Smekeri.Ljudi kojima je bitnija rasveta, nego da li se zena jebe sa tapirom.U redu im je i ako zena kara muskarca, ukoliko je dobra radnja.Cak im je okej i ako karakondzula nabija svoju mocugu u zenin rcma, na livadi pod punim mesecom, ako je glumacka ekipa dobra.
-Brate, smorio sam se kao Milka Canic ujutru, ae pustimo rnicpo da se zanimamo. -Alo, pederu, nemoj da pomisljas na to.Ja sam multianti-gej. -Sine, kako mozes da kazes da sam gej kad ti trsim kevu svako vece? -Ae burgija, ne seri.Pusti taj milf. .... -Au brate, pa ja sam mislio da cemo da gledamo neki visoko-budzetni brejzerov pornic, ae ne ovo sranje amatersko. -Ne seri nego gledaj rnic. .... -Au brate, pa kako se vidi da je fake.On je zove na solju caja, u sred leta, dok je ona u dopicnjaku, bez brusa, dok joj se bradavica ocrtava, uz to je velika kao kompakt disk.Kuca sa velikim bazenom i krevetom koji tera u krug sa crvenom posteljinom na kome su kondomi i vazelin.Ona se satro iscudjava dok joj satro vlazi, a njemu se satro dize, a zna se da je uzeo viagru.Sad ga mazi po balanaru i vadi ga, a on nema gace.Scenario mi se ne svidja.Uz to je ova muzika u pozadini toliko smorna da moze da joj parira jedino ona pesma iz Titanika, sto peva ona "Redhead" kurava.Teskopisac kao da zna samo dva samoglasnika.Jebo te tekst mu se sastoji iz "a" i "u", dobro, negde ubaci i "jea fak".Jedino mi se svidjaju one muskatle u pozadini, one bas daju neki smek citavoj stvari. -VATAFAK?!
Upućuje se nekome ko je (ili će tek) da upiše privatni fakultet, pošto je tamo položiti ispit podjednako teško kao i trepnuti. Isto tako će i da ih boli pomalo što su isti upisali, kao i pad sa stolice, pošto kad-kad neće imati kinte.
-Mikane, večeras idemo svi u forum na noćno. Nalazimo se u 10 kod Savremene.
-Ne mogu, nemam kinte.
-E lepo sam ti rekao da ćeš, ako upišeš taj Metropolitan ili koji je već, pasti, al' samo sa stolice.
-Da batice, ali... čekaj, šta? Ma, ja ću znati da uhakujem svaki mogući računar u Beogradu.
-E super, aj sad uhakuj forumovu lan mrežu i igraj od kuće, pa da te lešimo u doti kako dolikuje.
Punjena pljeskavica koja uvek zapadne tebi. Iz nekog razloga roštilj majstori čuvaju po jednu takvu samo za tebe kad se pijan vraćaš kući. Ima rupu sa donje strane i kad pljesku zagrizeš sav onaj kajmak i sitna slanina ti se preliju preko pantalona (jakne, duksa, majce...) Prilog koji si dodao kreće da beži na suprotnu stranu jer si pljeskavicu stegao ko konjina nesvesno, dok pokušavaš da maramicom obrišeš fleke sa svoje odeće. U sledećih par minuta surove borbe sa obrokom kupljenim od poslednjih para iz dzepa. U sebi se razmišljaš kako je moguce da se tebi ovo stalno dešava. Ali jedeš i cutiš! Punjena je Punjena kakva god bila!
Muškobanjasta žena, muškarača. Ona koja se radje igrala kauboja i indijanaca nego skupljala salveta, radje unosila drva sa ćaletom nego mesila pitu zeljanicu sa kevom, ona koja je u četvrtom osnovne istukla najjačeg dečaka u odeljenu, prvi put. Svirala gitaru, trenirala rukomet, igrala pivota. Vozila motor, znala rastaviti mašinu i dići na zadnjak. Natezala pivo iz flaše, burek iz papira i pušila jak cigar, jer voli da je dere. Kratka kosa i noge, široka ramena i grub glas. Jako grub! Kao da slušaš Milutina Mrkonjća jutro posle Dačićeve slave. Reklo bi se, ta kad podvikne, deca i povrće zavole.
Kad je negde sretneš pozdraviće te isključivo rukovanjem, jakim stiskom, Njegoškim, udariti po ramenu i reći da žuri kod vulkanizera, balansira pneumatike.
Lik kome ništa nije sveto. Pljuje crkvu, prvenstveno popove, pljuje Đovaka, pljuje državu, pljuje živo i neživo. Ljudi ga mrze, ali se i dive njegovoj smelosti da kaže sve što misli, i izrazi svoje nezadovoljstvo. Direktan je, ne voli igrice. Zna da bude jako vulgaran, pa je ljudima neretko jako neprijatno u njegovom društvu. On se ne prilagođava, drugi se njemu prilagođavaju, ili ga jednostavno izbegavaju, jer sa njim ne vredi ulaziti u diskusije. Pobeđuje, iako često nije u pravu.
: Mrzi me da pričam uvode, kao upoznavanje i to, hoćeš da se jebeš ili nećeš? : IJU! : Hajde, molim te, ne pravi se fina sad, ništa gore od devojke sa dvostrukim aršinima. Kažeš lepo neću, opališ mi šamar i kraj. : IJU! : Kapiram, okej. Skidaj se, pa da počnemo.
Najbolji način za ostavljanje cigareta je da cigarete ostavite na nekom vidnom mestu. Preko dana na stolu, a noću pored kreveta. Sa ovakvim pristupom više nećete imati problema sa nalaženjem istih.
Trenutak kada posle ispita dođeš kući, skupiš hrpu papira, lepljivih listića, skripti, izrezanih otpadaka od puškica, par markera i ukloniš sve iz vidnog polja, a na računaru pogasiš sve tabove sa forumima, otvorene prozore sa prošlogodišnjim rokovima, ukradenim pitanjima i evo-vidi-kako-sam-ja-to-uradio slika.
Možeš čak i da osetiš kako serotonin juri kroz krv.
Brutalno jutarnje otrežnjenje post-koitalne večeri, generisane u prethodnom olešavanju od alkoholnog derivata po slobodnom izboru i konsekutivnog spuštanja sopstvenog praga estetske tolerancije prema ljudskim bićima u lokalizovanom okruženju. Bajka sa nesrećnim krajem...i jednom žabom viška.
- Dobro jutro, macane, evo, donela sam ti kafu... - Mhmm, dobro jumhmm...koliko ima saAAAAAAAAAA, JEBOTEBOG, KIKLOP!!! - Ah, ne obaziri se, dragi, to ja sve posle sakrijem šminkom, hihihi...
...
- Ej, mačko, 'ajde ustaj polako pa da te Miki vodi negde na doručak, ovo-ono, hehe... - Mhmm, gde sam to ja, mhmm...Ko si ti? - Kako ko sam ja? Pa, upoznali smo se sinoć u "Domaćici", ti si bila tamo sa svojim drugaricama, ja sa drugarima, jedna stvar je vodila drugoj i... - Aha, razumem, razumem...E...Može jedna kafa, majke ti? Ono - gorča? - Može, može, hehe...nego, ouvaaaj...Tebi ne smeta to što imam mrtvog brata blizanca na vratu? Mislim, nećeš da vrištiš i to, hehe? - Ej, dečko...dok ne popijem prvu kafu, mo'š i sidu da imaš što se mene tiče, sad i ovako ne vidim na oči...