Djevojka koja se svojom konstitucijom ne razlikuje puno od popularne fosne (daske petice).
Da je vide na Romaniji odmah bi je u pilanu strpali sa planom da od nje naprave dobro gazište za stepenice.
Beskorisna ustanova u kojoj je zaposleno puno ljudi koji primaju platu.
1. Ime popularne knjige Haleda Hoseinija.
2. Ime za popularnog blejaca u drustvu koji inace nikada ne duva, ali je uvek tu kada se zapali dzoint i trudi se da uhvati sto vise dima i da se sto vise inhalira.
Osoba A: Pada u nesvest od smeha, vristi, place, upada u paranoje, zedna je.
Osoba B: " Je li lepi, jel si ti to ulovio kojeg zmaja, a? "
Osoba A: " Nisam, samo ste vi previse komicni. :D "
Svaki muškarac ga želi uz svoje ime makar ga to koštalo života.
Svaka žena ga želi ali samo ne uz svoje ime koga god to koštalo života.
Poznato je da se svako pleme sastoji od određene grupe ljudi koji veruju u jedan isti ideal i imaju svog vrača i vođu. Pored toga obavezno imaju i ime po kojem su poznati. Veoma su ratoborni, imaju svoje toteme ili fetiše, ne dozvoljavaju upad na sopstvenu teritoriju i za njih sistem primirja nikako ne važi.
Imaju svoje obredne pesme koje pevaju uz bubanj praćene igrom i skakanjem. Koriste određene ratničke ili kultne boje kojima se mažu po telu da bi u većoj meri iskazali vernost. Tačno se znaju svi datumi okupljanja i proslave, kao i trajanje obreda. Ostalo vreme preostaje da se stiču novi članovi spremni za borbu.
Moderno pleme ili navijačka grupa ima svoje ime, ideal za koji život daje, svog vođu i vrača koji u ovom slučaju udara u bubanj. Veoma su ratoborni i negativno orjentisani prema svi navijačkim grupama, tj. brane svoje toteme i fetiše, u ovom slučaju to su zastave. Išarani su trajno po određenim delovima tela, neki čak i po čitavom telu radi boljeg prepoznavanja pripadnosti.
Okupljanje je veoma bučno uz puno dodatnih stimulansa. Imaju svoja obredna mesta, stadione, gde skaču i pevaju pokušavajući da ubrzaju proces žrtvovanja. Jedino što su slabi u igranju...
Marinko, koje ime ee. Kolko neozbiljan roditelj treba biti pa dati sinu takvo ime. Sa boljim idejama dolaze i oni mangupi što daju deci imena po pradedi. Nema veze što je skroz seljački ali pradeda Stokan je prešao Albaniju, slava mu. Al Marinko da se neko zove je najveća pobeda, kao da daješ ime nekom mravu koji ti je drag onako, debeljuškast ali poštenjačina i fino vaspitan, uvek nasmejan i kaže dobar dan kad prođe.
- E ćao komšo, glupo mi što ovako ćutimo stalno. Dugo se viđamo al nikako da se upoznamo, mislim red je ipak živimo jedan pored drugog.
- Ti živiš u apartman, a ja sam cigan i živim u kartonskoj kutuji koju si bacio.
- Pa dobro da sam znao našao bih veću, žao mi je...
-.....
- Dobro ja sam Stefan.
- Ja sam Tarzan.
- Dobro Tarzane ajde da te ne zadržavam vidim da imaš posla s tim kuprumom. Navrati nekad na kaficu. hehehe
- Uzdravlje Marinko.
Ekspert za sportsku disciplinu o kojoj javnost ne zna baš puno, a koji je u svojstvu komentatora približava gledaocima. Šaptač konjima, bivša šampionka na čunju sa hvataljkama, sihnrona plivačica... svi oni se trude da analizom golim okom nevidljivih detalja i korišćenjem stručnog rečnika opravdaju svoje mesto i retku priliku koja će se ponoviti tek za više godina.
- Sledi naredni skok dragi gledaoci! Sa nama je i Leposava Bunjanin, bronzana na Kupu nesvrstanih 1981. u Džakarti. Da vidimo.
- U pitanju je jedan da kažem solidan poluaksijalni forsaž, praćen spinalnom kompresijom, mi to volimo da kažemo stručno burekli, evo i praškog salta, da vidimo doskok... Puno radijalnog prskanja, ju, ju, koliko prskanja, moje oči, kao da mi neko prska domestos u oči, sakrament!
OI
Nije Svet mali,nego mi Srbi imamo puno rodbine...
A:Znas sa kim sam sedeo u busu za Beograd?
B: S' kim?
A:Sa Andjom,sestrom od tetke od decka najbolje drugarice mog brata od ujne.
B:Nemooj da pricas...Kako je svet mali...
Ime koje se izgovara sa posebnom opreznošću. Neki ljudi su u stanju da po 100 puta nasednu na ovu staru foru. Kako li je tek onima što nose ovo ponosno ime, kada ih neko ko je neozbiljan pita kako se zovu?
- Jeli, kako se beše zvaše onaj pevač... znaš onaj, što umro... od Borisa Dvornika sin... onaj Hrvat...?
- Dino.
- Na govno si zin'o.
Mračno i hladno mesto puno priče o bivšim momcima i curama.
Ovo je ime koje je od milošte dato ustanovama koje se bave " lečenjem " psihičkih bolesnika.
Nije egzaktno utvrđeno, ali se predpostavlja da su to ime dobile po jednoj gljivi istog naziva.
Ako vas zanima zašto sam lečenje stavio pod navodnike pročitajte objašnjenje u primeru.
Sredinom dvadesetog veka neki psihijatar želeći da dokaže nesposobnost svojih kolega koje su radile u ludarama izveo je eksperiment u kome je slao potpuno zdrave mlade ljude na pregled kod tih " stručnjaka " sa zadatkom da kažu kako čuju neke unutrašnje glasove. Svi odreda su dobili dijagnozu ŠIZOFRENIJA.
" Stručnjaci " su tu dijagnozu davali samo na osnovu njihovih reči.
Zanimljivo je to da su " pravi " bolesnici u tim ustanovama prepoznali normalne uljeze misleći da su novinari ili špijuni.
Posle objavljenih rezultata eksperimenta " stručnjaci " su bili uvređeni pa je usledio novi eksperiment. Da bi im dokazao da su nesposobni isti doktor im je rekao da će u sledećih nekoliko meseci kod njih poslati jednog ili više svojih dobrovoljaca i da oni neće moći da ih otkriju.
Desila se zanimljiva stvar. Plašeći se greške " stručnjaci " su tridesetak ljudi proglasili potpuno zdravim.
Tu dolazi najzanimljiviji deo. Vođa eksperimenta nije poslao niti jednog dobrovoljca da provocira doktore.
Pročitavši ovaj članak slatko sam se nasmejao tim doktorima, ali kada sam malo bolje razmislio došlo mi je da plačem jer sam pomislio na hiljade upropaštenih života u tim ustanovama koje su do skora služile kao poligon za najstrašnije eksperimente sa mozgovima onih koji su tu došli po pomoć.
Kaže se za prevozno sredstvo koje puno troši.
Naš profa danas sav bitan i nostalgičan: - Eh, kolege, nekad sam i ja bio mlad i ambiziocan kao vi i hteo sam da kupim jahtu. Ali nisam, jer troši dva viskija u sekundi.
Meni savršeno realan nadimak za ovu epohu književnosti...Humanizam...izdizanje ljudskog iznad božanskog, naravno....Tako i treba, ali stvarno posle toga nije moralo da se stvori na hiljade njanjkavih dela sa srećnim ili njanjkavo tužnim krajevima...Puno drame, bespotrebne, puno ljubavi koje možda postoje, ali su u svakom slučaju precenjene...Naravno ova epoha je dala neke od fenomenalnih književnika i književnih dela, nažalost to je sve bilo i suviše standardizovano i klasično kao i u drugima uostalom....
Realizam rulez....:)
Unuk: Deda , kako si ti upoznao babu ?
Deda: E moj sinko , davno to beše . Mislim da je to bilo 70-ih godina , neki kafić je bio , a tvoj deka je bre bio pravi frajer ! Mogao sam svaku da imam !
Unuk: A koliko si devojaka imao pre nego što si upoznao baku ?
Deda: Ha-ha , ti to mene pitaš . Pa imao sam kol'ko hoćeš ! Ja ti lepo kažem da sam ja bio glavni frajer u naselju , pitaj čika Milana i ostale..
----------------------------------------------------------------------------------------------------
(Negde u teretani)
A: Ca , uh , podigao sam 10 puta ovaj teg od 40 kila .. (uzimajući vodu)
B: Samo 10 puta ? Haha , pa to je smešno..
A: Jao ćuti molim te, ti kao možeš više !
B: Ti to sumnjaš u mene , ja ti mogu podignuti kol'ko hoćeš puta !
Toliko puno u prevodu sa bebeće dečijeg na jezik odraslih.
Mama - Koliko ti mene voliš?
Malo dete - Tinki pundo. (Osmeh)
Mama - Osmeh.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.