Poslednji autobus za povratak pre nego što se rasplamsa sukob ili pretrpe dugotrajne posledice.
- Ajmo da cepamo drva, biće dobrog krkanluka. Skoro smo prase i jagnje klali.
- Sti lud, majke ti? Ko po ovoj vrućinčini da slaže drva? Pa nema tih para da mrdnem guzicu odavde.
- A kad je tebi trebalo da se radi fasada ja se nisam vadio na vrućinčinu!
- Ma beži, ne izlazim napolje ni da me jebeš.
- Tako znači?!
- Tako!
par trenutaka kasnije
- E, kud ćeš s tim čekićem?! Alooo!
______________________________________
- Školski?! Otkud ti u mojoj kući?
- Ovde živim jebote! Ustvari ček...
- A ti, Jevrosima, tako znači? Jebeš se sa mojim drugom iz srednje a on se pritom pravi glup, je li?
- Dragi, nije to što misliš! Eno ispeglala sam ti veš da imaš večeras šta da obučeš kad budeš išao na svadbu.
- Ovaj put će ti proći. No aj školski ti sa mnom večeras da ti pokažem šta valja, od svih prepički moju si našao!
Jabuka razdora u braku. Neprijatno iznenađenje za oba partnera odmah na početku braka. Žena većinom ne zna još uvek (baš najbolje) da kuva. Muž većinom ne zna još uvek (baš najbolje) da to prećuti. Savršen recept za sjajnu svađu. Nakon ovog ručka, počinje onaj pravi brak, brak začinjen prepucavanjem, svađama i prepirkama.
(žena, sva srećna što mužu po prvi put kuva ručak, postavlja sto, počinje prvi ručak)
- Auu Jeco, al' si ga posolila
- Pa dobro, i nije tako strašno
- Uf šta nije strašno. Ovo je grozno. Daj vode
- Uzmi sam! Treba da trpim uvrede i još da te služim
- Moja majka nikad nije tako zeznula ručak. I nikad nije tako pričala sa mojim ocem
- E pa ti idi kod tvoje majke onda
- Dobre de, ajd' šta se odma' ljutiš. Evo pojeo sam, i nije tako loše. Šta još imamo?
(žena ponosno stavlja glavno jelo na sto, muž prvi zalogaju pljuje napolje)
- Stoko jedna! Ja sam se trudila da ti skuvam ručak, a ti tako
- Šta hoćeš bre? Da jedem ove pomije!? Ovde kao da ima mišomora.
---
(od ovog momenta - muž živi u ubeđenju da žena pokušava da ga ubije hranom, dok žena živi u ubeđenju da on namerno ponižava njeno kuvanje)
Međ' narodom srpskim, opšteprihvaćeni sinonim za najeb. Eufemizam za incidentnu situaciju koja najčešće podrazumeva i neku fizičku ili - doduše, znantno ređe - psihičku povredu po subjekta u bíti. U izvanrednim prilikama, može se koristiti i kao ironičan komentar na nešto inače hvale vredno. Znajući, pak, naš narod, te "prilike" su "izvanredne" koliko i fenomen Halejeve Komete, tj. pojavljuju se svakih 75-76 godina. Laku noć.
- E, komšija, kuda?
- Idem u grad, komšo. Tužili me ovi iz EPS-a pa moram na sud, krvcu im jebem bezobraznu...
- Što, bre? Je l' opet nisi plać'o struju, xexexe?
- Ma, jok, bre, nego pre par meseci neki nji'ov što meri potrošnju im'o bliski susret sa mojim Džekijem pa me optužili da opstruriam "terenski rad". A ja mu čak odn'o i venac na sahranu, seme mu jebem da mu jebem!
-------------------------------------------------------------------------------------------------
- Uuu, brate, ko te to tako unakazi, jebote?? Izgledaš k'o da si im'o bliski susret treće vrste sa Radovicma...
- Ma, ništa...
- Ama, daj, reci ako si vidio ko je to bio, ortak si nam, majku mu, okupićemo se, sačekaćemo ih negde i gotova stvar!
- Ovaj, brate...'Naš onaj moj BMX što mu fale kočnice?
-------------------------------------------------------------------------------------------------
- Kolega, žao mi je, ali moraćete mnogo bolje da se pripremite da biste položili moj predmet. Izvolite Vaš indeks...
- Radujem se našem sledećem susretu, profesore...( :Puši kurac, pederu jedan iskompleksirani:)
- A vi pre tog susreta bolje ugovorite jedan sa knjigom, i to blizak. Istorija Sporta se neće položiti sama od sebe, znate...
Smešno da smešnije ne može da bude. Smešno u pičku materinu.
- Pego, šta si života ti uradio Velji? Sretoh ga malopre u Idei, kaže ne poznaje te više, dobio otkaz zbog tebe.
- Kakav je ono lik brate. Znaš da je radio sa mojim bratom Nešom u istoj firmi?
- Da znam. Ubacio ga Neša da radi na utovaru i istovaru.
- E to brate. Međutim, gazda ga zamolio neki dan da skuva 5 kafi za njega i poslovne partnere, jer se kafe kuvarica razbolela, a Velja me zvao telefonom da pita kako to da skuva u jednoj džezvi dve slatke, dve srednje i jednu gorku kafu.
- Ne seri brate da te za to zvao?!
- Zvao života mi, pa znaš da on u životu ni čaj nije skuvao. I ja mu lepo objasnim da sipa 5 šoljica vode u džezvu, zatim 2 kašike šećera i da ni slučajno ne meša,
nego da ostavi šećer da se lepo slegne dole. Kad proključa, da stavi 5 kašičica kafe, vrati na ringlu da baci ključ i to je to. Ali sam mu podvukao da kad bude sipao kafu u šoljice, prvo sipa jednu, ta je skroz gorka, jer je šećer ostao na dnu. Pa onda još dve, te su srednje, jer se u sredini voda malo izmešala, pa tek na kraju da sipa poslednje dve, te su skroz slatke zbog šećera na dnu.
- Ahahahhaha ma daj, koji si mentol jebote, a on još veći ako te je poslušao.
- Poslušao brate, ni manje ni više, nego im odneo na tacni u kancelariju i svakom redom naglasio: "Ova vam je gorka, ova srednja, ova slatka..."
Ma pupak mi se odvezao od smeha kad mi Neša ispričao kako je ovaj sav važan razdelio kafu.
- Hahaha dideš u kurac idiote jedan, čovek dobio otkaz zbog tebe.
- Aj' ne izigravaj Sveca, nego dođi večeras da ga naložimo da u "Zoo banatu" traže šetače pasa koje gospođe ostave dok su na poslu. Taman će se odljutiti do večeras.
- Uuuu ajde brate. Ionako mi dosadno, Tanja mi ide na one časove Yoge svako drugo veče.
- Yoge kažeš, a?
- Da Yoge. Što?
- Ma onako pitam. Aj vidimo se večeras.
Rečenica koju svaki iole Srbin izgovori makar jednom u životu. Ona rečenica koju izgovoriš kad shvatiš da je život kurva. Jedna nejebljiva kurva! Kurva koju jebu još samo šoferi na Ibarskoj magistrali. Pa i oni izbegavaju, probiraju, kao da se radi o jabukama koje je prozvrcao grad, a jeftine su, pa birkaš one bolje i bolje, tek da ne spiskaš u trenutku sve ono što si zaradio za ovaj mesec.
OTAC: Sine, ajde dođi 'vamo, treba neka drva da se iscepaju!
SIN: Ne mogu tata, pišem roman.
OTAC: Kak'i bre roman? Rek'o sam drva da se cepaju!
SIN: Roman o Vizantiji. Negooo, tata, razmišljao sam nešto. Šta ti misliš, kako da ga nazovem?
OTAC: Koga bre, šta bre?! Ja tebi reko' za drva malo pre?!
SIN: Pa roman, tata! Imaj razumevanja, ovo je vrlo bitan posao, znaš, ovim bih mojim romanom ja mogao u potpunosti da promenim bla bla bla bla bla bla bla bla bla
OTAC: Eeee, Bože, Bože moj! Kad sam se ja, rab tvoj, na tebe kamenjem bacao!?
...............................................................................................
EVROPEJAC: Ma, mi Srbi smo govna. Nisu bre Šiptari krivi! Mi smo govna. Sve nerede mi napravimo. Bla, bla, bla, bla, bla, bla, bla, bla, bla bla. Bla, bla, bla, bla zastava. Blablablabla, bla, bla blablablabla Albanija. Bla, blablablabla, tri boda. Bla!
OBIČAN ČOVEK: Kad sam se ja, Bože, na tebe kamenjem bacao, pa da moram ovo da slušam?!
Kada druga osoba (nadamo se devojka!) stimulira penis muškarca sa jednom ili obe ruke sve dok muškarac ne ejakulira.
Ručni rad je nešto što fine i kulturne devojke mogu da urade za svog muškarca a da pri tome zadrže dostojanstvo, za razliku od popularnog pušenja.
Primer jednog ručnog rada domaće radinosti:
-Sedeo sam u dnevnom sa devojkom i zajedno smo gledali tv. U jednom trenutku osetio sam kako je njena ruka krenula prema mojim hlačama i video sam da mi je otpustila kaiš. Pogledala me i nije ništa pričala, samo sam video njen slatki đavolski osmeh i odmah mi je puls ubrzao. Polako je prelazila rukom preko hlača i osetio sam da je moj đokica postao veoma čvrsta stena. Počela je da skida hlače i skinula ih je do gležnjeva, zatim je stavila ruku u moje bokserice i izvukla mi je đoku kroz rupu na boksericama. Primetio sam da mi je srce počelo da kuca kao ludo, počela je da spušta i da diže kožicu i onako slatko me gledala u oči i samo se smeškala, u tom trenutku sam znao da sam nemoćan da joj se oduprem. Njena ruka je počela da se polako spušta i diže i počeo sam da se opuštam, zatim je ruka krenula da ide sve brže gore dole. Počeo sam da dišem veoma teško, svaki pokret koji napravi rukom je božanstven. Počeo sam da osećam pritisak u prsima, osećao sam žmarce koji su preplavili moje telo i samo sam zatvorio oči i opustio se. Trenutak koji je usledio bio je božanstven i jedinstven.
Tri smrtna grijeha javnih ko-zna-zašto ličnosti u nas, koja će teška srca priznati.
Kišna Lea:‚‚Meka Maco, šta bi mogla da navedeš kao svoje mane, ovako, ajdeeeee?Ako ih imaš, hohohoooooo(anđeoski smijeh dotične)!''
Meka Maca: ‚‚Jao, moje mane! To do sada stvarno nisam nikome pričala, posebno ne mojim fanovima i širokom auditorijumu. Apropo!Mooram da priznam, veoma sam iskrena, veoma svima u lice kažem šta mislim, ponekad to nije dobro, ali ja ne mogu drugačije! Jednostavno, ne znam da se pretvaram! Ne mogu da se pretvaram da sam ono što jesam. Ouvaaaaj, mislim, da sam ono što nisam, kad sam ja-ja, to ne mogu nikako! Takođe mrzim nepravdu prema drugima, to me jako rastuži, čak štaviše, to mi se često obije o glavu kad želim isterati nešto, heeeeeeee !Jako me rastuže bolesni i ostavljene životinje. A tek što sam tvrdoglava, niko me ne može ubediti u nešto, kad sebi nešto zacrtam, to i ostvarim, strašno sam uporna!''
Slijedi samozadvoljni osmijeh ushićeni i apalauz živih mrtvaca iz publike.
* * *
Zadnjh par godina jako popularna pojava diljem kladionica.Zna da bude jako zanimljivo za neutralnog posmatrača onih kojih se klade na pomenute životinje.Postoji nekoliko vrsta stručnjaka za ovu vrstu utrka. Oni u prikrajku koji zapisuju statistiku zadnjih 20 utrka,fizičke karakteristike pasa,računaju mogućnost da ponove istu utrku, te na osnovu toga zaključuju ko pobjeđuje u sljedećoj.Postoje i oni iskusniji koji na osnovu kvota koje izađu prije početka svake utrke znaju pobjednika itd..Nerijetko u svojim analizama uvjere i radnicu kladionice ,pa i ona sama odigra neku igru.Opšti haos nastane kada počne utrka.
C:Po mojim statistikama kec bi trebao uzet ovo,evo zadnjih 12 utrka nije bio prvi..
B:Jebo statistiku,evo ga počinje...
A: Haj'mo šestica,to care moj potjeraj tog zeca...
nakon 5 sekundi..
A: A šestica mamu ti jebem pa trči jebem li ti kučiće...aaaj vidi vidi ,četvorka mu zape za nogu,jesi vidio,pa ne mogu da vjerujem,pa ovo se samo meni može desiti...(pali cigaretu)
B:Kakva šestica zajebi to,ode dvojka ,idemo dvojka !
C:Neće kec dobija vidiš da se "zalaufao" ko ptica trkačica...
A: Jebem ti kera i kladionicu.Jebem ti Jesenjine majku.
B:Šuti ! Evo još malo samo još malo dvojka izdrži,ajde ljubim te
....kraj utrke pas sa brojem 1 je pobijedio u fotofinišu ,brži za njušku od psa broj 2...
B:A u kurac ..ma ovo je namješteno..
C:Šta sam ja rekao za keca na početku, samo mene slušajte i pare su vaše, magarci jedni.
Kad monotona žuto-plavo-zelena kombinacija počne da popušta pred milionima boja koje ni najsavremeniji digitalni zapis ne može verno da prikaže, kad se umorimo od odmaranja, kad dosada dostigne svoj maksimum i više ne znamo šta bismo uradili sa sobom, po pravilu nas iznenadi prvi septembar, dan D. Ove godine je to bilo drugog.
Početak svake školske godine je vreme kada se sumiraju utisci stečeni tokom dugog, toplog leta.
Mi, a to će u ovom zadatku podrazumevati mene sa najvažnijim višestrukostima, smo ovaj raspust proveli na isti način, ali smo ga različito doživeli.
Tek konsolidovani učenik srednje stručne škole, malo spletom slučajnih okolnosti, više zahvaljujući godinama sticanoj zavisnosti direktorovog Opel Senatora, počasnog člana voznog parka iz doba Juge, od ćaletove precizne (i teške, ali nije važno za ovaj deo priče) ruke, tokom raspusta nisam morao ni da pomislim na školu, za razliku od prošle godine, kada je pomenuta ćaletova ruka pokazala svoju tamnu stranu.
Dva i po meseca nadanja i
očekivanja!
Čekalo se poslednje zvono da se popakujemo u kombi i zaputimo u neku divljinu na crnogorskom primorju koju smo pronašli metodom kartu čitaj, seljaka pitaj, doduše, samo drugim delom jer ove vukojebine nema ni na topografskim kartama. I seljaci su nas malo zajebavali, ali smo se nekako dokopali avetinjskog zdanja na dva kilometra od obale. Tamo je vreme stalo pre formulisanja Specijalne teorije relativnosti i jedan je od najjačih argumenata u njenu korist. Vlasnik zdanja je ćaletov drug iz vojske. I pobratim, jašta!
Otac je uvek sve posmatrao kroz dinar. Valjda je od tih silnih pogleda i dinar postao tako tanak, providan. Zato mu je kombi i radni i paradni auto, a letovanje nas je koštalo samo mali procenat od onoga što smo pojeli i popili, ostatak je nadoknadio domaćin, čika Momo. Čak su i pokloni koje smo poneli poreklom iz dedine bašte, kazana i svinjca.
Deset dana rastvaranja pod dejatvom slane vode i ultraljubičastih zraka i nije neko letovanje po meri gotovo sedamnaestogodišnjaka. Taman da se brzo zaboravi, da se osmog dana nije pojavila Milijana, čika Momova ćerka. Završio se ispitni rok pa je došla da malo napuni baterije. I moja jaja, naravno!
Kako su je napravili, oprostio bih im izbor imena! Zbog nje sam dva dana u tuđini prolivao telesne tečnosti. Bale, znoj i semenu tečnost, zaključno sa krvlju jer sam ga gulio dok ga nisam ogulio!
Milijana studira neku molekularnu biologiju, ili nešto tako zajebano. U Beogradu, a đe bi?!
Predložio sam matorcima da našim domaćinima uzvratimo tako što ćemo Milijanu pozvati da od oktobra boravi kod nas, nauštrb mog komfora, a pod parolom kad čeljad nisu besna...
Ćale je prozreo moj plan i samo je rekao: "E, moj sine, još si ti zelen!"
Vratili smo se, a to je iz mog tela iscedilo i petu tečnost, suze. Niko nije video. Jedino sam se pri rastanku toliko zacrveneo, da mi obrazi još bride. Vadio sam se na preteranu izloženost UV zracima, alergiju... Kasnije sam to svoje stanje iskoristio kao adut za neodlazak u selo na tradicionalno skupljanje i pripremanje za zimu svega jestivog, a da zbog toga ne budem na prinudnoj dijeti. Ostatak raspusta sam proveo prikovan za računar, bez volje da bilo šta preduzimam. Poslao sam Milijani zahtev, čekam da se vrati u civilizaciju pa da mi odgovori. U nedelju su me špaklicom odvojili od fotelje. Za ovu godinu imam ozbiljne planove, malo sam sujeveran pa ih ne bih otkrivao. Počeo sam da se interesujem za neke egzotične nauke.
Raspust bi se mogao posmatrati iz još nekih uglova, bližih ostalim mojim ličnostima, ali moja racionalna strana mi kaže da nije mudro konkurisati ruskim klasicima, naročito ako se to radi za ocenu.
Definicija je pisana za takmičenje "Pačija škola". Još da je definicija...
Lik koji jako mnogo jebe, za njega su Don Žuan i Kazanova dva šalabajzera koji ponekad nešto nabodu. Naravno, sve u njegovoj "realnoj" samokritici. U stvarnosti je on tip opterećen seksom koji je pičku video samo kada ga je babica posle porođaja tukla po guzi okrenutog naopačke, a i tada se samo nazirala.
Sima i Nebojša bleje u parku, dolazi Žika kvazi jebač:
Žika: 'De ste jebači, šta ima, jel karate nešto? :čačka jaja i bolesno se kezi:
(Njih dvojica ništa ne govore, samo se pogledaju, Sima prevrne očima.)
Žika: Šta je? Muk? Suve patke, a? Eee da ste krenuli mojim stopama jebali bi nešto...
Još jedan pokušaj ukazivanja na suvišnost njegovog prisustva:
Sima: Žiko, idi molim te, Šone je pao ispit iz "Samokontrole i Emocionalnog reagovanja" i nervozan je, samo hoćemo da popijemo pivo na miru.
Žika: Šta, a ti ga tu kao tešiš? Da niste vi pederi? Jer, jebali bi sada nešto da niste. Jebote, ne mogu da verujem da imate po 25 godina i još blejite u parku dok normalni ljudi jebu nešto.
Sima(očajnim glasom): Šone, brate, reaguj!
Nebojša uzima štanglu, lomi Žiki noge, čereči ga na konstrukciji bivše ljuljaške, kašikom za sladoled na kugle mu vadi oči, zube mu masira hilti bušilicom zatim uzima motornu testeru i siluje ga njome.
Sima i Nebojša nastavljaju započetu bleju.
Obično govore ljudi koji pate od kompleksa niže/više vrednosti (ne znam šta je niže ili više, ali je definitivno kompleks.
Ekipa s kojom se druzi je srednji/niži stalež gde su standardne "aviioni-kamioni" priče. Kada se u ekipu infiltrira neko ko zapravo ima keša nastaje problem.
Ti kompleksaši po defaultu imaju strica, tetku, babu, komšiju koji su negde u inostrantstvu i koji mogu odredjene stvari da im donesu "džaba" ili za neku "sitnu lovu" telefon, bicikl, motor, odeću, auto, a zapravo su go' k***c i kada im neko kaže da je spreman da da i tu "sitnu lovu" oni ce smisliti neki razlog zbog chega ne može doci do trgovine.
(priča prilagodjena sadašnjici, a u stvarnosti se radilo o modelu nokia 3210)
S - slepac
E - ekipa
PRIČA U EKIPI
_uvertira_
- Kupili mi moji IPhone za rodjendan, nabavili povoljno kod nekog lika koji radi sa mojim ćaletom. Trguje telefonima, laptpovima. Jbg onako na crno ne plaća pdv i lokal pa jeftinije moze da daje robu.
-Do jaja brate kolko te izašao.
-500 jevreja.
- KUL!
_razrada_
S: (koji je pažljivo sve slušao, a pravi se da ne zna o čemu se radi): Sha bre 500e?
E: Telefon.
S: Koji telefon? Taj tvoj IPhone? Ma daaaaj!!! Moj stric to u Nemačkoj nadje za 150 jevreja maksimalno. Ma bre tamo u Nemačkoj sad taj tvoj matori IPhone bulvalno bacaju u kontejner. to je bre njima staro. oni kako šta novo izadje...oma bre...ćao...samo novo furaju.
E: (obraća mu se neki novi lik koji ga ne poznaje dobro) Ne seri! Za 150e?! Brate to je bre do jaja! Evo ti 200e da mi donese tvoj stric i ti uzmi taj ostatak od 50e! OK?
S: (muca i malo se pogubio): Ma neće on to svakom. Znaš meni moze jbg pošto mi je stric, a tebi...ne znam da li bi pristao.
E: Pa čekaj onda, shto ne tražiš da donese tebi?!
S: Mmmm….E brate šo sam jebo neku ribu sinoc!
Stvar, to jest pojava koju mi iz jebene vanbeogradske Srbije doživljamo kao nešto veoma zajebano. Ukočimo se ko evropski parlamentarac iz Letonije kad se odlučuje o grčkom sporazumu sa MMFom. Pomisliš:
- Šta je sad bilo koj moj? Da nije Milenko opet nešto zasrao?
Da se ne daj Bože neko od naših rođaka tamo ženi, pa mora pljunemo 700 iljada za prevoz da bi pojeli mini ordever? Jel to Ruža zaboravila da plati porez? Jel oće to da gase struju fabrici, a tamo greju onaj idiotski zoološki vrt podnim grejanjem? Da nije kojim slučajem komšija Raća makedonski špijun? Skočile kamate!!! Jel im to opet trebaju neke budale da se biju po Kosovu?
-----
- Šta je, kevo?
- Zovu te iz Beograd, jebem ti leba...
- Di mi je kravata da okačim, nekulturno ovako da se javim...Majke, majkeeee..daj slušalicu čekaju ljudi. Da molim, izvolite?
- Ovde saradnica Olje Kovačević iz Da, možda, ne emisije. Zovem iz Beograda, znate. Kažite mi da li mislite da je Voja Nedeljković perverzan tip?
- Da. Svakako. Deluje kao da je jebo Violetu Potepu, poljsku atletičarku.
- Hvala. Doviđenja. (spuštanje slušalice, skidanje kravate) More, nosite se u pizdu materinu...
-------------------------
Definicija inspirisana mojim neslavnim učešćem u Kešolovcu, kad se moja baba javila na tad jedini fiskni telefon i rekla da sam otišo u škole, ja samo škole učim i da sam dobar đak i da ću da im se javim. A sećam se ta žena je vrelim mašicama za šporet jurila DOSovog kandidata za odbornika 2000.e godine...šta joj tad bi? Beograd!
Nisi inteligentan uopšte. Šta više glup si kao kurac ali mi je žao da ti to otvoreno kažem, pa uvijam ovako da se ne bi osećao loše.
- Ajde, sad polako... Upali kola, ubaci u prvu, pa sačekaj da prođu svi i uključi se u saobraćaj.
- :Vergla: Neće da se upali.
- Pa normalno da neće kad ne daješ gas. Aj probaj još jednom.
- Neće.
- Uh... Normalno da neće kad si pustio kvačilo. Šta ti je, bre? Ti si veoma inteligentan dečko, što se brukaš ovako? Aj još jednom...
- :Vergla i pali: Evo ga!
- Eto, vidiš da može. Aj sad daj lagani gas. STANI KRV TI JEBEM!!!
Juče, negde oko 14 časova, u saobraćajnoj nesreći život su izgubili instruktor vožnje A.B. (41) i kandidat V.G. (18). Nezvanično vozač automobila je izgubio kontrolu pri uključivanju u saobraćaj.
▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬
- Moooooliiitvaaa kao žar na mojim usnama...
- Stop, stop... Ništa ne valja. Mora to malo više.
- Ali ako...
- Slušaj, Šerife, ti si jedan veoma inteligentan dečko ali ja ipak imam više iskustva. Ajmo još jednom.
- Šta?! Pa ja sam žensko!
- Ššš... Ajde pevaj.
Pitanje koje se nameće u vezi sa ovim fenomenom (kao i sličnim fenomenima, koji su uglavnom produkt "pop" industrije ružičaste televizije) je: Ko kupuju to sranje?! Ne ulazim u muzički ukus fanova Tržanove, Bekvalčeve i njima sličnih, samo se pitam zašto bi neko izdvojio svoj novac za patetično-ljigave pesmice, kad sve to lepo i kulturno može da skine sa neta i da uživa u žalopojkama koliko mu duša traži. Sa druge strane, sasvim je naučno objašnjivo zašto pomenute estradne umetnice uopšte imaju potrebu da izadaju albume (iako, od njih nemaju neku veliku ekonomsku korist, tj. tezga je tezga). Kada ti Jelena Bačić Alimpić ili Lea Kiš najavi novi "cd proekat" i činjenicu da se isti može naći na svim bolje snabdevenim pumpama, to ipak ima neku umetničku i kulturnu težinu. Dovoljnu čak i za nacionalnu penziju, jednog dana!
Takodje se može postaviti i pitanje ko kupi CD npr. Zorice Brunclik. Medjutim, ma kako taj potez zdravorazumskom čoveku izgledao besmislen, pa čak i izopačen, na njega se sa velikom naučnom preciznošću može dati odgovor. Kupci fizioloških nusprodukata naših najeminentnijih umetnika iz oblasti "turbofolka" su najčešće naši vredni gastarbajteri, koji se pri svakom povratku u svoju domovinu opreme sa pet-šes' ovakvih proizvoda, kako bi skratili vreme svog putešestvija.
Dakle, i dalje se traži odgovor na pomenuto pitanje. Jedan od mogućih odgovora je i taj da je sve to pitanje geške i velike zabune.
Mesto: najnovija mečka gazda Mileta iz Frankfurta, granični prelaz Horgoš.
Dok madjarski carinici drkaju naše poštene gastoše i švercere (kako bi im se osvetili za višedecenijsko kurčenje sa crvenim pasošem), a sve kako bi mogli naši carinici da malo zajebavaju Turke i Šiptare koji su takodje iz daleke Germanije krenuli put domovine, iz gazda Miletove mečke se čuje: Avlije, avlije pune behara....
Mile: Ženo, kad predjemo granicu obavezno stajemo na frišop da si kupimo nešto novo od ovih naših umetnika, nego mogu bre više ovu Zoricu da slušam... Već sedam sati mi nariče tu! I nemo' da se zajebeš k'o prošli put! I pazari ovim načim geacima po parfemče, reći ćemo da je iz Nemačku, ko ih jebe, ionako ne znaju da čitaju, jel tako?!
Sedam sati kasnije...
Gazda Mile: I jesi pazarila?! Aj turito to u plejer pa da krećemo!
"Kao nikotin, ti još tečeš mojim venaaammmaaa..."
Mile: Šta je ovo sunce ti jebem?! Jesam ja rekao nešto NAŠE BRE?!!
Od pamtiveka sukob dveju sila - fascinantne lepotice mlađane i slađane nasuprot zboranim bezubim bakutama što jašu metle.
E sada - kritična situacija nastaje kada se te dve sile spoje u jednu ženu, i to sopstvenu, pa čovek više ne zna s kojom od dve opšti.
Najčešće je to lepa žena, kojoj se teško odoleva, ali koja pojedinim osobinama rugobno skrnavi svoju lepotu pretvarajući se u odvratnu vešticu koja davi nevidljivom omčom svog dragog do ivice sloma.
Jadnik, šta će - od ove mu se plače, al' na drugu mu se ne diže. Jebada veka u zdrave mošnice.
O, slabosti, ime ti je žena.
- Ja baraba, a ti vila ... dobićeš sad što si zaslužila ... Oj nanaj naj, oj nanaj naj (Miloje pevuši sebi u brk dok brije muda u kupatilu vidno ushićen pred seksualni čin. Nije ni primetio da je greškom uzeo brijač svoje Smiljane.
Po završetku izlazi iz kupatila ne ispravši isti. Veselo trlja ruke uspaljeno hukćući).
Par minuta nakon njega ulazi Smiljana da sredi piče za lizadu kad ono, međutim:
- Milojeee! Ko ti je rekao da briješ svoja jajca mojim picobrstom??! Ništa od seksa večeras!
Sledi treskanje vratima od kojeg Miloje dobija tikove te istraumiran jedva zaspi obešena nosa i isto takvog kurca, sam, u hladnoj sobi.
(Kasnije, iste noći)
Miloje sanja livadu, divnu, cvetnu, mirisnu. Ima dah žene i nežnost njenih tajni. Po livadi smilje. Iz jednog se stručka pojavljuje najednom njegova Smiljana oštro rutave pičke i dlakama sa iste počinje da kosi livadu pakosno se smejući. Potom daje mužu vilu u ruke. Mučenik obesno zamahujući istom peva sebi u brk:
- Ti baraba a ja vila ... namerno si piče zapustila ...
E veštičja posla!
Ovo je zlo zbog koga su svekrve i tašte na lošem glasu. Posesivna keva toliko voli svoje dete da niko za nju ili njega nije dovoljno dobar. U stvari se radi o nesigurnoj i sebičnoj osobi koja bi pribegla lažima i spletkama samo da njeno voljeno dete nikada ne ode od nje i osnuje porodicu.
Telefon: zvrrrr
Posesivna keva (u daljem tekstu PK): Halo.
Žikina devojka (Žd): Dobar dan, kako ste?
Pk: Ah, nisam dobro, baš sam se sada svađala sa mojim sinom,on kaže da ti imaš debele noge, ja mu kažem da ne lupa gluposti i te budalaštine što priča da hoće ponovo da bude sa Majom, to će njega proći, znaš, muškarci su to. Al ti ništa ne brini, ja sam na tvojoj strani...
ŽD: Kakva Maja,ja prvi put to čujem?
Pk: Jao, nije trebalo da ti pominjem,ja sam mislila da znaš,ma nije bitno,šta ima novo kod tebe?
Žd (plačnim glasom): Ništa, da li je Žika tu?
PK: Nije,dušo,izašao je da se vidi sa Maj...ovaj, Simom,rećiću mu da ti se javi.
Kasnije:
Žd: Kretenu jedan prevrtljivi, meni pričaš da me voliš a ovamo juriš Maju da se miriš sa njom!
Žika: Koju Maju?
ŽD: Ma,moju bivišu! Kako koju, pa znaš koga juriš!
ŽIKA: Ako misliš na moju bivišu,ona se udala i odselila u Ameriku pre 2 godine.
ŽD: ?!
Kasnije.
Žika: Kevo, šta si to bulaznila o Maji sa Sanjom?
Pk: Ja? Bože svašta,nikad ništa. Sanja je mene zvala da me pita da li se čuješ sa bivšom. Znaš,nikad mi se nije sviđala ta Sanja...
Jebački povratak na primarnu temu razgovora, nakon što se prethodno maherski izborilo sa ometajućim trivijalnostima. Kao fol, ne sećam se o kojoj smo važnoj nebitnosti pričali.
:ding-dong:
- Momenaaaat...
- ...
- Dobar dan, mladi ljudi, izvolite.
- Dobar dan, mi smo iz opštinskog odbora Srpske na...
- Jebeš li se ti?
- ...predne s... ovaj, kako to mislite?
- Pa ne znam kako, spreda, otpozadi, kaubojka, pseće, kašika, jebem li ga, kako bi htela?
- Mi smo samo želeli da vidimo da li ste siguran glas.
- Nisam siguran. Generalno sam opozicionar, ali u opoziciji su sada samo skrndeljke, feministkinje sleš lezbače i neke pristojne, jebem ih u pristojnost i Sašu baš.
- Mogu samo pribeležiti da niste naš glasač, onda?
- Ne ne ne, ne shvataš, ti mi možeš pomoći da odlučim za koga ću glasati.
- Vrlo rado, ali šta ćemo sa mojim kolegom?
- Neće njemu biti problem da ostane ispred zgrade pola sata. Je l' tako, dečače?
- AJDE BEŽI BRE ŽUTI U PIČKU MATERINU!
- Pozdrav i tebi. E, dugme za bravu ti je odmah ispod ručke na ulaznim vratima... Eto vidiš, draga damo, da mu nije nikakav problem. Nego, gde smo ono stali?
- Kod seksa, ili kako da vam pomognem da se opredelite da li ćete biti naš siguran glas.
- Ah, da, možeš ući i raskomotiti se, spavaća soba je odmah desno, imamo dovoljno vremena da odradim atak-dva na premijera.
Količina dobijenih batina (B) srazmerna je proizvodu protivnikove mase (m) na kvadrat i ubrzanja (a), a obrnuto srazmerna koeficijentu inteligencije (IQ) na kub.
Iz ovoga se dobija formula B=m²*a/IQ³
U IS sistem se uvodi nova, osma, osnovna fizička veličina i njega jedinica. B - Količina batina , osnovna jedinica 1 Šljiva
Postoje i veće jedinice od šljive, kao što su lom (L), otvor (O) i urgent (VMA)
Negde u lokalnoj gimnaziji
- I šta to čujem da je Milojko imao fizički konflikt sa Zdravkom?
- Da i to juče, celu noć sam proveo izvodeći proračune, i verovao ili ne ako uzmemo da je Zdravko imao 64 kilograma, i ubrzanje oko 2,3 metra po sekundi na kvadrat, i kada se to podeli sa njegovim IQ koji po mojim podacima od prošlog leta prelazi 140, i to znači da bi količina batina bila oko 1,1 milišljivu, što je školski rekord u poslednjih 10 generacija.
- ŠKK bre, kad su to izmislili ?
ETŠ Vukojebina
- Dobar dan, direktorka, kako ste?
- Šta kako sam, bolje pitaj Mitrovića šta je njemu, na 5 mesta si ga otvorio onom šipkom jesi normalan, oćeš da ti zovem roditelje ?
- Ma šta je bre 5 otvora, bilo je i gore...
- Ako mi obećaš da ćeš se popraviti, neću ih zvati.
- Dobro, obećavam, neću više nikog da otvorim, samo par vaspitnih i to je to.
- E to može, al' nemoj da mi se žale ovi, nemoj da me smaraju, budi nežan.
- Sve za vas!
- Tako te volim, Kizo, aj' sad mrš na čaš!
- U redu, direktorka, lep dan vam želim.
To je kada te nesto nece i sta god da uradis da bi supeo u tome sto si naumio nesto nepredvidjeno se desi i sjebe te.
Nemam svesku iz elektrotehnickih materijala, a u ponedeljak imam kontrolni i to prvi cas. Danas je nedelja. Ne zelim da ucim - trebaju mi puskice. Od ortaka, iz drugog mesta inace, trazim da mi skenira svesku i da mi posalje e-putem pa da natenane ja to sebi ispuskam. Medjutim sjebe mu se skener i nije u mogucnosti da to uradi. 3 su sata popodne. Setim se da i drugi ortak, iz mog mesta, pise kontolni. Trazim od njega svesku, on mi kaze da pise puskice na fon, ima toga dosta (30ak poruka) pa ce mi poslati, ja mu dam kintu za kredit sutra i mirna Backa. 21:38h stizu poruke! Ali posedujem Nokia 3400 pa u sanduce staje samo 11 poruka. Mukom pokusavam da sabijem to, obrisem nepotrebno, ali bezuspesno. Uzimam mobilni od sestre, mecem svoju karticu ali njen fon ne prikazuje moje dosad primljene poruke. U kurac! Kontaktiram se sa mojim kolegom iz klupe i dogovorimo da ovaj njemu posalje poruke pa on meni napise puskice za sutra i na konju smo. 22:31h posaljilac ide na uplati kredit ALI ne radi mreza. Nece da uplati. Ometeni opet shvatamo da imamo 2 solucije:
1) Da ujutru pokusa poslati poruke pa da se snadjemo na kontrolnom.
2) Da mi pozajmi mobilni na prvom casu pa da se snadjemo na kontrolnom.
Sad sta ce biti...
Naravoucenije: Ucite deco!
To je prosto opipavanje obližnjih i daljih površina kad se ugasi svetlo.
gasi svetlo i ide stepenicama na gore
(dobro dobro, još jedan stepenik i gore sam. Ma kud ugasih svetlo. Kao da štedim za planetu zemlju. Ma daj. Hajde, evo ga gelender, ops napipao sam nešto i to ozbiljno veliko... Šta je to...)čuje "Hmhm"
(Meko je... šta bi to moglo biti.. dušek.. ne... jastuk... mm, kako mi se spava)
čuje još jednomhmhm samo jače
(ook, sam sam u kući šta se to čuje koji moj... Kao neko da hmće...)
-GOSPODINE!
-Ju, gospođo, izvinite, ja ovako pipam po mraku i sam sam prolupao, reko šta je to, kad ono vi, ko ste vi?
-Gospodine, znate li vi gde se nalazite i šta pipate po tom mrraku?
-Napipao sam jastuke..
-To su moje grudi!!
-Gospođe, vas dve ste jako mekane, kao jastuk...
-Komšija, lepo ću vas zamoliti da izađete iz moje kuće i ne pipate me više i ne persirajte mojim grudima, ja sam ovde gore
-Mrak je, komšinice, samo sam pipao
-Marš napolje!
-Kud su vrata, majku mu...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.