citaj do kraja(prije no ocijenis)
Je kompleks hotela smjestenih u Budvi,kako to zamisljaju stranci,a rupa na koju su primorani vecina srpskih,bosanskih,cak i sjevernocrnogorskih turista(u daljem tekstu domacih).Jedina slicnost sa strancima i domacih turista je sto su tretirani istim cijenama,bez obzira sto su im prihodi razliciti.
Crnu Goru,za pocetak,vode kompetentni ljudi,kabinet osoba koje vec dvadeset godina imaju zacrtan plan o istoj i uspjeli su ga ostvariti,sa svim svojim pozitivnim i negativnim aspektima,zbog cega su uspijeli da prodrmaju reakcije susjeda koje su podijeljene(da je ovo MTV,reklo bi se da su kontroverzni),koje ne dodiruju vlast ove drzave.
Praveci planove za Crnu Goru po mjerama koje im ogovaraju(sto je zacudo velika slicnost sa vecinom ostalih drzava svijeta,vlast da zapravo vlada drzavom,iako na malo drugaciji nacin)pomenuta gospoda su vjestinom diplomata dostojnom Rimskog Carstva(dakle,malverzacijama raznih vrsta) uspjeli do sada da skroje vecinu naumljenog.
S druge strane,da,obogatili su se svi do jednog,praveci stravican jaz izmedju sebe i ostalog stanovnistva,sto je,zacudo,jos jedna sitnica karakteristicna za ostatak svijeta i istoriju generalno(osim,naravno,Spartu,u kojoj oba kralja nisu bili mnogo bolji od svojih podanika i ratnika).
Al da ovo ne bude definicija o crnogorskoj vlasti,valja pomenuti da je Crna Gora generalno omrazena od svojih susjeda i zbog njenih stanovnika.
Samom cinjenicom da ista ima malo vise od pola miliona gradjana,sansa da nas neki od imbecila u toj masi predstavi stranom posmatracu je umnogome povecana,iako cinjenica da je veci broj stanovnika automatski=veci broj bilmeza u ocima posmatraca nema mnogo uticaja u tim trenucima.
Crna Gora kao kolektiv je omrazena i zbog politickih odluka njene vlasti(osamostaljenje,koje nije nista promijenilo bitno,i dalje gradjanima obe drzave treba samo licna karta,i dalje crnogorski studenti MOGU da studiraju na budzetu,ukoliko se izjasne kao Srbi,sve je stvar izbora;Priznavanje nezavisnosti Kosova,zobg cega su svi oni koji su se osjetili povrijedjeno zavrsavali po crnoj hronici,uglavnom zbog tezih napada na stanovnike Crne Gore,sa opravadanjem da su njihove zrtve "same birale tu vlast",sto je smisleno isto koliko i jebati kozu da bi se rodio Satir).
Crna Gora je obozavana od stare "starih dama",koje prosipaju mudrosti tipa "More je slano..." kada se morzevski izlezavaju na plazama jer im se prosto moze.
Crna Gora ima unisteno stanovnistvo jer stanovnici ruralnog sjevera koji prelaze sa sjevera na jug ne pokusavaju sebe adaptirati okolini,vec okolinu sebi,ponavljajuci istoriju seoba nasih varvarskih predaka.
Crna Gora ima dva grada,a ostali su potpuno zapostavljeni(svako ko je bio u Boki Kotorskoj,zna sta pricam)
Crna Gora je tuzno mjesto za zivot svakog normalnog covjeka,kao i Balkan generalno.
Da se razumijemo,volim Crnu Goru,odrastao sam u njoj sto mi daje za pravo da pricam i za i protiv nje.
Za razliku od stanovnika iste,mnogi drugi se ne ustrucavaju reci za tudju zemlju ono sto bi nekad rekli za svoju,sto nas dovodi do licemjerstva,al to je neka druga definicija.
Sunce. Kako mrzim tu glupu pojavu. Zna da ne želim da nastavim ovo što mnogi nazivaju "životom" i opet svako jutro, kao u inat probija se kroz zavjese moje sobe. Da, one zavjese koje su zadnji put imale kontakt sa vodom kad je Isus skupljao ekipicu da kenjaju o vjeri i nekom pokajanju. Al' jebiga, daj šta daš, kad sam se već probudio u ovoj usranoj vukojebini od kvazi grada daj da proživim još jedan dan, makar me raduje istina što sam dan bliži smrti, tamo je možda i bolje nego ovde. Soba smrdi na ustajali alkohol i povraćku, ne čudi me. Davno je moja stara govorila da sam idiot, i bila je how can I say, fuckin' Nikola Tesla.
Kad smo kod keve, nikad nisam imao neki odnos sa njom. Preča okupacija su joj bile neke sitne stvari, meni nebitne, al' njoj izgleda bitnije od sina jedinca. Kad je došlo iz dupeta u glavu i kada je vidjela šta joj je sin postao osjetila je naglu kurcobolju za Andandi i prosutu rižu, ali kasno. Starog nikada nisam upoznao, jebiga, rat je bio. Kažu kad nemaš autoriteta i kad ti je sve dozvoljeno da je veća vjerovatnoća da ćeš pojebati Adrianu Limu nego postati čovjek. U mom slučaju to poređenje je bilo i više nego tačno.
Odakle početi?
Od toga da starog nisam imao?
Od toga da me stara nikad nije voljela?
Od toga da sam u osnovnoj pad'o, u srednjoj prolazio ni sam ne znam kako?
Od toga što sad radim ko konobar u kafiću blizu škole i vidim šta sam sve propustio i da mi je život kurva jedna obična?
Bježi, priberi se. Nije sve tako crno, makar živim odvojeno od keve, svoj sam čovjek. A to što su mi isključili vodu, nemam plina da ispržim ubuđale kobasice a TV mi je slomljen otkako sam ga strefio flašom dok sam još gledao jebeni seoski fudbal moje Zvezdane. Vidiš, makar ne živim sa kevom. BRAVO JA!
Telefon mi je krš, isti sam takav furao u osnovnoj, a nekad se i onaj na tač nosio. Jebiga, a na displeju zanimljiva činjenica. Porukica primamljivog sadržaja, od nje. Sve bi to bilo super da se ja ne ličim na stereotipnog alkoholičara raspada iz američkog sitkoma. Samo ne znam šta vidi na meni, moguće da hoće da me promjeni, a moguće je da hoće da piše rad o meni pošto studira Psihologiju. Ništa, iskuliraćemo.
Koja je uopšte svrha mog jebenog života? da odem u onaj kafić, služim neke nafurane što se kurče i piju vinjak dok su u školi, ili pak one zaljubljene što naruče duplu kafu pa piju iz jedne šolje, ili da gledam nekog u uglu što cirka sam pivo i vidim sebe prije 5-6 godina. Ma daj, jebem ti život i ovo čudo. A možda bi trebao i da se promjenim, za početak da se okupam i ode sa osmjehom na posao ko jebeni Suđer Bob. Jebeno sunce ogreja nikad jače, to je znak od svevišnjeg ko god on bio. TREBALO BI DA SE PROMJENIM. Oooo kako volim sunce... Al' u kurcu. Dabogda svi umrli, i ja sa vama.
Svaki muškarac potajno priželjkuje da se u javnosti skine go i šeta, klubom, ulicom, livadom..Priznao on to ili ne. Zašto? Zato što je svaki muškarac manje ili više očaran pojmom polnog organa - od trenutaka kada zažališ jer se ne vidi u erotskim scenama filmova, preko crtanja istog na koricama knjiga i svesaka, pa do onog trenutka kada prvi put ugledaš Roka Sifredija u akciji divljeg orgijanja.
Pošto potiskivanje želja dovodi do stvaranja manjih ili većih kompleksa koji se povremeno ispolje, što uglavnom nije dobro, tvoj prijatelj će ti pomoći da ove želje pretvoriš u dela. U stvari, tvoja je dužnost da pokazuješ falus drugim ljudima :
- mora neko i to da radi
- učinićeš sebi život zanimljivijim
- pružićeš priliku ženama da potajno uživaju u prizoru (iako to ni jednim gestom neće pokazati)
- nabićeš komplekse drugim muškarcima i tako nahraniti sujetu
- možda, možda nešto i pojebeš. Ko zna.
No, krenimo redom:
1. Imaš jednu kitu, i o njoj valja voditi računa, jer jednog dana će i ona početi da odbija poslušnost - postaće bezobrazan i nezahvalan penis. Pošto ti nisi klošar već najnormalniji uspaljeni čovek nagnutih shvatanja i potreba, obrij svoju kitu. Delovaće masivnija, a i žene će shvatiti da imaš svest o higijeni. Ako si ekscentričan, napravi joj frizuru po izboru, ženama će delovati simpatično.
2. Vadi ga polako. Ako na brzinu otkopčaš pantalone, pokažeš svoj ponos i pobegneš, ispašćeš plašljivi mlakonja i nećeš ljudima dati priliku da te jasno upamte. Imaj kontrolu nad situacijom - raširi noge, otkopčej šlic polako, i sa blagim osmehom šmekera lagano smakni gaće. Pusti publiku da uživa u iščekivanju. Ne nadaj se aplauzu, ljudi nisu naviknuti na ovakve prizore pa će se pogubiti i propustiti da odaju priznavanje tvojoj veličanstvenoj močugzi.
3. Izbegavaj mesta koja imaju obezbedjenje, možeš biti pogrešno shvaćen. Kreni sa parkovima i ulicama, i u početku ga pokazuj samo jednoj osobi. Nikako se ne skidaj u marketima jer će te snimiti kamera, i posle će šefica i radnice trljati svoje genitalije a da ti nećeš dobiti ni dinar. U porno industriji bi te dobro platili. Ako već imaš fetiš prema marketima, potrudi se da zadržiš autorska prava na snimak svog divnog polnog opštila.
4. Biraj lepe gaće. Predlažem ti da kreneš od extreme intima, a ako te njihova roba ne zadovoljava, nadji belu italijansku svilu koja je medju ženama uvek popularna. Nemoj da je upišaš. Po seksi šopovima ima i kožnih garnitura, možeš svoju sreću i tamo okušati. Ako ćeš već ti da uživaš u pokazivanju kurca na javnom nastupu, učini i drugima užitak potpuniji.
5. Nemoj da ga pokazuješ pred malom decom i u gej paradama.
6. Nemoj da piješ brom pre akcije, negativno utiče na erekciju. Mlitave pimpeke ne žele da gledaju kako žene tko ni muškarci. Ako adrenalin posle petnaestog puta prestane da te roka, potraži neko sredstvo za dizanje u apotekama. Deluj dominantno i samouvereno.
7. Ukoliko završiš na sudu i objave te u novinama, pokušaj da se izvadiš na muško razumevanje kod druga sudije, muški deo porote će te verovatno razumeti. Videćeš, vremenom ćeš postati ponos i dika svog kraja, onda grada, pa regije, a ako su te majka priroda i sreća obdarili, postaćeš prava zvezda. Onda se prijavi za ja imam talenat.
Srećno.
Ovi stepeni se pojavljuju samo u toku trajanja veze između muškarca i žene ili momka i devojke, uglavnom godine nisu bitne. Ovo nije feminizacija tipa laganog padanja u gej populaciju već jednostavno gubljenje muda. NAPOMENA: Ovo se javlja samo kod muške populacije (nažalost)
I stepen: prekid u sred rečenice
II stepen: nošenje torbice
III stepen: odevna zatvorenost
IV stepen: sedeće pišanje
I stepen: Ovo je prvi i najblaži simptom. Ukoliko govorimo, naša lepša polovina može da nas prekine u sred rečenice, sama je završi a mi da pritom ne prigovorimo. Može biti ili dijalog ili generalna grušna konverzacija u pitanju ali u svakom slučaju mi, odnosno vi u konkretnom slučaju... nemamo autoriteta da protivrečimo.
PRIMER
momak(obraća se ortaku): Pa ne znam brate ali mislim da ćemo da idemo oko...
devojka(upada odjedom): Oko 5 popodne... taman dok nije gužva a možemo i da odemo do novog tržnog centra
momak: ...
II stepen: Vaša devojka je u stanju da vas koristi kao čiviluk na koji može da okači svoju torbicu, jaknicu ili štagod već ima u rukama i vama apsolutno ne pada na pamet da tu istu torbicu, jaknicu ili štagod vam je dala, okačite na postojeći čiviluk koji je na pola metara od vas ili da jednostavno stavite na stolicu dok gledate kako vaša mila pokušava da se bezuspešno uvuče u farmerice koje očigledno nisu njen broj.
III stepen: Nakon 4-5 meseci konstantnog zabavljanja i izlaska sa vama ona se navikla na činjenicu da bude stalni stanar u vašem stanu, kući ili drugom stambenom prostoru a dok je tu takođe je stekla i moć da apsolutno reguliše šta ćete vi da nosite pri izlasku.
PRIMER
momak: Ok spreman sam. Idemo?
devojka: Ne misliš valjda u tome da ideš?
momak: .... Neee... Vidiš ovo sam našao u ormaru... a to je bilo baš pored onoga što ti želiš da ja nosim.... pa ću sada da odem, i da se presvučem u to što ti želiš.
IV stepen: Ovo je poslednji i najteži simptom vaše feminizacije koji se ogleda u tome da vama više nema spasa jer ste bukvalno pod njenom apsolutnom kontrolom i svaka informacija, želja, mogućnost ili misao mora da prođe kroz njenu detaljnu obradu pre nego što sami donesete odluku.
PRIMER
momak(priča sa curom na mobilnom) Da maco.... ok maco... naravno da ću da kupim... ne neću da uzmem u zelenoj boji. Znam maco da za vikend idemo kod tvojih... naravno da možemo.... ajde ljubim te, ćao maco...
ortak(koji sve vreme posmatra) Braaate....
momak: Šta?
ortak: Ništa ništa. Samo se pitam koliko će joj trebati da te nauči da sediš dok pišaš
momak: Daj bre nije tako.... mi se volimo i hoću da...
ortak: Aha, znači već te je naučila tom triku? A bio si tako kul lik....
Ako zajebemo medijske propagande i lažne statističke podatke koje plasiraju zapadne sile kako bi njihova kinematografija zaradila više novaca nego naša, čime naša privreda i sedma umetnost uzročno - posledično stagniraju na zabrinjavajuće niskim granama kvaliteta materijala i uticaja u ostalom svetu, i na nacionalni dnevnik bacimo pogled iz objektivnog ugla bez mešanja nacionalnog ponosa u samu procenu materije, bez puno muke doći ćemo do tačnog i nametljivog zaključka da je ovaj serijal kratkih filmova nadaleko premašio sve turbomegakul popularne filmske serijale koji opstaju na tržištu poslednjih 20 i više godina. Zašto? Iz prostih razloga:
- realističnost
- sadržajnost
- dostupnost
- postizanje boljih efekata sa minimalnim ulaganjima
- pristupačnost kako mladjoj, tako i starijoj publici.
Pandan svakoj priči, sceni i obrtu u američkim filmskim serijalima, i to svaki dan. No, krenimo redom:
Rambo 1, 2 i 3 vs DNEVNIK 1, 2 i 3
- U akcionom serijalu Rambo, radnja je bazirana uglavnom na jednog napucanog lika pozamašne mišićne mase koji izgovara raznorazne neubedljiove fraze, nacionalnost i patriotizam su na pet zvezdica, akcija i drama takodje, dok su efekti i pojavljivanje dobrih pičaka pomalo zakazali. Prvi deo je naravno najsadržajniji i najoriginalniji, a ostala dva dela postižu uspeh na staroj slavi prvog.
- U akcionom serijalu Dnevnik 1, 2 i 3, najveća pažnja poklanja se drugom nastavku, koji je ujedno i najgledaniji. Prvi deo je samo uvod za kulminaciju koja dominira u drugom, a priča dobija ubedljiv kraj u trećem delu čime se serijal ujedno i zatvara. Psihološki je dublji, socijalne teme bolje razradjene, a iako se krv i eksplozije samo pominju i efekti nisu na visokom nivou, u eksplozijama, udesima i elementarnim nepogodama umire više ljudi nego u Rambu, (koji uzgred ubija jedino hladnim i vatrenim oružjem, dok su ovde pogibije maštovitije).
Umri muški 1, 2 i 3
- Za razliku od ovog serijala koji je Brusa Vilisa lansirao u astronomske visine megapopularnosti, u DNEVNIKU 1, 2 i 3 pozitivac nije uvek na pravom mestu u pravo vreme, tako da ginu i nevini jer nema ko da ih spase (akcenat na realističnost). Takodje, ni svi statisti koji se pojavljuju na ekranu nisu lepi, i mada je šef policije u oba serijala nadrkani starac koji prosipa loše opaske i ide na kurac gledaocima (usput često ispadne glavni negativac), u domaćoj radinosti ovaj tip nije zajeban već više liči na karikaturu sumnjivog autoriteta, iako mu autoritet nije ograničen. U Umri mučki dobre pičke su deficitarne, dok se u drugom i trećem delu dnevnika na kraju uvek pojavi Adrijana Lima, Ana Ivanović ili poneka fudbalska navijačica koja makar izgledom vadi stvar. Teksovi su im izgleda u svim serijalima neuverljivi.
Niko 1, 2 i 3
- Dok Stiven Sigal na početku prvog dela za dobar dan likvidira pedesetak negativaca, najviše ljudi pogine uglavnom u drugom delu DNEVNIKA, dok prvi deo služi uglavnom da te uputi u sranja koja te čekaju do kraja trećeg dela. Slično drugim akcionim serijalima koji priču i akciju uglavnom loše kombinuju, u DNEVNIKU radnja i akcija teku uporedo.
Roki 1, 2, 3...
- Prekenjana bajka o bokseru koji ne zna da boksuje, kog ništa ne razumeš dok govori i odvaljuje osam puta veće likove od sebe poslednjim naporima snage (važi). DNEVNIK ima sporedne likove koji u osam puta većem broju odvaljuju glumce, pevače, strance..Djokovića, odbojkaše, Čavića, Jasnu Šekarić...U serijalu se lupaju automobili, seku vene a najava odsudnih borbi je dramatičnije i napetije najavljena, čime su i naboj i iščekivanje gledalaca veći. Glavni junaci nisu uvek pobednici, ali utisak gledaoce uglavnom duže drži i strasnije navijaju za glavnog heroja.
Sam u kući 1, 2 i 3
- Jadan klinac. Njegovi ga ostavili samog u kući a on se onako džgoljav nosi sa okrutnim kriminalcima i zlikovcima. Pičkim dim za DNEVNIK i decu koja preživljavaju sirotinju na Kosovu, prelaze rizične petnaestokilometarske putanje do osnovne škole na zavejanim planinama, šumama i kamenolomima punih zveri i čudovišta, za malog Milisava iz kartonskog nasilja, preko klinaca koje skidaju, muče i mažu govnima do onih koji trpe nasilje u porodici, ili porodicu i kuću uopšte i nemaju..
Povratak u budućnost 1, 2 i 3
- Sve je to u redu, i kola, i teleporti, skejt koji leti i sva druga čuda. Ali i sami producenti, režiseri i glumačka postava mogu samo da se češu po glavi kada vide kako Tadić, obrijan, ispeglan i bez po muke stiže na Australijen open, u Holandiju na vaterpolo i u Beograd na rukomet. U medjuvremenu upravlja jednom državom i stiže da spase svet. Kao i ostali filmski heroji, nikada ne spava, ne jede i ne piša.
Terminator 1, 2 i 3
- Dobar serijal. Ima mišića, pičaka, dece, eksplozija, tuče a ni priča nije loša, iako bavarski hrast ne govori najuverljivije. Doduše, u DNEVNIKU 1, 2 i 3 likovi nisu tako mišićavi, ali su jednako retardirani u jezik a lome, pale, ubijaju više i jednom rečju prave veća sranja. Radnja se podjednako proteže u oba serijala, samo što je u DNEVNIKU jasnije objašnjeno zašto nam je sadašnjost mračna, budućnost beznadežna a civilizaciji i ljudima nema spasa.
James Bond serijal
- Nije najrealniji, ali pokriva sve aspekte dobrih filmova - pozitivci su lepi, negativci ružni, pičke dobre, tehnologija na nivou a u priču upadaju narko karteli, diktatori, tajne organizacije, neposredna izbegavanja nuklearne katastrofe..Al ima i jedan propust - nema navijača! A u DNEVNIKU 1, 2 i 3 ima sve to, a i navijači, koji menjaju stranu i nekad su pozitivci a nekad negativci. Usput, u JB serijalu nije posvećeno dovoljno pažnje dramatičnim poplavama u Jaša Tomić, kataklizmičnim smetovima na Kopaoniku i armagedonskim zemljotresima u Kraljevu i Mionici, te sušama po Vojvodini. U DNEVNIKU, ove teme su obradjene po bar 15 minuta.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.