- I 'bem te u prkno tako... zgodnu i dotjeranu, opa, ne pamtim kad smo ovako negdje izašli a da si se tako... tako... mmmmm, a da mi malo okasnimo, a?
- Okasnimo? U "Galant"? Novootvoreni restoran sa Radovane, bolje da si me mokrom čarapom davio i mrsio kose nego to da učinimo.
- Može!
- More ajmo. Mani to, ako sve prođe kako očekujem, biće posle hihihihihi.
- I dvojka?
- I dvojka.
- Nisam znao da mi je danas rođendan ehehehehe. Nego, jesi zvala baba Ružu?
- Što bi zvala Ružu?
- Dobro, a brata mi od tetke Đoleta?
- Đoleta Bakalina?
- Jes.
- Što bi ih zvala?
- Pa... Ko nam onda čuva mališana?
- IJU! Jebem li ti trunje iz opanaka Radovane, zovi brzo koga stigneš!
- Bata Mile!
- Ne mož' on, otišao s firmom u Čile.
- Onda... Tetka Stanojka?
- Idi, s njom samo možeš da goriš žicu. A i tetak Miladin svaki put budalesa nešto kad dođe.
- Onda nam ostaje samo jedno rješenje.
- Ne. Nije valjda...
- Jeste.
Radovan okreće kolut na telefonu... Zvoni
- Alo majka! Da l' bi da nam pričuvaš malo Pericu?
- Joj ljubi majka, saću ja!
Ding dong
- Majko, pa nisam ni slušalicu spusti...
- Ljubi majka, ajte vi u "Galant", a ja ću Pericu da učim slova, ljubi ga baka! Ih. Au snajka, al si mi lepa. A i ti sine, al snajka lepša hehehehe.
- Odosmo mi onda, a vi se fino provedite.
- I vi isto!
pola sata kasnije
- Vidiš Perice, ovo ti je A. A kao... Kaoo.... Alis Kuper. Pojzen.
- Pooooo.... ze?
- Uh pile babino, saće baka pusti finu muzikicu. Poooojzeeeeeen!
Kreativnost (stvaralaštvo) je pojam koji se u naučno-tehničkoj literaturi koristi na sličan način kao i u svakodnevnom jeziku za označavanje misaonih procesa kojima se dolazi do rješenja, ideja, umjetničkih oblika, teorija ili proizvoda koji su jedinstveni i novi.
Kreativnost je aktivnostje aktivnost koja daje nove, originalne proizvode, bilo u materijalnoj ili duhovnoj sferi, pri čemu se ti proizvodi ne mogu pripisati imitaciji već ranije postojećih proizvoda jer su od njih bitno drugačiji.Ti novi proizvodi, nastali kreativnim procesom, trebali bi bolje, uspješnije i racijonalnije udovoljavati individualnim i društvenim potrebama od ranije postojećih proizvoda.
bla bla bla bla kreativnost je bla bla bla kreativnost bla bla bla kreativnost bla bla bla... Jel vam dosadno,verujem da jeste! to je zato što u ovom tekstu nema ni trunke kreativnosti(a i copy-paste je) već objašnjava stvari, koje verujem da su baš svi upoznati kao sto su činjenice: Zemlja je okrugla, Sunce nam daje svetlost i toplotu, Srbi su najbolji i najpametniji narod, hi-men je gej, nisi gej ako oko si voleo da gledaš taj crtani(možda malo), nisi gej ako si obrisao bulju uloškom zato što je nestalo tolet papira, nisi gej ako ti se digo na Chris Crockera, jer strašno mnogo liči na žensku fuficu (nije dokazana činjenica), nisi gej ako prićaš mnogo o gejevima( nisam gej),i tako dalje...
-Čekaj bre malo, pa dovrši definiciju
-To je to... nema dalje!
-Ma nije, objasnio si šta NIJE kreativnost sad objasni šta JESTE!
-Pa polovina ovog mog teksta je kreativna ako izostavimo prvi deo koji je copy-paste.
-Veruj mi da nije...prosto se gubi srž definicije i fore o homoseksualizmu nisu smešne, prosto neuspeli pokušaj kreativnosti ako se za ovu glupost i to može reći! cela definicija je dosadna a i preopširna, pitam se ko će ovo da pokuša da čita!
-He he he stvarno si lud... a šta ako ti kažem da sam te ja stvorio i ubacio kao primer kreativnosti u ovoj definiciji.
-Mogu samo da ti kažem BRAVO! totatalni kretenizam, skroz nepotrebno, ja sam totalni promašaj(da znaš da jesi) šta je ovo pored u zagradi, ni to nije smešno!(nije da se vredjam što si to napisao ali totalno je glupo!) vidiš umem i ja sa zagradama! stvarno si smešan, e moj bato, ne znaš ti ništa o kreativnosti.
-A ti mi kao znaš (ovo je rekao kreten ha ha ha samo vraćam!)
-Pa sad vidi, znam šta nije kreativnost tako da ti kažem: Ja Ti i cela prokleta definicija nije smešna i daleko je od kreativnosti
-Ok kapiram, nije mi definicija kreativna, valja pokušati, stavljam na sve ovo tačku.
-.!
-Ne budalo, ja stavljam tačku ustvari ja sam tebe izmislio da bi mogao da napišeš onako nekreativnu definiciju i da po tome ljudi mogli znati šta je prava kreativnost!
-Ok je, ali samo se pitam da li je uopšte važno ko će završiti ovu definiciju i onako smo ista osoba
-Ne ne ne! ti nisi normalan upravo si nas oboje uništio i stime samu srž kreativnosti u ovoj definiciji!
-Ma briga me, i onako je sve ovo glupo pomisliće da sam poludeo da imam predvojenu ličnost ili sl.
-Ne nisi lud ja sam tvoja kreativnost hu hu hu
-Bolje da je nemam, nisam znao da je ovako iritatna! umri i tačka.
(Ovo je sve bio pokušaj davanja primera kreativnosti ovog nenormalnog čoveka)
-REKAO SAM TAČKA!
-.!
-.! ;)
Umesto krugova, jaruga i pojasa ima spratove. Molim za strpljenje.
Prizemlje ( Neopredeljeni i slabići ) - Penzioneri slabo ili nikako pokretni i ljudi koji češće dane provode u stanu jer nikada ne mogu da se odluče da li će ići da pazare u Rodiću ili Tempu npr.
I sprat ( Podvođači i zavodnici ) - Nakurčeni ( bukvalno ) klinci kojima je mala visina do parkinga neophodna radi što manjih povreda prilikom bežanja od razjarenih muževa. Prilikom izlaska koriste, naravno, prozor.
II sprat ( Laskavci ) - Ovde stanuje predsednik kućnog saveta. Tip koga gotivi polovina zgrade ( zadovoljna ) jer dozvoljava svakakve vrste remonta, krečenja, podivljalih kerova ( i njihovih ostataka ), ludih baba itd. Sve kako nikada ne bi izgubio mandat.
III sprat ( Proždrljivci ) - Debeli komšija Pera. Napolje izlazi jednom dnevno i vraća se sa debelim masnim prasetom koje neodoljivo podseća na njega. U svako doba godine nosi samo prljavu i uflekanu potkošulju i braon bokserice ( da li im je to originalna boja ne želim da znam ).
IV sprat ( Vračari i pogađači ) - Matori čika Toma. Znao je da će da padne dinar, da će da poskupi hleb, komunalije, gorivo, da će biti sranja u Tunisu... Svoja predviđanja nikad ne otkriva pre nego što se ispune, a kada se to " desi " kaže: " Cvrc! Tačno sam znao... "
V sprat ( Varalice ) - Pali naivne penzionere da će im za samo 99 999 RSD obezbediti prvoklasno čudo tehnike - kameru protiv siledžija na ulazu ( inače kupljenu na Budži za soma i po ).
VI sprat ( Licemeri ) - Uvek se nekako izvuče da ne plati struju, vodu, TV pretplatu, telefon, kao ni članarinu za Kućni savet. Baš tad je na skijanju u Urugvaju ili na moru u Mađarskoj.
VII sprat ( Kradljivci ) - Krade bakarne žice iz lifta, plastičnu korpu za papir na ulazu, a ponekad i baba Jelkino cveće. Svi bi mu tako sočno je...i majku ali ne mogu nikako da ga na'vataju.
VIII sprat ( Podli savetnici ) - Isti kao njegov dobar prijatelj sa V sprata. " Komšo moj, ovaj Rolex brat bratu ne možeš nikom prodati za više od 1000 RSD. Ali,meni je moj komšija najpreči, evo tebi 2 soma i da znaš da si ODLIČNO proš'o. "
IX sprat ( Sejači razdora ) - " JUUUU ŠTA TI JE MICA REKLA ZA TVOJE CIKLAME!!! KAŽE DA SU NJENE MNOOOOGO LEPŠE I BUJNIJE!!!! " " IJUUUUUUU, DRTINA DEBELA, SAD ĆU JOJ 'EBEM SVE PO SPISKU!!!! " " Polaaako draga moja, evo šta ćemo.... "
Potkrovlje - Niko još nije video ko tamo živi. Kruži legenda da izlazi samo u noći punog meseca da baci đubre ( možda su baš zbog tog smrada Micine ciklame lepše ).
Stručno nazvana Srpska 6. Liga, iliti Medju-Opštinska Liga.
Verovatno se, čitajući naslov, u vama odmah radja pomisao da su tu igrači na tekmu došli direkt sa fizikalisanja, da su idioti, kreteni, neznalice, da je trener pijan i lud, delegat senilan, navijači hoće da biju sudiju bez obzira na rezultat i slično.
E pa u pravu ste.
Napomena: primere pišem iz ličnog, višegodišnjeg iskustva u ovoj materiji i od priča sa kolegama.
- Kolega dolazi na stadion, polovina terena pod vodom, druga barut.
- Šta je ovo, treneru, okle ova voda?
- Sinak, pustićeš nas prvo poluvreme na tu potopljenu stranu, ima da im sevamo klizenjake dok kući ne odu.
- O bože..
=================
- Trčim uz aut liniju, odbrambeni i napadač se trkaju za loptu, napadač uleće klizenjak i izbija u korener. Ja pokažem na korner, tek se napadač zatrčava na mene i kaže:
- Kako bre korner budalo, kad je on izbio?
- Pa korker, jer je odbrambeni izbio, pobogu čoveče.
- AMA KAKO BR.. Aaaaaa, da.
Još se smejem tome.
===============
- Domaći izgube 3-2 tako što su sebi dali 3 auto-gola. 2 komada golman sjebao, driblao napadača pa mu ovaj uzeo. Jebo majku golmanu. Treći gol, ubačaj sa strane, kapiten domaćih skače i umesto da je izbije iz kaznenog, spetlja se i zabode sebi gol glavom. Rečenica koja je usledila nakon toga:
- SUDIJA, JEBAĆU TI MATER ZA OVO!
==================
- Dva brate se potukla na terenu i tražila mi da isključim jednog od njih jer nisu hteli da igraju zajedno.
=================
- U selu gde sam sudio bio vašar. Delegat na poluvremenu otišao na ringišpil i nije se vraćao neko vreme.
=================
- Trener psuje i kune celu tekmu glavnog sudiju, ovaj ga ne jebe 3 posto. Onda trener reče:
- Kako vi to sudite, majku vam jebem dečiju! Ja sam juče gledao ligu šampiona, valjda ja znam pravila!
Tu smo ga isterali. Što je mnogo, mnogo je.
=============
Sudio sam tekmu za uskrs, pa me gadjali uskršnjim jajima, poneo sam jedno koje se nije razbilo.
=============
Kolege otišle za tekmu, kad nema domaćina. Onda je polu-pijani domar došao u nekim sandalama da kaže da neće biti tekme jer je cela prva postava odvaljena od alkohola jer je sinoć bila proslava dana sela.
======================
Moja omiljena:
Debeli golman dobija gol u rašlje, nije bilo boga da je skine naravno, jer je debeo kao trut. Svi ućutali, samo mu se kapiten prodere:
- A da ti je kulenje visilo u ćošku, živu bi je skin'o, pička ti materina!
U očima prosečnog provincijalca (ne mislim pri tom na geografsku širinu nit' dužinu, već na stanje svesti) NADLJUDI!!! Osobe koje se opiru gravitaciji, zakonima (g)astronomije, astrofizike, hemije, morfologije, (pato)fiziolofije, cirkuske akrobatike i ko zna koje sve nauke ne ... Otprilike bi u njihovim očima bili klonovi i to: 65% Supermena (s tim što njima ni Kriptonit ne može ništa), 15% Hulka (nemaju baš tu masu i boju), 7% Tarzana (jeb'o ti Vajsmilerovo "ispod minut na 100m", preslabo je to za vaterpoliste), 5% Taličnog Toma (mrtvi-ladni i brži od sopstvene senke - a još u vodi!) ostalih 8 % bi činili: Konan (zbog sirove snage), Džems Bond (lukavost i plejbojština), Dalaj-Lama (respekt i obožavanje čije razloge slabo ko ume da pojasni) i Brus Li (usporavaju li neretko njihove golove? Pa i Brusove mavašije su, 24 frejma u sekundi je malo za tu brzinu) ... Elem ...
Pre, hm, dosta godina, ja klinac, lokalni bazen, stariji džiberi sede nedaleko od mene i potaknuti nedavnim uspehom naše reprezentacije divane dok im se repovi (čest motiv na Panini sličicama bugarskih halfova) suše na suncu:
- Štaaaa?! Nisi nikad video uživo vaterpolistu?! Eee, moj ti ... Znaš šta mi nije jasno - "drži banku" tip koji je zajebao i Pinkija (jerbo je taj vid'o samo Tita, koji je trenutno totalno "out") - nije mi jasno gde se oni oblače?! Znaš ti koja su to ramena, koja leđa ... sledi razvlačenje ruku.
A tek koliko jedu, taj što je bio JNA sa mnom, jeo 5 tanjira pasulja, nema ni šinjela za njega, obuko čizme tek posle mesec dana, u patikama iš'o!! A što pliva!! ...
- Ma da, a jesi, jesi vid'o golmana kad iskoči iz vode ( i tu krenu licitiranje do grudi, do pasa, do kolena ... čekao sam samo kad će neko reći da hodaju po vodi ko onaj gušter?!?!)
Al' najjača legenda, urbani (ili više ruralni) mit o vaterpolistima jači i od toga da im ramena nisu ko normalnom svetu frtalj visine već trećina (ma i polovina) i da su im ruke ko butine prosečnog šljakera, i da se ne umaraju, i o veličini srca pokojnog Sandića, i da izranjaju kao delfini je priča o štipanju sidraša pod vodom za mošnice i neosetljivost istih na bol!
Tu sam se x puta naslušao taaaakvih lupetanja ...
- Ma daaaaj nemamo mi pooojma šta oni tamo pod vodom rade... idi bre, zamisli zavrće mu jaja pod vodom a on prima mrtav-'ladan loptu i šraubom u rašlje! Ni da trepne!! Eeeej, zamisli da te onim ručerdama stiska za jaja a ti trpiš - pa meni bi oči ispale ...
I zamišljam, zamišljam kako mogu biti toliko glupavi ...
'Ajde pomisliti od čoveka od 195 da je 205, ajde dodati mu i 25 kg, ajde i 2 tanjira pasulja da mu dodamo ... Al' kako je jaja nabildovao majku mu?! Kako je skrotum ojačao, kako je receptore otupeo??
Da im nisu poznate neke tibetanske tehnike disanja i meditacije? Da im se ne regenerišu ko kraci morke zvezde?
Ni dan-danas to ne dokučih.
Taman ulećeš u kuću za početak utakmice, imaš desetak minuta da se malo osvežiš, sve si već pripremio ko gazdurina - od ladnog piva pa do omiljenih grickalica. Đole i Nina ne mogu da dođu večeras, najavili im se kumovi u zadnji čas. Eto, sad možeš neplanirano da se razgaćiš ko čo’ek u svojoj kući i da gledaš tekmu na miru. Đole je dobar momak, samo, jebiga, zna da gušne pomalo kad ga krene bedak, a baš mu je u zadnje vreme jako negotivno u firmi... Ono, žao ti ga, ali jebeš ti to batice, to onda više nije fudbal, da se razumemo... ajde da si pop pa i da slušaš ispovesti kad se kome digne, ali onda bi vozio bar A6...
A žena otišla do njenih pošto joj Nina ne dolazi, taman da iskoristi momenat - a ruku na srce i tebi baš paše. Opet je na nekoj dijeti, opet ne jede ništa, muči se, skapava, kopni, urla po kući, nervozna ko ris - a bar da joj se vide rezultati tolikog mučenja, ma jok... ništa. Mada, ona kaže da je skinula 5kg za 2 nedelje - tebi se baš i ne čini tako, al ajd’... Bar će sad kod majke da pojede nešto normalno dijetalno jer njena mama zbog ćaletove ’’vagine pektoris’’ sprema strogo dijetalno već godinama... mada on veruje da ga crno vino drži u snazi a ne to neko kuvano lišće što mu stara sprema. A i doktor mu je rekao da nikako ne zaboravi da popije bar čašu vina na dan – a on se pridržava i više nego dosledno.
I tako, otvoriš prvo pivo, surdukneš pola iz odma, uz podrig za takmičenje, kreneš polako da organizuješ zobalice razne... hmmm ... nema badema a ni pistaća?... znaš gde si ih ostavio, tu brate gde uvek stoje. Dobro, nema veze, slani krekeri su tu, ima sira i kobaje... mašiš se kutije s krekerima a ona laka ko pero.. osto jedan ceo i jedan polomljen kreker... i tek tad ti sine kroz glavu da ti se to uvek dešava kad ti je žena na toj jebenoj - mislim, ovaj put stvarno ozbiljnoj – DIJETI. Panično rukom posežeš za kesom čipsa - kad oćeš kurac.. kesa naduvana i perfektno postavljena da izgleda da je nedirnuta - a u njoj samo mrvice ostale, ni mravi da se ne omrse...
Opet gledaš u frižider, kačkavalj ga nema, od kobaje ostala samo krajka u obliku glavića. Samo ljute papričice nije dirala. Ista priča i sa čokoladom, ratlukom, bombonjerom, žele bombone takođe isparile.
Preskočiću bes, da skratim priču. Ako odeš do prodavnice, propuštaš prvih 15 minuta i dokurca onda i fudbal i sve... možda bolje na poluvremenu da strčiš do radnje, propustićeš najzanimljivije detalje ali to i nije neka žrtva, podnošljivo je. U međuvremenu si istreso i drugo pivo, evo i treće rapidno nestaje a nije još ni počela tekma. Jebem ti i ženinu dijetu i sve kad te tako iznervira i servira ti sranje u minut do 12... sad ne možeš ni da se razgaćiš, ko će se oblači posle na poluvremenu...
Polovina prvog poluvremena, još uvek traje ispitivanje snaga na terenu a ti si stuko već šesto pivo, jebiga to ti je sad i piće i meze i nije tvoja krivica - mislim ono, tek da se zna!
E do kurca!... budi te nemilosrdna žeđ i skontaš da si već u drugom poluvremenu, u 52.minutu, odma ripaš i donosiš 2 piva, psuješ jer gosti vode 2:1 a ti ni jednu šansu nisi video a kamoli gol. Jebem ti ženo i tu tvoju dijetu i sve ti jebem... a sad već osećaš i glad, moraš da se zavaraš nekako.
Ekspresno, trčećim, pomalo teturajućim korakom odletiš do kujne da istreseš iz ambalaže onaj jedan i po kreker, mrvice čipsa, preostalu kockicu čokolade, žele bombonu i zadnju kocku ratluka, usput opičiš palcem leve noge u nogaru od kauča i uz urlik jebenišeš glasno sve što ti padne na pamet u tom trenutku. Donosiš sve te posmrtne ostatke hrane pred TV uz još jedno pivo i... vidiš da je 2:2. Opet psuješ, više i glasnije, uz ženu i dijetu sad joj već ređaš i rodbinu. Palac leve noge ne prestaje da boli, ustvari tek sad počinje da boli u talasima...
A sad ti se samo otvorio apetit. Šta ćeš, odeš da ispržiš ona 2 jaja što si spazio u frižideru, taman ih donosiš spremljena u sobu, igra se 65.minut i gosti se opet raduju... poveli opet?... ne... nego izjednačili na 3:3! Dakle... tri ti dijete jebem i tri familije i tri pičke materine...
Cepiš još 2 piva posle klope, tekma postaje spora, gosti gnjave i dave loptu, kradu vreme a tebe noga još boli tako da je podigneš na kauč i zauzmeš onaj polu-ležeći položaj.
I ista priča. Budiš se, idu reklame... tekma gotova još pre sat i po... sad te već boli kurac i za rezultat i za tekmu, strelce, ma za sve, samo čekaš kad će žena nazad kući da joj ti kažeš par reči 'nako, ko muž ženi kad ima šta da rekne... i samo još jednom nek ti spomene da je na dijeti!
- Oćemo još po jedno?
- Može, al treba i da vozim, jel imaš neki čips ili neku grickalicu, samo da žvaknem bilo šta?
- E to je već teži slučaj... normalno imam, ali trenutno...
- Mora da ti je žena na dijeti...
- Klasika brate... evo naručujem nam dve gurmanske kod Žike Vegetarijanca, biće za 15 minuta...
- Do jaja...
Nasleđe koje se prenosi iz ruke u ruku, sa kolena na koleno. Mehanizam koji prenosi teret dela onih iza nas, njihove blagoslove i njihova prokletstva. Lanac koji uvek puca na najslabijoj karici.
Netka Pejić. U svojoj petnaestoj godini, po zidovima sobe lepi postere Zdravka Čolića. Hormoni se bude, ručica skoro svako veče krišom zavlači u pamučne gaćice, dok srce u njenim, mladim, a veoma bujnim grudima, lupa, kida. Između udvaranja Mileta Bibe, lepuškastog dvadesetpetogodišnjeg samostalnog autolimara sa novim Fićom, frizurom Ipčeta Ahmedovskog i Levis zvoncarama, i Siniše Hadži-Komazeca, najboljeg učenika u razredu, budućeg magistra i glavnog razvojnog inženjera u štutgarskim pogonima Mercedes Benca, dobrog srca, sa šešeljevskim đozlama od dva cola i uvek ispeglanom kariranom košuljom, bira naravno Mileta. Na seoskom vašaru, posle pešest Pelinkovaca, ponešena i ozarena koncertom Ljube Aličića, prvi put daje Miletu na zadnjem sedištu žutog Fiće, uparkiranog na putiću kraj seoskog groblja. U sećanju je na to veče ostaje pomešani miris Briona, miris Sarajevske Drine i rakije iz Miletovih usta, znoja i straha, straha od greha, osude partijarhalnog i večito smrknutog oca, lupanja srca...
... Godine prolaze, mlada i lepša nego ikada što je bila i što će biti, odavno je već spoznala tajne vaginalne manipulacije. Licitirajući pičku na visoko, jedne julske večeri u kabinetu predsednika mesne zajednice, skinuvši bele pamučne gaćice, dobija posao matičarke u mesnom uredu. Ej, matičarka - vlast je to, uspeh mlade žene! Usledili su večere sa drugovima iz partije, letovanja u Puli preko sindikata, činilo se da je svet pod njenom štiklom. Mlada, i veoma dobro svesna zakrvavljenih očiju nadničara ispred seoske čitaonice pri pogledu na njene jedre, zategnute butine. Ona je to iskorištavala, moglo joj se i toga je bila svesna. Preveslavala muškarce, igrala se, rasturala brakove. Veoma bahato i surovo.
Prošlo je još nekoliko godina, čekala je dugo fiktivnog princa na belom konju, iako nije nikada imala sliku šta bi uradila kad bi ga stvarno upoznala, niti se upitala da li ga je vredna ikada bila, jer pobogu - ko će razmišljati... Dokle ide, ide, a kad se sjebe - jebiga - božije davanje. Elem, godine su je učinile depresivnom, vremenom se počela bezgranično smarati. Umesto princa, izređao se defile konjina: vlasnik benzinske pumpe, bijeljinski gastarbajter-povratnik iz Beča, penzonisani major JNA koji ju je tukao, ciga bubnjar iz benda na sestrićevom ispraćaju u vojsku, ali tada je bila pijana, pa se nije volela ni sećati... Njene nekada zategnute butine, počele su pihtijasto oscilovati, ali to nikada nije htela priznati, ipak ženski ponos je veoma glomazna, inertna i nakaradna kategorija. Ali, ipak se osmeh javljao sa vremena na vreme, ozarivala bi se kad se seti da je još bila želja radnika sa seoske pilane, mladog veterinara Riste, a svesna dobro pogleda popa Ilije Filipovića...
Udala se za deset godina mlađeg Gorana Svraku, perspektivnog vulkanizera koja je krenulo u toku rata, nikad joj nije lep bio bogzna šta, ali dobar kao hleb, doduše vidno klempav, obećao je finansijsku stabilnost, i brigu o materi dijabetičarki. Svesna je bila da više nije pička kao nekad, prihvatila kompromis Goranove ponude. Daj šta daš, vrednost pičke nije bila tolika da se može licitirati kao nekad, znala je to.
Udebljala se, odavno prestala mamiti uzdahe mlađanih delija, jedino ostala u sećanju pokojeg sredovečnog brkice, vozača Tamića. Više joj ne smeta ni pokoji Goranov šamar, koji je pre par godina počeo farbati kosu i juriti bičarke iz srednje trgovačke. Nema volje da se bori. Dobila je kćerku... Kćerka je odrasla u prelepu devojku, koja gubi nevinost u nabudženom Golfu trojci sa Markom Pitom, konobarom počupanih obrva i golgeterom inter-seoskih turnira u malom fudbalu... Štafeta je predana.
Popularna mišljenja, predrasude i istorijske zablude koje jedan prosečan građanin Srbije gaji prema stanovnicima drugih zemalja i drugim nacionalnostima. Godinama, decenijama pa i vekovima izgrađivana i negovana seksualno-šovinističko-nacionalistička predubeđenja o NESRPSKIM narodima i narodnostima, koja su na kraju i od nas napravila seksualno-šovinističko-nacionalistička govna. Možda bismo mogli da i za to okrivimo sirote Turke i pet jebenih vekova zuluma ili da kažemo da nismo imali sreće na Bečkom Kongresu 1814-te godine, ali ovu specifičnu ''igru asocijacija'' smo sami izmislili, odigrali i na kraju u njoj pobedili. Doduše, ne treba previše da nam bude krivo zbog toga. I bez nje smo poprilično zajebani...
Spontani i ne-abecedni niz stereotipa po nacijama :
- RUSIJA
Dozvolite da započnem sa našom dragom, plavom, slovenskom i ortodoksnom braćom, Rusima. Oni su, naravno, NAŠI PRIJATELJI. Uvek su bili, uvek će biti. Večna ljubav prema njima otklanja svaku sumnju u njihovu eventualnu koristoljubivost. Komunizam, kupovina NIS-a, kvas i vodka, samo su neke od mnogobrojnih dobrih stvari koje smo od njih dobili. Vodka je, normalno, nacionalno piće koje piju svi, od deteta do starca.
- ČINJENICE : Kao ogromna država sa gomilom spoljno-unutrašnjih problema, Rusija nikada ni prema kome nije bila prijateljski nastrojena, sem ako je od toga mogla da ima neke koristi. Takva je sudbina i sirote Srbije a ugovor o izgradnji gasovoda je samo jedan od novijih dokaza da im je zapravo oduvek pucao njihov slavenski kurac za nas. Jebiga, ali tako je. Virus komunizma ne bih komentarisao ali je zato kvas izuzetno zdrav. Što se vodke tiče, ruski naučnici su u poslednje vreme, a sa napretkom forenzike, došli do zapanjujućih ali i očekivanih saznanja da izaziva SMRT pa je došlo do ozbiljnog pada u broju konzumenata iste. Đus-vodku, pak, i dalje ne piju.
- ŠVEDSKA
Sve Šveđanke su lepe, plave i seksualno slobodoumne prema oba pola. Nije retkost videti ih kako se na ulicama Štokholma, Geteborga, Malmea ili nekog drugog većeg grada, jebu sa potpuno nepoznatim ljudima ili se pri'vatavaju sa jebozovnim istomišljenicama. Tako je i nastao izraz ''švedski akcioni'', jasno aludirajući na tip filmova za odrasle.
- ČINJENICE: Iako je većina pripadnica ženske populacije u Švedskoj zaista plavokosa, poslednjih godina se, dolaskom Turaka i ostalih zaprežnih naroda u ovu kraljevinu, taj broj značajno smanjio. Nećete ih, nažalost, videti ni kako u javnosti blajve nekom liku ili sisaju bradavice koleginici s posla. Za to, naime, imaju posebne prostorije.
- ALBANIJA
Jebeni Šiptari. Muslimanštine koje treba ubiti minimum dva puta, a onda izmasakrirano telo pregaziti još triput. Što je sigurno – sigurno. Potom treba uleteti u Tiranu, koja nije ništa veća i lepša od jedne Čibutkovice, i srušiti sve nezavršene kuće od cigle u centru. To će ih naučiti pameti da se ne kote na tuđoj teritoriji.
- ČINJENICE: Verovali ili ne, Albanija se deklariše kao država katoličke veroispovesti. Prema podacima jedne nezavisne organizacije, odnos Muslima i Hrišćana u Albaniji je 38%-36%. To, međutim, nikako ne umanjuje njihovu ''zločinačku prirodu'' i našu, čini se, genetski usađenu mržnju prema njima. Tirana nije baš najsrećnije urbanizovan grad al' teško da ćete u centru iste zateći ''domaće'' kuće - ako i jedu iz iste zemljane činije, nisu baš toliko zaostali...
- BRAZIL
Svi muškarci odlično igraju fudbal a žene su sve odreda sisate lepojke. Znate onaj karneval u Rio de Žaneiru? E, to vam je jedan lepi, veliki GRUPNJAK. Svi se jebu i uživaju.
- ČINJENICE: Valjda smo se do sada svi, a pogotovo naši slavni fudbalski klubovi, uverili u istinitost narodne izreke ''Nije zlato sve što sija'' . Posle dugačkog niza izuzetno neuspešnih akvizicija fudbalera iz Brazila, ( a i cele Južne Amerike ) koji su omirisavši ljuti balkanski vazduh potpuni zaboravili ČIME se šutira prokleta lopta, konačno nam je došlo iz dupeta u glavu da nije svaki fuzbos iz ''zemlje kafe'' Pele, Romario ili jebeni Ronaldo. Sisate lepojke ostaju i dalje nedosanjani san a ta zabluda verovatno ima veze sa životnom željom svakog od nas da, bar jednom u životu, natakne melezkinju. Uššš...
- HRVATSKA
Kratko i jasno: sve Ustaša do Ustaše. Kod nas vlada uvreženo mišljenje da svaki Hrvat od trenutka kad se rodi pa sve do svoje smrti, ima u planu da zakolje bar jednog Srbina. Zato ceo život u šteku i drži potencijalni nož za srpsko grlo. Hrvatice, međutim, nisu tako ubilački nastrojene ali su zato teške drolje i kurave.
- ČINJENICA: Iako je Hrvatska sa Hrvatima dugo vremena zauzimala prvo mesto na listi najomraženijih naroda među Srbima, njihova pozicija je danas umnogome povoljnija. Ameri, Albanci i Šiptari sa Kosova, konačno su uspeli da ih stignu i prestignu a to svakako nije mala stvar. Stare rane se, želeli mi to ili ne, ipak zaceljuju ali ne bih se usudio da prognoziram neki prisniji odnos sa njima u budućnosti. Sem onog kurtoaznog, naravno.
U sledećem delu saznajte nešto više o stereotipima prema Italijanima, Nemcima, Faranima i ostalim ne-nebeskim narodima.
Odmah treba reći: najbolje je zaboraviti i pomiriti se sa činjenicom da ćete ikada provesti starost i poslednje dane života na nekoj plaži u Tihom okeanu, 5000 km od najbliže civilizacije, ispod suncobrana, sa ukusom soka od mangoa u ustima, dok 50 godina mlađa žena, slobodoumnih shvatanja, obavlja felacio. Slično važi i za ženski rod, kada se naravno zamene pozicije.
Jednostavno, rajevi na Zemlji nisu dostupni ni daleko bogatijem svetu, ali ne samo iz materijalnih, već i iz pojedinih praktičnih razloga. Opet, pitanje je šta je kome raj na Zemlji. Našim starima je neretko raj da se vrate u onu vrlet odakle su krenuli u svoje ekonomsko osvajanje civilizacije. Međutim, mlađe generacije, svuda na planeti, traže nešto što bi ih zaista pripremilo za odlazak u raj posle fizičkog okončanja prisustva na ovom svetu, ili im pak predočilo šta propuštaju, ukoliko idu u pakao.
ZONA 4: Grčka, Kipar, Malta, Južnoafrička republika
Iako je Južna Afrika daleko od tri prethodno navedene, ove zemlje imaju jednu bitnu dodirnu tačku. Reč je o rajevima za naše ljude. Tačnije naše lopove. Kad god nešto zaškripi sa sumnjivim biznisom i pljačkom, oni čarter letom, ili još bolje, privatnom cesnom, ma još bolje- šta da se štede- privatnim džambo-džetom, sa užom porodicom odlete na neku od ovih destinacija. Za novac nemaju šta da brinu, on ih već čeka tamo, gde je ispuzao samo njemu poznatim kanalima, bez ozbiljne namere da se vrati u crnu rupu zvanu Srbija. Potom, u dotičnim državama, naši iseljenici osnivaju male radinosti, koje ubrzo otvaraju predstavništva u Srbiji, kupuju prethodno opljačkana preduzeća i biznis može da se nastavi sa sigurne udaljenosti.
ZONA 3: Španija, Portugalija, Argentina, Brazil, Čile, Urugvaj
"Ološu celog sveta, ujedini se!". Ove zemlje (i još neke), prošle su prilično nekažnjeno uprkos pomoći nacistima i fašistima da se izmigolje iz Nemačke i Italije sa ogromnim ukradenim novcem i zlatom. Potom su "zahvalni" Nemci i Italijani rešavali genetske anomalije lokalnom stanovništvu (Mengele), kupovali basnoslovno velike parcele (pre svega u Latinoameričkim zemljama), za koje kruže legende da sveukupno prevazilaze veličinu pojedinih evropskih država. Tako opravši kapital, na dotičnim su počeli da uzgajaju kafu i... još ponešto. Da stvar bude interesantnija, u ove zemlje često zaluta i poneki balkanski uspešni poslovni čovek, kome padne napamet da napravi mali poslić prevoza nekoliko tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu.
ZONA 2: Švajcarska, Austrija, Lihtenštajn
Ovo već jesu rajevi dostupni običnijem svetu, ali na našu veliku žalost, prevashodno onom sa zapada. Reč je o zemljama koje nemaju more, ali imaju jedan od najlepših planinskih venaca- Alpe. Svež vazduh, blizina civilizacije, ali i visoke cene su nešto na šta čovek mora da se pripremi. Sa druge strane, tu su takođe bogati (ali, na opšte iznenađenje, legalno bogati), koji koriste poreske olakšice u ove tri zemlje (pre svega u Švajcarskoj i Lihtenštajnu), da bi nekako sačuvali nešto i za čukununuke.
P.S.: kao i svuda, zaluta i po neka balkanska lopuža.
ZONA 1: Indijskookeansko, pacifičko ostrvlje, Karibi
Ovde retko žive i oni najbogatiji. Zapravo, i oni dolaze samo jednom godišnje da obiđu svog najboljeg prijatelja: ogromni neoporezovani novac. Iako je teško probrati lepša mesta za večito letovanje, četvorocifrena kilometraža od najbližeg grada ume da bude problem iz praktičnih razloga (malo je verovatno da lokalni travar ume da pomogne prilikom moždanog udara, infarkta miokarda ili pokušaja atentata).
P.S.: da, i ovakva mesta rado pohode i balkanske uštve.