Vino pije Kraljeviću Marko
Vino pije, gorke suze lije
Gleda i psuje sunce žarko
Ime mu bruka daunovac Marko
Danju nosi gajbice i psuje
A uveče po forumu truje
Kraljević se mršti sav u licu
Nikad ne vide takvu poturicu
Onda gleda i defke mu glupe
Za odabranu davao je dupe
Traži banove za kul likove
A od Rasnog dobio je tikove
Kraljević se svaki put krsti
Kad debelom neko spusti
Postovi su mu transfer pravi
Pa što spozna net Kraljević zažali
,,Što neko ovoga banovao nije"
Reče Kraljević i nastavi da pije.
Imena koja se gotovo uvek nalaze u zadacima iz matematike za učenike nižih razreda Osnovne škole, a ako u razredu imaju deca koja nose jedno od ova 3 imena, celo odeljenje će se okrenuti ka toj osobi kada rade zadatak u kome je spomenuto njegovo ime.
Učiteljica piše zadatak na tabli: Marko je imao 23 jabuke i u prodavnici je kupio jos 32 jabuke. Koliko jabuka je imao ukupno nakon što je kupio još 32 jabuke?
A: Marko je na kraju imao 55 jabuka!
Marko iz odeljenja: Tako 'e k*rve imam 55 jabuka.
Postao čovek alkos.
Aj što je on, nego je i onog sirotog konja napijao, pa su tako uradjeni orali drumove i kurčili se nad Turcima.
Turčin - Mark, ne bre nedir? Oresh yollar?
Prevod - Marko, koj ti je brate? Što oreš drumove?
Marko, sila od junaka (im'o čovek keša, pa je plaćao ljudima da ga hvale)
- Aj pali Ture bure valja. Mojne te izgazimo Šarac i ja. (vino-klo, klo, klo)
Šarac, mega hors koji je um'o da priča (raga nevidjena)
- Brate Marko, daj još neki gutljaj. Mojne si stipsa. Još malo mi treba da se istripujem i počnem da letim. (pola Markovog vina-klo, klo, klo)
Krenulo šibanje, Turci pobegoše, Marko i Šarac postaše heroji, a ljudi poučeni hrabrošću zvanom alkohol i dalje hrabro gaze njihovm utabanim stazama.
Noćna mora svakog tinejdžera sa malo paranoičnijim roditeljima. Negativna aktuelna dešavanja koja se, po mišljenju vaših roditelja, šire kroz vazduh i koja će pogoditi baš vas, kao neki domino efekat, Iako vi uopšte niti znate o čemu se radi niti ste u toku.
-Kevo, odo' ja u grad.
-Nemoj sine večeras. Je l' si čuo bila je neka masovna tuča u Novom Pazaru?!?!
-Dobro bre šta ja imam s' Pazarcima?! Odo'.
-More vraćaj se 'vamo!
-Idem do drugara, kevo.
-Ne idi sad! Jure Mladića!
-Pa šta ja imam s' tim?!
-Možda bude neka racija pa uhvate tebe! Vidiš ovi Belgijanci uhvatili nekog slikara ni krivog ni dužnog.
-Ma ja sam pljunuti Ratko! Id...
-Sedi kući bre!
-Ćale idem na bazen.
-Nemoj da ideš na bazen konjino je l' si čuo što se neko dete udavilo u moru u Crnoj Gori?!
-Ćale ej! Ja idem na b-a-z-e-n!
-Sedi kući more!
-TV: U diskoteci poznatoj pod nazivom "Trideset trojka" došlo je do
pucnj...
- Bolje ja ovo da ugasim da ne čuju moji neće da me puste na rođendan večeras.
-E ćale, je l' si čuo što u Teksasu u nekoj srednjoj školi bio masakr danas?! Troje poginulo i dve ranjene devojke. Da ne idem ja u školu danas a?
-More šta mene boli kurac za Teksas, marš u školu!
-Tako sam i mislio.
Šta se sija kraj gore zelene?
Da l' je sunce, da l' je mesečina?
Nit je sunce, nit je mesečina,
već kompjuter Musa upalio
da pokaže Kraljeviću Marku
kako li se kompjuter koristi.
Besedi mu Musa Tviterdžija:
Dok putovah po futuru trećem
i naiđoh na ovu stvarčicu
koja vredi više od sto konja!
Odgovara Kraljeviću Marko:
Kako li se uopšte koristi
ta stvarčica koju tol'ko hvališ,
ona Šarca zamenit' ne može!
Al' upada Vila Ravijojla:
Kraljeviću, ti si skroz u pravu,
ali ni on ne besedi grešno,
kompjuter je presjajna alatka
a tek da je vidiš s internetom!
Objasni mu Musa Tviterdžija
kako se taj kompjuter koristi
pa krene o internetu pričat':
S internetom k'o da si na Marsu!
Ne znaš gde si, a ustvari tu si,
besediš sa vascelom planetom
ne moraš ni korak prepešačit'!
Ja napravih nalog na Tviteru,
i ne mogu da se skinem s njega!
Al' besedi Kraljeviću Marko:
Ne može to Šarca zameniti
ušao sam u istoriju s njim,
to mi neće u bici pomoći!
Besedila Vila Ravijojla:
Može, može, i te kako može!
Strategija kol'ko 'oćeš imaš,
mo'š da biraš i bit' nepobediv!
Internet je bolji nego išta!
Preko Gugla do Mozile čarne,
do Opere i do Eksplorera
nemoguće ništa da propustiš!
Gleda vesti Kraljeviću Marko
vesti iz dve 'iljade petn'este
i legne na travicu zelenu
i više se nikad ne probudi.
Pisano za takmičenje Bolje rob nego...
U Srbiji ga smatraju za heroja.
Istina je da je on bio Turski vezir. Vrlo neotesan i nervozan covek. Pravio je probleme i Turcima i Srbima. Bitanga. Iz čista mira mu padne na pamet da ore puteve.
Zamislite situaciju da neko u ovo vreme uzme traktor i krene da ore neki bulevar. Dodju panduri, i još ga lepo zamole da prestane, a on im na to odgovori da oni ne gaze oranje. A kad ga panduri ponovo zamole on ih sa tim traktor sve pobije.
- Turci: Daj bre Marko šta radiš, što oreš taj put, koji ti je moj?
- Marko: More Turci ne gazite oranje.
- Turci: Ajde čoveče lepo te molimo da prestaneš, put nas je koštao ko sam djavo, a tek nedavno je istekla koncesija.
- Marko: More Turci ne gazite oranje.
- Turci: A zašto to radiš Marko? Evo molimo te ko brata...
- Marko podiže ralo i volove i nastaje masakr.
S jedne strane pozira učitelj, odnosno učiteljica. S druge strane, radi ravnoteže, obično stoji najmasivnija devojčica u odeljenju, a svako odeljenje ima bar po jednu bucku. Glavna faca u odeljenju baca hejt pravo iz sredine gde se grli sa svojim vernim drugarima. Pola devojčica nosi haljinice na kojima se čitaju kompleksi njihovih majki. Mali štrebos stoji kao da čeka da bude streljan i ne grli se ni sa kim. Ganci najčešće stoji/stoje skroz levo ili desno, što je način da se pokaže njihova izopštenost iz društva. Neki od onih najsitnijih su se lepo obukli za ovaj svečani trenutak, ali džabe kad im se na fotki vidi samo pola glave. Neki spavaju, neki se glupo keze, neki čačkaju nos, neke danas ne bi nikad prepoznao, a neki su isti. Sve u svemu, ovakva slika te uvek podseti na klinačke zezancije i kako je dobro bilo kad ni o čemu nisi morao da brineš.
Vidi fotku.
Rečenice nastale izvlačenjem reči iz konteksta pomoću specijalnih psiho-lingvističkih metoda poznatih isključivo novinarima. Obavezno su ispisani što većim i boldiranijim slovima kako bi se privukla masa i formiralo javno mnjenje.
-Da li bi ste igrali za našu reprezentaciju?
-Ne u ovom životu!
Naslov: XZY FUDBALER: DA MI JE DA IMAM JOŠ JEDAN ŽIVOT PA DA IGRAM ZA VAŠU REPREZENTACIJU
-Da li ste u vezi sa YX sportistom?
-Jesam, već dva meseca.
-Da li bi voleli da imate sina?
-Naravno, ali ne još uvek.
-Da li imate nešto protiv crnaca?
-Naravno da nemam.
Naslov: XY PEVAČICA: ŽELIM DA MI MOJ DEČKO YX SPORTISTA NAPRAVI MALOG SINA CRNCA
-Da li ste se nekada napili?
-Jesam par puta, retko zaista.
-Da li često vozite službena kola?
-Pa moram, to mi je u opisu posla.
Naslov: ZX POLITIČAR: ČESTO ZBOG POSLA MORAM PIJAN DA VOZIM SLUŽBENA KOLA
-Da li ližete ili grizete sladoled?
-Više volim da ližem, lakše je.
-Koji vam je omiljeni ukus?
-Jagoda sigurno.
Naslov: XZY LIČNOST: NAJVIŠE VOLIM DA GA LIŽEM KAD JE SA UKUSOM JAGODE
Marko je jedan ogroman cmar, sto bi se reklo on ima ambis od cmara
Njegov je cmar je kao zeleznicka stanica stalno neko ulazi i izlazi
Takođe može da se kaže 'Istorija vs. Epske narodne pesme' zato što su išli jedno protiv drugog.
Poznato je da je istorija prikazala Vuka Brankovića kao hrabrog čoveka koji nije hteo da postane turski vazal, pa su ga zbog toga zatvorili. Međutim, epske narodne pesme su ga prikazale kao izdajicu zbog kojeg je Kosovski boj izgubljen.
Marko Kraljević je u epskim narodnim pesmama prikazan kao srpski Čak Noris, hrabar čovek i vojnik, dok je on u stvarnosti bio čovek koji je postao turski vazal kako ne bi izgubio glavu i poginuo boreći se na strani Turaka.
Pogledajte kako su ustvari nastale epske narodne pesme iz kosovskog ciklusa.
Dva neidentifikovana guslara, Donji Pičkovci, 1786. godina. Prvog ćemo nazvati Dobri Milun, a drugog Ludi Miomir.
Dobri Milun (svira gusle i peva): ...i strpaju ga u dvore jezive,
te junački umre Brankoviću Vuče,...
U tom trenutku gudalo izleće iz ruke Dobrog Miluna, te pogodi Ludog Miomira u glavu.
Ludi Miomir (češe se po glavi i besni): Milune, pa jesi li ti normalan? Oko si bre mogao da mi izbiješ!!! E sada ću da popljujem tog tvog Brankovića, a od Kraljevića ću da napravim legendu.
I tako je narod više verovao Ludom Miomiru zato što je od Marka Kraljevića napravio super-heroja.
Marko Kraljevic rodjen je sredinom XIV veka kao sin kralja Vukasina, gospodara Prilepa, i velikog dela Makedonije, i majke Jevrosime. Otac, kao vladar tog dela Makedonije, opremio je vojsku sa bratom despotom Ugljesom. Ta vojska trebala je da spreci dalju najezdu Turaka na Balkansko poluostrvo i porobljavanje srpskih zemalja. Nazalost, dok su bili utaboreni na obalama reke Marice, u noci 1371. godine, Turci su ih bez najave napali i napravili pravi masakr. U bici na Marici poginuo je Vukasin i njegov brat a njegove zemlje pale su pod tursku vlast. Marko, kao prestolonaslednik, nemocan da ucini nesto vise, zbog turske nadmoci, postaje turski vazal. To je podrazumevalo i njegovo angazovanje u vojnim operacijama turske vojske. Ubrzo se dokazao kao snazan i sposoban borac pa je dosao do titule turskog vezira, sto je prestavljalo visok polozaj u turskom drustvu. Njegovo omiljeno oruzje je, bas kao i u narodnim pjesmama, bio topuz kojim je vesto baratao. Sudbina mu je odredila da izgubi zivot u bici na Rovinama i to na strani vojske koja je pogubila njegovog oca i okupirala njegove zemlje. Dakle, njegova prava istina o njegovom zivotu je dosta surova i daleka od prica iz narodnih pesama, koje su ga velicale kao najveceg srpskog junaka.
Moze da se okarakterise kao C/P, ali je ilustrativno kako Srbi od svojih neprijatelja prave svoje junake, kao što je i kosovski boj primer kako srbi slave sopstvene poraze. Nadam se da moderatori neće ovo obrisati. Ako ni zbog čega onda za rad istine o Marku Kraljeviću
Po verovanju penzionera iz unutrašnjosti, listić koji 100% dobija.
Dete babino, hajd' kad budeš dolazila za Kikindu, kupi baba Katici jedan Bingo u Beogradu. Znaš, pratim ja, sve nagrade tamo odu.
Узвик одушевљења власника чији југић упали из друге.
Čovjek ispred svog vremena. Otvorio je prvi katastar i vršio prebacivanje namjene zemljišta, iz građevinskog u poljoprivredno.
More Marko ne ori drumove...
Pomalo arogantan (ali SASVIM opravdan :D :D) izraz za sve one koji nisu iz Beograda.... Samo se zaboravlja da smo svi mi iz "unutrašnjosti."
Tj, iz materice. :)
------------------------------------------------------------------------
"Unutranci", bez ljutnje, pa i ja sam iz "unutrašnjosti".... :):):)
-E, odakle je Marko?
-Kraljevo... Valjevo... šta ja znam! Iz unutrašnjosti, negde!
-Brate, ne seri da nije kloniran?!!?!
Ono što nam je doneo sunovrat sistema vrednosti je da imamo "pisce" koji su funkcionalno nepismeni. No to im ne smeta da na B92 pljuju po svima (osim po svojim istomišljenicima) i optužuju ih upravo za sunovrat sistema vrednosti.
Naš Vidojko je iz te fele. Čitao sam nešto malo njegova pisanija, osim što su nepismena, nisu ni zabavna. Međutim, mnogo je zanimljiviji kad se dohvati politike, recimo na "Peščaniku", pa se dere i psuje...
"I onda mi kažu - e ako ti se ne sviđa Srbija, ti idi. MARŠ U PIČKU MATERINU, nećeš ti mene da teraš iz Srbije! On mrzi Srbiju kad nosi Putinove slike..."
Marko Vidojković
Stepen jebozovnosti kojom određena ženska osoba zrači.
- Ne razumem šta se svi lože na ovu Enu Popov. Ništa posebno...
- Sine, pa ja kad bih se zavukao među one guzičetine morali bi vojsku i narodnu miliciju da zovu da me skidaju sa nje. Izvlačili bi me ko onaj mač iz kamena, njih trijes! Na kraju bi morali bobingera da mi poprskaju sredstvom za odvijanje korodiranih metalnih delova pa da popustim.
Naziv za sposobnost određenih ljudi koji iz svog organizma mogu izvuku gigantsku, gustu, žutu šlajmaru i da je još, pritom, lansiraju nekoliko metara ispred sebe.
Sredovečni ljudi sa oko 20-30 godina radnog staža, takođe često umeju da izvuku jednu "detinju", onu pušačku, i to obično u jutarnjim časovima, kada krenu na posao. Ona se tako zalepi za lavabo, da bi samo nitrorazređivač mogao da je skine.
Prostom gradacijom možemo dobiti pravu sliku o snazi šlajmare "iz detinjstva":
- iz grla
- iz pluća
- iz peta
- iz zemljine kore
- iz detinjstva
- "Vide li ti, majke ti, pre neki dan kakvu je Caki šlajmaru izbacio...?"
- "Da, u usta ga jebem... prvo je odskočila pola metra od betona, pa se tek onda slepila..."
- "Ha ha, da... ta je bila iz detinjstva..."
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.