Od kada se uspravio i prohodao na dve noge, a vrlo verovatno i pre toga, čovek je težio ka postizanju što veće udobnosti. Pećina je omogućila da mu kiša ne pada za vrat dok se igra nekim komadom drveta napolju, vatru je provalio kako bi na roštilju ispekao komad slanine od mamućeg buta koji je nakon pečenja prijatnije žvakati, a medvedovog pradedeu, ili neku drugu nesrećnu životinju je odrao kako bi pozajmio krzno i osećao toplinu dok žvaće slaninu na suvom.
Mnogo kasnije, čovek je skapirao da se može osećati udobnije i dok sere, te je počeo da oblaže dasku vece šolje toalet papirom. Prvo onim belim i roze jednoslojnim kroz koji mu je neretko propadao prst u šupak dok je brisao dupe, a onda, kako je nauka napredovala, i troslojnim, mirišljavim.
Da bi se daska vece šolje kvalitetno tapacirala, potrebno je bar pola rolne papira, ali sve što je udobno je uglavnom i skupo, pa se čovek i na to privikao.
- Šta se ovo zapušilo... juuuu, koliko toalet papira... SRĐANE, JESI TI SRAO MALOPRE!?!?
- Jesam, šta ću, jeo sam onih tvojih špageta, morao sam da bacim Obamu.
Pašteta i ostale mazalice
-Sine, jesi li jeo ti šta od jutros?
-Jesam ćale, neku paštetu. I Dobro Jutro margarin. Da, i malo kikiriki putera. I kašiku krema.
-Bacaj te polize, jebo te ko te napravio!
Način hranjenja dece kod nekih roditelja.
Dete odmahuje glavom na ponuđeno jelo, ali mlada mama je uporna ko poreznik.
-Ajde pile mamino, sad jednu kašiku za mamu. Doobro, vidiš da možeš. A sad jednu za tatu... pa jednu za baku...
Baciti maramicu, papir, celofan, pikavac, na ulicu ili u najbližu kantu (koja može biti daleko i 500m) je zapravo duboka dilema.
Dok ideš ka kanti, gledaš koliko smo šiptarski prljavi, štrokavi, prašnjavi, kese na drveću i zaključuješ da oko 50% ljudi baca đubre u kantu, a 50% odmah na ulicu. Onda dođeš do zaključka da je smrdljivim vlastima u ovoj zemlji to nedovoljno prljavo da bi uveli nekakav normalan zakon, pa bi bilo bolje da i onih 50% koji bacaju u kantu počnu da bacaju na ulicu, kako bismo postali dovoljno prljavi da zasmeta štrokavim vladarima, i jednom za sva vremena rešimo taj problem.
Onda se setiš koliko su vladari štrokavi, da ti ne znaš kolika bi količina smeća na ulicama mogla da izazove njihovu pažnju, pa možda se i ne vredi kockati.
Bacam papir u prepunu kantu, a on ispada. Ja se savijam, trpam ga unutra. Ruka mi smrdi.
Ko je ovde idiot?
Sklopivi nož lako prenosivih dimenzija, uglavnom od nerđajućeg čelika.
Često sadrži dodatke poput otvarača za flaše i konzerve, vadičep, a neretko i makazice, pincetu, čačkalicu, mikroskop, bacač plamena, samohodnu haubicu Krab 155mm, pakovanje Trojan kondoma, uflekanu sliku sa autogramom Željka Šašića, fiksni broj telefona Leticije Kaste, kašiku, viljušku i pajser.
Skup debelih i ružnih ženskih osoba, koje po svaku cenu brane svoju veoma lepu drugaricu, jedinu koja zadovoljava standarde fizičke lepote i šarmantne pojave. One joj govore kako je oni žele iskoristiti i ni u kojoj situaciji je ne napuštaju. Čak je i vode sa sobom kad idu pišati.
Tebra, si video onu malu tamo pored šanka? Deluje ekstra, možeo baciti neku do jaja spiku...
- Daj, brate, jesi video one tri debele rvačice što su napravile Bastilju oko nje? Otresle bi nas k'o izbeglica napolitanku...
Izraz, pomoću kog, gotovo uvek, dobijate enormne količine luka na svojoj pljeskavici, kobasici, vešalici...
Radnica na kiosku brze hrane: "Šta ćeš od začina?!"
Kupac: " Stavi mi kečap, urnebes, salatu i maaaaalo luka..."
Radnica uzima kašiku i stavlja luk u lepinju, k`o da sutra ne postoji...
Radnica: "Je`l dosta?!"
Kupac: :/ "Ma super..."
Izraz kojim želimo da ukažemo nekoj osobi koliko je extremno mnogo nečeg slatkog uzela! Kao da mu je poslednje!
Brt1: Brate sta si uzeo toliko nutele! Pozliće ti! Dobićeš šećernu bolest!
---------------------------------------------------------------------------------------------------------
Brt2: Pa jbg volim!
---------------------------------------------------------------------------------------------------------
Brt1: Volim i ja piletinu pa je ne uzimam na kašiku!!!!
Čitanje Kurira na klonji, uzrokovano opstipacijom.
-Kako me stomak boli, danima nisam izbacio Obamu.
-Lagano Kurir pod ruku i na klonju. Ima da se usereš ko grlica.
Opšte je poznato da smo mi kao narod u poslednjih jedno sto, sto pedeset godina imali jako burnu istoriju u kojoj smo manje-više konstantno ratovali protiv skoro svih naroda u bližoj i daljoj okolini, pa stoga imamo i masu spomenika u maltene svakom gradu, nekog našeg junaka kako baca bombu i naravno većina tih spomenika se nalazi u nekom parku.
Ti spomenici bi trebali uvek da nas podsećaju na događaje koje su naši preci, a i mi sami preživeli u skorijoj ili daljoj istoriji, kao i da nas podsećaju na junaka čiju hrabrost i žrtvu treba pamtiti dokle god postojimo i prenositi na nove generacije.
Naravno, vickasti i jezički inovativni kakvi jesmo, pored tih standardnih namena, ovakvi spomenici nama služe i da izrazimo nešto što se nikada neće dogoditi, jer davno je utvrđeno da se spomenici ne pomeraju sami od sebe tako da tu bombu sigurno nikada neće baciti.
- Daj pičke. Ej ti, ti, šta se praviš gluva, daj malo pičke, znam da imaš.
- Skloni se od mene.
- A daj samo da ubodem koji put.
- Rekla sam beži.
- Samo liz jedan, ajde.
- Ne može.
- Griz?
- Znaš kad ću da ti dam pičke?
- Opaaa kad?
- Kad onaj u parku baci bombu. Otpišaj.
-----------------------------------------------------------------------------------
- Ja sam siguran da ćemo mi ući u Evropsku Uniju već dve 'iljade šesnajste godine.
- Ma važi. Znaš kad ćemo mi ući u Uniju?
- Kad?
- Kad onaj Boško Buha tamo u parku baci bombu.
------------------------------------------------------------------------------------
- Izvinite kada stiže voz iz Niša?
- Je l' vidite onaj spomenik tamo u parku, Mirko i Slavko kako se spremaju da bace bombe?
- Vidim. Kakve to ima veze sa vozom?
- E pa dolazi voz čim ih oni bace.