
Veza na jeziku. Pertla, kopča, omča, oko ljudskog najmoćnijeg i najosjetljivijeg organa i potrebe da kaže, da podigne glas. Nezadovoljstvo koje tiho pucketa, tinja, pritiješnjeno tišinom.
Čovjek ni jeban ni lud, a postao tuđa kurva za klimanje glavom, za primanje svih frekvencija tuđih glasova i odavanje osmjeha bota. Dužan od rođenja.
Doručak u 8. Ručak u 3. Večera u 8. Crtani i krevet. Varivo pa šlag. U 7 i po prvi čas, u 2 trening, u 9 privatni čas nečeg. Analgetik za liječenje kompleksa iz tuđe mladosti. Predavanja, nepravde i lažne nepravde, i neuspjesi kao jedini koji se broje. I ćutanje kao osnovna karakteristika toga. Oni su stariji. Oni su roditelji. Oni su rodbina. Oni su profesori. Oni su tutori, mentori. Oni su gazde. Oni su šefovi. Oni imaju, dakle oni znaju. A ti tiho oksiduješ, rđaš, truliš. Gutaš pljuvačku, gutaš na suvo, gutaš savjete, pridike, reklamacije, kritike, polu - pohvale... Tišina ti je jedino na usnama. Nakon toga lažeš sebe, guraš beznađe u stranu misleći da utapanjem tuge dolazi sreća, pa doživiš brodolom kada se probudiš u trećoj smjeni trajanja i shvatiš da je jedino što ti ostaje - praznina.
Rečenica koju obavezno izgovorim kada neko priča o modernim dostignućima o kojima nemam pojma ili o nekim filmovima i crtaćima!
- Ćao Petre, kakav to crtani gledaš?
- Pokemon, jesi li ikad gledao?
- Jok, ja sam dijete sa sela i gledao sam samo Tomija Džerija!
- Taj je baš glup, ajd bar da si gledao hi mena!
- (u sebi) Bolje bi bilo da si na terenu i ti i oni tvoji drugari a ne na fejsu, jebo vas napredak....
-------------------------------------------------------
- Ej, jesi vidio što sam kupio novi ajfon?
- Nisam stari, a i ne zanima me kad se ne razumijem ništa u to!
- Kako te ne zanima, pa to je sad hit u svijetu?!
- Jebi ga, šta ćeš dijete sa sela! Kod nas je i TV bio špansko selo do '87 godine kad je onaj komšo donio neku krntiju iz Austrije!
- Vide se posljedice...
- (onako više za sebe) Vide, vide, al' bar se nisam osušio k'o ti!
Aktivnost koju smo svi upražnjavali kao klinci, dok još nismo imali petlju da odlučno odbijemo da nešto pojedemo i sopstveni keš da potom kupimo nešto što volimo.
Eskivirali smo uglavnom kuvana jela koja, osim što grozno izgledaju i mirišu, nose i grozne nazive koji zvuče nekako ljigavo - đuveč, bećarac, kelj, prokelj, pasulj, čušpajz, paprikaš, kuvani kupus, sočivo, boranija, grašak ...svako je imao poneko jelo koje ga tera na povraćanje i za čije eskiviranje se unapred temeljno pripremao.
Amateri su odbijali da jedu pod izgovorom da nisu gladni i da ih boli stomak - što je retko kada prolazilo.
Oni malo sposobniji su mrljavili po tanjiru satima u nadi da će se roditelji sažaliti i dati im nešto drugo.
Sposobni su ostajali napolju satima u nadi da će se ručak pojesti dok dođu kući.
Eksperti za eskiviranje su igrali na kartu "i vuk sit i ovce na broju" i razvijali fenomenalne taktike kako bi ubedili roditelje da je ručak pojeden. To je uglavnom bilo pakovanje kesa u džepove i prebacivanje ručka u te kese kad niko ne gleda, presipanje supe i tečne hrane u sakrivene flašice od acetona ili eventualno dodavanje životinjama koje čuče ispod stola i čekaju da im se nešto udeli.
Problem se rešavao u višim razredima, kada bi ostajali sami kod kuće, što je otvorilo mogućnost da neželjeni ručak završi u WC šolji.
- Šta ima za ručak?
- Đuveč i bećarac, možeš da biraš. Znaš kakvi su, prste da poližeš!
:koluta očima: - Nisam uopšte gladan, samo pitam.
- Opet nisi gladan? Vala ima da jedeš i sve da pojedeš! I da pitaš ima li još!
- Stvarno ne mogu!
- Nikad ne možeš kad ja skuvam! Što se nekad ne desi da odbiješ ona sranja iz Meka? Sešćeš i ješćeš, makar morala da te lupim kašikom preko usta!
- Ne mogu!
- Onda nema ništa od gledanja Bambija večeras!
- Dobro, ješću! Idem samo da operem ruke!
Dete se gubi u nepoznatom pravcu, tražeći sud u koji će preliti ručak kad ga ne gledaju.
Posle 5 minuta ...
- Što ne dolaziš? Ohladiće ti se!
- Neka, pojedite vi vaše a ja ću malo posle jesti sam! I olizaću tanjir, videćeš!
Veoma konfuzna situacija, iritirajuca i smesna u isto vreme. Desava se kada je osoba sa kojom izlazite u grad (obicno najbolji drug, inace se ne bi ni trudili da prevodite njegove reci, jer bi vas bolela ona stvar da l' ce se izblamirati) toliko popila da ne zna gde udara. Zavisno od prilike, mozete dobiti po nosu (obicno od nekog nadrkanog idiota sa krupnim drugarima koji se nasao uvredjen), ili se posteno ismejati glupostima koje vas ortak prosipa pred nepoznatom osobom.
Dva momka stoje za sankom. Jedan je pijan k'o letva, dok je drugi vozac te veceri.
- Mol'm vs je l' moze dva...dve...daj mi jednu...
- Dacete nam Jelen i Kolu molim vas.
- Izvolite, 250 dinara.
- N'ka ja cu, ti si pr'sli vikend placao... 'el 'mate sitno pedeset 'nara...ovaj...sitno 'el 'mate...
- Daj to ovamo. Pita, jel imate da vratite kusur od pedeset eura?
- Imam, evo izvolite.
- A 'el ste vi cerka od odeljenja sto ide samnom...?
- Hahahahah, o Boze. Izvinite molim vas, "malo" je popio. Pita, je l' vasa cerka ide sa njim u razred, Milica bese, je l'?
- Aha...
- A pa to je ondk trku misiti samnom!
- Brate daj uredi se malo, pricas k'o kineski crtani, ni ja te ne razumem! 'ajde idemo (izvinite gospodjo).
- Aha, nista...
- 'el mi vozimo?
- ...?!?!
Nešto što je zaista krenulo iz pozitivne želje, da pobudi kod članova ovog sajta sećanje na detinjstvo, a zatim se pretvorilo u puku trku za "preko potrebnim" plusevima.
Novi poster sa slikom:Transformersa, Super-Maria, sladoleda koji niko dugo nije jeo itd.
Naslov:"Transformersi/Mario/Sladoled koji niko dugo nije jeo - Budi sećanja!".
Stotinak pluseva i dvadesetak minusa.
Komentari tipa:
"Toooo, care, tooo je bio crtać/igrica/sldoled!",
"Nije mi jasno kako neko ovo može da ne voli! Hejteri!"
...
Sutradan, što bi rekao Rambo:"Nije više DJ Ovaj, no DJ Onaj"!
Slika: Nindža-Kornjače, Neka druga ultra-popularna igrica sa starih konzola, ovog puta ČOKOLADICE, koje niko dugo nije jeo itd.
I sasvim novi originalni tekst:"Kakavi Transformersi/Mario/sladoled - Ovo je prava stvari!".
Stotinak pluseva i dvadesetak minusa.
Komentari isti, kao i na prethodnom posteru.
Zatim novi poster...
Crtani/igrica/slatkiš koji niko dugo nije jeo itd.
Tekstovi opet novi i originalni, a publika jedno te isto.
Evribadi, dens nau!
Ono što radimo u trenutku kada shvatimo da smo izrekli nešto što je bilo bolje prećutati. Nagrada jeziku za pobedu u trci sa mozgom.
Međugradski razgovor:
- E, gledala sam juče „Kako da dresirate svog zmaja“!
- E, kakav je?
- Jaoj, super. Crtani do jaja. Gledali smo ga u 3D. Kako su super one scene kad on leti na zmaju, a ti se uživiš brate, kao da ti letiš! Samo što sam se štrecnula par puta kad je nešto poletelo ka meni, kao da će da me udari, skroz tripozno.
- E, pa baš lepo... Baš super. Ja ću ga gledati u bioskopu kad otkriju mašinu za putovanje kroz vreme i vratim se da ubedim Verka da uloži pare u neki bioskop za ovaj jadni grad, umesto što je izgradio onu visokonaponsku krstaču. Digne mi pritisak kad je vidim. Kao da govori: Dobrodošli na groblje... A za taj 3D moraću da ga kao klinca istraumiram pojmom grada i urbanosti, da se pri'vati poljoprivrede na vreme i spase nas.
- (u sebi): Idiote, nisi mogla da ćutiš, nisi!
(*svaka sličnost sa stvarnim likovima, gradovima i krstačama je namerna)
Jezik kojim govore Filipinci. Zvuči kao kad se luda deca igraju gej Čak Norisa koji beži od neke mafije, sapliće se na živu ogradu, staje na trnje,onda se čudi otkud ono tu i puca iz pištolja.
Izvod iz deklaracije o ljudskim pravima na tagalogu:
-pinagkalooban ng pangangatwiran at budhi na kailangang gamitin nila sa pagtuturingan nila sa diwa ng pagkakapatiran.-
Bang, dang, kabapapang-gangbang uz neizbežno O-o svaki čas, što znači DA. Pogrdni nazivi su im Dodon i Ogog.
Sve u svemu, da Filipinke nisu Madjarice medju istočnjakinjama ne žvaku ih savatali ne bi...
-Brate vidi one Kineskinje! Kolicne su ko vekna leba... Jedanput i ja da budem za neku Lex Steele, a ne sonda za arterski bunar...
-To su Filipinke teraj ih... Ajmo bre da ti pokažem...
-Ma našo sam ja šta sam tražio. Djes mala šta ima?
-Krang bang patang ogog?
-Ma nisam ja Gogo ja sam MIRE! Ih bin MIRE, razumeš?
-Ming dang dodon!
-Dodon? DODON talas, zmajeva kugla, pa to znam vaš japanski crtani, kako se beše zove onaj, GOKU, jes Goku, ta ra ri ra ra...
-Mang saravatang pang...
-Oš para? Dam ti dvajes evra?
-O-o!
-Nemoj se vredjaš, evo četres evra i ja da platim piće.
-O-o, O-o!
-E da ti jebem mater malo uvredljivu jel znaš, nije ti bre od sapuna da se potroši! AJ ZDRAVO!
-Mister idiota mi lav ju long tajm, pom-pom, suki-suki! O-o mins JES!!!
-Biće tebi O-o kad ti ga budem rkno u prkno hehe...
Specificna i jedinstvena u svetu.Takva da se kao normalan osetis kao debil,a da se pri tome debili osete pametnim.
Kad sam ja bio mladji,klinci koji su bili jos mladji od mene su se lozili na bananamena.Ja sam licno cesto mogao da odgledam po koju epizodu,koja je pocinjala malo debilno:,,Kad Eric pojede bananu......"Posredna svrha takvog crtanog junaka je bila da decu koja su obicno kao mladja otporna na voce,navuce na isto.Taj crtani i za moj uzrast nije bio glup,umeo sam bas da uzivam,popaj je takodje ostavio solidan utisak iako oskudna grafika bio je zanimljiv,a i da njega nije bilo 50 posto dece,bar mojih godina,tada ne bi ni probalo spanac.Na neki nacin ta posredna poruka je dolazila do nas.E onda na celo RTS-a dodje revolucionar Tijanic,koji je ,,MODERNIZOVAO RTS",tako da je restilizovana,napredna i moderna RTS pocela da emituje Teletabise.Ne znam kako to da nazovem,ali i sama deca su zalila to.A poseredan efekat je verovatno bio to sto su i sama deca pocela da prave viceve na racun te debilne kulturno-obrazovne emisije.
Amfilohije Raka Radović, inače poznat široj javnosti po tome da kune Dukljane 3 puta i bača satelitske anateme 3000 'iljade puta, vjerovatno bi široj javnosti ostao nepoznat da nije jedan od najjačih Gokuovih fanova na Balkanu.
Priča počinje jednog novembra, u Budvi (inače kraljici Jadrana), đe je Amfi upoznao Gokua jednog dana na petrovačkoj plaži dok je ovaj sa metal detektorom tražio ona Zmajeva muda. Vidjevši da je junak umoran od teškoga posla, ophrvan kaišima koji su mu se usijecali u široka pleća, pozva ga Amfi da počine, da se okrijepi, da podijele dvoboj i progovore jednu, do dvije maksimum.
Goku prihvati. Sjedoše na terasu jednu, dođe konobar i nazva im dobar dan. "Dobar dan!" odgovoriše junaci, poručiše piće i počeše priču. Prvi na potezu bješe Amfi koji izvadi magičnu kartu KOSOVO i poče da zbori kako je neshvaćen na ovim prostorima. Napad bješe dosta jak ali Goku ne izgubi sve životne poene. Na kraju, Amfi ostavi jednu neotkrivenu kartu i završi svoj potez za vrijeme kojeg ga je Goku pomno slušao ispijajući mohito.
Dođe konobar da naplati jer se desilo da mijenja smjenu i tu se dvoboj iznenada prekide. Stvori se neobično prijateljstvo i kada iđahu put kuće Goku mu reče da nijedan dvoboj nije nezavršen ostao i da će se oni opet sresti i da slijedi teška bitka đe će se morat dignut kuka i motika da ga brane dok on ne svrši svoj ultimejt potez. Amfi reče "Nema problema fratello!"
I bogomi prođoše 3-4 mjeseca a Gokuu ni traga ni glasa sve dok nehotice, jedan mladi popić neki, ne biva otkriven kako u crkvi gleda MBC TV. Tu Amfi poče neku priču tešku kako ne valja gledati TV i ta sranja ali i on baci pogled na taj prozor u svijet i ugleda crtani film u kojem glumi niko drugi do Goku sami, drugar njegov. Amfi se obradova konačno viđe svoga dobroga prijatelja sa kojim je ispijao mohitooe, sjede, zavali se i odgleda epizodu a to je bila ona kad je Gokuu trebala spirit bomba da bi skenja Majin Buu-a u narodu poznatog kao "Opasni Decxko". Kad viđe Amfi da je Gokuu potrebna energija on urgira sve popove sve sestre po crkava da se dignu u ponoć, da dignu ruke, dignu obadve, da dignu ruke od svega jer nemaju za kartu do Prištine i dadnu to malo energije što treba Gokuu. Tako Goku pobedi zlog čovjeka, a sve uz pomoć svog velikog prijatelja Amfija.
I dan danas se mogu vidjeti ta dva događaja od ljudi kako sjede dolje put Budve i maltretiraju konobare dok ispijaju mohito.
Amfi i Goku u kafiću...
Amfi: I kako reče da se radi onaj potez kamenjar - kamenjar?
Goku: Kamehame talas, to ti je brate samo izvadiš utoku DUM DUM TAHA TAHA i gotovo.
Amfi: Oli me naučit, Ostroga ti?
Goku: A makse kralju, aj' oću ali neki drugi dan danas je svetac pa se ne radi.
Amfi gleda pogledom đeteta koje je ušlo u prodavnicu igračaka svoga heroja...
Posle kažu za nas Srbe mnogo pijemo, evo kako sve to počinje još od kad smo bili mali (6-7 godina)
Proslava neka u porodici (slava, rođendan) gostiju puna soba, ti samo što si odgledao strumfove ( tad su i bili normalni crtani , a ne danas N. kornjače bez očiju) , ulaziš u sobu:
- Kum (koji te nije video od krštenja) - Vidi ga mali Nikola, doduše nisi više tako mali, dođi kod kuma da ti kum da za čokoladu
- Otac- Sine ajde uzmi čašicu da nazdraviš sa kumom
Majka donosi sok da sipa
- Otac - Kakav sok pa nije on više mali, sine pivo ili špricer?
- Sin - Tata nešto me stomak boli...
- Otac - Ajde ajde evo ti pivo, ti samo do "etikete" ja ću ostalo , mora sa kumom...
- Sin - A tata pa i juče kad smo bili kod čika Žike i tamo sam morao da nazdravljam
- Majka - Cccc samo ga ti uči
- Otac - Ajde ajde od toga se raste, a ti ženo nemoj da mi sputavaš dete , jok nego će da se ugleda na deda Milutina ( deda po mami, alkohol zadnji put pio kad se ženio) nema on badava krvi mog pokojnog oca Ratka, bog dušu da mu oprosti (krsti se) , kakav je to čovek bio
Majka ređa pečenje i mrmlja sebi u bradu:
- Zato umro od ciroze jetre...
Postoje oni koji tvrde da smo se predali, drugi su pak ubedjenja da smo izgubili podmuklo, a nismo ni primećivali. Treći ni sada ne shvataju da smo izgubili, bore se jalovo..Neki četvrti za borbu nisu ni znali. Činjenično stanje, postali smo robovi. Broj, statistika, osmočasovni posed pod uslovima, a uskoro će nas žigosati i čipovima, pa se nećemo razlikovati od mleka u tetrapaku - jednaki i zamenljivi. Trikom, slikom i muzikom: šaka proračunatih ljudi je iskoristila napredak nauke, tehnologije, sociologije i psihologije, parom se moglo kupiti sve više toga, a danas gotovo sve. Dignite ruke i izadjite napolje. Nema smisla opirati se - već smo poraženi.
Izgubili smo jer
- Više cenimo ono što imaju drugi.
- Kada vidiš okrvavljenog čoveka kako leži na ulici nećeš prići da mu pomogneš, da ne bi tebe osumnjičili za pokušaj ubistva. Sigurnost ispred ljudskosti.
- Mogu da proizvedu bilo koju novu bolest i uvaljuju ti vakcine koje moraš da kupiš ako želiš da živiš. Ako si mislio da je AH1N1 kraj, grešiš - biće ih još, i biće smrtonosniji.
- Sve više postaješ rob kreditima koje si podigao kako bi kupio stvari u kojima više ne uživaš, jer ih otplaćuješ u znoju.
- Postao si dobrovoljni invalid, vreme provodiš u stolici ispred ekrana, klimajući glavom dok gledaš vesti, trošeći reči u prazno sa ljudima koje i ne poznaješ.
- Danas više nije dovoljno da muž radi a žena bude domaćica i brine se o kući. Rade i muž i žena a neretko i deca - da bi se bahatili? Ne. Da bi se nategli.
- Klupe ispred kuća zvrje prazne. Sediš i gledaš aktuelni reality show - ne sa komšijama zajedno. Svako u svojoj kući. Otudjenost.
- Kličeš holivudu i Mtv-u, savršeno skrojenim sredstvom za upućivanje na koka kolu, nike, McDonnalds, Dolce&Gabbana, na to kako treba da živiš, govoriš, da se ponašaš da bi bio in.
- Na internetu možeš da vidiš kako konj jebe devojku.
- U novinama možeš da pročitaš kako su silovali i ubili osmogodišnju devojčicu - sve češće.
- Postoje ljudi koji pedofile, ubice i silovatelje oslobode zatvora.
- Piješ zagadjenu vodu, mleko zatrovanih krava, jedeš povrće i voće koje raste iz zagadjene zemlje ili u stakleniku, koncentrovanu i ofarbanu hranu..
- Kupanje u reci predstavlja rizik od kožnih oboljenja. Sunčanjem rizikuješ rak kože.
- Crtani filmovi više nisu za decu. Ni za odrasle. Ni za odrasle sa posebnim potrebama. Crtani su za obolele.
- Na Tajlandu možeš da jebeš maloletnog dečaka za sto dolara nekažnjeno.
- Više para se potroši na organizovanja gay parada nego na pomoć stradalim u ratovima. Ne trudimo se protiv istih ni da protestujemo. Svi znamo zbog čega se vodi rat u Iraku, znamo da će ih biti još..Navikli smo.
- Srećan si ako tvoja porodica može da živi makar pristojno, od posla na kom će te vrlo verovatno zameniti mašina. Ideš u penziju, uplaćuju ti staž, socijalno..Puno koštaš.
- Sanjaš godišnji odmor.
- Zbunjuje te razmišljanje o tome da li je sreća u malim ili velikim stvarima.
- U Zairu su toliko okupirani time kako će naći pitku vodu, da zaboravljaju kako nisu četiri dana jeli.
- Ne znaš u šta više da veruješ. Sve manje se nadaš..
- Ne znaš šta će biti.
- Odvukli su ti pažnju serijama, blokbasterima, fejsbukom, vukajlijom, svetskim prvenstvom u fudbalu..Gledaš u levu ruku kad zbunjeno kad zadivljeno, dok desna izvodi trik.
- Jedini način da dodješ do kuće ili stana jeste da ga naslediš ili digneš kredit.
- Ne smeš da se krećeš noću sam po parkovima ili slabije osvetljenim mestima. Mogu da te siluju, opljačkaju..Vrištaćeš, čuće..Ali neće ti pomoći. Gledaju svoja posla.
- Sreću su zamenila zadovoljstva.
- Nisi zaista srećan.
- Smeju ti se. Ne možeš im ništa. Podigni ruke, predaj se..Izadji u miru i za sobom pogasi svetla. Izgubio si.
Ista kao i svaka druga godina života. Po nečemu bolja, po nečemu gora od ostalih, sve u svemu vrlo slična po dozi dnevnih problema kao i neke druge, koje slede kasnije. Samo ti problemi starijima deluju bezazleno kad ih pogledaju iz svog ugla.
Prosečan dan jednog petogodišnjaka:
Ustao je oko pola 8 nakon desetočasovnog spavanja (u kojem je možda sanjao crtani lik koji mu uteruje strah u kosti). Sada mu sledi doručak, koji hteo-ne hteo, mora da pojede, jer baba koja ga čuva ne pruža baš dosta opcija. Naravno (ako ne ide u obdanište), nema nikakvih obaveza toga dana te odmah posle doručka može preći na igranje. Igra se sa igračkama koje je nasledio od starijeg burazera, na TV-u svaki dan gleda najnovije i najsvetlucavije reklame igračaka koje roditelji ne mogu da mu priušte iako ih on svaki dan moli, i prvo im to spomene kad se vrate sa posla. Ako nema nikoga da ga izvede napolje,ceo dan će provesti u zatvorenom prostoru, pa će mu pre ili kasnije biti dosadno ma koliko da je maštovit. Uveče kad mu se prispava, postaće nervozan, plakaće jer nije svestan zašto je umoran, i biće oteran u krevet kada mu se naredi.
Nema briga oko ispita, nema ni finansijskih problema, ali mu zato nedostaje tata koji po ceo dan radi, želeo bi novu igračku, želeo bi da se igra napolju, da sam bira šta će danas da mu obuku i kada može da uzme neki slatkiš. Voleo bi da sam koristi WC, da može da dohvati prekidač za svetlo i da sam sebi sipa sok iz frižidera. Ne može, zavisi od drugih.
dok se svi mi, sto se vec sa setom secamo svojih mladjih dana, kada nam je glavna zanimacija bio fudbal na dve cigle ili dva otkinuta stapa iz obliznje komsiske baste, danasnja omladina igra neke svemirke igrice, ubijaju sve moguce i nemoguce,sanjaju da se jednog dana teleportuju na drugu planetu pomocu svog sata ili ogrlice...
ne, vise nije zanimljiva zmurka, ta-ta-ta, ili ne daj Boze lastiz, sada savesni roditelji svojim mezimcima dozvoljavaju "samo" dva sata dnevno da provedu pored kompjutera, iako je sto jos uvek veci od njih, a one nesavesne boli kurac, pa im kupe kompjuter samo da se ne deru, i da mogu po ceo dan da rade pametnije stvari nego da vode decu na sneg, na fudbal, na kosarku...
vise nije zanimljivo gledati uvece laku noc deco, sada se gledaju neki digimoni, pokemoni koji su u stanju celu galaksiju da oduvaju, samo ako im se digne kurac....
niko vise ne pije babin domaci sok od zove, koji smo svi toliko voleli da pijemo, narocito kad usmurani i crveni ko paprika uletimo u kucu, pa nagnemo pola litre, pa dobijemo jedno slonovo uvo iza glave od jednog od dezurnih matoraca, zato sto ce nas sutra boleti grlo... danas svi piju sokove sa 101% voca, sa -0.00000001 gram secera, sa pulupom, sa dovoljnom kolicinom vitamina da se napoji omanja partizanska eskadrila iz 44-te godine u desantu na drvar, sa pomorandzama ubranim u najmanjem delu sekunde kad su one bile najzdravije, najsocnije, najnenadjebive, naravno u kisnim sumama juzne amerike gde pomorandze rastu samo u najzabacenijem cosku sume, gde je jos uvek tigar postar, a slon predsednik okruga...
ko je jos lud, kad je malo narastao, da gleda pornice pamele anderson? ? sada se gledaju crtani pornici, po imenu hentai, to je sada in... naravno na televizoru od 1500 inca, i na sistemu od 15+1 zvucnika rasporedjeni svuda po sobi, cak je jedam stavljen i u dupe danasnjeg omladinca, da mu vibrira dok gleda...
a fudbal? pa sad ce fudbal da se gleda u 5 dimenzija... ko je jos lud da gleda fudbal samo u 3 dimenzije?? jos na drugom kanalu, pomocu famozne antene loge koja stoji na tavanu, pa ja kao klinac otskrinem prozor, a cale se popne na tavan pa okrece... "ne tolko... vrati.... jos malo napred....sad vrati malo...DOBRA!!! NE DIRAJ!!! " i tad smo svi srecni i zadovoljni kao da smo on i ja izmislili tv u najmanju ruku...
a danas? total tv, kds,sbb,ip tv, digne vam se kurac u levu stranu, vi prebacite na drugu uzbekistansku ligu i gledate...a ako se digne u desnu stranu, onda gleda svetsko prvenstvo u pokeru... pa pobogu, kako su ljudi nekada ziveli bez toga???
ali opet mi nije jasno... svi su napredniji danas od nas, svaki drugi ima iq 150, cirka, danasnja deca sviraju violine sa 2-3 godine, i pevaju po raznim emisijama, ali ko moze da mi kaze da mi nismo bili srecnija omladina, nismo imali po 50 kila sa 4 godine, nisu nam izlazile bubuljce po dupetu od sedenja, tetris nam je bio svetinja koju vecina nismo imali jer tata kaze da to zraci... omiljeni slatkis sutlijas... a ne nesto sa 20 sastojaka sto dva medveda muckaju da bi ja jeo vazduh... more mars bre... lozi babu da ti kuva sprajt, ne mene...
Jedan od ponudjenih opcija za relationship status na facebook-u. Za razliku od ostalih, ova opcija govori da sve dolazi u obzir, a opet, ne govori nista, bas zato sto postoji toliko mogucnosti. Obicno je biraju ljudi koji su, zapravo, singl.
Primer jedan:
A: nejm Milorad, godiste pedes' sesto... Sta da stavim za relationship status? Jel mogu da napisem da trazim mladje?
It's complicated.
Primer dva:
A: E, brate, verio sam se sa Marijom, a nisam promenio relationship status na face!
B: Ajd, ocemo u Mek?
A: Ae!
.....
A: Jeli brate, a sta da stavim.. Mislim nisam married, a nisam ni samo u vezi... Singl nisam, sta je ovo enguagd?
B<gleda crtani na TV-u>: A nemam pojma... Si gledao ovu epizodu samuraja Dzeka?
A: UUuu nisam! Ma daj zajebi, eto mu ga "It's complicated", i daj da sednemo za onaj sto ispred TV-a.
Primer tri:
Ziljava plavusa sa pola miliona prijatelja i isto toliko slika u kupatilu ciji je momak skontao da je kreten i po sto se uopste smuvavao sa takvom devojkom i ostavio je na keca: Gledaj, meni je jos in relationship... A nisam vise sa onim kretenom... Sad cu da stavim singl! Al sta ako bude hteo da se ponovo smuvamo? Nek bude It's complicated...
Primer cetiri:
A: Rela... sta bre? Single, mozda neki tenis... Evo, pise i Madrid.. Kako si nepismeni, Madrid se pise velikim slovom! Glupi amerikanci! Tacno se vidi da su nastali od engleskih robijasa! Ajde, eci peci pec, ti si mali zec...
It's comlicated..
Primer pet:
A: Ljubavi, zasto ti je na statusu singl, u vezi smo vec mesec dana!
B: Zaboravio sam da promenim.. Ajde sad cu..
....
A: Stavio si it's complicated, koji ti je djavo?!
B: Jel znas da kuvas sarme?
A: Ne znam.
B: E pa kad naucis onda cu da objavljujem internetu da smo u vezi!
Današnja deca su uvek najgora deca. Oni su izrodi bez budućnosti. Nikad od njih neće biti pravi ljudi! (za razliku od prošlih generacija koje su uvek, naravno, do jaja)
1960.
- Eh, samo kad se setim onih ratnih dana, odma me mine žal za mladošću. Ova današnja deca ne moraju ni da ratuju.
- Ma, oni ne mogu ništa teže od kašike da podignu, a kamoli nešto više.
- Istina, još kad čujem kako odgovaraju roditeljima. Ja sam svog oca oslovljavao sa "gospodine"!
1980.
- Jesi li ti videla ovu današnju decu? Imaju sve što mi nismo imali - televizore, mesta da izlaze, mogu i srednju školu da završe, a ništa ne znaju da cene.
- Džaba im, opet nikad pravi ljudi od njih neće postati.
1992.
- Oni moji kod kuće po ceo dan igraju SEGU i bulje u onaj televizor. Pokvariše oči!
- I kod mene je isto. Ja samo ne znam kako će se oni snaći u životu.
- U moje vreme se znalo - pogledaš crtani, pa u krevet.
2010.
- Brate, kad se setim kako smo mi po ceo dan sedeli u kući, gledali TV i igrali SEGU, pa malo kasnije izađemo na fucu.
- Eh, da, a ova današnja deca po ceo dan ispred računara, pa kasnije samo na bezen odu.
2025.
- Gledam ovu današnju decu i stvarno mi ih je žao. U moje vreme smo malo sedeli ispred računara, pa onda leti malo na bazen, pa izađemo u grad. Divota.
- U pravu si, danas je sve drugačije.
...
(u ovom slučaju)
je situacija kada se sa nekom (potpuno) nepoznatom osobom skontate posle nekoliko minuta (jedva par razmenjenih rečenica). pomenuto kapiranje može se desiti i posle nekoliko susretnutih pogleda dve osobe, koje se (da budem precizan NIKADA, u njihovim do tadašnjim životima) NISU srele iako verovatno žive u istom kraju/naselju ili (što je čest slučaj) žive u istoj zgradi, pogotovo ako zgrada ima više od četiri sprata...
primer je po istinitom događaju od pre manje od lapo čuke...
ja u autobusu čujem telefonski razgovor (jer uši ne mogu da se zatvore, jel' te) devojke mojih godina, kojoj osoba sa „druge strane žice” (nevešto i, štaviše kako se ispostavilo, ultra komplikovano jer riba nije iz BG-a) pokušava da joj objasni gde bi ova trebalo da siđe, tj. na kojoj stanici. kada je završila razgovor, a shvativši kako dotična pojma nema gde je to „mesto” gde će je „d batica” čekićati, uhvatim njen pogled (pošto je skapirala da sam čuo gotovo sve)i priupitam je „šta joj treba iliti gde su joj rekli da izađe iz busa”. ona mi kaže. ja joj objasnim i... naravno, tu započnemo priču. budući da smo oboje izlazili na istoj stanici i ja (kao SVAKA kulturna beogradska BARABA) ponudim se da joj pravim društvo, jer dobra riba SAMA (i to u sred Jerkovića oko ponoći) može biti „lak plen” za mlade otimače torbi, silovatelje itd. što ona i prihvati... reč po reč (dok smo čekali „baticu”) shvatismo da imamo veoma slične stavove, mišljenja i poglede na svet u vezi sa mnogim temama (politika, ekonomija, religija, filozofija, astrologija, kriminal, policija i naravno muzika) pa tako dođosmo i do razmene brojeva uz (često je to iz kurtoazije, ali ovaj put jok)... znači, uz ONO „javi mi se obavezno sutra predveče pa da se nađemo na nekom pivu jer sam ja nova u kraju, pa da mi POKAŽEŠ GDE SI TI ,) a (uzgred) i znamenitosti Jerkovića” ...
kad smo se rastali pade mi na pamet onaj crtani sa megasiromašnom decom koja ližu izlog poslastičarnice... pa kad dođu kući klinac kaže „...umočiću...” hehehehheeh, i ja pomislih isto!
Jadan izgovor za trošenje para na nešto što se u ovoj zemlji smatra luksuzom. Ti si zaradio, ti i trošiš, šta ima kome da se pravdaš, ali to se u plimi licemerstva svuda oko nas nekako podrazumeva.
-E ćao djembeli, u al si pocrneo?
-Pa da bio malo na moru...
-Pa kolko to malo, nisi ni ko romulanac, prošo si i melez i mulat faze, i stigo do Foresta Vitakera?
-Pa mesec dana, neki dan više...
-Opa, široko a?
-Ma ja to zbog dece znaš, rekli mi doktori što više na moru da provode vremena, inače ne bih ja.
-U SUNCE TI, gde si našo ovoliki LCD?
-Pa to je neka specijalna serija "SHARP", stiglo iz Amerike.
-Pa kolko ima dijagonalu, dva metra?
-225 cm, 90 inča... E, nemoj da šaltas programe saće dnevnik treba Vučić da...
-Koji si ti jevrejin stvarno, a ja ti tražim 100 E na zajam ti me odjebeš, a ovamo TV ko vrata od ambara.
-Ma ja to zbog dece, Jošua mi kratkovid a mnogo voli crtane, e mojne taj daljinski jer...
-JELI BRE, jel su ti ovo ti crtani? Uuuuu vid joj pičke veća od šporeta jebemti! Odo ja nazad mogu da upadnem! Jel ovo 3D?
-Ma jeste, al nemoj bre...
-Ćuti i daj naočare pičko jedna.
-Dobro, al nema drkanja!
-Vidi ga ovaj, kupio novu makinu! Ajd da častiš.
-Ajde.
-Pa što prodade Golfa nije bio loš?
-Pa znaš, zbog dece, nije imao klimu, a ove vrućine napale.
-Jeli da te pitam nešto. Jel su imali tvoji kola kad si ti bio mali?
-Jesu.
-A šta su imali?
-Ferari. Pa šta su mogli da imaju, Fiću jebote.
-A jel znaš leti kad bude plus sto, a sedišta crna od skaja, pa kad sedneš ispeče ti guzicu, a ventilacija leptir stakla, rade tak kad Fića postigne brzinu od 70, znači skoro nikad? Pa smo se mi deca vozili u njemu i pevali od sreće što smo digli dupe od puta. Jel tako bilo?
-Jebiga, jeste...
E tako te volim. Aj zbog dece, još po jednu!
Svi ga se sećamo. Ono derle koje uvek diže dva prsta gore. Čak i kad nije u vidokrugu učitelja. Ne vole ga drugi učenici, ne vole ga ni učiteljice. Budući svirač kurcu na birou.
-'Ajde, dečice. Recite mi šta je pouka u ovom odlomku "Orlovi rano lete"? Dutjase?! Johnny?! Bata gugi? Shone? Lukse? Count?
...Maja mlati rukom, kao da je stari svat sa barjakom...
-Ja ne znam. Bio sam sa strikanom na prelu... jeli janjetinu. Strika se otrovao od Bavarie, vodio ga tata posle na ispiranje neko. Znate, učiteljice, to je kad vam gurnu neku cevčugu...
-Dobro je, Dutjase, dobro je. Znam ja tvoje doživljaje. Neka ti dođu roditelji na razgovor, ja dete, ne znam šta ću sa tobom... Johnny, 'ajde ti, srce... ti sigurno znaš... eto, vidim da imaš dve pčelice kod mene u beležnici, pa 'ajde još jednu i ide pet u dnevnik...
-Ne znam ni ja. Bio na Partizan-Donji Sremboš. Izgubili smo sa 2:1, plakao sam celo veče...
... Maja i dalje mlati rukom...
-Johnny, ti si moj mezimac, tako da neće biti minusa ovaj put...Bata gugi?!
-Ja nisam sa ovog sveta, časna sestro... mene je poslao Coldrex da širim zarazu međ' zemljanima... a onda ćemo vas sve porobiti i bićete naši podanici...
-Od tebe nisam ni očekivala... crno dete šta će sa tobom biti?! Bukvalno, ne smem ni da zamislim...
...Maja ulazi u vidokrug učiteljice, inače besne milfare sa halterima... i u miniću...
-Majo, spusti tu ruku, dete... znam da ti znaš, ali pustimo i drugu decu...Shonne?!
-Učiteljice, ja sam sređivao neki ledomat i aparat za kafu... nisam stigao da pročitam...
-Dobro... ti si dobrica inače, pa ću ti progledati kroz prste... Majo, spusti ruku... uskakaču mali.. Lukse?!
-Učiteljice, ja sam gledao neki crtani, malo sam se uživeo u ulogu Petra Pana, pa sam pao sa tatine garaže i bio sam kod lekara...
-Dobro, samo neka mi se javi neko od tvojih... Majo, prekidaj... dosadna si! Count?!
-Ja sam učiteljice pročitao, ali sam džentlmen, pa bih ipak ja pustio Maju... znate, ipak ću je "opeglati" na maloj maturi, pa ono...
-Hihihihihi... Koji si ti đavolčić... hiihihihihi... Majo, dete... zamolila bih te da prekineš, skačeš mi po nervima...
... inače misli u sebi da je Maja mali skot sa cvikama, koja će u budućnosti biti bicuri...
Sve je prisutnija sumnja u zdravo odrastanje mladjih i nadolazećih naraštaja. Pojavom teletabisa, pokemona, jugija, bratza i mnogobrojnih kojekakvih govana, odrasli su počeli da se brinu u šta će im deca odrasti pod uticajem tih gadosti.
No, kada odrasteš i osvrneš se na bajke, priče, crtane filmove i igre koje su bile popularne kada smo mi bili mali, shvatiš da je i tu bilo raznog djubreta, devijacija i boleština, koje naše dečije oči nisu zapažale, i koje su sklonjene iza pouka. Ipak, krenimo redom:
1. Priča o Crvenkapi:
- prvo su njeni roditelji poslali babu da živi u šumi, kako im ne bi bila na teretu (nebriga o starima).
- Pošto im je bilo trulo da ona tamo umre od gladi, poslali su joj hranu po ćerci, koju su naterali da sama ode u šumu (nebriga o detetu).
- Kada ih je vuk već progutao i legao da spava, došao je lovac, i umesto da ga ustreli, živog ga je rasporio i u stomak mu zašio kamenje dok je ovaj spavao (sadizam).
2. Bajka o Ivici i Marici:
- priča o dva deteta koja su zalutala u šumu, jer roditelji na njih nisu pazili (takodje nebriga o detetu).
3. Bajka o letećim čizmama:
- Priča o siromašnim roditeljima koji su svoje sedmoro dece odveli u šumu i tamo ih ostavili. Prvi put su se vratili jer su bacali kamenčiće usput, ali drugi put su bacali mrvice koje su ptice pojele, pa su ostali izgubljeni (dva pokušaja čedomorstva sa predumišljajem).
- Kasnije su klinci sjebali džina i oteli mu čizme, obogatili se i vratili se da pomognu roditeljima (kakvi god su roditelji prema te bi, oni su ti roditelji i moraš da ih poštuješ - makar te bacili sa mosta u vezanom džaku).
4. Alisa u zemlji čuda:
- Knjiga koja zagovara jedenje halucinogenih pečuraka i uzimanje psihodeličnih droga. Alisa je doživela loš trip, ali na kraju se probudila i bilo je sve ok.
- Alisu je kraljica optužila da je ova pojela dva kolača koja su joj i bila ponudjena (sine kada odemo u goste budi dobar i nemoj da se alaviš, to je sramota).
5. Priča o lenjom cvrčku i dva vredna mrava:
- nametanje protestantske etike deci na velika vrata (Vredni i trudoljubivi bivaju nagradjeni, lenji i nesposobni pate). Istina, cvrčak nije bio cvećka, ali bode oči to što su ga ostali mirne savesti pustili da na zimi umre od gladi (zajebi sirotinju, gledaj sebe).
6. Nindža kornjače:
- crtani u kom se četiri mutirane kornjače predvodjene velikim pacovom, obračunavaju sa mutiranim veprom i nosorogom, Sekačem i zlim mozgom koji govori (mada noviji serijali su kud i kamo zajebaniji).
7. Monopol:
- društvena igra za decu koja podstiče gramzivost i pohlepu. Poenta je da uzmeš sve za sebe a ostali nek se jebu kako znaju i umeju. Zajebavaš drugare kada odu u zatvor, stanu na porez i na kraju bankrotiraju (smejanje tudjoj nesreći). Implicira da je ostavila trga na izvesnog Miškovića..
I najgore, najpsihodeličnije i najzajebanije od svega:
8. Duško Dugouško i patak Dača u epizodi sezona pataka / sezona zečeva:
- scena kada Elmer pita Daču - Da li da te upucam sad, ili kad dodjemo kući?
Dača odgovori kad dodjemo kući, odu kući, zatvore vrata, ovaj ga upuca i vrate se nazad. Meni ovo ni dan danas nije jasno.
U šoferskom slengu, to znači da je neko svojim prevoznim sredstvom iznenada uleteo sa bočne strane ispred drugog vozila bez upotrebe migavaca ili ikakvog drugog upozorenja i (umalo) izazvao sudar. Najčešće do sečenja dolazi ispred raskrsnica ili prilikom uključivanja u saobraćaj. Sečenje kod žrtve izaziva ubrzani rad srca, stisak kočnica i sirene istovremeno, iznenadni privremeni napad turetovog sindroma i povećani nagon za sadističkim masakriranjem bahatog vozača. Obično se sve završi kratkim razmenama standardnih fraza iz kočijaškog rečnika kroz otvorene prozore automobila.
- Au, mora da je nešto gadno! Valjaju se oblaci za tobom koliko si nadrkan!
- Imam celu abecedu, godinama vozim, ali ovo je neizdrživo! Iseče me jedna budala malopre pa me ispameti!
- Dobro, to danas standardno. Što pizdiš?
- Idem k'o čovek, izađem iz krivine, nikoga iza mene. Odjednom, odakle se stvori i koliko li je brzo išao, paralelno sa mnom Reno! U susret ide auto, čovek trubi i blica k'o lud, lik uleće ispred mene toliko blizu da me čudi da mi branik nije oduvao! Samo što je stao u moju traku, vidim pale mu se štopke. Krenem da kočim, ali preblizu sam. A u kolima dete, žena i tašta osim mene! Dobro, 'ajde, žena i tašta su promenjive kategorije, ali dete... Preledio sam se!
- I, šta bi?
- Računam opcije najmanje da nastradam, u levu traku ne smem, ide auto, da l' da skrećem u poljanče ili da ga ipak opamprčim. Jebiga, ako ga, da prostiš, opalim otpozadi, automatski sam ja kriv. Ove dve u kolima urlaju, ja već žmurim i odjednom lik skrene desno u raskrsnicu, opet bez žmigavca! Na sreću je skrenuo, inače gotovo! Pa, zar za tih desetak metara sranje da napraviš?!
- Dobro kad se sve lepo završilo.
- E, ali nije gotovo! Krenem ja lepo za njim, kad on parkira nema 100 metara dalje! Stanem i ja malo dalje, u mojim kolima traje galama, lepo priđem liku i objasnim mu neke stvari. I šta je bahatost, i saobraćajno drugarstvo, i bezbednu vožnju...
- Je l' te razumeo?
- Ih, kako nije, jasniji sam bio i od Alvirovića. Sve me razumeo.
- Dobro, bar neki razuman čovek čim te saslušao. I, šta ti je rek'o na sve to?
- Hehehe, uglavnom "Ijao, Nemoj molim te, Šta ti je" dok još mog'o da priča. Dobra stvar bezbolka, mogu ti reći. Vratim se do kola i tajac. Mir i tišina do kuće. I čim smo stigli, tašta mi odmah pristavila kaficu, žena otišla nešto slatko da mi spremi i kupi mi pivce, dete mirno k'o bubica, gleda crtani... Milina.
- Jebiga, jaki ti argumenti.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.