Neretka pojava kod nas. "Ne daj Bože nikom" ime se transformiše u tako zajeban sklop da sama pomisao na njega izaziva strah i trepet. Najprostije seljačko ime postaje sinonim za božanstvo. Glavno pravilo, što više samoglasnika u imenu to si veći kurac.
- Čao mala. Ja sam Svetolik. Bil ga šašuljila malo čeveras?
- Ćao, ja sam Mirvana. Zovu me Mia.
- Ma koga boli kurac, upadaj u kočiju.
Svi vole kad ovo matičar kaže, jer će se ubrzo postaviti da se jede ako se čin venčanja obavlja u restoranu
- Kume, ime da daš, a ne prezime!
- A?
Seli jednom na kafu u nekom lokalu Milić Vukašinović (Vatreni Poljubac) i Djordje David (Generacija 5). Naidje Cane (Partibrejker - jebi ga), vidi ih i kaže:
- Vas dvojica da zamenite ime za prezime i da budete kompletni!
...rekoše nekada davno drevni Rimljani. I majku mu, kad se malo razmisli, nisu bili daleko od istine. Ime te na nekakav volšeban način određuje i obeležava hteo ti to ili ne. Dođe ti kao neki žig koji nosiš po sred čelendre od kolevke pa do groba. Mislim realno, ako su te unakazili sa imenom kroz detinjstvo će te pratiti podjebavanje i maltretiranje vršnjaka, a kad odrasteš suočićeš se sa ljigavim smejuljenjem kolega na poslu. Uostalom, zar mislite da raznorazni estradni likovi i likuše bez razloga biraju raznorazne pseudonime? Recimo, Dara Bubašvaba svakako zvuči bolje od Radojka Adžić. Jeste da baš ne puca od maštovitosti, ali, brate, kad kažeš to Radojka Adžić prvo što zamisliš je žena sa sela u svojim pedesetim koja vozi traktor i depilira se sekirom. Tako da, ako si na rođenju bio žrtva srpskog ruleta, sačekaj da budeš zakonski sposoban da promeniš ime, a uz to možeš i da umekšaš kuma ti sa jedno stotinak udaraca štanglom i da ga pride pregaziš kamionom. Sa prikolicom. Duplom.
- Odlično, mladiću, odlično. Dva fakulteta, tri strana jezika, savršena sposobnost komunikacije, poznavanje zakona, veština sa brojevima... Ja mislim da nema potrebe da idemo dalje. Čestitam..., kako ono beše ime?
- Janićije Karamitanovski.
- E jebiga! Sledeći!
Njega svi znaju samo i isključivo po nadimku. Verovatno i ti poznaješ nekog. Srećeš ga u gradu, pikate fudbal zajedno, naletiš s'vremena na vreme na njega ali mu pravo ime ne znaš. To u globalu nije problem, ali zna doći do situacija kada bi bilo poželjno da mu znaš ime.
- Aukurac, fali nam još jedan za fudbala.
- Da zovemo Ćuskiju ?
- Ae, odosmo nas dvojica do njega.
:riiiiing diiiiiiiiiiiing:
- Ček bre, kako se on pravo zove ?
- Ne znam jebi ga, svi ga znaju kao Ćuskiju.
- Pa šta ako mu keva izadje, neću joj reći "Dobar dan, jel tu Ćuskija" ?
- Bež'mo..
- Izvolite momci ?
- Dobar dan gospodjo, da li vam je tu sin ?
- Jeste, sačekajte sekund... Ćuskijaaaa, silazi dole za tebe je.
meni neshvatljiv izraz jer se upotrebljava kao da je zahvalnost,iliti hvala,krompir,jabuka,kruska,ili cinija puna necega...
pera : izvoli poklon
joca : hvala puno brate..
Najstrože čuvana tajna svakog tinejdžera, na osnovu ovoga možemo zaključiti privrženost ortacima iz vrtića, jasno je, njih moramo trpiti da ne bi svima rekli ime keve. U trenutnom stadijumu moje adolescencije primetio sam naklonost ljudi ka prozivanju, pogotovo tuđih majki. Jedno od retkih primera gde je država mislila na nas, te u krštenici piše ime oca, što nas je poštedilo čuvanja takvih dokumenata ispod tepiha.
Adolescent1:"Kako ti se zove keva?"
Adolescent2:"Kaži ti meni pa ću ja tebi."
Adolescent1:"Ok, moja keva se zove Marija."
Adolescent2:"Marija Pizdarija? Ne seri da je to tvoja keva? Au brate..."
Adolescent1:"Puši ga, kako se tvoja keva zove? Govori odmah da ti ne bih jeb'o mater!"
Adolescent2:"AAA Marija Pizdarija, auu tvoja keva poznata..."
Prilikom prozivanja, strana koja proziva poseduje prilično dobar osećaj, jer dotičnu gospođu ne poznaje, kako god, prozivanoj strani ovo ume izuzetno teško pasti, s obzirom da može da vizualizuje lik svoje majke što stvar čini mnogo težim, te iz ovakvih prozivki može proizaći različiti tipovi sukoba.
Adolescent2:"E, nabavio sam broj tvoje keve, zvaću je noćas."
Adolescent1(:pesnica u glavu:):"Koga ćeš sad da zoveš, pičko jedna krezubava?"
Puno ime i prezime kojim zovemo ćaleta kad smo kratki sa kintom.
U najvećem broju slučajeva vlastita imenica (mada: Ruža, Sunčica, Iris, Narcisa i ostale tigrice) na osnovu koje svaka prosečna seoska baba može da vam odredi pol, starost, nacionalnost, poreklo roditelja, matični broj, a možda i sudbinu...
U današnje vreme koristi se samo na Fejzbuku, dok je u svakodnevnom govoru zamenjena rečima: Druže, Matori..
Baba: Nego sine kako ti se zove nova devojka?
Mile: Renata
Baba: Renata? da nije to neko dalmatinsko ime, mora da su njeni došli ovde posle rata, samo da nisu neke ustaše...
Mile: Kako se zoveš?
Renata: Renata
Mile: a prezime? msm da te dodam na fejzu...
Do sudbonosnog da, nepromenljiva odrednica identiteta i mamac za intimiziranje, subjektivizacije, krupno i sitno veženje na mestima gde bi trebalo sve da bude "ni po babu ni po stičevima". Opet, u drugim slučajevima, ukoliko nemate sreće, pa naletite na poštenog čoveka, konstantna muka radi opravdanja veličine istog.
Pr. 1.
Nastavnica u OŠ: Kovačeviću, na šta liči ovaj kontrolni zadatak !? Jedinica k'o vrata! Sram te bilo, a sestra ti je bila odličan đak, sve petice, prvo mesto na saveznom takmičenju iz fizike. Za popravku ovog keca ima da mi naučiš sve od Njutnovih zakona do magnetne indukcije!
__________________________________________________________________________
Pr. 2.
Profesor na faksu: Kolega Kovačeviću, jel je vaš tata profesor na neurologiji?
Kolega Kovačević: Da, da, on kaže da jeste.
Profesor: Pa, lepo. Evo vama jedna desetka, i pozdravite tatu puno.
Kolega izlazi iz kabineta. Saleću ga sledeće studentske žrtve:
- Šta je bilo, šta te pitala, šta si dobio?
- Ma, ništa, samo pubertet i adolescenciju. I dade mi deset.
- Aaaa! Znači ok je žena, ne pita puno.
- Pa ne znam da li će vas, ali je mene pomešala sa sinom onog profesora Kovačevića.
U 85% slučajeva ime kojim nas niko ne oslovljava
Mika: "E, tebra, dodao me na fejsu neki Bojan Terminator Milenkovic, znaš možda ko je taj?"
Pera: "Ma znaš ga bre, onaj Bole Vrljavi iz ulice niže..."
Izraz duhovitog druga kada u tanjiru ili čaši zateknete mrava, muvu, osu ili bilo koji drugi insekt
-ja: u jebem ti sve, uletela mi osa u pivo
-drug: ma pusti je, ne može puno popiti
Tako se kaže za rođaka, na porodičnim okupljanjima, koji je već u fazi da ne napušta eksluzivnu lokaciju ispred dragstora od ranog jutra.
- Bako, pa šta ako neko puno pije soka?
- Jeste, zlato bakino, ali ga posle zaboli stomak.
Davno je Marija Terezija rešila da popiše sveže okupirano "balkansko stanovništvo" pa je poslala notare da sačine prve katastarske knjige.Oni su zašli u sela gde "lisica nosi poštu"...Naši ljudi skloni šali i podsmevanju stranaca predstavljali su se kao: Tutumrak Prdekalo, iz sela Prđevica.... Mučili su se pisari da popišu neobična imena, ispraćeni smehom i imitacijama bili su zbunjeni kada su im tumači prevodili šta koje ime znači na "nemeckom"
Nakon dve-tri godine stigoše pozivi Tutumraku, Tresibabi, Zaklanu, Ćurguzu, Prdekalu, Mlatikuri...da preuzmu svoja dokumenta u Beču, koja će biti "validna" za sve što imaju i što će u "nasledstvo moći ostaviti"...
Djavo je odneo šalu...I kasnije, dešavalo se - tokom vekova, da nas je superiorno podsmevanje - "šala", koštalo suza, ali ne (onih)od smeha.
Ime sa kojim možeš da se kurčiš u svetu, ali ne i u svom selu.
Hajrudin Varešanović - Hari Mata Hari
Edin Dervišhalidović - Dino Merlin
Ana Bekuta - Nada Polić
Lepa Brena - Fahreta Jahić
...ili da te zovem 'dušo' ?
Jedna od onih besmrtnih i isto toliko propalih fora s kraja prošlog veka koje su se koristile prilikom upoznavanja sa nepoznatim ženskim objektom. Samouverenost koja proizilazi iz ovih reči često je propraćena i nekim opasno nagrizajućim zadahom i odgovarajuće šabanizovanim stajlingom. Naravno, današnji muškarci su ( srećom ) ipak 'malčice' evoluirali te nisu više toliki majmuni ali i dalje u nekim zabačenim delovima južnih teritorija postoji izvestan broj dišućih primeraka koji i dalje ovo koriste. E pa, nek' im je sa srećom!
On : Ćao...
Ona : Ćao...
On : Kako si...?
Ona : Super, ti...?
On : Sad sam odlično...Odakle si...?
Ona : Odavde, ti...?
On : Tu, iz kraja...nego, je l' imaš ti ime ili da te zovem 'dušo'...,he,he,he...
Ona : Jelena a moj dečko se zove Radoš. Je l' ti treba i njegovo prezime možda ili....?
Vremenski interval od 8h maksimalno glupo utrošenog vremena.
- Mućkao sam šišarke od jutros do sad.
- Brate, to je puno radno vreme.
- Pazi, nisam tako razmišljao. Sad me sramota.
Opis veoma zaboravne osobe koja ne može da zapamti obične, lako pamtljive stvari. Njena memorija je ravna memoriji na prosečnoj Nokiji bez boje, a prilikom sastanka sa nekim jedino što nakon njega zapamti je - svoje ime.
-Koje si se ti godine oženio, brate.... Ne mogu da se setim... znam da sam bio na svadbi... al' ne mogu da se setim... Dve 'iljade šesta... Jel da?
-Idi bre, otkud znam, treba to sve popamtiti...
-Ne znaš koje si se godine oženio? Koje si dobio dete? Dve 'iljade osme...il' devete?
-Ne znam, bre... Valjda osme...
-Pa koliko ti mali ima godina?...
-Sa'će čet'ri.... ili pet...
-Au Pero.... Pa ti kad se s nekim upoznaješ jedino svoje ime zapamtiš... Ne, jebote... Jel si zapamtio kako se zoveš?
-Pera... I idi u pičku materinu dosadnu...
Ono sto pravi sustinsku razliku u predizbornoj kampanji. Glavni adut svakog politicara.
Negde u stranackim prostorijama..
- da cujem predloge za gradonacelnika, koga ste planirali, radite li vi ovde nesto dok ja trosim glasne zice po mitinzima, pricaj?!
- pa pa gospodine predsednice imamo troje u planu. Markovic, znate on je zavrsio Jejl i ima najveci IQ u Evropi, a onda Gajic de Blum, dobar momak nase gore list i ima tri fakulteta u Holandiji i Nemackoj, a za kraj i jedna zena Savic, nema skolu ali dobro izgleda, znate to je sad in?!
- Jejl, mejl, IQ, ne kul, zena pena, Gajic Savic aman covece treba mi neko prezime da ga ljudi pamte, to mi nadji!
- ja gospodine predsednice vise nemam ideja, nemam...
- kako se preziva onaj mali sto samo nesto brblja, onaj sto lepi trideset postera u minuti?
- Dacic...
- ok njega NE! Auu majku mu pa jel moguce da nemamo kadar..
..malo nize u istoj prostoriji..
- Ozegovicu daj taj cekic i nemoj da mi blentavis tu nego guraj tu sajlu, nece govna sama otici!!
- ko su ti bre ovi?
- vodoinstalateri, zapusili ste cev u wc solji..
- ee to je prezime! OZEGOVICU!!
- mmmmolim gospodine?!
- DOBRODOSAO U POLITIKU!
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.