
Bio jednom jedan pevac, ali ne onaj o kojem lascivno pevaju panonski govnari, već pravi pevac. Ipak, ni taj pevac ne beše običan, bio je neobično krupan, srčan i drčan pa je ubrzo, oštrim kljunom i mamuzama suvereno vladao čitavim atarom. Toliko je neustrašiv bio da je jednom iz kokošinjca uspeo da otera džinovsku sovu buljinu, pa čak i jastreba što mu je na njegovom rođenom bunjištu napao omiljenu koku.
Naš narod lepo kaže "u dobru se ne ponesi", al jebiga, pevac se poneo i tako ponesen bojnim uspesima i divljenjem ostale živine skočio na krov i dreknuo koliko ga grlo nosi "Ja sam najjači pernati stvor pod kapom nebeskom!" Sad, takva notorna budalaština možda je jednom i mogla da mu prođe, jer svakom se desi da nekad izvali glupost. Međutim jok, umesto da se preispita malo, pevac je to ponovio, i jednom, i dvaput, nakon čega pred njega sleti krilat anđeo i veli "Vidi perja, šta ćeš sad?"
Razume se, svako normalan tu bi video da je vrag odneo šalu pa se pokrio i mudima po glavi ako uši nema, međutim pevac poče "Kako si ti pernati stvor ako imaš perje samo na krilima?" Anđeo se na to nasmeši i izraste mu perje po čitavom telu. Kad pevac to vide, reče "A nećemo tako, ti očigledno možeš da menjaš oblik, šta ako se pretvoriš u štogod što nije pernato tokom borbe?" Anđeo se opet nasmeši i dade svoju moć promene oblika gusanu da je pričuva...
I tako dalje, da ne dužimo priču nepotrebno, nakon što su svi njegovi uslovi zadovoljeni, pevac je zasluženo dobio po pičci. Čiča miča i gotova priča.
Tako da zapamti mladiću, ne spuštaj veće od sebe na svoj nivo, postoji razlog zašto su tu gde jesu. Jer ako se nađu u ravni s tobom to ne znači da ste barabar, to znači da mogu slobodno da te spičkaju, bez truna samilosti, griže savesti i osude okoline.
Međed nije mačka, pa taman i jeo iz kontejnera.
- Čujem, Mare, opasna salaukovina pala sinoć, mali Krle dobio po tamburi?
- Dobro čuješ, bio ja tamo od početka. Šteta samo što ih nije dobio ranije od nekog slabijeg, otkad je počeo da pimpla neki kik-boks opasno je pustio muda.
- I, šta je to bilo?
- Ko što reko, pustio mali muda, ne znam koji mu je bio da oplete po skinsima a tamo u ćošku sedi Kiza s verenicom.
- Auuu, mali nije čitav, mislim dobar je Kiza ko da nije Kiza, ako me razumeš. Al opet ne da nije pametno da ga diraš nego...
- E baš to, svi znaju da je duša od čoveka, reko bi monah od Budizma da mu obučeš one njihove haljine a ne naci. I tako, uzo mali "Skinsi su ti pičkice kad ih nema bar dvaes na gomili" i sve tako u tom fazonu.
- Ajoj...
- E, Kiza ga sluša, sluša pa kaže "Mali dođi vamo, tu stani, na ovu liniju u stavu mirno. Oćemo sad napolje da mi pokažeš kakve su to skinsi pičkice?"
- A on?
- U kafiću muk, svi slušaju a mali se malo usro, nije mislio da će ovaj da ga diže al opet misli izvuće se na foru. "Ja bi, al šta ako izvadiš ćakiju?", veli, "Znam da imaš".
- Jebem ti budalu. Da je rekao samo "Izvini Zoki neću više nikad, šalio sam se" ovaj bi ga pustio garant. Čujem, voli da kenja ona njegova mala kad joj zapadne da mu čisti krv i creva s cipela pa nije zgodno.
- To i ja kontam, al malom steroidi mozak popili. A Kiza po-be-le-o, vadi skakavac, vadi bokser, stavlja na sto "Evo i mobilni ću da ostavim da ne misliš da ću njim da te kundačim".
- Gotovo...
- Jašta, uzo Mića za šankom unapred da zove hitnu, al čekaj sad, malom đavo ne da mira. Veli "A cokule? Ja sam došao u patikama".
- Uf uf uf...
- Mića prekida vezu i traži broj pogrebnog, Kiza ćuti a više nije bled nego zelen ko gastoski merdža. Skida jednu cokulu pa onda drugu, šutira obe u ćošak tako da je vrata od klonje odvalio, onako bos vata Krleta za šiju i izvlači na ulicu.
- A tamo?
- Ma crtani filmovi boktejebo, Svrabiša i Češko šou, pola nas nije smelo da gleda. Eno ga mali visi na aparatima, konzilijum još ne zna ni s koje strane bi krenuli da ga sastavljaju.
Pedagogija je jedina nauka koja praktično nazaduje.
1980-1990. Dete od 3 godine do kraja osnovne:
1. Ne voliš postavljenu hranu, i buniš se:
- Neću ja ovo da jedem!
... Šljaga od ćaleta uz reči:"Ima sve to da pojedeš!"
... Mrljaviš 10 minuta... Primećuješ vrlo zajeban ćeletov pogled koji ti govori da ćeš da popiješ još koju ćušku i odeš na pranje zuba i u krevet ako sve to ne pojedeš. Smažeš sve za 3 minute!
2. Poslednji crtani u 19:15 (jer su Tarzan, Snorkijevci, Štrumpfovi, Bombončići i emisija "Tražili ste - gledajte" oko pola 7), eventualno "Laku noć deco", pa pranje zuba i u krevet. Četvrtak je bio praznik, jer je bila "Kviskoteka" i neponovljivi Oliver Mlakar. Sa 10 godina stisneš muda i kažeš da bi gledao seriju "Vetrovi rata" ili "Dinastiju". Ćale ti samo pokaže kažiprstom put sobe... Leti imaš sat-dva više do spavanja.
3. Potukao se ispred zgrade, prebio lika, dobijam duplo više batina od ćaleta... Potukao se, dobio batine, ćale mi dao repete.
4. Pričao sam na času, učiteljica me počupala za zulufe ili uho... Dođem kući, a pošto je učiteljica odmah javila kući šta je bilo, dobio sam batine.
5. U 8. razredu, hormoni ti nadjačaju pamet, pa uhvatiš drugaricu za dupe. Dobiješ šamarčinu i moliš Boga da te ne odruka razrednoj, jer će zbog tebe sazvati roditeljski sastanak, na kojem ćeš se osećati ko na električnoj stolici, njena keva će napadne moje roditelje, a posle si najebo jer si je uvatio za dupe! Posle još jednom, jer im je bilo neprijatno kad im se njena keva žalila.
2000-2009. Dete između 3 i kraja osnovne:
1. Ne jede ti se spanać, nego keks u mleko. Ćale ti kaže da moraš da jedeš spanać, a ti ga zajebano pogledaš i on zna da će biti histerija u kući. Ako nema mleka ili keksa, ćale ili keva trče u prodavnicu i donose ti da jedeš.
2. Kažu ti da ideš na spavanje, jer je pola 11 (22:30), a ti nećeš jer hoćeš da vidiš koga će da izbace iz kuće "Velikog brata". I tako lepo se svi smeste na trosed i gledaju VB. Ako si u 7. ili 8. razredu, možeš u izlazak!
3. Potukao se ispred zgrade, prebio lika, ćale sav ponosan, jer te je on učio kako se to radi... Potukao se, dobio batine, ćale silazi i raspituje se gde je ćale drugog klinca, da "popričaju", a posle ljut na mene što sam dozvolio da me prebiju.
4. Pričao sam na času, nastavnik me opomenuo, otero sam ga u pičku materinu. Dao mi je ukor. Ćale dolazi da mu jebe mater (ma šta to značilo). Sutra mi se briše ukor.
5. Osmi razred... Mala mi zakačila, ali srećom, njena keva je pravi lik! Kada smo se svi okupili da se reši problem (bez njenog ćaleta, jer su joj matorci razvedeni), rekla je da će ona to rešiti sa ćerkom i da će poći na kliniku da reše taj problem. Mojima pada ogroman teret sa leđa i mole me da im ne pravim više ovakve probleme...
Posle se čude zašto ima više problematičnih, narkomana, prestupnika...
Smisao postojanja ovog filmskog žanra je u tome da, pored toga što propagira zastrašivanje ljudi i raznorazne oblike nasilja, na račun vampira, vanzemaljaca, duhova i drugih negativaca (sa kojima se u životu svakako nećete sresti), odvuče pažnju od svega onoga što ugrožava našu egzistenciju svakog dana. No, krenimo redom:
VAMPIRI : veoma popularna pojava u filmu, pandan bankama. Kao što vampiri ljudima piju krv i od njih stvaraju besmrtne robove, tako i banka pije krv, muze džepove a od klijenata stvara dužnike koji joj robuju do kraja života. Poput vampira koje na filmu danas tumače lepi glumci na koje se lože zaludne ribe, tako i banke nastoje da deluju sve primamljivije.
VANZEMALjCI : na platnu prikazani kao čovekolika nadmoćna bića koja otimaju ljude i na njima vrše razne eksperimente protiv njihove volje. Pandan hitleru, mengeleu, staljinu..I ko zna kakvim danas aktuelnim monstrumima koji ljude zatvaraju u logore, prisiljavaju ih na rad i na njima vrše ispitivanja raznoraznih gadosti, ukrštanje gena, viruse i gripove koje će u naredno vreme da puste po svetu i eksploatišu. Invazije neodoljivo podsećaju na američke invazije na inferiorne zemlje koje osvajaju, tlače i eksploatišu iz njih sve vredno.
ZOMBI NACIJA : horda žilavih i naizgled neuništivih mrtvaca, koji iz nekog razloga ustaju iz grobova, jedu ljudima mozak, pretvarajući ih u idiota. Pandan političarima i televiziji. Naizgled su neuništivi, Nikolić, Koštunica, Amidžić..Pomalo i podsećaju na zombije, a posmatračima vešto ispiraju mozak i od njih prave budale (ova pojava je kao i druge na globalnom nivou).
SMAK SVETA : apokaliptični trenuci skončanja ljudi, sveta i postojanja svega živog uopšte, pod uticajem komete iz svemira, najezde intergalaktučkih paukova, terminatora..Pandan klimatskim promenama, zatrovanom zemljištu i vodama, kancerogenim elementima u vazduhu, namirnicama, voću i povrću..Na šta utiču velike kompanije, fabrike - zagadjivači i razne ljudske navike.
VIRUSI : u nekoliko popularnih blokbastera tematika filma je globalno zaražavanje virusom koje je od ljudi stvorilo razne izobličene pojave, ili ih je potpuno ubilo. Pandan tumorima i raznim oboljenjima od kojih strada alarmantno mnogo ljudi svake godine.
DUHOVI, DEMONI, VEŠTICE.. I pored toga što je dosta ljudi imalo iskustava sa raznim neobjašnjivim pojavama, ove utvare koje napadaju ljude, ulaze u njih, upravljaju njima i potpuno im oduzimaju volju i svest, u stvari predstavljaju pandan vorkraftu, starkraftu i drugim popularnim video igrama koje ljudima oduzimaju život i samu volju za životom. U pojedinim slučajevima utiču ubilački i samoubilački.
LUTKE : oživele igračke koje ljude ubijaju kukama, noževima, testerama, šipkama i kućnim pomagalima. Pandan crtanim filmovima. Kao što lutke, simbol detinjstva i nevinog igranja postaju nasilne i povredjuju ljude, tako i crtani filmovi postaju sve morbidniji i iskrivljeniji.
MASOVNE UBICE : doduše, bolesnih umova je bilo, ima danas a verovatno će ih nažalost biti i u budućnosti. Ljudi koji nasumično biraju žrtve i ubijaju ih na najstravičnije načine, uz šta i oživljavaju iz filma u film, neodoljivo vuku na crnu hroniku. Otvori bilo koje novine, bilo kog dana, i naći ćeš gde je otac ubio sina, sin majku, učenik nastavnika, narkoman taksistu..I svi ti ljudi stradaju naizgled nasumično i bez razloga.
Ne boj se noću u mraku, kada ostaneš sam. Dan je postao mnogo strašniji.
Četiri faze ovozemaljskog postojanja svega što živi i diše u Japanu. Po budističkom shvatanju čoveka po kom ovog čini simbioza uma, duha i tela, japanski narod je kroz svoju istoriju (kada nisu otkrivali barut, apokaliptične robote, pokoravali Kinu ili sejali pirinač i hvatali ribu) nastojao da u svim aspektima ljudskog života dovede bol do najviše moguće tačke, jer su bol i uživanje u ovoj kulturi usko povezani. Princip je jasan - fizička bol je seksi. Duhovna bol - neophodna. Umobolno - opšte prihvaćeno. Sva tri zuajedno - jedino vredno života. I tako dok jednog dana ne umreš i ne sahrane te vertikalno...
Japansko shvatanje sporta i nadmetanja:
- dok su ostali nejapanski narodi izmišljali odbojku, vaterpolo, košarku, tenis, šah, ne ljuti se čoveče...Japan je ostvario izuzetan napredak na polju borilačkih sportova. Pravila su jasna - potrebno je rukama, nogama, katanom, vakizašijem, saijem, kopljem, šurikenom, motkom, nunčakama, mačetom, buzdovanom, krivim nožem, testerom, sekirom...Protivnika likvidirati, osakatiti, onemogućiti da stoji na nogama ili u najnepopularnijem slučaju izbaciti iz ringa. Ovde su se pokazali vrlo korektnim jer pored muškaraca postoje i discipline u kojima se nadmeću i žene, deca, starci, bogalji prve, druge i treće kategorije. Poželjni su brutalnost, lokve krvi na sve strane i obeščašćavanje protivnika pre okončavanja njegovog života.
Japansko shvatanje katastrofe:
- japanska katastrofa mora da zajebe jevrejsku katastrofu. A mora da zajebe i napuljsku katastrofu. I onu indonežansku. Kad u Japanu padne avion, ne samo da pogine 487 putnika, već avion padne na zgradu koja padne na drugu zgradu koja pada na vrtić i starački dom. Rihterova skala ne podržava japanski zemljotres. Kad na Drezden bace tepih bombe, na Japan bacaju nuklearne. Kad cunami pogodi Japan, dogode se pored ostalih i nuklearna, ekološka, idustrijska, finansijska i poljoprivredna kriza.
Japansko shvatanje humora:
- Japanac koji govori engleski gore nego prestolonaslednik Aleksandar srpski, pokušava da čita engleski i niko ne sme da se nasmeje. Ko se zajebe mora da klekne, i onda ga moderni samuraj raspali po bulji nekom čudnjikavom batinom koja deformiše karlicu i pomera unutrašne organe iz ležišta, pretvarajući tvrdu u meku stolicu.
Japansko shvatanje seksualnog zadovoljstva:
Ako nema vrištanja - ne boli. Ako ne urla - ne boli dovoljno. Naime, tokom poslednjih nekoliko vekova, japanski čovek je opterećen problemom izazivanja što veće boli kod seksualnog partnera, vršeći nasilje nad što više delova tela. Sudeći po japanskoj porno industriji, potrebno je za početak ženu vezati bodljikavim lisicama, u usta joj staviti bilijarsku kuglu (belu, veća) i vezati je da visi sa plafona. Kada je pripremljena za opštenje i pošto ste polni organ apgrejdovali raketom sa laserskim navodjenjem i ugradili još dve ruke u kojima držite žilet i kandžiju, naoružajte se gvozdenom nogarom od kreveta i svilenim bičem koji ne ostavlja masnice a boli u pičku materinu. Ako oboje prdite, orgazam neće izostazti.
Japansko shvatanje ishrane:
- napraviš splav, poneseš koplje, ubiješ morsko čudovište se pet glava, preživiš oluju i kući doneseš jednu ribu. Ribi su otrovna peraja, škrge, ikra, oči, creva, dvanaestopalačno crevo, trinaestopalačno crevo kao oi većina ostalih unutrašnjih organa. Pošto se riba uredi i održi molitveni obred, cela porodica se isplače, izljubi i izoprašta medjusobno, sedajući za sto, spremni na najgore. Kome će šta zapaszti u tanjir - pitanje je streće. Ko preživi, glad mu neće teško pasti.
Japansko shvatanje kinematografije:
- džinovski gušter se pojavljuje iz mora, prži, jede i kida prestravljene ljude na pola. Jamazato seče četu samuraja čudnim spravama u odbrani carstva i spašavanju časti. Crtani likovi se svete jer su im banditi silovali i zapalili živu familiju. Nadrealne životinje bacaju magije i ruše sve pred sobom. Život se gasi u najtežim mukama. Svi srećni.
Kada kažeš Japan, misliš bol.
Najčešće se pojavljuju tri vrste. Na primeru ću koristi vožnju do Crne Gore. Pravi haos nastaje kada se ove tri vrste izmešaju...
1. Seljačine - vozači.
Ljudi kojima sve smeta u životu ,pred penzionim dobom, a naročito u vožnji. Prepoznaćete ih po kajli oko košulje i osmesima iz kojih im vire zlatni zubi. Bivši automehaničari ili vozači kamiona. Već na stanici kao po pravilu požuruje putnike da uđu unutra. Prodaju karte i pored rezervacije. Muškom delu putnika najčešće kenjaju i svađaju se sa njima, a ni sa ženama nije baš bolji, najviše mrzi malu decu jer najčešće povraćaju, a to povraćanje dolazi od njegove sumanute vožnje kojom pretiče šlepere u krivini. Kada je pauza najčešće kaže da je 20 minuta, a vrati se za pola sata (isto toliko putnici provedu da nađu autobus pošto je jedan od vozača ga preparikrao bliže kafani bez znanja putnika) i u sred noći prolazeći pored svoga rodnoga kraja pušta njegove zvuke (Bolja Drljača, Miloš Bojanić i Era Ojdanić). film vam uopšte neće puštati ili hoće, ali onaj koji se njemu ćefne (Žikina dinastija). kada stignete mora te brzo da uzmete vaše stvari inače odoše oni sa njima. ima ih oko 70% u svim autobusima laste i na destinacijama kojima idu.
Vozači - rokeri
Mlađi momci oko 20 - 30 godina novajlije. Uvek nose pilotske naočare i furaju dužu kosu. Uvek kasne jer je kod njih sve opušteno. Najverovatnije se radi o nekim propalim bajkerima koji više nemaju kinte te rešili da spoje posao i svoje uživanje sa putovanjem. Sa ženama su najčešće fini (šeretski im namiguju) i jedan od kolega uvek pomaže da se utovari prtljag. Posle kada se svi ukrcaju i dalje čekaju još putnika jer su dali nekim ljudima pet minuta fore da kupe neke grickalice. Najčešće nose svoje CD-ove sa REM, Pink Floyd i Savage Garden, a od domaćih Riblja Čorba, EKV i Bajaga ali to su najčešće rok balade tako da se sa njima može spavati. Na pauzi muvaju tinejdžerke koje su krenule same na more ili dve drugarice kako to več ide pa kasne zbog njih gde ih čekaju da kupe cigare ili još slatkiša. Filmovi koje puštaju su čiste akcije ili najčešće gangsterski dok oni sve u svemu veoma polako voze da vam vožnja dosadi na kraju i jedva čekate da stignete do Budve ili Herce Novog. Na kraju sa ogromnim zakašnjenjem i stižete. Ima ih oko 25%
Vozači lastinog autobusa u pravom smislu reči.
Vozači koji se drže protokola. Ljudi srednjih godina koji ceo život rade u Lasti i voze. Oboje pomažu oko prtljaga i kreću uvek na vreme. Neki primerci broje čak putnike po busu da vide da li su svi putnici tu. Čekiraju kratu i poštuju rezervacije. Normalno obučeni kao normalni ljudi bez dodataka uniformi. muziku najčešće ne puštaju ili kada puste to je najčešće Radio S sa baladama i popom i uz to uživaju u vožnji. Tačno znaju svaku krivinu i skretanje vožnja je brza ali i paze na udobnost putnika. Na pauzi uvek čeka dva minuta nekoga lika koji piša pa mu lepim rečima kaže da ne dangubi nego da se mirno priključi ostalim putnicima. Od filmova najčešće puštaju komedije ili istorijske spektakle , a ako ima puno dece i porodica u autobusu 3-D animirani crtani uvek sa njim kao po satnici stižete na vreme. Naslednici vozača rokera. ima ih oko 5% ali im se broj polako povećava.
Dečija televizija sa početka ovog veka, nastala kako bi pratila sve veće usavršavanje tehnologije u svetu i to prenosila na mlade naraštaje kroz takozvane "crtane filmove". Poznata po jarkim bojama koje su štipale za oči (Mamuimjebem posebno ona narandžasta pozadina).
Logo ---> Još gori. Televizor, krntija iz 19 veka, naravno narandžaste boje i na njemu naškrabano veliko slovo "D" na latinici.
Emisije (crtaći), prema određenim karakteristikama, mogle su se podeliti u par grupa:
1. Kvizovi (Čarobnica i trg pitalica, Zig & Zag, Tombik & B.B, Gospodin Sima i Džigi Džigi): Koncept sve četiri emisije bukvalno isti. Imate nekoliko igra, trebate dodgovorite tačno na ta njihova pitanja, mozgalice ili šta su već. A fora je što vam daju 0,13 sekundi da date odgovor, inače ukoliko to ne učinite, daće ga oni. Kao svaka moderna televizija, tako i Kanal D, u ovim emisijama ubacuje i reklame. Ali poučne reklame! SVAKO JUTRO JEDNO JAJE, ORGANIZMU SNAGU DAJE! - A na reklami jaje (s očima, rukama i nogama) igra i skače. Imaju i onaj muzički bend - BUBICE, što sviraju neke dubokoumne pesme koje nisu razumljive ni iskusnim poznavaocima estrade, a ne deci od 6 godina koja to gledaju.
2. Ultra modern tehnology (Zmajeva Krila, Medaboti, Hamos zelena kočija, Nebeski surferi): U ovu kategoriju spadaju oni "crtaći 21." veka, u kojima je glavna poenta "Borba dobra i zla". I još plus dodaju robote sa raznoraznim moćima koji pomažu u toj borbi. Umesto da se tuku k'o ljudi, roboti se tuku za njih, i kao čiji robot pobedi taj je veći baja i može da se kurči po kraju. Krajnje poučne emisije.
3. Gospodin Pingvinović: Neki baja, peset i žvaka godina, 147 kila, sa nekim gotivnim šeširom, koji putuje po svetu. Smotan k'o sajla. Zajebe sve čega se dohvati. U svakoj emisiji uči decu širom sveta po neki trik koji "niko ne može da provali kako se radi". Na kraju svake emisije, vraća se na Antarktik, gde mu je gajba i tamo bleji i spava sa pingvinima.
4. Čarobni autobus: Ona luda profesorka sa jelte, kao i sve na ovoj televiziji, NARANDŽASTOM kosom. Džindžerka mamu joj jebem. I njen razred daunovaca. Idu tim autobusom gde oće, bole ih kurci. I uče o tim mestima 'de odu. Hajlajt jedne epizode je bio kacu ušli u nos nekog klinca i onda se vozili kroz celo njegovo telo. Interesantno, zar ne???
5. Starla i Jahači dragulja: Ovaj crtani je mogao komotno i u drugu kategoriju ali ga ipak izdvajam kao poseban. Radi se o princezi Starli, prepički tog vremena, koja mora dodbrani to neko njeno carstvo šta je već jebemliga. To će uradi ako skupi te neke dragulje. Ima i neke dve drugarice, koje su isto prepičke, a i neke muškarce koji im pomažu. Verovatno su oni Jahači, a njih tri jahačice. Sad da l' dragulja ili nečeg drugog, to je već njihova privatna stvar u koju se ne bih mešao.
6. Voćkice, Delfi, Čupko, Bili Mačak: Crtaći koji slikovito opisuju sva moguća sranja koja prave životinje. E jebiga Voćkice nisu životinje zajeb'o sam se. Sve u svemu život delfina, kera i mačke u tri epizode od po pola sata, služe za sat i po vremena potrošenog života u prazno. A što je najjača fora taj Bili je bio dečak koji je nekom mađijom pretvoren u mačku. Tetralol.
7. Nebitni crtaći: Koji su inače i najpoučniji. Tu ima onaj Sedrik, stidljivi klinac koji se zaljubio u neku malu, onda ima emisija od onog Brusa Blica koji jebe kevu kako crta, svaka mu dala, onda Veseljko i Točkalovići, Pajkani iz Pajkangrada i još par interesantnih crtaća.
I za kraj, njihov melodični saundtrek, čuvena pesmica: POČINJE NAM, POČINJE, KANAL DE, KANAL DE, POČINJE NAM, POČINJE, KANAL DEEEEEEEEEEE! JUPIIIIIIIIIIIII!
*za ovu defku je bio potreban veliki naučno-istraživački rad.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.