Šmekerski odgovor na konstataciju umišljenog nadređenog da niste vi zajedno ovce čuvali.
"...ali znam tebe". Omiljena uzrečica onih koji pate od halo efekta, tj. na osnovu prethodnog iskustva imaju (negativne) predrasude o nekoj osobi.
Keva: Jesi stigao? Ček, šta je to... Opet si pušio?
Sin: Nisam, kevo, šta ti je!?
Keva: Što se osećaš na duvan!?
Sin: Bio u kafiću sa ortacima, tamo se puši, pa mi je garderoba povukla smrad...
Keva: Ma ne znam ja rimskog papu. Hajde lepo mi reci, šta ti to treba!? Onomad kad sam te videla, umalo me šlog nije strefio.
Sin: AMAN! Nisam pušio, ne prija mi duvan. Tada sam jedini put u životu zapalio, jer sam bio pijan, plus hteo sam da probam, i to je to!
Keva: ... danas ako pušiš, jednog dana ćeš preći na heroin...
Sin: E, hajde ćao!
Izraz koji se koristi u saobraćaju, isključivo ga koriste vozači koji ne poštuju saobraćajne znake-propise, ne staju na pešačkom, na crveno prolaze, ne poštuju znak stop.. Itd.
1 - E brate daj uspori malo, zajebi ti to, stani da izađem, pa posle prolazi na crveno.
2 - Pazi bre jebo te Pas, jel vidiš za malo da nas udari ovaj bre!!
3 - Ljudi crno nam se piše, znao sam gledaj ovaj isti kao ti iz suprotnog smera, staniii!!
- Ja znam kakva budala moja kola vozi, al' ne znam kakva budala iz suprotnog smera ide, za dlaku je bilo.
Trenuci dok se sve zna,dok je skripta ili knjiga u rukama,i dok pogled letimično leti po papiru. Zna se početak definicije i nikada se ne ponavlja do kraja u glavi ili na glas,jer je čovek sto posto uveren da je zna do kraja,nakon par stranica, definicije se ne ponavljaju nego se njihovo znanje potvrđuje klimanjem glave i recima: "Znam ja to."
"Somnolencija je najblaži oblik kvantitativnog poremećaja svesti, kada je bolesnik pospan...bla bla"
"Ma znam ja to.."
Koma je stanje u kojem pacijent ne reaguje na podražaje...da da da
"Znam i to..."
Pažnja je psihička aktivnost....
"A baš će ovo pitati!"
....
"Ma biće dosta za prolaz..."
Pogubljenost totalna. Ne, nije vezana za alkohol, već za psihofizičko stanje jedinke koja dan uporno zaboravlja, te ispad iz sistema u kome je ista marila koji je kad dan, jer je to bilo važno u ta doba. U ta doba se nosio i raspored časova, za svaki slučaj, i znalo se po njemu koji je kad dan. Bilo bitno, moralo je da se zna kad koji čas imaš i sa kog smiješ da bježiš. I to je bilo u osnovnoj i srednjoj školi. Onda je došao faks (nekome i nije jebiga, neko je bio pametan, rekao "Jebite se odoh u politiku", dobro prošao, a neko sa druge strane, prosi po ulici) i na dan kada je gorepomenuta jedinka shvatila da ne mora ići na sva predavanja, sve se promjenilo.
Jutrom se budiš, ne znaš koji je dan, a i zabolje te, bitno je da ne omašiš predavanje u četvrtak u 4 popodne, jer tad upisuje za potpis, a znaš da si se sinoć narokao kod nekog lika što je triput prozborio s tobom, a to ne radiš petkom, što će reći da je juče bio... utorak? Ako je juče bio utorak, danas je srijeda, ou jea, večeras kod male na partiju kresa... Ali šta ako je danas petak?
- Brate, imaš 20 banki, treba mi do tetke u Beljinu da odem?
- Brate, prvo, kaže se Bijeljina, kao drugo, ne znam ni koji je dan danas... Čekaj, Cole jebote, otkud ti brate? Otkud ti tetka u Bijeljini, matere t'?
- Brate Mare? Joj, ništa me ne pitaj, zakinuli mi budžet, misle ljudi da sam drogoš, izgubio sam evidenciju o danima totalno.
- Brate, ja mislim da je srijeda danas.
- Nije sigurno, juče vidio Stevicu, on kaže da je danas subota.
- Jebem ti dan! Ej, žurim, sreća nije još sedam, mogu da stignem do busa.
- Brate, a koju kintu da daš?
- Žalim slučaj matori, drugi put!
Fraza koja se najčešće koristi na okupljanjima starog društva, iz osnovne ili srednje škole, u nameri da se ispadne kul. Jer jako je bitno da ostavite dobar utisak, iako vam to ništa ne znači jer se sa tim osobama ni ne družite, došli ste da ispoštujete skup kao i svi ostali, dobro ne baš svi ali bar oni koji su u mogućnosti.
- Eh, jel moguće da je već 8 godina prošlo da se nismo videli!?
- Jeste, vreme leti a bogami i zimi.
- Pa kako si mi ti, kako su Mare, Paja nisam ih video da su došli?
- Ma standardno, malo ispiti, malo bleja, ništa specijano. Dobro su, rade pa ih zato nema, mada ne bi ni došli da su mogli, ali hvala na pitanju. Nego jel si video skoro onu ludu, kako se beše zove?
- Misliš na Radmilu?
- E da, luda Rada, hehe, zna li se šta je sa njom, nisam je video od mature fazon, ta će večno da živi?!
- Ma daj, šta te briga za nju, viđam je ja stalno, živi u mojoj ulici, ali ja se njoj ni ne javljam baš me briga.
Otprilike ne verujem nikome osim samom sebi. Ljudi su i ovakvi i onakvi, tako da je za očekivati da će te neko nekad zajebati. Zbog toga se ne treba kleti ni u čije poštenje, jer samo sam za sebe možeš da garantuješ.
A: Jesi čuo što su napali Milomira da je pokrao neke bakarne žice i prodao na otpadu? A on pošten momak, iz dobre kuće...
B: E pusti me toga, ne bih se ja kleo ni u čije poštenje. Nije čudno što kad god nešto nestane u kraju optuže njega.
Slikovit način da objasnimo svu nesposobnost korišćenja lijeve ruke. Nije da je šlogirana, mada bi nekad bilo bolje i da jeste.
- Ali gospodine, zar je toliko važno što je volan na desnoj strani?! Automobil je dobro očuvan, a jeftin!
- Sine, nije problem što je volan na desnoj strani, nego što je mjenjač na lijevoj, a ja lijevom rukom ni sisu u'vatiti ne znam, ne bih da obogaćujem crnu hroniku.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- Kako je drkati lijevom, sad kad je desna slomljena, a, aaa???
- Ne pitaj, odust'o sam, juče pokuš'o, umjesto za kurac, u'vatih se za jaja... ne moram dalje da pričam.
Fraza koja odgovara na pitanje ''je l' znaš tog i tog?''. Onaj koji je koristi ima za cilj da predstavi sebe kao osobu koja zna svakoga i upućena je u sve. Ograda ''ne znam ga lično'' je tu za slučaj da se izbegne neprijatna situacija ako onaj koji postavlja pitanje dobro poznaje tu osobu.
- Reci mi, ti si igrao basket, znaš li Miku iz OKK? Igrao za kadete, crn dečko...?
-A, znam, mislim ne znam ga lično, ali znam ko je, igrao sam protiv njega par puta, nije loš.
-Majstore a je l' znaš ti Gandalfa? Pošto sam Miku upravo izmislio.
Ne znam šta ću pre od tolikih obaveza... Slično izrazu- ne znam gde mi je dupe, gde mi je glava.
Sta ima Dejo care, ne izgledaš baš najbolje?
Ma faks, posao, stranka, veruj mi, ne znam di teram...
Rečenica kojom nabeđeni genije teši nekoga ko se u nekoj oblasti ne snalazi baš najbolje.
Dečak radi domaći zadatak. Ne ide mu. Poziva oca.
Dečak: Tata, tata! Ja ne umem da uradim domaći. Možeš li da mi pomogneš?
Tata: Ma, kako ne umeš, jebem li ti četiri majke, na koga li si tako glup?
Dečak: Kmeeeeeeeeeeeeeee
Tata: Nemoj da kmečiš, nego, hajde da ga uradimo. Daj mi da pogledam šta ti to ne ide:
Dečak: (daje svesku. I nastavlja da plače.)
Tata: Nemoj da plačeš. Da vidimo šta piše... Riješi se zagrada i sredi aha ništa lakše -3 otvorena zagrada dobro 9c - 8d zatvorena zagrada dobro ovo će biti lako - opet otvorena zagrada 6 - d zatvorena zagrada puta c + još jedna zagrada mnogo ih u pičku materinu 2c - 6 i zatvorena zagrada ∙ 4d. E vidiš sine, sad se lepo rešiš zagrada kao što ti se traži u zadatku, pa onda ćemo da sredimo. Tako... Rešili smo se zagrada. A sad... Jebem li ga, ovo baš teško... Šta, ti i dalje cmizdriš? Ma pusti, sine, nemoj da cmizdriš, more, ni da se nerviraš, kad eto - ja, pa ne znam sve....
Tipičan izraz prilikom glume selektivne amnezije, dok ti drug oduševljeno priča kako si uspeo da sjebeš savršeno isplaniranu žurku.
-E, brate, jel znaš ono kada si uradio ovo i svi su se ovo-ono...
-Ćuti, bre, ne znam ni kako se zovem.
od svih rucnih radova jedino znam da tipkam na tastaturi.
Koristi se u izbegavanju odgovora(koji je neminovno negativan, tj. uvredljiv), a postavila ga je osoba koju ne bi hteli da uvredimo!
Uglavnom posle ''Šta ja znam'' ide i detaljno nabrajanje svojih nesposobnosti kako bi što više ubedili tu osobu koliko smo nestručni da damo odgovor!
Retko kada uspeva da spreči sumanutu ideju, ali nas, skoro uvek, oslobadja od odgovornosti za nastali haos!
Muž/dečko/stric/deda/komšija popravlja matori televizor a žena/sestra/baba/svastika/kuma se slučajno našla tu...
1- Šta misliš, hoće li ovo raditi kako treba? *Vraća izvađen deo nežno kao Kro Kop-ov haj kik''
2- Pa...
1- Mislim da sam ga super odradio, jeste da imam višak šrafova i mali delic neke plastike(strujno kolo), ali mislim da imam sasvim dovoljno znanje da sredim sve ovo kako je bilo!
2- Ma šta ti ja znam, ne razumem ti se ja u tu elektroniku(ali znam da pajser, čekić i testera koji se nalaze pored tv-a nemaju ulogu u popravljanju bilo čega iole delikatnog), niti me je ikada zanimala, tako da ti je bolje da mene ne pitaš...
*Koristi momenat nepažnje i izlazi iz prostorije*
1- *Uključuje tv* *ššššššššššbrauuubum.... csssssssss*
----------------------------------------------
(Glup primer)
Omiljena mudrost nekoga ko malo toga u životu zna da uradi, a ko najverovatnije ne zna ni da računa ako račun ima dve i više različitih računskih operacija. Najveći korisnici su kelneri bez škole i neudate tetke u srednjim godinama.
- Jel' ovo beše 420?
- 450 bre, šta 420?!
- Dobro bre, miran.
- Burazeru, ja možda ne znam matematiku al' znam da računam, a i znam sve vas studente od preko puta sa faksa, uvek zajebavate kad treba piće da se plati!
- Prvo, nisam student već profesor na tom fakultetu. Drugo, tri piva po 140 dinara su 420 dinara. Treće, računaj da od bakšiša nema ništa, pazi sad, dve po dvesta i dva'es' u metalu. Od po dinar. Opaaaa!
Savet određenom liku da batali neku aktivnost zato što je u istoj uspešan kao Mojes u ulozi trenera Mančester Junajteda. U najmanju ruku, ne mora uvek biti savet jer se u većini slučajeva pretvara u sprdnju i podjebavanje.
Istinita priča. ŠOKANTNA ISPOVEST lolo...
Krenuli drugar i ja na "Koš" u parku u Kragujevcu i prolazimo pored teniskih terena. Treniraju neki klinci, veći reket od njih (što je i normalno jer sa treningom kreću sa godinu i po, leptejebo). I sad jedan mali zapenio, nervira se zato što gubi, baca reket a drugar i ja ga karamo.
Mali: PU, MAMU TI JEBEM, NE RADIM NOGAMA DOBRO. FORHEND MI FUNKCIONIŠE K'O DA SAM TROICKI, SUNCEGAJEBALO.
Ja: Ne znaš, decxko.
Mali: NISAM PON'O BANANE. MA DOKLE VIŠE DA TE SERE VRH MREŽICE!
Ja: Nemaš pojma, mali, hnjo, hnjo, hnjo.
Mali: ALO, SELJAKU, ĆUTI U TOKU POENA. PAORU JEDAN, POLJOPRIVREDNIKU!
Ja: Predaj, klinac, nemaš veze. Kad nešto ne znam, ja ostavim.
Mali: TI KAD BUDEŠ IGRAO, TI PREDAJ.
Drugar: Ajmo odavde, pusti dete. (odlazimo)
Ja: Mali, kreten. Ko ga jebe, bar sam mu jednu lopticu drpio.
Drugar: U, al' si ga zajeb'o!
Stariji ljudi retko uspevaju da uhvate korak sa razvojem tehnologije, pa uglavnom ne žele da diraju bilo šta od novijih uređaja u kući. Recimo klimu.
Avgust 2009. Dolazim kući s posla i vidim da se puši iz dimnjaka. Šta rade na ovu vrućinu, aman?! Ali imao sam šta da vidim - baba naložila furunu, isijava kao u paklu, a ona sedi priljubljena uz peć i samo drhće. Pogledam gore, klima uključena na 19°C.
- Šta radiš, bre baba??
- Ćuti, ovi tvoji otišli i ostavili ovo čudo uključeno, jebo ih otac!
- Pa što nisi isključila?
- Ma ne znam ja te vaše sprave, bolje da ne diram...
Gramatički savršeno neispravna kovanica nastala u nameri da se istovremeno izgovori "ne znam" i "nemam pojma". Oslikava potpunu odsutnost i nezainteresovanost onog ko je izgovara.
Takođe i moćna odjeb replika.
Po snazi i uticaju na sagovornike u ravni sa "nemam blage veze" i "jebi me ako znam".
Baba A: "Izvin'te sine, jel' na ovi' peron staje eskpres za Lajkovac?"
Adolescent B: "Ne znam pojma, baba. Eto ti šalter, pa pitaj."
Зајебантски одговор на питање: ''Је л' знаш како да се вратимо из ове вукојебине'' ?
Негде у Житорађу...
А: Брате, кул је била журка, него како ћемо да се вратимо ми сад кући ?
Б: Хаха, не брини се, ја сам стари 'ајдук, враћао сам се и са горих вукојебина ..
Izraz kojim se ljudi vade iz neke situacije.
Profesor : Ko je razbio prozor?
Ucenik : Ne znam, nesam ja odavde.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.