Slatkojebivi američki filmić koji je lak i razumljiv, naravno, sa dobro nam znanim američkim motivima življenja. Naime, on opisuje životnu sreću, blagostanje, jebene porodice koje mrnđaju žitarice sa svojim očešljanim retriverima, klince koji kipe od odgovornosti te žele da se izvuku iz usranog geta, majke pune razumevanja, očeve koji su požrtvovani do daske, tinejdžere koji džogiraju, a ne jebu se, učitelje i profesore(kao inovatore) koji prave cirkus u učionici kako bi razbudili maštu i volju učenicima, decu koja su nadarena za sve i još hrpu toga. Likovi ,takoreći, ne pišaju urin, nego kolonjsku vodu...a ne seru govna, nego bisere!
Postoji nekoliko tipova američke limunade:
1. LJUBAVNA KOMEDIJA (Uglavnom:...tu su dvoje koji su usamljeni do jaja,..igrom slučaja potpuno slični, odlaze u isti kafić...bla, bla, bla...sudare se!!!njoj ispadne sve iz torbe, on to sve pokupi,...naveče su već na večeri, poslije toga tucanje i dalje znate...mala prepreka...oboje sami, tuguju(on se opija, a ona tuče kante sladoleda i gleda filomove gde se vole, HAH!)..pomire se!!!..opet se tucnu itd, ...Tu su i neke "komične scene": mažu se šlagom po licu, ganjaju po parku...ma da pukneš od smeha...)
2. TINEJDŽERSKI FILM
A. Može biti priča dvoje zaklepanih tinejdžera...On je najveća faca u školi, pomalo uobražen, ali potajno nežan...trenira bejzbol ili šta već...Ona je slatka, ali sjebana, nema love i niko je ne gotivi...Ona je žrtva stalnog provociranja školskih kurvi, a on je herojček-kuronja koji je štiti...Sladunjavo da ti srce ispari!...Uglavnom:završna scena-ljube se na stadionu ili tako nešto...
B. "Borbeni"- grupa neprihvaćene dečice sa SUPER TALENTOM! oni osnivaju plesne grupe, pevaju, glume i zajedno postaju "najbolji na svetu". Film po pravilu okončava njihovom zajedničkom izvedbom pred hrpom ljudi koji se veštački smeju ili pak plaču...Tu su najčešće i njihovi roditelji koji ih do tada nisu podržavali u njihovim životnim namerama...veselo aplaudiraju ...plaču, ...
3. Komi -akcija (ubedljivo najgori oblik američke limunade. Likovi su ili glupa mafija ili glupi policajci. Voze se u kabrioletu, jedu roze krofne i kao prebacuju neke fore, a mi im se "pišamo od smeha"...Najveći fazon je u tome što oni neprestano upadaju u neprilike, naravno otužno predvidive...i tako to...90 minuta, blago rečeno, mentalnog silovanja!)
Kraj je OBAVEZNO sretan i prikazuje onu "istinsku" moralnu formu, kao u fazonu "tako to treba da bude"....koješta...
Ne gledajte u slučaju da imate bar gram mozga!
Postupiti krajnje neočekivano, prkosno i hrabro, naročito u opasnoj situaciji poput ove u naslovu. Ljudi koji to čine, ili dižu balvane malim prstom ili imaju jaja do zemlje.
Međed (jeste, baš meĐed) sa druge strane, ispred sebe vidi samo budalu koju će ubrzo da rasparča, što često i biva.
Stanimir: O Radovane, pa đesi čo'eče. Nema te sto godina u kafani. Što s' se to snuždio ko pokislo prase?
Radovan: Ma bježi u tri lijepe, onog mog malog prebio neki Jovo. Bar je tako zvučalo. Nisam ga ništa razumio od gipsa i zavoja preko usta.
Stanimir: Pa šta mu je skrivio?
Radovan: Pa ništa, ovaj moj mali kuronja, nešta ga nerviro i ovaj mu lijepo reko "Mali smiri, odalamiću te, ne'š se sa zemlje više podići."
Stanimir: Čekaj malo, da nije Jovo Rusvaj?
Radovan: E, moguće. Nego, ovaj moj poč'o nešto da mu sere, veli šta ti, đe ti, nema te više, poš'o da ga udari. Ovaj ust'o, šin'o mu šamar. Sa zemljom ga sravnio.
Stanimir: Jes, Jovo je. A i ovaj tvoj kreten diže ruke na međeda.
Radovan: Jes, i eto mu kreveta u Tuzli na Kliničkom. Šta 'š...
Najbolji u svome selu. On ima to u sebi i zato treba da ode u svet da vide šta on ume. Nekada se desi da on nije čovek sa sela, nego iz neke manje varoši. Njegovi podvizi su nesavladivi i nošen hvalama, pun entuzijazma, povaljivač prve vrste spreman je da na velikim govornicama i skupovima da Kopernikov iskaz. Jednostavno rečeno njegov zenit ma čime se bavio uvek je u opticaju, nije bitno da li je to politika, sport, umetnost, građevinarstvo... on je taj.
Njegov eros koji ga pokreće ka uspehu samo je hormonski trik i taragična greška, jer u toj predstavi fali ono što krasi jednog lidera. No, nema veze to što se kondura ocipelila i dohvatila asfalta, njegova ograničenost i primitivan pogled na svet istrajno kroje politiku koja je obično podržana od nekog njegovog rođaka koji još uvek nije izvadio praziluk iz zadnjeg džepa; nije tu u pitanju teritorijalna pripadnost, bitno je da li u sebi nosi seljaka bez sela ili običnog gradskog šmekera koji se zaleteo punim plućima da osvoji Kilimandžaro.
X: Kada putuješ?
Y: Sutra se spremam za polazak, moj poziv kreće od sutra, svetska sociologija će dobiti još jednog revolucionara.
X: Ne znam ja dete o čemu ti pričaš, ali znam da ćeš uspeti. Ti si rođen za sve.
Y: Znam ja to i zato ću provesti auto- put kroz ovo selo, samo da se izborim. Odlazim.
Z: Je l' ode?
X: Ode. E, taj mali će svašta učiniti. Znaš li ti da je on prošle godine izvadio Miku volove iz blata, svi smo pokušali samo je on uspeo. Nakon toga uhvatio je zmiju tu u kamenjatu i zadavio je golim rukama. Opasan je, a tek što ume da zbori kako treba.
Z: Opasan mali ima da ga na televiziji gledamo.
---------------------------------------------------------------------------------------
X: Sine kada putuješ u Nemačku?
Y: Za sedam dana, pa kroz desest kreće liga ima da punim švabske mreže kao lud.
X: I pa ja u to ne sumnjam, letos kada sam te gledao u Krnjači nisu ti ništa mogli.
Y: Kada je udarim levom to ni Gojko naša seoska legenda ne bi odbranio. Od i on u sveta, ali nije uspeo, zato sam ja tu.
X: Tako sine samo hrabro i trsi one švabice, ima da te na televiziju gledamo. Šta ćeš sa kikom, hoćeš li da je skineš?
Y: Ne, to je moj zaštitni znak po tome su me devojke sa Morave prepoznavale, a sada će i celi svet. Biće ujka Jovan ponosan na mene, da nije bilo njega ne znam da li bi otišao, kaže on ima neke veze.
---------------------------------------------------------------------------------------
X: Odlazim i čitajte moje knjige, još neki mesec pa će izlaziti svaki dan.
Y: Hoćemo, samo ti objasni onim gradskim dokoličarima kako se ništa bez motike ne može postići.
X: Ne sumnjaj u mene deda, ja kad opalim po hartiji u svim novinama ima da budem i ma da budeš ponosan na mene. Kada odem da primim Nobelovu nagradu ima da viknem ime našeg mesta, Andrić ima od sramote da se trese.
Y: Ko je taj Andrić?
X: Nekakav pisac, uspešni, ma za deset dana ima da ga prevaziđem. Kako sam samo pisao sastave u školi pa to se prilikom mobe čitalo u mesnim zajednicama.
Y: Uh, tako je sine ponos dedina, kuronja dedin.