Ponavlja tvoju foru, koju ribe nisu čule, kako bi privukao njihovu pažnju i pažnju svih oko sebe, ne bi li imalo bio frajer.
Vicevi koji opisuju rivalstvo dva prošlo-pored-velegrada mesta.
U toku bombardovanja srpskih položaja, pilot F-16 zove Awacs:
- Charlie is calling mother, charlie is calling mother!
-Mother here. Copy you loud and clear. Unload the cargo above the nearest military compound.
-There is nothing like that within the perimeter.
-Ok. Find the railway station.
-Well, I can’t see anything similar.
-Any factory?
-No.
-Good, bomb the school, kindergarten or any hospital.
-But sir, you don’t understand....
-Major, abort the mission, abort the mission! You are not above Prokuplje, it is Blace!
Promašiti, pogrešiti, loše uraditi.
Joj, bolan, jaran'ce moja, pa ja ne znam šta me snašlo! Izađem na ti ja na onaj ispit, i uč'la sam, i imala fore da fulam 15 poena, al' nisam mogla onu moju fukaru iz glave izbacit', i naravno - obori me profesor'ca!
Izraz tipičan za krajeve istočno od Drine. Po samom smislu i sastavu krajnje neodređen prilog. Koristi se da od proste rečenice napravite prosto-proširenu, a da pritom ona nema ama baš nikakvo značenje. Najčešće se koristi u međuljudskoj komunikaciji, premda se može koristiti i kao odrednica kojom stoci (ovce, krave prim. aut.) vičete gde da skrene.
Kuš gore, đe si pošo Vilonja, idi nonomo.
Zadnji adut baba i deda nekad a i sad, dok se njihovi unuci dvoume da li da odu u inostranstvo, trbuhom za kruhom.
Te, tamo se niko ne druži, komšije i ne znaš (kao da smo srećni što ih ovde poznajemo ),
te samo radiš (koliko nas je ovde koji bi samo radili ),
te otuđeni ljudi (kao ovde nema otuđenih ),
velik je kriminal (a njihovi bebe za naše krimose ) itd.
Đe ćeš, sine, njima ni cvijeće ne miriši ka ođe!
Za razliku od gradje po svim balkanski pravilima standard u EU se znatno razlikuje, pa se i građa dosta razlikuje jelte...
Oni za nas kažu da smo drvosječe a mi za njih da su uglađeni gejevi
K'o što i jesu, frizura mora da bude sređena cakum-pakum, nježne crte lica i beživotni pogled koji se "isijava" iz njinih očiju ulivaju u čoveku strah. . . od bolesti i izaziva dijar.. ovaj sažaljenje (valjda su zato tu đe su)...
Ćosavi i uglađeni sa leptir mašnom prikovanom uz vrat koja im uopšte ne smeta!
Prosjek visine im je ekvivalentan prosjeku visine naših osmaka na sistematskom pregledu - objašnjenje: nisu se verali po drveću i skidali mamce sa vrba pokraj rijeke... obje radnje su kod njih zabranjene, pa im i nije trebala visina.
Zbog njihove zdrave - travlje ishrane ostali su zakržljali i ometeni u razvoju bez pojma o pravom mesu i njegovom značaju za organizam, jer meso pravi meso, mišić pravi mišić...
Njihov najbolji izdanak
Kaže se za nešto nevoljno ili nedovoljno dobro odrađeno.
1)
Marko:”Batice, čujem da ti je Goksi pomagao oko krečenja.”
Neša:”Brate, jeste mi pomagao, al’ k’o od bede. Bolje da sam sam radio!”
2)
Šef:”Stefane, pazi da tin e ispadne ta kutija, to je lomljiva roba!”
Stefan:“Pazim. Ne brinite ništa, šefe!“
Šef:”Ma, paziš ti moj kurac, nosiš to k’o od bede!”
3)
Bane:“Opa batice, novi ormani!“
Laki:”Brate, ne staj mi na muku. Radio mi ih je neki priučen stolar. Odradio ih k’o od bede!”
Kletva kojom baba kritikuje đeda kad ga uhvati da zimi piša sa praga vrata, umjesto sa ćoška kuće odakle je i pišao zadnjih četrdeset godina.
Grujo?! Đe pisas to?!! uuu.. NE MOGLO IZ TEBE!!
Seoski ambijent... :)
Ciao (čitaj: ćao; ci>a = ća) pozdrav u neformalnim situacija koji je iz talijanskog idioma ušao u mnoge jezike. Koriste ga govornici zaista velikog broja svjetskih jezika. Ćao se kao pozdrav može upotrijebiti umjesto: zdravo, bog, bok, doviđenja, dobar dan, dobro veče, laku noć, vidimo se, pa čak i umjesto zbogom. Važna je napomena da se radi o neformalnim situacijama, da nam osoba kojoj kažemo ćao mora biti bliska: prijatelj, rođak, bliski kolega.
Riječ je venecijanskog porijekla, razvila se od riječi „schiavo“.
otprilike ovako: schiavo – schiao – sciao – ciao
Riječ schiavo znači rob, odnosno sluga. U Veneciji (još u 18. stoljeću) njome su se služile sluge da bi pozdravile i izrazile poniznost i poštovanje svome gospodaru: „vaš sam sluga, sluga sam pokoran, vama na usluzi“.
Pozdrav koji je prvobitno, u svom izvornom značenju, imao zadaću strogo pokazati razliku na društvenoj ljestvicu dviju izrazito udaljenih klasa, nekoliko stoljeća kasnije postaje pozdrav među prijateljima i bliskim osobama.
Pozdraviti s „ciao“ stariju osobu, osobito nekoga kome se obraćamo sa „vi“ smatra se nepristojnim.
P.S.
Daljnje kopanje dovelo bi nas do riječi „esclaus“ koja je provansalskog porijekla, pa do latinske riječi „sclavus“, ali to je neka druga priča.
Osoba koju poseduje svako selo. Kao model sela uzećemo zloglasnu Omarsku pored Prijedora u zapadnom delu RS. U Omarskoj živi osoba koju ćemo nazvati Dragan i koja je glavni jebač u selu (atar od cirka 5000 stanovnika). Dragan je srednje visine, rumen u licu (seosko rumenilo) i ošišan na neku primitivnu tarzanku. Vozi nabudžen beli golf II iz 1987. i njime čini čuda na seoskim igrankama (svaka će se snaša upecati na njega). Dragan po danu radi šumske poslove (uglavnom na pilani, ređe kao vozač) a naveče pije u kafani 'Kod veselog brke' sa svojim drugarima sličnog profila (traktorista, zemljoradnik/stočar, lugar itd.) Vikendom Dragan i njegove lole gostuju u diskoteci 'Maximum' u centru Omarske, i tu pred snašama i drugim seoskim lolama pokazuju svoje umeće ispijanja enormnih količina alkohola. Naravno, Dragan je glavni u društvu, jer on poznaje sve konobare, izbacivače i viđenije domaćine u Omarskoj. To ga uzdiže u očima seoskih snaša koje u njemu vide idealnog muža ('vide širokije ramena jebo te kuruzna mrva... ju kako je seksi ovaj Dragan... kako mi je šljatka njegova frizur'ca...' itd.). U slučaju nekog nesporazuma, Dragan će bez ramišljanja da potegne prvu flašu piva od po litre koja mu se nađe u okruženju i njome da lupi bezobraznika po glavudži, time dokazujući da je još uvek glavni jebač u selu (seoski autoritet).
Razume se da u raznim selima imate razne jebače ali u suštini su njihove karakteristike univerzalne i daju se primeniti na sva srpska sela od Omarske pa nadalje.
To su one linije u Beogradu čija se trasa ili linija kretanja nalazi tj. svodi na okolinu raznih sportskih objekata. Najčešće su to linije 33, 48 , a ponekad i 25. Pošto su autobusi na tim linijama česti kao kiša u Atakami, znaju da se jave ogromne bujice ljudi koji idu na stadion, te nakon toga i gužve. Gužva u njima je natprosečna, jer se tolike mogu okusiti samo tada, kada u krcat autobus na stanici pokušavaju ući još petoro-šestoro ljudi.
- primer zasnovan na istinitom događaju ( Partizan - Jagodina ) -
Dolazimo kod Swisslion-a u 15 : 00 :
- Ma deremo ih, ništa oni nisu za nas, šta ti je..
- Realno, pada 2+ .
I dalje kod Swisslion-a , 15 : 25 :
- C,c,c samo prolaze šesnaestice i za ča-ča-ča, de je ta četres osmica ?
- Neznam, strašno...Evo dolazi ! Trijes trojka ! Upadamo !
- Trijes Trojka ( proleće u punoj brzini prazan pored stanice )
- Mamu ti bre jebem ja ( čuje se horski od strane pedesetoro ljudi na stanici )
Još kod Swisslion-a , 15 : 35 :
- (...) Evo još jedne...Valjda će ovaj da stane...Auuu pun puncat, ajmo..
- To je bar druga Trijes Trojka, a od četres osmice ni traga...
U međuvremenu u busu :
- Neki deda : Mamu ti bre jebem vozi kad treba a ne da mi kasniš tu majku ti jebem ja posle mi kukate kad vas biju ljudi !
- Invaders ( na stanici ) : 'El može samo malo ljudi ? Alo vi, sredina može malo !?
- Mi : NE MOŽE !!!
- Jedan od navijača ( lupa o staklo u ritmu pesme, uviđa da kasni, kao i mi ) : Slavni klub, svima znaaan..Alo, vozi pravo na stadion ! Beogradski Partizaaaaan !
- Mi : Hahhahaha
- ( Opet ) Deda : A vidi onog ispred nas, vozi prazan autobus ! Kakav smo mi to narod, on uživa a mi se gušimo ovde !
Izlazmo na kraju u 15 : 50 trčimo ka stadionu...Zakasnili smo nekih 10 minuta.
Pas koji vam pocijepa sve papuče u kući.
- Đe si ti, jeb'o te kurac?
- Aj brate uđi, ne izuvaj se.
Iću svugdje, a ne mrdnuti iz svojega sela. Vrtjeti se okolo.
Jeste izlazili đe u subotu?
- A tuda-svuda, standardno na ovu neparicu.
Dugačke pantalone, stare, oficirske, platnene, posebne su po tome što su ispod kolena uske, a iznad široke, tako da mogu da stanu u duboke vojničke čizme. Nekad svaki pravi seoski lola ih je nosio.
Lepa Lukić - Opančići na kljunčiće
Op, op, opančići na kljunčiće
na brič pantalone
a ča, a čarape izvezene
mame devojčice
Vladavina. Prava.
- Đe stolujemo večeras?
- 'Ajmo u onaj novi lokal u Njegoševoj, čujem da ima pičke k'o salate.
Stara turska kletva.
Murat: Đe si Lazare, na kolac te nabijem.
Lazar: Nabij ga majci, uništavaču teritorijalnog integriteta i suvereniteta.
Beograd je stomak Srbije koji je uvek gladan i nikada neće biti sit. Slično Šankmajerovom Otesánek-u.
Beograd je ruka koja bi vam i margarin s hleda skinula.
Beograd je metropola samo ako ste mrav ili liliputanac.
Beograd je glavni diler Srbije koji je navučen jedino na sebe, bez svih ostalih bi mogao. Svi drugi gradovi nisu Beograd.
Beograd je urban.
Beograd je urban.
Beograd je urban.
Beograd je urban koliko i broj kupljenih zlatnih i srebrnih patika.
Koliko i hiljade copy-paste glupača koje više ne znaju koga da kopiraju, modnih frankenštajna, pičaka koje nose skupe stvari da bi se znalo koliko koštaju.
Beograd su likovi koji podignu jednu nogavicu da bi im se videla tetovaza.
Beograd je grad u kome samo pičke daju žmigavac kada se prestrojavaju u drugu traku.
Beograd je grad u kome dvadeseti lik u koloni na semaforu trubi svima ostalima, jer je on najvažniji.
Beograd je grad gde ima dobrih ljudi, jako dobrih, ali je šabana mnogo više.
Beograd je grad koji može da bude jako lep, grad koji može da promeni mnogo toga, ali koji , na žalost, nikada neće promeniti ništa, jer je suviše opterećen sobom.
Sveko može da pronadje i lepši Beograd, kao što mi je jednom Tobić Tobić rekao: "Ja sam našao onakav Beograd kakav sam želeo." Svako ga može naći, ako je spreman da zatvori oči, na sve druge Beograde.
Moj teča, gledajući nevreme koje nam se približavalo iz glavnog grada: "Sranje nam je uvek dolazilo iz Beograda."
Jecaj tuge osobe koja se oseća izdanom od strane više sile. Ophrvan bolom, opterećen sa hiljadu „Da sam bar...“, „Ako...“, „Možda sam trebao...“, mada svestan žešćih malera koji ga teraju. Ništa mu ne ide od ruke. Na poslu trpi sranja, nema nikakvog napretka, još i koliko god dobro da odradi, neko mu nađe manu. Auto više stoji kao ukras usled raznih kvarova i nedostataka kinte da se popravi. Žena mu samo nešto kenja i prigovara, nema ni minut mira. A pičke mu ne da odavno. Pola kućnih aparata počinje da crkava, slobodno vreme provodi krpeći ih. Deca mu zvocaju, uglavnom od njega traže kintu, onako zapovednički. Nežnu reč se ne seća kada je zadnji put čuo.
Ali odustajanja nema. U trci života tada načisto propadaš. Ćuti, konjino, i vuci. Ma, biće jednom bolje. Mora se u to verovati. A dotle, eh, sudbino. Šta da se radi, protiv nje se ne može. Crnje od ciganske pičke ali furaj dalje, samo napred.
Sizif i dalje gura svoju stenu.
Skret i dalje juri svoj žir.
Biće.
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.