Prijava
  1.    

    Bitka oko daljinskog

    Daljinski predstavlja veoma važan predmet uz pomoć kojeg se dolazi do željene destinacije na TV-u.Može se reći da daljinski održava mir u kući.Bitka za njega je veoma surova i pobednik odnosi ne samo njega već i moć upravljanja nad TV-om.Poraženi se koristi prljavim trikovima kao što su čupanje kabla od TV-a iz utičnice ili pritiskanjem dugmića na TV-u kako bi okrenuo željeni kanal.Do bitke dolazi najčešće u predvečernjim časovima,kada različite starosne grupe u porodici žele da svoj prazan um napune glupostima koje će im pomoći da bar na koji minut pobegnu iz bede u kojoj žive.

    Utorak veče,porodica na okupu.Mama,tata,sin,ćerka i baba:

    Mama:''Gledamo ''Gumuš'''da vidim da li je Mehmet preživeo udes!''
    Ćerka:''Gledamo Terezu,hoću pogledam da li će smuva onog bogatog kretena.Juče joj je kupio prsten!''
    Tata:''Daj `vamo daljinski gledaju tata i sin utakmicu.Sad počinje LŠ!Ima Real da ošuri Lion!''
    Sin:''Zapravo ćale hteo sam da pogledam film na TV1000,onaj sa Adamom Sendlerom kad je on mnogo bogat..''
    Baba:''Đeco okrenite mi Pink da vidim onog našeg heroja Srbendu kako se bori protiv Firčija Mađara,Bokija pedera makedonskog i onog odvratnog Ćeme muslimana!''
    Tata:''E ne može čovek da sedne na miru u kući da pogleda jednom u život sport na tv-u,ceo dan rmbačim dođem kući ne mogu da sedim da odmaram oči''
    Mama:''Ama i idi spavaj,odmaraj oči pusti me da gledam ljubav na TV-u kad je nemam u životu!''
    Ćerka:'' Pustite me da gledam Terezu,hoću da vidim pare i bogate zavodnike,kad već ne mogu ja da imam sve što poželim,dajte mi bar sat vremena da pogledam nešto!''
    Sin:'' U pravu je kakvi ste to vi roditelji?!Dajte nam pare,pa onda vam nećemo tražiti TV da gledamo!Pare!''
    Baba: ''Hoćete vi da okrenete Pink?!''
    Ćerka:''Ama baba to ima posle Tereze!''
    Tata:''Ja sam ovaj televizor platio,ja vam plaćam školovanje,hranu,odeću i finansiram kojekakve izlete po Grčkoj i kurvarluke.Punolestva,zimovanja,letovanja,sva jebovanja!Daljinski ostaje kod mene!''
    Mama:''Veliko si ti muško otimaš od žene,kako te nije sramota?Kad bi Onur takao Gumuš?!
    Baba u tom momentu odlazi u kuhinju,otvara fioku od šporeta vadi M70AB2(zastavina proizvodnja),vraća se u dnevnu sobu i ima što bi ''Black Eyed Peas" rekli ''The time of my life"!Po obavljenom masakru baba nalazi broj Prve televizije,traži na slušalicu Mašana Lekića i kaže:''Uradili sam ono što ste mi tražili..8) ''

  2.    

    Devojke koje žive na Fejsu (fejsulje)

    Za početak: Cukenberže, jeb'o te pas asocijalnog!

    Šta sam ono 'teo... A da! Fesjulje.

    Štono kažu stari ljudi: fali im neki kurac. Ili što bi automehaničari rekli: fali im gedora. Ima ih raznih. Od baba-devojki, do onih su koje su tek prestale da se penju na prste da bi dohvatile prekidač. Fejsulje žive na Fejsu, ustvari žive za Fejs. Moto im je: Live for like! Like is a life. Ne, nisu to obične fejsubukašice, to je svaka devojka koja ima FB profil, fejsulja je pravi naziv za ovakve devojke.

    Lajkuju sve živo, u nadi da će im lajkovi biti uzvraćeni. Može se reći da su to starlete, manekenke, foto-modeli, pevačice i glumice u pokušaju, a neke od njih imaju i svoje blogove. To su devojke koje se neprestano trude da postanu čuvene po tome što su poznate. Cilj je naravno udaja za nekog lovatora po uzoru na trendseterke kojima se dive.

    Njihove objave su uvek javne (Public), tako da tek nekoliko milijardi ljudi može da zna šta su jele, pile, šta ih muči, gde su bile, gde se trenutno nalaze, s kim se jebu, s kim su se jebale, pa ih je sad sramota. Doduše još uvek ne kače uzorke urina i stolice, mada kakvo je vreme došlo... Elem, fejsulje imaju nenormalnu potrebu da svaki minut svog života podele sa drugima.

    Izađu iz kuće - status, pesma ili slika.
    Uđu u kuću - status, pesma ili slika.
    Izađu u park - status, pesma ili slika.
    Odu u šoping - status, pesma ili slika.
    Spremaju se za izlzak - status, pesma ili slika.
    Odu u lokalnu birtiju - status, pesma ili slika.
    Vrate se kući - status, pesma ili slika.
    Depiliraju se, kuvaju ajvar, okopavaju kukuruz - status, pesma ili slika.

    Jedva čekaju leto da mogu da stavljaju svoje slike sa bazena ili sa mora. Kad se vrate sa mora, obavezno stave status: “Što je bilo u Turskoj, to ostaje u Turskoj.“, samo da bi ceo svet zna da su se jebale s nekim Turčinom, magacionerom, u vešernici hotela u Kušadasiju. Ukoliko ne odu na more, onda slepački kače slike sa ranijih letovanja i nakače u opisu kako se ludo provode u Paraliji, dok u pozadini slike stoje natpisi na turskom, a one žuljaju dupe na stolici u svojoj kući u nekoj pripzdini ili u nekom od solitera.

    Fesjulje manijački dodaju svakog jer se vode logikom: što više prijatelja, to će biti više lajkova. Čim vide da meta njihovih interesovanja lajkuje sliku neke druge devojke, one u roku od odma' stavljaju svoju sliku na kojima se puće ili usiljeno keze kao da su žvakale trnjine, neke stavljaju slike u kupaćem kostimu, flafičasto-šarenim helanakama, kratkim suknjama i haljinama kopljenim kod šanera ili u sekond hend šopovima, samo da bi dobile taj toliko lajk od dotičnog od koga im život znači. Ukoliko dobiju lajk, kreće zatrpavanje zida najziljavijim izlivima ljubavi od kojih bi i Balašević dobio proliv. Ali ukoliko dotični ne lajkuje neku njihovu sliku, obavezno kreću statusi tipa: “Ne osuđuj me, ne znaš moju priču, ne znaš kroz šta sam sve prošla.“, ili oni prkosni: “Za dobrim konjem se uvek prašina diže.“, ili “Psi laju, karavani prolaze.“

    Fejsulje pate od selektivne memorije. Čak i ono što je bilo i pre mesec dana, to je prošlost, ne računa se, to se nije desilo.

    Nekima fejsuljama kad se približi leto trideseto (kod nekih i kad prođe leto dvaespeto), manijački brišu slike na kojima su u polutami seperaea nekog kluba jahale Bakija B3, Đusa, Bobana Rajovića ili redom članove grupe 187, ili su se vaćarile sa lokalnim krimosom koga već nekoliko godina prekriva zelena trava zaborava.

    Ove mlađe pri upisu na faks ili neku višu školu manijački brišu slike i statuse koje imaju veze sa lokalnim propalitetima koji sada tucaju kamen u Zabeli, koji su sadili baštu kod oca Branislava ili koju su sada neprespektivni portiri firmi čiji gazda ima simpatičnog sina. I one vrlo brzo zaboravljaju i poriču svoje grehe mladosti, pa čak iako je u pitanju geng-beng sa celim odeljenjem na ekskurziji u Lepenskom Viru u prvom razredu srednje koji je već postao urbana legenda u kraju ili redaljaka sa mehaničarima u radnji u kojoj je radio njen bivši dečko kao šegrt. One su sad fine devojke koje šurnaest puta dnevno citiraju Balaševića.

    Ove najmlađe jednog dana vole Peru, planiraju da se udaju za njega i rode mu petoro dece. Sutradan vole Miku, planiraju da se udaju za njega i rode mu petoro dece. Prekosutra vole do bola Lazu, planiraju da se udaju za njega i rode mu petoro dece. I sve to mora da se objavi po nekoliko puta dnevno.

    Između dva jurenja lajka, lajkuju objave pevaljki i starleta, a takođe i prate (lažne) profile raznoraznih poznatih batica i krimosa. Neke između dva čednovanja na Fejsu se i dalje krešu sa lokalnim dripcima o kojima stalno pišu kako im se gade.

    Ukoliko vide svoju metu da se muva (ili se smuvao) sa nekom devojkom ili ih dotični obriše sa Fejsa, nivo histerije toliko raste da se od naivne devojke tipa Luče iz Kasidola koja čeka da joj dragi dođe kroz šljivike i livade, pretvaraju u Miru Škorić koja će oboje da odleži.

    Fejsulje! Smorile ste međeda, dechko! Puca mu gloova od vas!

    Ipak, hvala Cukenbergu što sada zarad održavanja dobrih familijarnih, dobrosusedskih i svih ostalih odnosa postoje opcije: Sakrij (Hide) i Prestani da pratiš (Unfollow).

  3.    

    Superman

    Super covek koji svojom brzinom moze da stvori vetar,laserima iz ociju da isprzi jaja i isece hleb,prdezom napravi saunu,dahom ugasi pozar,verovali ili ne ima samo jednu manu (NE POSTOJI!).

    Superman is a fictional character, a comic book superhero widely considered to be one of the most famous and popular such characters1 and an American cultural icon.2345 Created by American writer Jerry Siegel and Canadian-born artist Joe Shuster in 1932 while both were living in Cleveland, Ohio, and sold to Detective Comics, Inc. in 1938, the character first appeared in Action Comics #1 (June 1938) and subsequently appeared in various radio serials, television programs, films, newspaper strips, and video games.

    The origin story of Superman relates that he was born Kal-El on the alien planet Krypton, before being rocketed to Earth as an infant by his scientist father moments before the planet's destruction. Adopted and raised by a Kansas farmer and his wife, the child is raised as Clark Kent, and imbued with a strong moral compass. Upon reaching maturity the character develops superhuman abilities, resolving to use these for the benefit of humanity. With the success of his adventures, Superman helped to create the superhero genre and establish its primacy within the American comic book.2

    While referred to less flatteringly as "the big blue Boy Scout" by some of his fellow superheroes,6 Superman is hailed as "The Man of Steel," "The Man of Tomorrow," and "The Last Son of Krypton," by the general public within the comics. As Clark Kent, Superman lives among humans as a "mild-mannered reporter" for the Metropolis newspaper The Daily Planet (the Daily Star in original stories). There he works alongside reporter Lois Lane, with whom he is romantically linked. This relationship has been consummated by marriage on numerous occasions across varying media, and the union is now firmly established within the current mainstream comics continuity.

    The character's supporting cast, powers, and trappings have slowly expanded throughout the years. Superman's backstory was altered to allow for adventures as Superboy, and other survivors of Krypton were created, including Supergirl and Krypto the Superdog. In addition, Superman has been licensed and adapted into a variety of media, from radio to television and film. The motion picture Superman Returns was released in 2006, with a performance at the international box office which exceeded expectations.7 In the seven decades since Superman's debut, the character has been revamped and updated several times. A significant overhaul occurred in 1986, when John Byrne recreated the character, reducing Superman's powers and erasing several characters from the canon, in a move that attracted media attention. Press coverage was again garnered in the 1990s with The Death of Superman, a storyline which saw the character killed and later restored to life.

    Superman has also held fascination for scholars, with cultural theorists, commentators, and critics alike exploring the character's impact and role in the United States and the rest of the world. Umberto Eco discussed the mythic qualities of the character in the early 1960s, and Larry Niven has pondered the implications of a sexual relationship the character might enjoy with Lois Lane.8 The character's ownership has often been the subject of dispute, with Siegel and Shuster twice suing for the return of legal ownership. The copyright is again currently in dispute, with changes in copyright law allowing Siegel's wife and daughter to claim a share of the copyright, a move DC parent company Warner Bros. disputes.

  4.    

    Momci koji žive na Fejsu (fejsari)

    I jopet: Cukenberže, jeb'o te pas asocijalnog!

    DakleM... Da kažem koju i o fejsarima. Kao i fejsulje i oni žive za Fejs. Ne, to nisu obični Fejsbukaši, ovo su Fejsbuk-templari ili kraće: fejsari. Oni su vitezovi virtuelnog sveta. Bar oni tako misle. Ima ih raznih: uticajni fejsari, fejs-klošari, džim Srbende, manekeni. Oni za sebe misle da su mnogo zajebani likovi koji su popili svu pamet, svu lepotu i sve veštine ovog sveta i kojima fali uvek jedna jedina sitnica - pička. Dakle, poprilično krupna stvar je u pitanju. I njihov moto kao i koleginicama im fejsuljama je: Live for like! Like is a life.

    Uticajni fejsari su po mnogima najveći trutovi današnjeg društva. U pitanju su svima dobro poznati uticajni tviteraši koji su su svoje polje delovanja preneli sa Tvitera i svojih blogova na Fejsbuk. To su političari, politički analitičari, sociolozi, publicisti, borci za ljudska prava, muzičari, književnici, glumci... u pokušaju. Uvek svačim izazvani, ti mahom večiti apsolventi ili pubertetlije u tridesetim uvek imaju mnogo toga da kažu o onome što ih niko i ne pita ili ne želi da čuje. Njihovih postovi su raznoliki i mogu da govore o tome da li bolji ajvar koji pravi baba Gospava iz Kaluđerice ili baba Vukadinka iz Ugrinovaca, preko toga da li je Sloboda Mićalović bolja riba od Borke Tomović i zašto nije (mada meni lično jeste Borka bolja riba... Lololo), pa sve do toga zašto Merkelova više zove telefonom Putina nego Obamu. Noseći se mišlju da su Tviter i blogovi privlilegija odabranih, oni šeruju svoje dubokoum(obol)ne zapise na Fejsbuk nadajući se da će tako steći milionsku armiju pratilaca koji će upijati njihove mud(r)osti kao pustinja vodu. Samo za razliku od fejsulja oni ne daju lajkove tek tako. Oni mahom samo skupljaju lajkove, verujući da su njihove mudrosti vanvremenske i da bi svi trebalo da njihovim postovima prilaze sa oduševljenjem i strahopoštovanjem. I traže razumevanje. I divljenje. Oni su (ne)srećno zaljubljeni, raduju se tuđoj sreći, žale tuđu nesreću, ispravljaju krive Drine pokušavajući istovremeno da šire optimizam, saosećanje i veru u bolje sutra. Doduše uspevaju da skupe more lajkova od raznoraznih ziljavuša, fejsulja, klimakteričnih ljubiteljki lika i tela Žarka Luševića, kao i fejs-klošara, ali cilj njihovog svakodnevnog mud(r)ovanja jeste da bez nekog konkretnog rada dođu do neke visoke pozicije u društvu, pre svega da ostvare san averedž Srbende: državni posao i da tako budu dostojni međunožja savremene Lenke Dunđerski poznatije kao Kristina Belomarković Popkonstantinović u koju su ludo zaljubljeni.

    Fejs-klošari su moderne sluge Jerneji koji stalno čekaju svojih pet minuta da bi dobili pravdu. To su uticajni fejsari za sirotinju. Oni često i nisu pravi klošari, ali vole da odaju takav utisak, tj. da se svima predstavljaju kao žrtva tranzicije u Srbiji. Večito depresivni, nepodnošljivo patetični, nezadovoljni sobom, a još više drugima. Imaju kompleks svakog ko ima makar 50 evra u džepu. Do podneva mrze sebe, od podneva ceo svet. Klošari imaju jednostavnu podelu ljudi: mi i svet. Ubeđeni su da su sve devojke kurve i sponzoruše iako konstantno dodaju na Fejsu raznoranze fejsulje i lajkuju njihove objave. Batice su njihova noćna mora i glavni krivci što devojke ne gledaju poštene momke. To su sve tatini sinovi i kriminalci koji koče ili su trajno zaustavili njihov progres. Zato imaju nezadrživi poriv da minimum 10 puta dnevno drže predavanja o moralu kačeći statuse, šerujući objave sa nekih ziljavih stranica ili profila uticajnih fejsara koji su njihovi uzori, ili kačeći neke hip-hop ili rok pesme sa socijalnom tematikom. Iako su u većini slučajevi i oni ti koji žuljaju dupe na račun svojih roditelja, koji im od svoje crkavice daju i poslednji dinar za Internet, oni krive druge za svoju situaciju. S vremena na vreme razočarani činjenicom da čak i ziljavuše ignorišu njihove pravdoljubive postove, počinju kao Kalimero da se jadaju na Fejsu kako je ceo ovaj svet jedna velika nepravda izazivajući gađenje i ono malo ioče normalnih prijatelja i poznanika koje imaju.

    Džim Srbende retko imaju dovoljno sivih ćelija u mozgu, ali zato ogromna većina nema ni mišićnu masu. Iako mnogi od izigravaju manekene o kojima će kasnije biti reči, ipak ću ih staviti u posebnu grupu jer među njima ima i fejs-klošara, i velikih fensera. Iako se ne bave profesinalno bodibildingom, kače kao pomahnitali slike gde su goli do pojasa (pošto noge retko rade), dok sa bicepsa i tricepsa visi salo ili vrište kosti i koža kao da su nedavno pušteni iz Aušvica. Stalno sole svima pamet o pravilnom vežbanju, kvalitetnoj ishrani i suplementaciji. svakodnevno kačeći slike suplemenata koje bi uglavnom voleli da koriste, jer nemaju para za njih. Oni su ubeđeni da su moderni Apoloni, da im je telo izvajano kao kod Mikelanđelovog Davida. Retki su sasvim dobro urađeni, ali i oni prosto izazaivaju odbojnost averedž Fejsbuk Srbende prema njihovim svakodnevnim objavama jer su svima dosadili od kačenja od svojih bicepsa, tricepsa, trapeziusa, lepeza, kvadricepsa, pločica na stomaku... pre i posle svakog treninga, iako nemaju nameru da se takmiče. Iako maštaju da će kačenjem svih tih slika postići da ih neka vrh riba (poželjno je da to bude javna ličnost) pozove preko Fejsa da je oplode (istinita priča par džim Srbendi) uglavnom izvuku manje lajkova, a više podsmeha.

    Manekeni ili batice su posebna grupa fejsara. Ima ih raznih: od bahatih tajkunskih sinova, krimosa, preko nabeđenih intelektualaca koji sebe nazivaju boemima, potom rasnih golgetera seoskih i prigradskih klubova, bodibildera, pa sve do žgoljavih uličara koji stanuju po šupama, ali svaki dinar ulažu u neki komad uglavnom šanirane ili sekond hend garderobe. Iako su grupacija koja se koliko-toliko redovno očeše za neki koitus, oni su su u stalnom lovu za novim plenom, jer im je kvantitet često ispred kvaliteta. Oni su najveći robovi svog izgleda i od svih fejsara najviše žive za lajk, ali i ih i rado dele. Kao i fejsulje slikaju ama baš svaki trenutak u svom životu i imaju stalnu potrebu da objavljuju trenutnu lokaciju na planeti Zemlji. Profilnu sliku menjaju više puta dnevno. Najčešće postavljaju svojka, neretko držeći dva prsta (Peace, bro!), delujući muževno koliko i bosanska muškar'č'na, poznatiji kao Din. Na svakoj slici ćete videti njihovo već dobro uvežbani JA JEBEM kez, uvek uredno počupane obrve i veoma često neka opet JA JEBEM tetovaža. Iako nisu manekeni ili profesionalni foto-modeli, oni svakodnevno postavljaju slike na kojima su elegantno obučeni jer “odela i košulje odaju ozbiljnost i sve ribe se lože na to.“ Bilo kako bilo, nemaju dovoljno mozga da bi shvatili da će umesto prepički na njihove slike uglavnom drkati pederi, ziljavuše i zagorele predklimakterične matorke.

    Fejsari! Smorili ste međeda, dechko! Puca mu gloova od vas!

    Ipak, hvala Cukenbergu što sada zarad održavanja dobrih familijarnih, dobrosusedskih i svih ostalih odnosa postoje opcije: Sakrij (Hide) i Prestani da pratiš (Unfollow).

  5.    

    Prednja vuča od fergusona

    Ništa , nula, ne postoji. To je imaginarna stvar ili u najboljem slučaju mit ili legenda. Takođe, označava i neku tešku ispalu. Može biti nešto što se jako želi, ali i onaj ko to tako silno želi zna da mu se želja prosto ne može ostvariti. Pre će neki naš klub osvojiti ligu šampiona ili ćeš ti jeati Jessicu Albu i Milu Kunis, istovremeno (odnosi se na jeanje Džesike Albe i Mile Kunis, malo bi previše bilo, čak i za tebe, da ih je*eš, dok gledaš kako npr. (da budem neutralan) Vojvodina osvaja ligu šampiona), nego što ćeš da dočekaš da ti se želja tipa prednja vuča od fergusona ostvari.
    Ime je dobila od daleko najpoznatijeg proizvoda mile nam fabrike koja nosi naziv industrija mašina i traktora. Bravo, već ste pogodili, u pitanju je imt 539, u narodu poznatiji kao ferguson. Kao što se ovaj naš čuveni traktor nije, niti će se ikada proizvoditi sa duplom vučom, tako će se svaki cilj ili težnja ka tom tipu nerealnog završavati samo na pustim željama.

    - Kako je bilo na ispitu kod Kneževićke? Nisam smeo da se pojavim, pipnuo knjigu nisam.
    - Ma šta kako je bilo? Prednja vuča od fergusona, tebra.
    - Nije valjda tako strašno bilo?
    - Šta nije, da nisam imao indeks ispred sebe, ne bi znao ni kako se zovem.

    - Priča mi Šomi da si sinoć muvao malu Maju, ćerku Radeta vodoinstalatera. On i Dule se diskreto povukli nešto posle ponoći, da ti ne smetaju, kažu mala proradila, samo što nije zagrizla.
    - Ma da. Nego koju grafičku da ...
    - Ček, stani malo. Nemoj tu da mi glumiš artičku hladnoću, nego pričaj, kakva je bila? Deluje sva onako hoćna, mora da se jee kao štuka.
    - Šta kakva je bila? Sad ću da ti kažem. Celo veče plaćam pića njoj i njenim drugaricama, oblećem oko njih, reko da bude nešto i za ovu dvojicu, kad ono pederi pobegoše, uopšte nisu skapirali da radim za kolektivno dobro i da mi treba bek ap(back up). Ali dobro, nastavim ja sa žvakom, ona se smeje, sve super i u neko doba odem ja da šoram. Kad sam se vratio, njih nema, dolazi konobar, donosi mi njihov račun i račun Goksijeve ekipe, one otišle sa njima, zamisli to.
    - Au brate, kakva prednja vuča od fergusona, da ne poveruješ.
    - I to u paketu sa CTF – ovim menjačem sa sve sinhronima.

    - Znaš, tebra, ovaj moj golf nešto slabo vuče u poslednje vreme, kao da je negde produvao.
    - Kako ga voziš, čudim se da još uvek radi, kako nije do sad zaribao? Kad si zadnji put menjao ulje?
    - Pre dva meseca, nije to u pitanju. Čak sam mu sipao modričin maxima long life. Evo već 3 dana kopam po oglasima i nema ništa što bi mi se svidelo.
    - Ako hoćeš da ga menjaš, uzmi onog Siminog, vozio sam ga, jeste i on star, ali još može dobro da povuče.
    - Ma dobro, pusti to. Nego gledao sam nešto na jutjubu (youtube) i tako malo po malo naiđoh na onog lamburdžinija. Znaš onog novog, kako se beše zove?
    -Lamborghini aventador
    -E taj. El si video šta su kolica? Prava mašina, ima 6 500 kubika i 694 konja. Ej 694 konja, gde li samo nađoše i ovih 4? A mogli su i da zaokruže na 700.
    - Alo Alonso, spusti se malo na zemlju. Pre će da se jedne zime skupimo ti, ja, Mile, onaj ludi Paja mašinac i Dragan automehaničar, založimo onu staru peć u tvojoj improvizovanoj garaži, i pogodi šta, da nabudžimo prednju vuču na tvom ferdži, nego što ćemo i da vidimo uživo tog lamburdžinija. Nije to za nas, prvo, el si video koliko košta, ili si samo balavio gledajući kako za 2 sekunde stiže do stotke. Drugo, tih 6 500 kubika treba nečim registrovati, a 694 konja napojiti i to isključivo evro BMB 98. Treće, to treba i negde voziti, a gde, kad kod nas, na putevima se uzgajaju rupe.
    - U pravu si, svaka ti je ka' Njegoševa. Nego da mi daš Simin broj, da obavim ja transakciju dok moj golf ne zariba.

    -Alo, ćero, gde si?
    -E, ćao mama, evo kući sam, šta radiš?
    - Peglam stvari tvog oca, usvinjio se kako samo on ume. Nego da ti ispričam najnovije abrove. El tu onaj tvoj? Ako je tu samo kaži dobro, još malo kao nešto da pričamo, pa da prekinemo, a kad on negde ode, ti me samo zvrcni, pa ću ja da te pozovem, da on ne primeti.
    - Nije tu, ode sa drugom da kupuju neke delove za traktor. Kad sam ga pitala šta se to opet pokvarilo, reče mi nešto, valjda im treba neka prednja vuča za fergusona. Pitaj tatu da on nema taj deo, čini mi se da su im isti traktori.
    - Ček da zapišem, zaboraviću. E tako, kad se vrati matori, nateraću ga da pogleda. On sam popravlja traktor i stalno skuplja te stare delove.
    ...
    U međuvremenu, lokacija nepoznata
    - El ćeš više da se javiš na taj telefon?
    - To je sigurno žena. .. U je
    ote, tast me zove.
    - Dobar dan taste, kako s...
    -Zete čujem tražiš prednju vuču od fergusona?
    -Ma nije, ja se samo šal...
    -Slušaj mali, nemoj da ti dođem dobićeš i prednju i zadnju vuču, ali po glavi, ščuo!