Drugar koji se razume i poznaje sistem računara.
Ide po kućama svojih drugara i sređuje ono što traže, kad god bi imali problem, pozvali bi ga radi rešavanja istog.
- Bem ti familiju i tehniku, ko me nagovari da kupim ovo čudo kad ne znam ni da ga upalim!
- Polako bre, idi zovi Dejana da ti pogleda to, on zna oko toga, popravlja te đavole!
.
.
- Deki, ajde popenji se do mene da pročačkaš kompjuter, nešto mi se pokvario.
- Šta mu je?
- Zamrzla slika, ne mrda ko Inzagi iz ofsajda.
- Aha, ajde pritisni to malo dugmence na kućuštu, piše RESET.
- Ma kakvo crno kučište, kako se već zove, dođi, taman da popijemo jednu.
- Kućušte! Ajde dolazim volu jedan.
-------------------------------------------------------------
- E, Dzoni, aj tebra bani kod mene da mi instaliraš ovu FIFU, ne mogu da se povatam.
- E debilu jedan glupi, aj sad ću.
- Ponesi dzojstik!
Beba rođena u braku dvoje nezaposlenih roditelja koji su zbog nedostatka obaveza imali na pretek vremena da je prave. Roditeljska pomoć više nije dovoljna jer se moraju prehraniti još jedna usta. Obično prihvataju prve poslove koje mogu da nađu, ma kakvi oni bili.
- Joooj! Sve me boli. Od sedam do sedam smo ručno istovarali dva šlepera brašna. Pokvario se viljuškar. Umalo mi muda nisu popucala.
- Ništa mi ne pričaj... Kod nas u prodavnicu stigla isporuka soli i šećera, sve u vrećama po trideset kila. Briga njih što sam se porodila prije pet mjeseci, niko te ne pita možeš li. Ne osjećam ni ruke, ni noge.
- Otac me je zvao, donijeće bebu kroz sat vremena. Ljubavi, palo mi je na pamet da se dohvatimo malo, ali vjeruj mi, ne mogu ni prst da podignem, kamoli nešto drugo.
- Ma, u redu je, ne bih ja ni mogla. Ne znam kad ćemo da pravimo drugo?
- Pravićemo kad nas otpuste, ako prije toga ne lipšemo.
Rečenica koja se izgovora kada ti je već ko zna koja po redu stvar u tom danu krenula nepovoljnim tokom, koji naravno nisi očekivao. Dan kada si sav nešto vrljav i šuntav i kada je bolje da nisi ni ustajao iz kreveta. Dan kada izgleda kao da neka kosmička sila namerno i samo sprdnje radi gleda u tebe, namešta ti svakakva sitna sranja i lepo se zabavlja pritom.
- Ne mogu da verujem da si zicere mašio pet napada za redom. Sad se opet sušimo zbog tebe. Idi bre u kurac, ovo je poslednji put da igram basket sa tobom u ekipi.
- Ma brate, danas mi nije dan i gotovo. Šta god dotaknem od kada sam se probudio, ja sjebem. Pokvario sam telefon dok sam čačkao alarm, onda sam na poslu zajeb'o stvar i sada moja firma plaća penale dok se to ne reši, pa mi je tako sjebanom opala koncentracija i umesto švalerki, poslao sam ribi poruku sa švalerkinim imenom. Čak mi se i automatik dva puta ugasio kada sam kretao na semaforu. Užas.
- U krv ti jebem, automatik ti se gasio. Beži odma' kući i ne izlazi do sutra. Skloni slike sa zidova samo.
Fraza koja može da se javi u više varijacija različitog stepena jačine koji zavise od njenog nastavka. Koristi se u slučaju rasprave sa manjim ili većim budalama, lažovima, smaračima i svim onim likovima sa kojima ne može da se izađe na kraj na razuman način. Nakon što ste istrošili sve zdravorazumske argumente da objasnite svoj postupak ili da dokažete toj osobi da nije u pravu, ostaje vam još samo da joj uputite "jedno argumentovano..." koje prekida dalju komunikaciju.
U slučaju rasprave sa nekim ko ispoljava manji nedostatak sive mase, koristi se kulturniji nastavak "sjaši" i njegove varijacije: odbij, odstupi, ne davi itd:
- Brate, 'ajde sa mnom na žurku večeras, glupo mi da idem sam.
- Kako sam, tamo će biti cela ekipa zajedno sa tvojom devojkom? A i rekao sam ti juče da imam obaveze.
- 'Ajde, brate, mojne si cavaaaaaa...
- Kažem ti da ne mogu.
- A, 'ajde, brate, mooooolim teeee...
- E, ostaje mi još samo da ti uputim jedno argumentovano: sjaši!
U slučaju da vodite dijalog sa osvedočenim baronom koji vas bezočno laže, koristite nešto oštriji nasavak "ne seri" ili njegove varijacije: ne kenjaj, ne litaj, ne jedi govna i slično:
- Juče sam učinio dobro delo.
- Jesi, a?
- Da. Sprečio sam oružanu pljačku Mićine bakalnice.
- 'Ajde...
- Da, lik izvadio utoku i uperio je u Maju kasirku. Ja nisam oklevao ni tren, skočio sam na njega, udario ga u pleksus, njemu ispade onaj top, Maja zgrabi pištolj, a ja svezah ovog lika lisicama.
- Aha... A otkud lisice?
- Heh, nije da se hvalim, al' kad već pitaš... Ostale mi u džepu... Pre toga sam bio kod Sanje, tvoje komšinice. Kol'ko je ona perverzna, jeb'o te... Zvala me sinoć da se "bliže upoznamo", pa smo celu noć i jutro...
- Da, da, lepo... Ostaje mi da ti uputim samo jedno krajnje argumentovano: ne seri!
Kada vas napada kompletan idiot koji pored toga što ste mu nešto nacrtali zahteva od vas i da mu obojite crtež, koristite teško oružje, tj. nastavak "marš u pičku materinu" ili njemu slične: skini mi se skurca, jeb'o ti pas mater i ostalo:
- Gde je onaj jogurt iz frižidera?
- Bacio sam ga. Pokvario se.
- Kako se pokvario?! Juče je kupljen. Nije mu još istekao rok.
- Ne znam da l' mu je istekao il' nije, bio je pokvaren.
- Kako je bio pokvaren?! Jesam ja rekao da se hrana ne baca. Šta ja sad da pijem uz burek?!
- 'Alo, rođače! PO-KVA-REN! Šta ti nije jasno?! Popio bi ga samo zato što mu nije istekao rok?
- Naravno da bih. Ko si ti da sudiš o tome da l' je nešto pokvareno, ako lepo piše da mu nije istekao rok trajanja?!
- E, u tom slučaju mi ostaje da ti uputim jedno argumentovano: marš u pičku materinu i ti i tvoj jogurt!
Kada ovu rečenicu izgovori PR nekog preduzeća, kod slušalaca i kod sagovornika bi trebalo da dođe do pojavljivanja prvih znakova idolopoklonstva prema toj firmi. U nekom od alternativnih univerzuma je takav scenario najverovatnije moguć, ali u ovom u kom mi bitišemo, prvo što se posle ovakvih reči pomisli je: "šta koji kurac, jebote?"
Čekaj, čekaj - ozbiljna firma? Stvarno? Stvarno?! Hah, dobra fora. Da, ozbiljna firma koja nije gadljiva na repa, bilo u dinarima, bilo u ojrima. Jedino se gleda da je u finim, belim kovertama (plave nikako, jer pokreću žiganje u predelu srčke, a roze su nekako flafičaste).
Da li je moguće da jedna takva firma, sa zavidnim renomeom, može sebi da dozvoli da joj glavne uzdanice budu ljudi kojima tate i dalje kupuju doručak ujutru, a mame im brišu dupenca kada se iskake (figurativno samo; mada, ima nas raznih na ovome svetu). Pa, bre - radnica na prijemnom pultu je kao rođena za primanje - primanjem je i došla do posla. A, svi oni zajedno nemaju celu osnovnu i četvorogodišnju srednju školu kako liči, a kamoli obavezno visoko ili fakultetsko obrazovanje. Veza se zeza, boli ih briga, baš.
PR: Dakle, gospodine Kandidatoviću, vidim da ste završili filološki fakultet, smer skandinavistike.
Kandidatović: Da, gospodine - tečno govorim norveški, i mogu da se snađem na švedskom i danskom, dok sa nemačkim nisam te sreće.
PR: A, finski?
Kandidatović: Pa, finski pripada ugro-finskoj grupi jezika.
PR: Da, da - znam. Ja vas samo testiram, gospodine. Nego, recite vi meni - da li imate još nekih aduta?
Kandidatović: Pa, imam završen Majkrosoftov kurs za programiranje, licencni tačnije. Dugo sam se bavio atletikom i rukometom. Takođe imam neko osnovno obrazovanje vezano za elektroniku, a pored oca sam naučio i da popravljam automobile, pošto je on bio auto-mehaničar. Sviram gitaru, trombon i harfu. Odslužio sam vojsku pod oružjem - bio sam uzoran vojnik, nagrađivan.
PR: Ah, lepo je to sve čuti, ali to sve jednostavno nije dovoljno za radno mesto za koje konkurišete.
Kandidatović: Kako to mislite: "Nije dovoljno"? Nisam baš siguran da u široj okolini ima previše ljudi koji su minimum nuklearni fizičari.
PR: Znate, gospodine - mi smo ozbiljna firma. Mi gledamo da naši zaposleni budu najbolji od najboljih, da bi održali visoki renome koji naša firma ima i da bi ga unapredili.
Kandidatović: Ozbiljna firma malo sutra. Čuj, najbolji od najboljih. E, pa ako vam je Mitar "Probavitar" Šeprtljić jedan od nosećih stubova firme, onda primite moje saučešće. Taj ne zna ni šta misli, a kamoli šta govori. O tome kako radi dovoljno govori to da je pokvario sve čega se dotakao. A, ako mislite da će vam Primona "Ne znam da kažem ne" Jebatović unaprediti renome - varate se. Nije ni čudo što je u odbojci igrala na poziciji primačice.
izraz inspirisan dobro poznatom reklamom za Milka cokoladu koji je nasao visestruku primenu u svakodnevom zivotu,koristi se za:
1)prekidanje neprijatne tisine
2)fino davanje do znanja nekome da mislite da on lupa gluposti
3)proveru da li vas sagovornik slusa
1) vozilo gradskog saobracaja,doticni MS(mega seljober) pusta nedefinisane krike iz svog najnovijeg sajber fona,na sta MH(metal head) reaguje...
MH: Alo bre seljacino,gasi to!
MS : Nemoj da mi je neko dir'o Stoju,majku vam narkomasku,idi slusaj te metalike
posle par minuta vulgarne rasprave nastaje tisina i... neko iz publike uzvikuje: i onda je mrmot odmotao cokoladu na opste odusevljenje prisutnih
2) sagovornik 1. :e znas,odem ti ja do Marka,svratim u diskac,kad tamo ludnica,dve najbolje ribe u lokalu nas odmere od glave do pete,pridju nam,pozovu na kafu... sag.2 : jeeeeste,i onda je mrmot odmotao cokoladu
3)sagovornik 1. : jao sta mi se sve izdesavalo,***** ti zivot,pokvario mi se auto,bus bio pun,smrdljiv, golub me pocastio ukrasom po glavi...(sag.2 odsutno gleda unaokolo) sag 1.: i onda zamisli,mrmot je odmotao cokoladu...
Para na paru ide.
Ćalabra i ja sam nekada davno upadao u te monetarne krize, oskudacije. A onda ćalabrusnice naučiš. Baza brate, osovina brate, ne rašdi je tebrusnice. Čačkaš je u plus i minus ali u granicama dozvoljenog odstupanja. Uvijek imaš preče od prečeg, imaš ručnu, imaš kliker bratija, znaš braćalusnice?
Kasnije prirodni tok velikog materijalnog kontinuuma počne da radi po inerciji, da poštuje tvoju bazu i da je umnožava, jer rijeka velikog materijalnog kontinuuma zato i postoji. Postojanje tvoje osovine i baze je u slavu kontinuuma, ujedno i u tvoju korist i tako se rađa neraskidiva veza uzvraćene ljubavi, te bivaš zakvakčen kao konstantna pozitivna stavka kontinuumskog nesvjesnog djelovanja ali djelovanja koje radi po tačno određenim principima, kako da ti objasnim.
Kad se jednom upišeš, onda samo cener cenera miluje, jedan se na drugog slaže, a ti kao član ubireš plodove sigurnosti u jednoj savršenoj laganoj šetnji, mirišeš na lenor i imaš razgažene ali udobne tike, ne desmr ti geno. Znaš?!?
Vodim te na brusnicu sad.
Rečenica koja baca u vodu sate, dane a ponekad i sedmice maštanja i razmišljanja o odlazku na 'riskantan' party sa 'lošim društvom'; Cjelonoćnoj proslavi rođendana drugarice; Prvom odlazku na more sa ortacima. Ili nešto slično tome ...
Molećiva faca. Pogled izgubljene osobe kojoj naočigled jedino stvar koja slijedi vrijedi pola života a možda i više. Sjeda nasuprot ćaleta ...
- 'E ćale, kako pos'o, ima li kakvih problema tamo dole'?
- 'De odmah kaži šta 'oćeš?'
- 'Onaj, ne bi' ja ništa nego me zove Kliker, Kera i Fake da večeras gledamo tekmu kod Gileta. Prenoćit ćemo kod ...'
- 'Ne može!'
- 'Aa daj, nisi ni čuo sve ...'
- 'Čuo sam ja, čudim se kako ti uopšte dozvoljavam da izlaziš sa njima, još da prespavaš ... Ma ne, nema šanse.'
- 'Ali, nećemo ništa raditi samo gledati tekmu.'
- 'Da mi nisi sin možda bi' ti i povjerovao!'
Pauza, ćale gleda TV gdje upravo ide najava tekme koju bi' noćas 'trebali' gledati.
- 'Iiii, stvarno mi nedaš?'
- 'Ne i ne!'
- 'E stvarno si pi..i ..'
- 'Štaaa? ... Razmišljao sam da te pustim al' sad nema šanse'
- 'A je li? Pa jesi pička ...'
- 'Ma, marš u svoju sobu! I zaokruži datum kada si zadnji put izašao ...'
- 'Odoh! Jebala te soba...'
Dosada. Ali ne obična, dosada biblijskih razmera. Čovek koji gusla o istim dogadjajima svaki put kad ga sretneš. U stanju je da ti jednu te istu priču ponavlja do besvesti, izazivajući psihičke posledice, kao što to radi RTS sa svojim serijama ,,rekordne gledanosti''.
- 'De si bratac 100 godina, e da ti pričam što sam spavao Mil...
- Milicu Cvajtu. Da znam, pričao si mi 50 puta do sad.
- A jesam ti pričao kad smo Coa i ja išli na tekmu, pa...
- Pa vam se pokvario auto u nekom pičkojevcu, i onda, dok ste tražili pomoć, krene da vas vija bik po livadi jer si nosio crveni dres. Milion puta.
- A ono kad...
- Jesi.
- Kako znaš da jesam kad nisi ni čuo šta sam krenuo da ti pričam?
- Brate, ne zovu tebe džabe Mića RTS po kraju. Te tvoje priče i vrapci su naučili. A sad 'ajde paljba, idem da se nadjem sa ribom, imam ugovorenu jebačinu za pola čuke.
Jutarnja erekcija od milošte. Prvi put se javlja u detinjstvu, a prati te do smrti ili bar dok te ne sjebe erektilna disfunkcija. Sve dok te zorko budi znaš da si živ, a kad prestane da ti se javlja u ranim jutarnjim časovima komotno možeš da se pakuješ za onaj svet jer je Svet Petar pristavio lonče. Elem, u različitim životnim dobima ljudi drugačije reaguju na njega. Tako na primer, u pubertetu, posle zorka sledi rukoblud, kod odraslih možda padne neki zornjak, a kod matoraca se mesi torta i zovu se gosti jer susret generacija mora da se proslavi na veliko.
15 godina
- Dobro jutro.
- Dobro jut... Pokrij to dok ti majka nije videla. Je l' si se umio?
- Nisam.
- Aj' šta čekaš. Mrš u kupatilo.
Neki minut kasnije
- :Kuc-kuc: Sine, je l' ti dobro? Dugo si unutra, a i čula sam da stenješ. Da nisi opet pokvario tibu?
- :Gulp: Ne, mama... Cedim bubuljicu!
35 godina
- Dobro jutro, ljubavi. Mogli smo malo da se mazimo. Hnjo, hnjo, hnjo...
- NEMA ŠANSE! Dobila sam, a i glava me boli.
- :Sebi u bradu: Ne boli te dupe.
- ŠTA KAŽEŠ?
- Ništa... Odoh da operem zube.
65 godina
- Mhm... Ko se to meni obradovao? Baš sam ga se uželela.
- Nemoj me sad, ženo... :Šmrc:
- Šta ti je sad?
- Ništa... Pusti me samo malo nasamo da se ispričam sa ispisnikom. Ko zna kad ćemo se opet videti.
Ljudska najčešća greška pri kupovini, pokušaju originalnosti ili u drugim situacijama. Istina je da sve što valja, već je izmišljeno.
- Kupiću nov fon.
- Sta ti fali sa starom?
- Ova krntija je stara kao biblija. Ima 6 meseci već. kupiću nokijin najnoviji za 400 eura.
Posle mesec dana telefon se pokvario, a cena istog je u prodavnici 100 eura.
- Drustvo! Aj napravimo bend. Ja ću a sviram gitaru, a vas dvojica bas i bubnjeve.
- A koju vrstu muzike ćemo da sviramo?
- Ja sam mislio soul-funk-NWOBHM sa mešavinom tehna, hip-hopa i Zdravka Čolića.
- Evo ti moja gitara i nauči Smoke On The Water za pocetak.
- Brate, znaš koja je najbolja poza u seksu. Kad devojku okreneš na stomak, staviš njene noge na tvoja ramena i kreneš da je jebeš.
sutra dan
- jebem ti ja mamu. Kad sam stavio noge na ramena, njeno dupe mi se nabilo u facu.
Podmukli način ćaleta zajebanta da svom petogodišnjem klincu jasno stavi do znanja da neće dobiti to što traži.
- Tataaaaa, aj mi kupi sladoled!
- Može, sine. Hoćeš odma' ili sad?
- Hoću odma'.
- Aha, znači nećeš sad? Dobro...
- Ali tataaaaa...
- Tataaaaa, aj mi kupi novog Action man džiadžojca u ljubičastom nindža kostimu sa ultra m68 blasterom i katanom od nerđajućeg čelika koju je iskovao Hatori Hanzo lično.
- Može, sine. Hoćeš odma' ili sad?
- (zamišljeno) Pa ovaj... Hoću sad...
- Aha, znači nećeš odma'? Dobro...
- Ali tataaaaa...
- Tataaaaa, ajde da igraš malo sa mnom fudbal!
- Može, sine. Hoćeš odma' ili sad?
- E slušaj, ćale, znači pun mi je kurac više tvog izdrkavanja. Nisam ti ja kriv što ti je šef neiživljena stoka, što ti se pokvario TV i što te Bajern zajebao za 6 i po soma. Tražim ti samo da bar 5 minuta šutiraš jebenu loptu sa svojim sinom. Šta si me koji kurac i pravio? Bolje da si ga pre 6 godina lepo izbacao u lavabo, nego što si svršavao u onu nesrećnu Zoricu. I samo da znaš, jednog dana će moj vokabular biti znatno širi od ovih 47 reči kojih trenutno znam, biću duplo pametniji od tebe, a onda ću te tako podjebavati po ceo dan, baš kao što si ti mene.
(naravno izgovoreno od strane petogodišnjaka to otprilike zvuči ovako: "Ali tataaaaa...")
Dežurne babe koje se sakupljaju na nekoj klupici, na nekom ćošku, ispod nekog drveta. Bolje su obaveštene od državne policije i, ako se ne ponašaš prema njima kako one hoće, iskopaće svakakve moguće i nemoguće stvari o tebi.
Iznervirana komšinica: Možete li molim vas da malo ućutite? Uspavljujem dete.
Baba: Ova današnja omladina, to sve nesposobno. Moje dete je spavalo, bombe su letele okolo, a vidi ove. Čula sam da joj je juče dete skliznulo dok ga je kupala u kadici. Tako mlado, a tako nervozno.
IK: Tako matoro, a tako bezobrazno.
-------------------------------------------------------------
Baba: Komšija, oćeš da mi popraviš šporet? Opet se pokvario.
Komšija: Pa, ženo, šta ste radili sa nim?! Juče sam bio da ga popravim!
Baba: Pa nisam ja ništa. Eto, vidite vi ovo? Jednoj samoj i bolesnoj ženi neće da pomogne. A i ne razume se u majstorisanje. Čula sam da mu je juče otpao lanac na biciklu.
K: To nema veze sa majstorisanjem, to može svakome da se des...
B: Jeste, jeste.
K: Ma marš, bre, baba, u tri one lepe...
Postoje tako radna mesta u našoj Srbijici, najčešće u državnim jaslama, gde se i ne radi nešto mnogo a prima se golema plata. A mi, kakav smo narod jelte, imamo neodoljivu težnju da pokopamo bilo koga kome je lepo u životu. Ako bi slučajno neko od zaposlenih u dotičnoj kompaniji priznao da mu je rad tu med i mleko, odmah bi se svi okomili na njega da ga se otarase, jer oni tobože rade nešto. Tako kreće lanac kukanja, te meni je loše, a tek meni, meni još gore!
kurir: Stigla pošta, samo dva pečata da udarite i odmah nosim dalje.
Efekat: Dva pečata... to je njemu samo... Čitavo jutro se mučim oko kuvanja kafe na ovom raspalom državnom rešou i još mi on došao, kao da mi je malo posla.
kurir: Ako možete gospodine samo da overite ovo, žurim, pokvario se apenac pa moram peške po čitavom naselju.
Efekat: Eh lako je tebi, a šta ja da radim sa bednih 67 hiljada plus regres, topli obrok, markica, i 25 radnih dana odmora godišnje?
kurir: More overavaj ovo da ti ne bi jebo mater neradničku!
Efekat: Kolega čujete li, on misli da je nama lako.
Efekat 2: Ne znaš ti prijatelju naše muke...
kurir: Vidljivo popušta sa živcima. AAAAAAAAAASA
Naslov u novinama
Kurir u lokalnom gradu posle sukoba sa radnicima “Državne agencije za preuređenje odnosa sa Gvatemalom” odvežen u mentalnu ustanovu zbog nervnog sloma.
Strani objekti svakome ko je prvi put seo za kompjuter. Pre, kad je retko ko i imao kompjuter, u prodavnici ti objasne gde su karte i ostale igrice, šta je "My Computer", kako da pustiš muziku i filmove i to je to. Sve imaš na desktopu a te ostale ikonice ti ne trebaju i najbolje da ne ulaziš. Obični smtnici su ga za to samo i koristili tako da nikad nisu ni hteli da vide sta sve te ikonice znače. Za internet i te zajebancije se samo čulo. Vukajlija je još bila u mudima Milana Vujaklije.
1999. god. Otišli kod ortaka koji je kupio kompjuter, pa kad su nas je smorio običan a i "spajder soliter", mine, crtanje po paintu i pravljenje novih foldera, hteli smo nesto bolje.
-E brate nacrtali smo u ovom paintu sve moguće i nemoguće zastave na svetu, čak smo počeli da osmišljamo nove, ove karte ću da sanjam noćas a i napravio sam bar dvesta ovih "New fodlera", daj jel može još nešto ovde da se radi?
-Možemo da gledamo filmove neke ili da slušamo muziku.
-Odgledali smo oba filma po tri puta i odslušali svih 20 pesama 27 puta. Daj šta su sve ove ikonice?
-E nemoj da ulaziš nigde, rekli su mi da mi te ikonice ne trebaju i da ne diram da ne bih pokvario nešto.
-Ma ovo je sigurno nešto dobro, vidiš da su na ovoj ikonici (Adobe Reader) nacrtane tange! (Klik-klik) Šta je sad ovo dva prozora...
-Jao ne znam, brzo "iks" "iks" "iks"! Uh dobro je... ti kažem da ne diraš ništa!
Prelomiti stvar u svoju korist, baciti rukavice i prestati biti vječiti golman. Poslije bezbroj pretrpljenih šala na tvoj račun, poslije mnogo pređenih čizama preko tvojih leđa odlučiti promjeniti te stvari.
Vrlo čest slučaj, kada narod od finog i poštenog čovjeka napravi još jednog nalik sebi. Šta ćeš, s' vukovima ne možeš drugačije, nego da i sam postaneš vuk.
-Šta se desilo sa onim Redžom, je li on poludio? Pamtim ga k'o mirnog. Odem dvije godine odavde, vratim se, kad ono on drugi čovjek.
-E drug, Redžo probudio demona u sebi. Šta ja znam, valjda čovjeku više dosta.
-Budale, ali i svak ga je zajebav'o. Oj kad se sjetim kad smo ga za 1. maj bacali u Drinu, a on nije ni znao da pliva.
-Haha, sjećam se toga. Znaš i sam da nam je redovno kupov'o cigare i pivo, kad nam je falilo para.
-Jes jes. A eno juče ga vidim puši i on.
-Ih samo da puši. Počeo da pije, a nemam mu ni šesnes. Kažu da mu roditelji ne smiju ništa. A do juče su ga hvalili i kleli se u njega. Sve je počelo kad mu je Mike uzeo kliker, što mu je ujak donio iz Njemačke, i bacio ga niz Drinu. Dan poslije se prišunjao iza leđa, dok je Mike sjedio na klupi i odvalio ga nekom motkom. Od tad je sve prestalo, niko ga više ne gleda k'o slugu i lika kojeg možeš iskoristiti.
-E svašta, nema više zajebancije sa Redžom.
U ovo grupu pitanja spadaju uglavnom debilna pitanja radnica po trafikama, pekarama,budicama i ostalim ugostiteljskim objektima, kada se sami zapitamo zasto je dobri Bog morao da bude prema nekom tako surov. valjda je i ta ravnoteza neophodna, ko ce je znati.
Dobar dan, dacete mi dve baklave. (ulazim u pekaru, sam ko Kasper, narucujem dve baklave)
Hoces dvaput po jednu? (aludirajuci da mi stavi na dva tanjira po jednu, ne znam samo kom kurcu joj to pade na pamet)
Ne, jednu po dvaput cu !!!
___________________________________
Zdravo, jel' mogu kredit da dopunim??
Za koju mrezu ti treba??
Za 064....
Ne moze, juce nam se pokvario aparat, pa su ga odnelli...
(a da sam rek'o za 063, onda bi ga valjda na suncu dopunila??)
________________________________
Sta ces od priloga???
Pavlaku, senf, luk, kupus i kari.
Hoces kari u prahu??
Ne, nego cu u gombicama!!!
_________________________________________
Dacete mi 10 jaja.
kojih ??
Pa koja imate??
Pa kokosija...
Pa onda 10 petlovih!!
_________________________________
Dacete mi burek jedan sa sirom??
Za poneti??
Ne nego cu ga tebi ostaviti!
Kriv temelj -Ispraviće se to kad budu podizali zidove.
Krivi zidovi -Dovešće se to sve pod vaser vagu ko bude malterio.
Ovaj kad je malterio iskrivio još više (Popio čovek koju ljutu, snava mu se porodila, valja se) -Ispraviće ovaj moler, doda malo više farbe gore, dole popuni ove rupe i bombona.
Moler okrečio najtanji mogući sloj, nije ispravljo ništa -Ajd ko ga jebe prijatelju, udari neke deblje tapete, iznivelisaće se to.
Kuća stoji kao da je bombardovana. Odžak nakrivljen pod 65 stepeni, na pod staviš kliker skotrlja se na drugu stranu bez da ga guraš, zidovi samo što ne popadaju...
domaćin: Šta mi ovo napraviste ljudi od kuće, ovo sve krivo ko u paralelnoj realnosti...?
majstor: Ajde bre, to je sad moderno.
domaćin: Ko bre da živi ovde?
majstor: Ma neće niko ni da živi, nego sad ću ja tebe da naučim. Uzmeš kuću osiguraš, vidiš da nas Bog zamrzeo nešto, svako malo neki kuršlus šalje da nas pogovna.
domaćin: Baš se čudim što...
majstor: ....i onda kad rokne poplava neka ili požar, zavisi šta bude na redu, i sjebe ti ovaj sepet ovde, ti onda lepo naplatiš štetu i dođeš kod nas da ti ljucki napravimo novu kuću, sad smo nešto bili u žurbi jebiga.
domaćin: Koja crna žurba, 5 godina čekam da završite?
majstor: Ajde bre, kriza, tranzicija, nego ulij jednu nešto mi se grlo svo speklo.
domaćin: Marš napolje badno pijana!
majstor: Molim? Ne možete tako prema meni, pa ja sam pekao zanat kod Buce Cvijinog. Ja sam kvalifikovani majstor.
domaćin: MILENIJAAAAAA ĐEEE SIKIRAAAAAAAA
Pitanje koje pokreće priču o nekome ko trenutno nije tu, ali je pomenut, a ima nadimak koji je dovoljno intrigantan za onog ko ne zna priču kako je do tog nadimka došlo.
Nije to neki Sale, Đole, Peca, Igi, Džoni ili Miha, jer zna se da je to uglavnom izvučeno iz imena ili prezimena lika, nego je to neki Bojler, Drvoseča, Govno, Ljakse, Klingonac ili Ustaša, što jasno implicira da se iza toga krije neka priča.
- Dobro, znači sve smo se dogovorili.
- Jesmo. Kod mene u kolima smo ti, Sale, Đole, Peca i ja, a kod Banjca idu Pera, Marko, Sava i Žile Jebač.
- Da.
- A usput, zašto ga tako zovete? Ne deluje mi baš kao da je neki jebač.
- Žile ti je jebač par ekselans. Jebe, jebe, pa promeni ruku.
- Pa otkud da ga zovete tako onda?
- Ma bio Peca u Rumuniji nešto poslom. I mi tu zaboli kod Žileta, nas par, blejimo, gledamo TV i tako to. Žile sedi za kompom, nešto kucka po fejsu i priča nam kako je sinoć jeb'o Zlatu iz njegove zgrade. A ta Zlata, to ti je jedna zlo pička. Najjača na svetu. Znači toliko je dobra da mislim kako nema šanse da to neko jebe. Barem ne neko ljudsko biće. Puca riba.
- I šta, Žile je jeb'o?
- Ma slušaj. Mi tu sad ono, ne verujemo mu, ali kako da proverimo to. Nema šanse. Mi ga iscimali da laže, a on se zakleo u kevu i istrajava u priči da je jeb'o Zlatu. Još nam neke masne detalje tu baca, kao zvizn'o je u dvojku, tibegov'o je i tako to. U sred priče Žile se nasmeje i pročita status što je Peca okačio na fejs. Ko sinoć nije jeb'o nek' mu crkne televizor. Svi se tu nasmejali, Peca sigurno opleo neku kuravu u Rumuniji, kad ojednom nešto puče i mi se okrenemo, a ono puši se Žiletov televizor sve u šesnaest. Rikn'o. Mi svi u komu i krenemo da ga punimo kako je lagao i on šta će jebiga, prizna da nije opizdio Zlatu.
- Au al' se potrefilo to, nevera.
- Kako misliš potrefilo?
- Pa ono, baš ovaj kad napiše taj status, ovom se slučajno pokvario TV.
- Nije to slučajno.
- Ajde sad, hoćeš da mi kažeš da može tako da se prokune i tako bude?
- Taj dan je nas troje bilo kod Žileta. Žile, Sale i ja. Sale je kresno svoju ribu veče pre toga i sve je bilo OK. Žiletu je riknuo TV, a ja dolazim kući posle, oba TV-a mi riknula. Nije to slučajno. Apstinarao sam tada duže vreme.
Izgubljeni peti jahač srpske Apokalipse.
2054, Treći svetski rat, tajna baza ispod Kopaonika.
- Gospodine načelniče, raportirajte.
- Gospodine predsedniče, Moskva, London, Rim, Berlin, Njujork i Pariz više ne postoje, Beograd je u ruševinama, 85% civila severno od je Save je umrlo od radijacije, Neoaustrougari prebacuju trupe preko Drine u Mačvu, Sajber-Osmanlije su zauzele Preševo, čekamo ih u Nišu, zaliha hrane imamo za još petnaest dana, a trupe nam umiru od mutirane bugarske kuge... Na istočnom frontu trpimo...
- Stani, reci ti meni jesmo sravnili Zagreb?
- Jesmo, gospodine predsedniče, nije ostao ni kamen na kamenu.
- Odlično! Izguraćemo nekako, momci, pobedićemo. Još nešto od važnosti?
- Paaa, ovaaaaaj... Ima malih problema unutar baze... Pokvario nam se poklopac na ventilacionom otvoru između odeljka A4a i A4b-a...
- Pa idioti nesposobni, kreteni!!! S kim ja radim!!! Ništa ne možete da uradite kako treba!!! Šalji brzo sve timove tehničara, POBIĆE NAS PROMAJA!!!
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.