Izraz koji, najčešće , koriste oni koji su živeli za vreme Tita, pa znaju koliko je bilo ''dobro''. Ako počneš da pričaš o komunizmu i pogrešiš bićeš nazvan gore navedenim izrazom.
Dva brata sede za kompjuterom i slušaju pesmu zaječarsko pivo i odjednom mladji brat kaže : Ali Jelen pivo je ipak bolje.
Stariji brat (koji je živeo u doba Tita za razliku od mladjeg) prekomerno pogleda mladjeg batu i kaže : Govno kapitalističko.
(NEMAM NAMERU NIKOGA DA UVREDIM DEFINICIJOM)
Natpis koji posebno dobija na težini kad se pojavi pre nekih emisija koje samo deca do ovog uzrasta i oni koji ga nisu mentalno prerasli mogu da svare
"Američko rvanje", "Veliki brat", latino sapunice...
Pojava koja preti da postane tvoj lični, peti jahač apokalipse, zbog kojeg moraš da skratiš spavanje kad shvatiš da profi“nolifer“ ne postoji, dok profi“hejtera“ itekako ima, pa, da bi bar njih izbegao moraš da počneš sa organizacijom svog života.
Kad se probudiš shvatiš da je najbolje da stalno budeš budan i da se izboriš sa obavezama, problemima i zadacima, pa dokle stigneš- zadovoljstava ima u izobilju kao i problema. Kad napraviš dobar raspored-bar za nekog ćeš postati brat, car ili dobar borac protiv bele kuge.
Dok ponovo ne proradi projekt CERN, naučnici se bave proizvodnjom novog "time managera"(v.sliku) a kad CERN krene,više nam neće biti važno-PREGAZIĆE nas vreme.
Apsolutna suprotnost sleng šuju. Njegov antonim, zli brat blizanac, kasapin. Kako se sleng šujem koriste frajeri i znalci, likovi koji plode i sabijaju, uživaoci sleng fuja se najblaže rečeno mogu nazvati propalim abortusima, onima što drkaju u gaće i iskustvo im nije na zavidnom nivou.
Oni neće jebati, a sleng fuj ih vodi u samo dalju dubiozu kojom zakopavaju sebe u ambis koji ni Novica Zdravković nije mogao opisati u jeku svog stvaralačkog pokreta, dok s čašom i mikrofonom pleni poglede oćnih udovica.
-Š'a kažeš na jedno pićence malena, jedan rubinštajn bi nam seo k'o nimfomanka na rutavog šestoperca?
-Pa, ne znam baš.
-Ajde šta se nećkaš k'o Angela Merkel, ne ujedam, samo plodim.
-E nećeš jebati, dečko.
-Aaa kapiram, voliš prljavo. Dobro onda, daj pičke znam da imaš.
-Stvarno si seljak, momak daj stvari...
-A oš kurčine možda?
:šljas, šamarčina:
-Dobro bre, nisam znao da voliš Oguza, umem ja i tako.
-Odjebi!
Grupa diplomatskih eksperata i činovnika ( konzul & vicekonzul &... ) je mirno živela i savesno radila u kući velikog brata i krckala svoj mandat, kad eto ti neprilike, zaigra neka mečka ili grizli, ko će ga znati, pred njihovom kućom.U jednom trenutku stanovnik kuće iz druge sobe, usamljeni jahač, Miladin Jr. je nešto debelo zabrljao – ponašao se ko šerif umesto šerifa, na pogrešnom mestu i sa potpuno pogrešnim likom-ukomirao ga.
Konzulijum se pokaza kao revnosni poštovalac nepisanog kodeksa časti usamljenih jahača-naravno, odrasli su samo na stripovima i donese konzilijumski, zajedničku odluku da iz kuće velikog brata uz pomoć falš papira „izbace“ usamljenog jahača, inače pravdoljubivog, snažnog momka , sportistu-košarkaša, koji će, verovatno, dalje moći sam da se snađe.
Veliki brat otkrije konzulijumsku varku i naljuti se. Njegov bes je začas stigao u rodno selo usamljenog jahača kao velika oluja. Konzulijum se isprepadao, zabrinuo i-izgubio pamćenje, naučili su šta je tornado. Nisu sigurni ni da bi prepoznali jahačev lik na poternici, a ko ga je ustvari gurnuo kroz prozor-stvarno, još uvek ne mogu da se sete-kao da veliki brat nema drogu koja vraća pamćenje.
Sad žale što tog dana kad im se usamljeni jahač obratio za pomoć nisu otišli u diplomatski lov, pa makar morali tamo i da siluju i grizlija, i Japanku, i da upucaju Jevreja-nekako bi se izvukli...
Naravoučenije:Ako ti mečka zaigra pred kućom, nemoj još i da je čačkaš...
mi ga pamtimo dok nije pobego kao pojavu u vidu neuhranjenog, nosatog, lepotom poštedjenog, tatinog sina koji je lupao kola na svakih sedam dana dok je ostatk nacije benzin za iste nabavljao u odnosu litar krvi/litar benzina. Brat najružnije ribe-gabora, sin književnice čija dela su čitali samo njeni ukućani - uspeo je u najkraćem mogućem roku da nam udje svima u misli kao predmet nad kojim bi smo se iživljavali do besvesti za sva sranja koja nam je njegov tatica priredio.. ma jebem mu mater smrdljivu po sred picke komunjarske!
Kada sa clanom porodice/komsijom gleda Evrosong/Farmu/Veliki Brat i na osnovu svog "instinkta" pogodi ko ce pobijediti. Nakon sto je uspjesno pogodio pobjednika,doticni Balkanac ide po komsiluku i likuje kako je pogodio pobjednika rijaliti soua koji gleda pola njegovog grada/sela/itd.
Druga verzija je kad se pred jednom osobom doticni kune da ce taj i taj da pobijedi,a nakon sto bas taj izgubi,Balkanac ide po selu i likuje kako je pogodio da ce neki lijevi pobijediti.
Primjer potrazite u komsiluku ili u obliznjoj prodavnici gdje se redovno sastaju tracare da popricaju ko je koga i s kim...
Jedinstven opis totalnog nejebača, vrsta muškaraca koja nema sreće sa ženama,al' ima bele flekice na pantalonama oko rajfešlusa, dok sve klipove sa Red tube znaju napamet.
-Šta je bilo batice, jel si smuvao Sanju jebaljku?
-Ma nešto se nećka, nemam pojma!
-A ko je onaj baja što sedi sa njom?
-Kaže da joj neki brat, jebem li ga?!
-Kakav brat, jebem te glupog, viš' da je drži za sisu a uvalio joj jezičinu do krajnika, pa ti ni kurvu ispod Plavog mosta ne bi smuvao debilu jedan!
Posle mrzovoljno i pre svega besmisleno provedenog dana, odlučite da ipak ostanete kući u subotu. Sestra/brat su već davno otišli u provod, a eto, matorci takođe odlučiše da jednom izađu i oni. A vi se osećate sve bezveznije i žalite za svojom odlukom da ne podignete dupe iz te fotelje. Ali šta je tu je, puštate muziku i iz sveg glasa pevate omiljenu melodiju (ne tako dobro, ali nije bitno, pa niko vas ne čuje) i visite na netu, na kom niko od vaših nije, jer pa, svi su negde. Vrhunac je uzvraćanje poziva.
Ja: Halo?
Kevina prijateljica: Pa zdraavo, gde ti je mama?
Ja: Nije trenutno tu. Izašla je sa tatom negde...
Kevina prijateljica: Aaaa, nema veze. Kako ti je u školi? Pa gde ti je Iva?
Ja: Dobro mi je. Nije ni ona tu.
Kevina prijateljica: Jaoo pa ti si samaaa... Što nisi i ti izašla? (sa sve patetičnim sažaljenjem)
Ja: Pa eto, nisam...
Kevina prijateljica: Dobro, prenesi poruku mami...
Ja: Važi... (neverovatno ljubazno)
Spuštam slušalicu. I primećujem da krećem da razgovaram sa mojim psetom. O.O (asocijalnog li deteta)
Dobar dečko. Baš dobar. Nema mu se mnogo šta zameriti. Pristojan, vaspitan, načitan. Pomaže babi iz zgrade s cementnim kukom da pređe ulicu, daje krv redovno, ne pije, zapali po koju. Drogira se čisto ideološki. Na prvi pogled, Stefan Milenković u kariranoj košulji.
Ali, on je nežan. Ne gleda fudbal. Boli ga duša zbog nepoštovanja prava Albanaca. On ne jebe, on ljubav vodi opšteći. Toliko je nežan da miluje raspalu sektašicu po glavi, dok mu ona u moru fekalija pruža felacio u toaletu KST-a, i uz to joj recituje stihove Branka Miljkovića. Rođeni brat alt cave intelektualke.
Jovane, idemo kod Miće večeras?
- Zašto bih išao?
Dolaze neke njegove s faksa, kaže da su voljne dati. Ja ih upoznao, znači - potpuna havarija kakve su!
- I ti ideš samo zbog nade da će ti one dati?
Aha...
- Kako možeš? Pa i one su nečija deca, kao što je tvoja majka, pa i sestra...
Koji si, bre, jebeni nežni Dalibor!