Zvanje koje na kraju studija nosi većina bivših mladih entuzijasta koji su poneti iluzijama o sebi i svetu upisavali fakultete za diplomirane kurčeve naivno verujući da će postati nešto drugo. Zajednički imenitelj za sve one koji su upisali razne književnosti, antropologije, fagote, konzervacije, filozofije, vajarstva, etnologije i istorije umetnosti u Srbiji. Mladom entuzijasti, budućem diplomiranom kurcu sa gomilama nepraktičnog i beskorisnog znanja, već na sredini školovanja postane jasno da nema ništa od iluzije da je on izabrani i da će pomerati svetske okvire svojim nadzemaljskim idejama i talentima i da se čovečanstvo neće usrati od sreće što se baš on rodio. Nakon ove spoznaje, postepeno i gradacijski, entuzijazam naivnog junoše počinje da se kruni, a najniži nivo dostiže u trenutku u kom na papiru ugleda sopstveno, krasnopisom ispisano, ime. Ovo je idealan trenutak da mali veseljak nauči i drugu najvažniju lekciju o starom govedu životu-nešto mora i da se jede. Jebiga. Svestan neupotrebljivosti talenata i znanja koje poseduje, konačno mu se, nakon godina potiskivanja, jasno javlja pitanje: I? Šta sad? U tom, presudnom trenutku, nekolicina srećnika uspe da ostvari srpski vekovni ideal: plata iz budžeta-osmica-sindikat-topli obrok. Drugi deo se najčešće odlučuje za prekvalifikaciju i postaje, šta god: radnik na trafici, menadžer, majka, monter PVC stolarije ili Srbin na kruzeru na primer. Treći se odluče za kompromis: uzmi Klimte štafelaj u ruke, put pod noge pa lepo u Buljaricama crtaj portrete debele dece ili pejzaže sa ovcama pokraj Morave pored tezge sa američkim krofnicama i kostimiranog Sunđer Boba koji ti je možda i kolega samo ga ne prepoznaješ. A oni četvrti, najžilaviji, ostaju beskompromisni i dosledni velikom Sebi pa hrabro odlučuju da nastave da žive kod roditelja, sede u zaprloženoj sobi sa krdžom među prstima, veltšmercom u guzici i šalju sonete na pesničke konkurse gde nagradu neće osvojiti oni nego Matija Bećković. Ponovo.
-Ohoho i diplomirani kurac među kandidatima. Baš lepo. Vidim piše: engleski-služim se. Znate li još neki jezik možda?
-Da. Staroslovenski i sve njegove redakcije. Na crkvenoslovenskom umem i da pevam!
-Heh. Imate li neki hobi možda?
-Da. Pišem pripovetke i crtice.
-Uuu. Baš lepo.
-I pravim lampe od papira!
-Njaaao kako kreativno. A da li biste vi, onako, rekli za sebe da ste komunikativni?
-Pa, znate kako, ako ljudsku komunikaciju shvatite kao dodir dve čestice u praznini koje će samo preko tog dodira osetiti bilo onoga što su Stari zvali večna vatra, onda svakako.
-Mmh, mmh, vrlo zanimljiva priča. Vrlo. Nego mislila sam više ’nako da l’ možda ne ćutite u društvu... Al dobro sad . A sigurno volite da radite sa ljudima čim ste se prijavili na ovaj konkurs. M?
-U kom smislu sa ljudima? Čovek kao deo celine ili pojedinac kao svet za sebe?
-Pa kako ću misliti?! Čovek, ko čovek, brate!
-Eh moja gospođo, šta je čovjek, a mora bit čovjek, t
-Sledeći!
-Чьто?
Pitanje koje će ženskoj osobi biti postavljeno zilion puta u toku života. Nebitno da li ona ima 15, 25 ili 45 godina. Prvo će je ispitivati ćale, onda dečko, pa muž, a ponekad i sin.
Ćale: Kad si došla kući sinoć?
Una: U 5.
Ćale: U 5?! Pa ti skroz ludo dete. Ne priliči to jednoj mladoj dami. Mogla si bar hleb da kupiš.
--------
Dečko: Kad si došla kući sinoć?
Una: U 3.
Dečko: Ne laži, video sam te tada kod Ranka, jela si pljesku.
Una: Pa? Ranko je na 2 minuta od mene. Eventualno sam došla oko 3 i 15.
Dečko: Pa, tako reci, znaš ti šta može da se uradi za 15 minuta?!
--------
Muž: Kad si došla kući sinoć?
Una: U 12.
Muž: Znaš ljubavi, ja volim kad izađeš, ali jedva sam smirio malog. Mislim da je bolje da ne izlaziš.
Una: Pa, nisam ga sama pravila, ne žali se.
--------
Sin: Kevo, kad si došla kući sinoć?
Una: Oko 11.
Sin: Aman, ja te ček'o kintu da mi daš. Znaš da izlazim u to doba. Dođi pre sledeći put.
Biće koje je spremno da na sve načine iskoristi to što ima 100 godina i da na kartu nekog tvog poštovanja prema starijima uleti u red ispred tebe.
Stojim u redu u maksiju, naravno jedna kasa radi, i snimim babu obilazi oko reda da nadje pogodnu tačku koju bi napala. Fokusira se na mene koji sam prethodno propustio čoveka sa detetom i umesto da pita "Izvini, sinko, je l' nije problem da me propustiš" ona u trenutku kad prolazi pored mene isfolira saplitanje i uleti ispred mene u red.
Ja naravno očekujem da se izvini i skloni odatle, ali ne! Ona se okreće prema meni i izgovara sledeću rečenicu. "Ju. sinko, ja upala u red." Samo se nasmeje i ostane tu.
Naravno iskulirao sam situaciju iako nije zaslužila da to uradim, ali priznaćete da prebijanje starice u marketu nije za pohvalu.
Mada bih rado!
Поруке које се током скидања смењују на екрану Азуреуса, са кога не успевамо да одвојимо поглед, иако знамо да то што га стално гледамо неће помоћи да се фајл брже скине, нити ће допринети престанку осцилације времена.
U Vranje nema laganje : nevina devojka u drugo stanje.
Chuck Norrise izeo tepanje.
100 kila kruške~200 drške.
100 žene~200 sise.
100 kila svinja~200kila mast
U Vranje nema smaranje
U Vranje samo j***nje
U vranje nema spavanje
i tako dalje .......
Ovaj podatak cete cuti ako odete na spirometriju.
Spirometrija predstavlja max.izdah vazduha nakon max. udaha dakle kapacitet pluca.
Nakon obavljenog posla doktor se okrece za izbecenim ocima i osmehom i govori vam :``BRAVO,120%``
Problematika inace lezi u tome sto su masine za merenje spirometrije kineske i podaci su kompjuterizovani na osnovu dugogodisnjeg istrazivanja kapaciteta pluca malih Kineza....
100% je 100% ali vama u uputu i dalje stoji 120% :)))))))
da ne pominjemo da su retki slucajevi sa 100 posto kapaciteta pluca:)))))
ali neka Srbi imaju 120% :)))))
Stvarno, nisu mogli bolje ime da mu daju. I, šta tražimo ovde Frenk i ja? Svako treba da ponekad probudi unutrašnjeg džibera. Odmah mi se svidelo ovo mesto. Vajsmileri svuda oko nas. Možda nemaju dugu kosu i lokvanj ćega ali svakako ispustaju karakteristične krike. Eno je i Džejn, zajahala je šipku. Možda nije engleska plemkinja ali svakako je moldavska boginja Irina.. Čita...upravo me pretresao i pitao da li sam uneo bazuku.Tu je i Winamp DJ pusta Milka Canić remix.Čak i na Fešn Ti VI-ju džangl motivi. Frenki odmah napeo neku. Njene drugarice se raspituju za mene. On ih laže da sam oženjen, aludirajući na činjenicu da bezuspešno muvam jednu ribu 100 god. Urnisala me. Neću jebati.Puk'o sam. Samo napred braćela...moj put se razlikuje večeras.
-Kako ti se sviđa Tarzanija, Zapata?
-Do jaja je. Odo' ja do klonje. Serveza radi svoje.
Začuđujuće čista klonja. Možda zato što svi bljuju napolju, a kenjaju kući. Prilazi mi dugonoga crnka za glavu viša od de Vita, tj mene.
-Mali, imaš možda upaljač?
-Ne pušim. To je štetno, znaš.
-Kako volim kad muškarac brine o meni.
-Ne, ne ...nit sam tvoj muškarac nit' brinem. Samo kurtoazan razgovor vodim. Bolje nego da sam ti rek'o ''Ne'am lajter al' mogu te zapalim'
-Kako si duhovit....i mali i sladak.
-Durasel zeka sam pravi.
Jedan Tarzan me je spazio. Ovo je očigledno bila njegova Džejn. U šta si se uvalio...Ovo nema ni u Donje Vranje
-Je li ti, kepecu, mojoj ribi prodaješ fore a?
-Samo joj iznosim epidemiološke činjenice o karcinomu pluća. Pa i da flertujemo, bezazleno je, treba da ti imponuje što svi tvoju ribu gledaju.
-Nemoj da ti ja importujem jedan aperkat!!
(Budi se i džiber u meni...Tarzan u meni vrišti sa lijane AAAAAAAA)
-Ne importovanje...Imponovanje!
Udaram iz sve snage majmuna. Ali to je spazio čopor njegovih drugara, i Security Čite. U sosu sam...Počinju da me guraju...Frenk šamara krajnike Anđi...U taj mah...Dolazi Krampon...Možda i imamo šanse...
Piće koje u Srbiji prkosi svakoj krizi. Možda se u Srbiji s platom ne može živeti fino ni 10 dana, ali zato domaće rakije ima za 100 godina.
Pera: Žiko, aj svrati malo na piće!
Žika: Ma kakvo piće, kad ne možeš da nađeš pos'o 10 godine, nema pas za šta da te ujede!
Pera: Ma ne brini, imam rakije da se ja i ti ne treznimo do 2030!
Krajnji stepen lenjosti, bezobzirnosti i bezobrazluka. Sesti u busu/troli/tramvaju dok pored vas stoji trudnica ili baba od 100+ godina koja na svakoj krivini zamalo padne a koja pritom deset stanica stoji pored mesta na koje je dotična persona upravo sela njoj tik ispred nosa, da bi smestila bulju na sedište za jednu, eventualno dve stanice ekstremno je sebično i samoživo. A da ne pominjem likove koji odjebu babu/dedu 100+ koji ih zamole da sednu uz obrazloženje da su bolesni/nije im dobro/ bole ih noge/duhovita obrazloženja (da li ste vi ustajali kad ste bili mladi - pa zato vas sada i bole noge hahaha, što je uzgred i najodvratnije) čiji su postupci direktan pokazatelj kućnog nevaspitanja i šabanije.
Pojam baba/deda 100+ ima isključivo simbolično značenje u ovoj definiciji (da ne padnem na metu hejtera-bukvalista koji će mi dati minus jer njihova strina ima 82 godine a i njoj niko joj ne ustaje iako je i ona stara i nemoćna). Takodje ne obuhvata penzose izlapenduse koji samo uvaljuju bulju na sedište kao gore opisani, a nisu dovoljno stari i nemoćni da im je to preko potrebno, što se da videti po tome da pola ljudi u autobusu polome da dodju do tog mesta.
Takodje, ova definicija ne obuhvata omladinu u stadijumu krajnje alkoholisanosti (koje u potpunosti razumem :D).
Sok od narandže (1l) - 100% narandža - 0,80€
Kilogram narandži - 1,80€
Još ako uzmemo u obzir da za 1 litar soka treba nekoliko kilograma voća, dolazimo do zaključka da su oni oličenje plemenitosti, dobrote i čist primjer altruizma.
Pitanje koje udate osobe starosti od 30 do 100 godina postavljaju neudatim osobama od trenutka kada napune 20 godina pa sve do udaje. Kada se ovaj period oduži, ili kada do udaje uopšte ne dođe, započinje se verbalni rat neviđenih razmera. Ono što je karakteristično za ovaj rat jeste to što neudatoj osobi treba mnogo vremena da nađe pravo verbalno oružje i konačno porazi neprijatelja.
Milkica: "U, kako rastu deca! Već imaš 21. Kad ćeš da se udaš?"
Neudata (uz osmeh): "Mlada sam ja za to."
(dve godine kasnije)
Milkica: "Dete, još se nisi udala???"
Neudata (drsko): "Što, je l' moranje?"
Milkica: "Moranje, moranje - svaka žena treba da se uda što pre."
(dve godine kasnije)
Milkica: "Vidi je kako je lepa, stasala za udaju. Moramo mi nešto da uradimo po tom pitanju..."
Neudata: "Milkice, ja vas molim da prekinete sa tim. Svaki put kad me vidite, k'o papagaj: "Kad ćeš da se udaš, kad ćeš da se udaš?""
Milkica: "Pa ja to iz najbolje namere, za tvoje dobro..."
Neudata (nadrkano): "Koje moje dobro? Otkud vi znate šta meni treba? I otkad je moj privatni život problem koji vi treba da rešavate???"
Milkica: "Uuu, što si neka... Je l' vidiš kako si nervozna? Ne bi bila takva da imaš čoveka, a ti kako hoćeš..."
(dve godine kasnije)
Milkica: "Ćero moja, nemoj se ljutiš, ali moram da te pitam... Je l' imaš ti nešto muško?"
Neudata: "Imala sam, više nemam."
Milkica: "Pa što se nisi udala kad si mogla? Kad misliš decu da rađaš? Crno dete, kad ćeš da se udaš, da nam svima padne kamen sa srca..."
Neudata: "Nikad."
Milkica: "Što bar ne probaš?"
Neudata: "Htela sam stvarno, al' ne ide."
Milkica: "S kim, s kim?"
Neudata: "Sa tvojim sinom. Nije me oženio, ali mi je pomogao da shvatim da, u stvari, više volim žene. Tako da, jebi ga, Milkice, ništa od udaje."
Milkica (zapanjena nervozno trepće i guta knedle): Tgm, tgm?!
Neudata (namiguje i zavodnički se smeška): "Ting, ting! Šta kažeš, Milkice, a, a? Vreme je da priznaš sebi kako stvari stoje... misliš da nisam primetila kako me gledaš sve ove godine..."
Milkica po prvi put otkriva da su joj noge ipak brže od jezika i gubi se u daljini.
Uređaj koji služi za detektovanje i merenje intenziteta loše glume, odnosno stepena iritantnosti filmskih glumaca. Stepen iritantnosti je broj koji pokazuje koliko neki glumac (na sobnoj temperaturi i pri atmosferskom pritisku) svojim glumačkim "umećem" podseća na Silvestera Slaja Stalonea.
I = k*So*100
gde je:
I - intenzitet loše glume
k - koeficijent sličnosti (ima vrednosti od 0 do 1)
So - Slaj lično! (ima vrednost 1)
Jedinica mere je 1 S (Stalone). Uređaj ima baždarenu skalu koja može da meri od 0 do 100 S. Za određivanje nule na skali se mogu koristiti Džoni Dep, Val Kilmer, Meril Strip, Kejt Blančet, Geri Oldmen.....dakle, njihov stepen iritantnosti izražen u Stalone-ima je 0.
Primeri merenja:
Silvester Stalone
I = 100 S.
Kianu Rivs
I = 87 S.
Tom Henks
I = 3 S.
Arnold Svarceneger
I = 98 S.
Kurt Rasel
I = 100 S.
Bred Pit
I = 14 S.
Ekstremni primeri (mogu da oštete uređaj):
Vera Čukić
Nikolas Kejdž
Meg Rajan
Ivan Bosiljčić
Za sve se aproskimativno uzima da imaju vrednost preko 150 S....
U zavisnosti od situacije, roditelji vam oduzmu ili dodaju nekoliko godina.
Imate 18 godina.
"Šta ti misliš ko si, da se sa 15 godina smucaš po gradu do 3 ujutru?!"
"Nabila si 20 godina u guzicu a jednu kafu ne znaš da skuvaš kako treba!!!"
Laskavo zvanje koje su neki ljudi stekli na isti način kao što je i stonoga dobila ime.
Ne zato što ima 100 nogu, već zato što veliki broj ljudi ne ume da broji preko 16.
Koristi se za lika koji svuda, po celom svetu poznaje nekoga ili ima nekog rođaka. Izraz je nastao zbog specijalne sposobnosti voditelja emisije "Sasvim prirodno" da u najgorim krajevima sveta pronađe nekog našeg sunarodnika.
- Memedović (voditelj):
Evo nas u Zapadno Severno Novoj Malineziji, idemo do sela Šalabalavukojebinanakrajsvetala gde nas čeka jedan od naših imigranata koji ovde živi već sedamnaest godina, Milojko Grišić...
- Memedović (primer):
Znaš, ove godine idem na Filipine tamo imam neku tetku ili tako nešto, a posle ćemo verovatno i u Argentinu da svratimo, znaš kod one sestričine od mog strikana, al' mi žao što nećemo stići da odemo u Togo, baš sam hteo da vidim čukunstrica od tetke....
Kaže se za družinu koja ni po godinama, ni po karakteru, ni po interesovanjima ne bi trebala biti zajedno.
-Dogovorili ti se Ivan i ja da idemo u neku kafančinu da se opijamo ko ljudi, dokurčile nam više ove diskoteke, odem ti ja kod njega a pita nas njegov ćale “Je li momci gde ćete?”, ja rekoh idemo u onu kafanu “Oračeva sreća”, i tu ti on kaže nama “Jao, pa ja tamo nisam bio 10 godina”
-Ne seri da je ćale krenuo s vama?
-Ma ćuti, nije to najgore, odemo ti mi tamo, kad Šomi sa curom i sestrom
-Šomi dileja?
-Upravo on, zapeo on da sednemo kod njih, i mi ti sednemo, krenuše Ivanov ćale i Šomi da se opijaju, a Ivanu glupo da se opija pred ćaletom, a meni glupo da ja pijem a on da ne pije. Tu ti Ivanov ćale pozva nekog kolegu koji živi tu blizu da dođe, i čovek dođe i dovede ženu, i taj njegov kolega se napi, kao i Šomijeva riba. Njih četvoro pijani, Šomijeva riba ne zaklapa, a seka mu neka darkerka i celo veče pije guaranu, reč ne progovara, i sve nas osmatra, samo čekam kad će da izvadi neki nož da nas pokolje onde sve, ovi počeše da razbijaju čaše, ona žena se zgrozila, a ja i Ivan sedimo i pijemo sok.
-Ahahaha ludilo, koja ekipa, pa vas kao Pižon da je sastavljao...
Najstravičniji horor film svih vremena, u reziji Đordja Kadijevića, domaci zadatak za Karpentera, zbog koga mesec dana nisam smeo da spavam sam. Muzika od koje bi se i Drakula ukenjao u gace, ona odvratna ptičurina i plavokosa riba sa rupetinom medju nogama, koja se transformiše u neviđenog akrepa.
I ne zaboraviti Petra Bozovića, mlađeg 30-ak godina i lakšeg 100 kila.
Mama: Sine, večeras gledamo Leptiricu opet.
Sin: Neću, mama, nešto mi se spava (tek je 8 h uveče), odoh u krevet.
Posle 15 min
Sin: Mama, ostavi upaljeno svetlo.
Marija Petrović.
-Sa 11 godina u leksikonu koji kruži kabinetom fizike u lokalnoj OŠ označava Srleta kao slatkog,hihi. ( Srle puši,ima četiri keca na polugodištu i priča drugarima da će ćale da ga vodi na kurve ako da gol za petliće Grafičara za vikend protiv Balkana i to na Mirijevu)
-Sa 14 godina se kara sa Srletom na eksurziji u osmom razredu (ona prva eksurzija što nije izlet nego ima i jedno noćenje).Pre toga je pomešala simeks pelinkovac i siti vodku,napila se i povraćala po hodniku.Videla ju je profesorka mate i onda se uplašila jer joj ćale i muž od profesorke rade zajedno.
-Sa 16 godina vara svog trenutnog dečka Baneta Gedoru sa nekim likom na splavu.Bane Gedora saznaje sa svojim drugarima iz kraja/sa severa/sa juga
prebija dotičnog nesrećnika štanglom ispred Srednje Mašinske a Marija dobija svoj prvi šamar punim dlanom.
-Sa 18 godina definitivno raskida sa Banetom Gedorom jer ovaj ide u zatvor no pre toga uspeva da svojoj kolekciji lakših telesnih povreda doda i ožiljak od ugašene pljuge na sisi.
-Sa 19 godina drugi put abortira.Miću Felnu je mrzelo da ode do trafike po kondom i mislio je da je onaj što je dobio na bir festu prošle godine ,kad je išao da bije neke pičke što su mu cimale drugara, ispravan.
-Sa 20 godina se udaje.Peva Esad Plavi.Bilans slavlja od 2 dana,14 tuča,78 šavova,7 polomljenih šoferšajbni.
-Sa 22 prvi put beži kod roditelja sa klincem.Joca Pijuk zove pijan,preti da će se ubiti lekovima,govori da nikad neće više,da će pre ruku sebi da odseče nego da joj priušti još jedan bekend slajs u vrat jer nije bilo piva u frižideru.
-Sa 24 prvi put zadržana u bolnici.
-Sa 25 drži za ručicu klinca koji već treba u osnovnu i još jedno bebče u onom kengur sranju što se kači o vrat,rukuje se sa Veranom Matićem dok joj facu prekrivaju one kockice što stave kad priča neki pajdoman iz Drajzerove i apeluje na državu da izdvoji još para iz sredstava poreskih obveznika da bi se pomoglo slučajevima kao što je ona, koji su dale životu i zajednici sve a oni njima ništa.
Slavi se svake decenije ilitiga svakih deset godina od velike mature, kada smo ušli u svijet odraslih (kako ko). Okuplja se stara srednjoškolska garda poslije puno godina da podijele razna životna iskustva, da prepričavaju koliko je ko uspio u životu itd., a ima i slučajeva da dođe radi reda, da bi se popila koja piva itd... Pošto se slavi svakih deset godina svaka sljedeća proslava varira od prethodne.
:Okupila se raja iz svih krajeva svijeta, naravno najviše ih je ostalo "zarobljeno" ovdje, izljubili se, izgrlili, rekli koju riječ, i sad diskutuju gdje će kako će: (isti scenario pred svaku godišnjicu)
10 godina mature
- E gdje bi mogli ići?
- Ajmo u kafanu "kod Zore", čujem tamo dobra klopa, radi do zore, možemo ostati koliko hoćemo...
20 godina
- E gdje ćemo ići?
- Ajmo "kod Zore", dobro smo se proveli prošli put, čujem sad ima muzika uživo...
30 godina
- E gdje ćemo sada?
- Ajmo "kod Zore", čujem snizila cijene, sve povoljno, ima i roštilj, prasetina, jagnjetina, šta god poželite...
40 godina
- Gdje idemo?
- Ajmo "kod Zore", imaju onu mekanu hranu, lagana muzika, onako lijep lokalčić...
50 godina
- Gdje bi mogli otići?
- Hmmmm.... E mogli bi "kod Zore", tamo nikad nismo bili...
Животна прича вечитог студента. Прича између чијег је почетка и краја смештено неколико реформи високог образовања, промена влада, председника и минимум два светска првенства у фудбалу.
Како је њихово чедо после мукотрпне четири године завршило напокон ту средњу школу, ћале и кева налазе се пред тешким избором: Да пронађу неки посао свом сину (или ако је женско, да је брже-боље удају) или да уложе стотинак хиљада и упишу на факултет. Буџет је омануо, јер комбинација спремање пријемног + топло јунско време душу дало за баскет + ортаци без икаквих идеја, амбиција и планова ипак била превелика отежавајућа околност како би се факс уписао на терет државе. Дакле, или да ћале и кева пљуну кинту, или кафић/мешалица/каријера тегљача гајби у локалном Максију. Клиња је чуо како је тај студентски живот много добар, те би ваљало пробати то, учиће он, часна реч.
Уз претњу родитеља да ће га се одрећи преко новина и дати код газда Рајка да клинцима из краја пумпа лопте и гуме на бициклима уколико њихову крваво зарађену кинту баци на коцку, алкохол и пичке, новопечени студент одлази у велики град. Притисак уради своје, и он по први пут у животу, стварно узима књигу у руке.
И паф! Десетак месеци касније, он индексом маше испред родбине и гледа да наплати свој мукотрпни рад. Година је чиста к'о суза. Мамин син! Ћалетов понос!
Следи лето које за циљ има да се надокнаде све журке пропуштене под "Е не могу морам да учим, знаш како се накупи, а нећу после да учим цео дан кад је испитни рок" изговором, што ће рећи, пар врелих месеци алкохолисања, блудничења и генерално, губљења времена.
И тако је почела друга година. Октобар је наш студент започео са пар процената алкохола у крви и запажањем да је далеко занимљивије да ти се у глави врти од алкохола него од непрекидног учења. Новембар, децембар, јануар, фебруар, март, па у глави опет фебруар (класично губљење у времену и тотална неорјентација када је датум у питању), па некако тако до јула. Биланс: Литри попијеног алкохола, хиљаде и хиљаде прокоцканог новца, именик пун сумњивих женских имена, од којих се и он пола не сећа, и некако, а да и он сам не зна како, 2 положена испита. Моле се кева и ћале за кинту, молба аксептед.
Годину дана касније иста ситуација, молба деклајнд.
- Раде бре, кажи ти мени, јел то римско право које учиш, јел то било важеће право кад си почео да студираш хехе?
- Не кењај бре. Па не студирам ја 100 година
- Ал' студираш пет, и још си друга.
- Шест... Знаш, ја сам дао прву у року!
- Дао си ти мој курац.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.