Nestvaran, ali snažan osećaj o traćenju sopstvenog vremena u jednoj aktivnosti praćen prijatnom uzbuđenošću da vas čeka neka druga.
Sediš na Vuki satima i sve vreme razmišljaš kako bi stvarno trebalo što pre da je batališ jer imaš toliko toga drugog da radiš. Končano, po poslednji put refrešuješ deo Vuke na kome obitavaš i ponosno odlaziš na odjavu. Istog trenutka kad se odjaviš postaje ti dosadno i razmišljaš zašto si uopšte žurio i gde? Rano je za grad, na tv-u nema ničega, mrzi te da pričaš sad sa nekim ili da ideš kod nekog. Nisi gladan. Shvataš kol'ko si se zajeb'o i ponizno ideš na prijavu.
* Nekada se dogodi da odeš do tv-a i prvo prošaraš sve kanale i pokušaš nešto da odgledaš, pa tek onda shvatiš zajeb.
**Nekada se dogodi da se setiš da uopšte nisi pozvao svoje radno mesto da javiš da si "bolestan" još onda kad je tvoja defka dobila prvi plus.
Jedan od načina da prividno date savet nekome ko ima problem koji vas preterano ne zanima, ili ga čak niste ni saslušali. Takođe jako korisno kada kada podje*avate nekog sa kime ste u dobrim odnosima.
1.
- i tako ti kažem, sasuo joj sve u lice i rekoh šta bude biće. Šta ti misliš, jesam li imao pravo?
- Pa znaš kako se kaže: Divlji magarac dvoje kolica vuče...
- (zbunjeno) oookej... Misliš u principu da sam u pravu, mora to malo divlje sa ribama.. Tako?
- Ko rano rani dve sreće grabi...
- pa da(u sebi: ništa ja ovog lika ne razumem)
2.
- i nije da me je ona prevarila ili slično, bar po njoj ali me je zabrinulo što je razmišljala o tome. Šta ti misliš? Da li me je slagala?
- to ne znam, ali ću ti reći jedno: Mala sova leti po većem mraku.
- ŠKK? Šta znači to koj moj, je l' zajebavaš ti mene malo a?
- Samo kažem da ljutit pas ne vidi rodu.
- ma nosi se bre!
Ostvariti specijalnu konekciju sa nečim, ne obazirući se na moguće prepreke. To je radosna ljubav koja ne zna za granice i vrlo često uzima nemali danak. Ali neka, ti si spreman na sve da istrpiš, pa ako treba i šupak da daš.
- Što pobježe sinoć onako rano? A sjedeljka taman počela da priskače vrhuncu. Mitke pustio Šešeljeve stare govore na VHSu. Ostali smo bez daha Vojvodinom gracioznošću kad su ga iznosili iz skupštine. Takav stil, takva gracioznost. To se ne uči više u školama.
- Pusti, jebo te. Stana ranije juče napravila rusku salatu, a znaš da se ja na to popišmanim ko mlad majmun.
- Eee, ruska, sad mi stvaraš zazubice. Pa dobro kakve sad to veze ima sa tim što si nas ispalio?
- Pa, s obzirom da sam je ja, zgotivivši je ko ciganče sestru, sasuo komplet, posle su mi se pojavile određene poteškoće.
- Kakve poteškoće?
- Recimo samo da sam plivao u cipelama.
- Usro si se?!!
- E ajde da ne trošiš više, idem ja sad, pa čućemo se nekad kasnije.
Mladež pored usne, i nekako je stalno išao kao povređenog skočnog zgloba, ženu su mu zazidali pa zato joj, joooj, počast pružao dolazio je do nas uvek sa cigarom i tražio upaljač sedeo bi na ivičnjaku i ispružio desnu nogu masirao bi koleno: boli me na promenu vremena imao je četrnes godina i neku dobroćudnost drugih krajeva i onu dobrotu staraca, frizura: jež, on je govorio, idite tamo, tamo vam jeftinije i čuvajte pare od užine, duša od čoveka taj Gojko, sličice turbo žvaka, topku celu što je skupljao celu školsku godinu, dao je malome Rajku, eto takav je čovek taj i vojvoda Gojko
imao je braću Vukašina i Uglješu, starije mrke ćutljive momke, iz Gnjilana su svi bili oni, nekako nisu imali tu nježnu crtu ko Gojko oni su ličili na ćaću a Gojko na slabunjavu majku i braća bi radila sve na Oruk, rano odrastavši, zvali bi ga uvek ozbiljni: Gojko, ćaća zvao da postavljamo plot, sedmi stepen odbrane oko vikendice, teodosijev zid takozvani, ajde polazi i ponesi svoju loptu za sobom ovo je sedma koju ostavljaš drugoj deci; Gojko bi na te reči gasio cigaretu u mrlju od ulja na ulici i polazio hramljući na jednu nogu, uzdahnuo je - to je za njega bilo kao da mu iznova zidaju ženu - nije voleo te poslove oko ograde.
Dva jedina programa na Nacionalnoj Televiziji Srbije na kojima nikad sa uverenjem nećeš znati da li će se i kada program voditi na srpskom,mađarskom,slovenačkom,češkom,ruskom, pa čak i na poljskom jeziku.
Lutajući kanalima, na svakih pola sata Dnevnik će biti na drugom jeziku, naravno bez titla, a gotovo da niko u Srbiji i ne gleda ova dva kanala, tako su oni i svrstani među najnegledanije Tv Programe u Srbiji.
-Daj upali TV, da vi'm šta ima na njemu....
-(16:30)Evo ga RTV1, baš da čujem šta će da kažu o poskupljenju goriva.
-...A gorivo je ponovo poskupelo za 2 dinara...
-Pu, jebote, prebacuj...
---------------------------------------------------------------------------------
-(17:34)Vrati tamo na RTV1 da čujem šta kažu o Evru, koliki je sad kurs?...
-Ma reggel kb 8:00 helyi idő szerint R. D. származó Nis, megölte a feleségét, és így ...
-Šta koji kurac melje ovaj matori??
-Ne znam tebra, odo' dalje..
----------------------------------------------------------------------------------------
-(18:46) ....sticajem okolnosti ponovo na RTV1.....
-Не позднее июня специалисты должны брать ежемесячную билеты на новейших методов избежать разногласий месяца ...
-Au Bog te.... opet ovo čudo....
---------------------------------------------------------------------------------------
-(21:33) RTV2.....
-Opadów deszczu można spodziewać się rano w niektórych częściach kracs, a wieczorem ma nagłych zmian pogodowych ..
-Jebote, još na staroslovenskom da vode Dnevnik i to bi bio plafon....gasi to molim te, odo' da povraćam..
Izraz kojim devojka stavlja do znanja muškarcu da će mu pružiti oralni seks, ali tek kada se dodatno založi za budućnost njihove veze.
Razgovor u sred seksanja para koji nije dugo zajedno:
- E lutko, a da malo ideš dole... vidi kako te lepo gleda...
- Znaš Bubu, to je za mene jako intimna stvar!
- Kako to misliš "intimna"?
- Pa intimna znaš... ne mogu to sad tek tako...
- Čekaj, a to što se jebemo skoro svaki dan, to nije intimno?
- Ne, pa jeste Bubili, ali ovo je drugačije, treba baš bliski da budemo, znaš?
- Kad ti ga nabijam s preda i odpozadi, za to ne moramo da budemo bliski, a da ga malo uzmeš u usta je frka??? Za jebanje smo dovoljno bliski a a to nismo???
- Nije, nije, volim ja to i hoću, ali je nekako rano. Ne poznajemo se dovoljno... Ja u stvari to jedva čekam ali ne mogu još. Treba da prođe neko vreme... Šta je bilo Bubi? Što si se smorio? Pogledaj me Bubi! BUBI!!!
Imas na primer jedan broj telefona, na koji te zove muz, mama, tata, brat, snaja, strina, tetka, i sva ostala rodbina i prijatelji. A imas i drugu, tajnu, karticu, koju povremeno ubacujes u fon, sa brojem koji samo ON (odnosno tvoj ljubavnik) zna. A ponekad se desavaju nepredvidjene situacije...
Celo jutro se dopisujes sa ljubavnikom, pises mu vruce porukice, zoves ga 200 puta, mislis se, imam vremena do 4 popodne, tad muz dolazi s posla. Vec oko 1 odlucujes da malo prilegnes, jer, pobogu, pa rano si ustala da bi mogla Njega da zivkas, gledas one poruke, sladis se, iznova ih citas, cuvas ih u fonu kao svaka zaljubljena budala da bi mogla da ih procitas. I zaspis... Odjednom se trgnes, vidis, muz je stigao s posla, drzi tvoj telefon u rukama, kaze :"e, ljubavi, ja hteo da te slikam dok spavas"... Pocinjes da drhtis, srce ti abnormalno brzo kuca, osecas strah, samo gledas kako da mu uzmes fon, dok konstatujes kako je "ona" kartica u fonu, "one" poruke, "oni" pozivi, nisi cak ni smislila sta da slazes, kako da se izvuces, iako ti mozak radi "200 na sat", gledas ga unezvereno, ali se ipak trudis da smiris sama sebe i pitas se "da li je procitao?"
29. novembar. Rano jutro, 5 sati. Dok se prva jutarnja rakijica polako gasi kafom I ratlukom, prave se poslednje pripreme oko rasporeda za klanje I lagano se oštre noževi. U velikoj oraniji se lagano podgreva voda za šurenje, dok naši stariji pomno biraju prvu žrtvu, od četiri nazimčeta, za ovaj svinjokoj.
Počinje skičanje I borba. Brnjica je oko nosa a iskusni strikan za rep drži svinju da bi se manje koprcala. U deliću sekunde sve je gotovo. Deda, stari majstor, jednim potezom noža rešio je sve probleme koji su do tada mučili prvo nazimče. Vešte majstorske ruke gloknama skidaju ošureni sloj kože I preostale dlake koje je brener možda preskočio, a za svaki slučaj tu je I brijač, čisto da ništa ne promakne. Dok mačke sa tarabe posmataraju potencijanu gozbu, polako se odvajaju slanine, kosti, vrat, rebarca, butovi I nezaobilazno salo za čvarke. Džigerica, mlada, sveže, odmah završava u tiganju da bi utolila glad vrednih majstora. Naravno u maramici I sa crnim lukom, kako drugačije. Dok se sprema obrok, od veterninara stiže I potvrda da je sa mesom sve u redu I da može da se jede, vrlo bitan moment.
Svako radi svoj deo posla, neki odvajaju salo od kožure, neki seckaju šnicle, neko melje meso za kobasice I džigernjaču. Sve funkcioniše besprekorno kao I svake godine. Velika količina crvene ljute I slatke paprika, belog luka, a ove godine se malo eksperimentiše sa ruzmarinom na snajkinu inicijativu, što deda baš I nije olako prihvatio, ali ok, preživeće. Ipak trudnoj snajki se ne zamera ništa.
Tako još tri puta. Svinjac je napokan prazan, par kanti punih vode polako uklanjaju I poslednje uspomene na doskorašnje hodajuće šunkice koje su do jutros bile tu. Ostaje još samo mali trag neprijatnih mirisa koji će vrlo brzo sa vetrom da nestane.
Vatra je upaljena, oranija sa tek stavljenim čvarcima počinje polako da krčka. Nezaobilazno veslo za mešanje I flašica rakije koja je posle celog dana već pri kraju, treći put, ali ovde ima poseban šmek zbog vatrice. Toplina spolja od vatre a iznutra od rakijice I iščekivanja na sveže, masne I slane čvarke. U drugoj šerpi se kuva domaće sveže mleko kojim će se čvarci preliti pre nego što budu gotovi da bi dobili onu lepu rumenu boju I da bi bili lepo mekani. Prirodno, gajba piva se ohladila da bi popunila ostale rupice u stomaku a I da bi san na oči lakše došao posle napronog radnog dana.
Šteta što svinjokoj nije češće puta u godini.
Napomena, vegeterijanci ne bi trebalo da čitaju ovu defku.
Kupio si ga za 350e, iako su tražili 500. Znao si da je krš ali su ti kubici ulivali nadu. Znao si da mnogo troši, al’ si očekivao da ti se brzo isplati.
Rmbačio si po gradilištima dok su ostali su blejali po plažama. Lako je kad tata može da ti pokloni auto ili kad ti matorci ne zakeraju oko ključeva. Ti nisi od te fele. Nagutao si se diklofena jer si osetljiv na cimanje, promaju i ’ladan beton u garaži.
Nisi žalio na eksteriju i interijeru: metalik boja, sajtne, komplet ksenona, maske, spojleri, hromirane brave, nasloni, subwooferi, presvlake, mirisi...
Mukotrpan trud se isplatio.
Tvoje mezimče se prvo čuje, onda vidi i naravno: sve što ima manje od 200g odeće na sebi samo od sebe će padati na prednje sedište.
Zadnjim atomima snage si ga voskirao do ultravisokog sjaja. Udaljene galaksije će videti njegov bljesak tek za 263 svetlosne godine i shvatiće čemu su stremili homo sapiensi : uzalud su budale su zidale piramide i vinule se soliterima do neslućenih visina. Nemaš ti vremena za bacanje, ioanko će crne rupe sve da nas prožderu : daj gas, nek se sad vidi kakav si ti baja! Sad’ se živi.
Voziš prema potrebi. Prvo dan-dva jurcaš po kraju. Sutradan miliš, kao tražiš nešto....predviđeno je da se ribe grabe oko tebe.
Voziš i agresivno. Nemaš ti vremena da blejiš na semaforu. Obiđeš starce, nesposobnjakoviće i ljude bez stila. Povremeno im pokažeš srednji prst. Napsuješ sve pešake koji ne nose miniće. Na otvorenom putu stisneš gas do daske i u glavi ti tutnji od siline tvog ega.
Parkiraš sa stilom. Prilaziš lagano, bacaš oko na retrovizor i kontrolišeš odjek svog auta. Ostaviš ga nonšalantno. Upadljivo. Bezobzirno. Nek’ se vidi iz svakog kafića...
Cica ti je ušla u život bez po muke. Imao si taktiku i za nju. Bespotrebno. Trebala ti je samo lova. Sreća tvoja što si u poslednjem trenutku odustao alarma. Imao si za blejanje po kafićima i taman si mislio da si je ubedio da je muzika u tvom autu veći doživljaj od klubova....
Cica se odjednom ne javlja na mobilni. Živ se jedeš što si joj pre tri dana kupio poslednji Samsung galax...
Kolo sreće se okreće, al’ ne na tvoju stranu. Obrćeš iste telefone, zivkaš iste face, radovi na građevini još traju....
Ležeš rano jer će te ujutru u 5h čekati rasklimatani kombi pored obližnje kafane. Ako stigneš prvi, nećeš morati da se truckaš i smrzavaš u prikolici.
Tvoj auto nije navikao da bleji u garaži.
NE! Ništa groznije u životu nisam probao, bolje da si mi se u tanjir posrala nego što si ovo napravila, ali jebiga, lepo sam vaspitan pa ne želim da uvredim tvoje kulinrske sposobnosti, već ću morati da pojedem ovo pitajkuracšta na tvoje insistiranje.
Tetka Bisa: Milane, ovo moraš da probaš, izdinstala sam svinjski mozak i dodala brokoli, prste da poližeš!
Milan: :zgrožen izgledom "specijaliteta" uzima jedan minijaturni zalogaj i želudac počinje da mu se okreće:
Tetka Bisa: jedi Milane! Šta je, ne sviđa ti se?
Milan: ma super je, nego sam malopre jeo pa nisam gladan.
Tetka Bisa: ih, ne zafrkavaj, šta je to za tebe, tol'ki momak, daj da ti tetka Bisa napuni tanjir!
Milan: :gleda u tanjir kao da mu je celu familiju poklao:
Ćale: jedi bre Milane, šta ga merkaš, hehe!
Milan: :zatvorenih očiju uzima još jedan zalogaj:
Tetka Bisa: i? Šta kažeš? Ima li boljeg kuvara od tvoje tetke, hehe.
Milan: :trči u kupatilo:
Tetka Bisa: šta mu je?
Ćale: ma došao kući rano jutros sa nekog rođendana, napila se stoka, znaš kakva je omladina, hehe. :Jebaću ti mamicu malecku kad dođemo kući!:
Rečenica koju koristimo u najmanje 3 slučaja:
1. Kada te ortaci u 4 ujutru zivkaju iz diskoteke pa ne mož' da spavaš..
2. Kad ti nešto nije po volji.
3. Kada ti nešto ne ide od ruke..
Trttrtrtrtrrrrtrt (zvoni fon u 4 ujutru) ti se budiš mamuran,
A: Molim...?
O: Aloooooo Živkooo!! Buđenje breee !!
A: Drugovi, neće da može ovako više! Ili ćete prestati da me zivkate ovako rano, ili menjam fon.
______________________________________________________________
(U restoranu, naručuješ)
A: Izvolite?
B: 'Oću pečeno prase!
A: Može.
(pola sata kasnije, konobar ti donosi jelo)
B: Au brate, pa šta je ovo? Jel sam ja naručio svinju ili prase?!
A: Izvinjavam se gospodine, ali nismo imali prasiće, svinja je isto lepa, probajte!
B: E pa druže, neće da može ovako!
______________________________________________________________
(Zovu te ortaci da ideš sa njima na basket)
O: Aljooo tebra..ajd' sa nama na basket..
A: Pa ja ne znam da igram basket.
O: Ajde bre, ne budi sisa, naučićemo te!
A: Drugovi, neće da može ovako! Mogu ja sam da naučim bre! Evo, od sutra krećem sa treninzima.
Stvar koju treba doživjeti, bez obzira koju vrstu muzike da čovjek sluša.
Vidio sam reklamu za koncert , shvatio da imam jedan život i da ću djeci morati da pripovjedim nešto o mladosti, i bilo mi je dovoljno da uzmem karte i iz daleke Krajine zapucam put Beograda.
Krenuli smo rano autobusom, bilo je dosta ljudi i spektakl se mogao nanjušiti. Ja, prijatelj, litar rakije i kištra pive . Litar rakije smo smirili do Gradiške. Ušli smo u Hrvatsku, rekli vozaču da ne pravi pauzu taman se svi popišali u autobusu, na koncert se mora poraniti da se zauzme mjesta. Nakon nekoliko piva Beograd nam je poželio dobrodošlicu.
Čuli smo da u Beogradu valja posjetiti Čorba kafe. Otišli smo i požalili, što sam zabilježio u knjizi utisaka: “Pička ti materina privatnička, piva ti 4 marke, skuplja nego karta za tvoj koncert. Dabogda ti prisjela.I lavabo normalan nisi mogao kupiti nego neki polovan uvalio u neizoblano drvo, izvukao sam žicu iz džempera kad sam zakačio rukom. Prodao si se zbog trebe, jebo li ti je ja.“ Napustili smo lokal i otišli u Arenu.
Arena je djelovala sablasno prazna iako mi se duplalo pred očima. A onda se napunila, svjetla se pogasila i sve je bilo spremno za ,kako će se kasnije ispostaviti, koncert godine.
Publika je počela skandiranje „GOTOV JE, GOTOV JE“. Upalio se jedan reflektor i on nam se ukazao. Baja Mali Knindža. Shvatio sam što ga zovu „Mali“,ali ipak je bio gorostas za mene. I ophrvan tremom lagano izustio:“ Ubiće ga ženaaaa, dobro veče Beograde, dobro veče Srbijo!!!“ Krik se prolomio Arenom. Piva je išla k'o drva niz progon, skoro džabe su je dijelili. Na hitove poput „Magije“ i „Duni vjetre malo preko jetre“ publika je uzvratila gromoglasnim ovacijama. Pisanje istorije je bilo u toku dok je Raka Marić zadovoljno trljao ruke zbog još jednog menadžerskog podviga. „Nema raja bez rodnoga kraja“, „ Morem plovi“. A onda, prvi taktovi najljepše ljubavne pjesme. „Nebo je plakalo s nama“. Privukao sam neku curicu sebi.
-OD ČI' SI KUĆA?
-JA SAM IZ FUTOGA A MOJI SU OTUDA SA MANJAČE.
Uslijedio je žestok poljubac i dokaz da cure vole kad brkovi žare. Za nju ne znam al' meni se Arena okretala k'o na ringišpilu. Zaljubio sam se na koncertu Baje Malog Knindže. I tako sa curom pod rukom, uz pokoji poljubac ispraćao sam pjesme jednu za drugom . KAKO SE MALA LJUBI!!! Suze u njenim očima orosile su Bajinu posljednju pjesmu „Pjevaj Srbijo“, delirijum. Baja se oprostio od nas.
BISBISBISBISBISBISBISBISBISBISBISBISBISBIS. Vratio se. Ljudina. Znao sam da nas neće izdati.
„SEĆAM SE KAO DA GLEDAAAAM, BAKA ME U CRKVU VODIII“! Sad sam se i ja rasplakao.
Koncert se završio. Na putu kući, gledao sam svog pajdu kako spava k'o janje, i sabirao svatove i poljevačinu. Baja će pjevati, ja ti kažem.
Ljubav - novac - roditelji.
Veciti najeb.
Blizi ti se godinu dana veze sa devojkom, treba kupis poklon. Tinejdzer si, pa samim tim, nigde kinte. Od matoraca ti glupo da trazis pare za to. Kazes im da ti treba pare da ides na bazen, ali da ti daju malo vise posto ides autobusom, u susedni grad, ima bolji bazen. Dobijas pare, kupujes poklon. U medjuvremenu devojka te stvarno pozove da idete na bazen, al ti sad nemas kintu jer si sprckao na poklon, a od tvojih ne mozes da trazis jer jos nisi otiso od onih para koje su ti dali... Sranje. Ne mozes da odbijes devojku, odlucis da pozajmis od drugara. Ides u 2 nocu (posto te je devojka jelte, pozvala u 1 da idete ujtru rano) po pare kod drugara, uzimas pare, spavas. Ujutru u 10 zoves devojku, koja ti kaze da je sad "nesto mrzi" da ide na bazen, icicete drugi put...
Zajeb
Po konstrukciji rečenice trebalo bi da označava samo jednu stvar koju ne volimo, preziremo, ne gotivimo, mrzimo, ali se obično prenosi i zadržava na stvarima koje nam se zadese u određenim situacijama.
U jednom danu "najviše mrzimo" milion beznačajnih stvari i za svaku napominjemo da nam je baš ta najgora, najodvratnija i najbuđavija....
(06:15)...Halo, Mile 'si ti?? Šta ja ovde tebe čekam koji kurac po ovoj zimi 'vako rano..Dolaziš il' ne?!!
-Jaoooj matori, probudi me (zeva)....Danas ne mogu, jebiga...hteo sam ti reći, al' nisam im'o kredita...
-Marš pederu jedan, imaš ti i fiksni....To najviše mrzim kad me neko ispali i još glumi budalu...
---------------------------------------------------------------------------------------------------
(09:00)... -Kevo, imal' šta za jelo?
-Nema, sine, nisam imala kad da spremim, en' imaš tamo pasulj od prekjuče....ili nakjuče ne znam...
-E u tri pizde materine, to najviše mrzim kad nema šta za jelo....
---------------------------------------------------------------------------------------------------
(13:45, internet baguje u po' igrice verovatno zato što nije plaćen protekli mesec...)
-Marš u kurac...teraj se!!! Najviše mrzim kad mi zabaguje net u po' igrice.....
---------------------------------------------------------------------------------------------------
(19:00) -Ljubavi, danas hoću da budeš strasniji nego ikad.... Mrmmmm..
-E to najv.... Šta?? U gooooZoooo il' u čkupi?
Rat do istrebljenja, krvnički sukob gde pobednik, praktično, ne postoji jer se završava Pirovom pobedom.
- Šta to bilo sinoć u gradu? Čujem, razletela se murija samo tako.
- Šomijeva i Rođina ekipa rešile da jednom za svagda raskrste ko je glavni i organizovali šorku do poslednjeg čoveka na nogama.
- Auuu, mora da i murija malo popila batina, a? Garant se namučili kerovi.
- Pa i nisu. Po običaju, dok oni došli retko ko da je bio svestan, samo ležali. Pokupili ih panduri k'o komunalci džakove sa đubretom i pobacali u maricu, onako, rutinski. Čak nisu ni oni morali da ih biju, sami to odradili.
.........................................
- Ae da popijemo po jednu.
- E, ne smem, radim sutra, rano ustajem.
- Hehehe, znao sam da si pička. Ne možeš da mi pariraš pa se sad vadiš.
- Ko ne može?! E, za tu uvredu ćeš da platiš! Daj piće. Mićko, ti budi sudija, pa da vidimo!
- Važi. Nego, dokle idemo? Litar, dva...
- Do poslednjeg na nogama!
- Tooooooo!
Vrsta koja se nalazi na dnu hijerarhijske piramide u zemlji. On je ona karika koja se prekinula u lancu ishrane. Zahvaljujući zakonima, normama i društvenim običajima- poslednja rupa na svirali.
Prioritet sedanja u GSP-u:
-trudnice
-invalidi
-penzioneri
-roditelji s decom
-deca bez roditelja
-Romi
-matori ljudi
-mlade devojke
-mladi muškarci
Prioritet zapošljavanja:
-partijski drugovi
-porodica i rođaci
-socijalni slučajevi (kada EU pritisne vladu, a vlada poslodavce)
-Romi (videti prethodnu napomenu)
-invalidi (videti prethodne napomene)
-iskusna radnica koja već ima decu (kod privatnika, koji traži stručnost)
-iskusni radnik (videti prethodnu napomenu)
-mlada radnica (šef lično izvrši ginekološki pregled... khm... da ustanovi da li će da zatrudni u dogledno vreme)
-mladi radnik (mora da ima manje od 25 godina i barem 10 godina iskustva u struci)
Prioritet kupanja u stanu:
-deca (ok, rano ležu)
-baba i deda (stari su, treba imati razumevanja za njihove godine)
-mama i tata (poštujmo ljude koji su nam dali krov nad glavom)
-supruga (dame imaju prednost!)
-mlad čovek ("kakve veze ima što je prazan bojler, mlad si, tebi je kupanje u hladnom zdravo!").
Mladi muškarci imaju prioritet jedino kada dođe do mobilizacije za rat, tada ponosito stoje na grudima otadžbine.
On je u jeku svog mladalačkog života, koji se umnogome razlikuje ovde–među planinama, brdima i obroncima.
Iako je skoro premašio dvadesetu, njegova priroda je naglo sazrela.
Punokrvan, veselog lica, snažnih i širokih podlaktica, maljavih grudi, izgledom odaje utisak radnog i vrednog čeljadeta. Već je obrazovao glomazni, ovalni stomak, koji često pritiska kožnim opasačem.
Živi iza zelenkastih brda, nedaleko od zgusnutog naselja u udolini.
Obitava u drvenoj baraki. Sam, sa vernim psom i okružen drvećem.
Otac ga je prisilio na ovakav život. Nema maženja i paženja od strane porodice, ima da se radi i stiče.
Voli kada u rano jutro zađe u šumu i počne da seče drva za ogrev. Prija mu taj tup udarac sekire i zvuk prsnutog, prelomljenog stabla jasike ili crne topole. Mio mu je i jesenji zrak sunca koji mu prži snažni vrat.
Kasnije obiđe stoku, nahrani ih, pa pohita na njivu da pomogne matorom.
Posle toga krene u čaršiju, jer se u osam otvara seoska birtija. Tada gazda lokala Vlajko i ostali seljaci posvršavaju poslove, pa je tada pogodno vreme za opuštanje.
Lepo se sredi, zaliže kosu pčelinjom smolom, umije se i pravac nizbrdo sa gumenim opancima na nogama.
Stiže. Neko vreme dolazi ovde, tako da ga svi znaju. Pozdravi se i izljubi sa svima(takav je red), pa sedne na svoje mesto u ćošku, jer je tu lep pregled sobe. U stvari, jedno što on hoće da vidi jeste rasno telo konobarice.
Ona je gazdina kćerka. Velikih, bujnih grudi, sa rumenim obrazima i blistavog osmeha. Miriše na pivo, brašno i stoku, uprkos tome što kiti odeću ružama iz Milankinog cvećnjaka.
Sedeći u neudobnoj stolici, zamišlja sebe sa njom.
Voleo bi kada bi mogao da bude sa njom. Vodio bi je na čardak Mileta Brabonjka. Bacio bi je u žute kukuruze i zagnjurio njegovu oštru bradu u njene preplanule dojke od rada na njivi.
Terao bi je do mosta od leske, odakle se vidi seno njenog starca. Tu bi je ljubio pod zvezdama.
Sedeći u ćošku, za stolom koji je prekriven procicanom mušemom, zove je sebi. Lupi šakom ispunjenom žuljevima o sto i kaže: “Gde si Stanka”? Pa naruči rakiju.Hteo bi još nešto da joj kaže, ali ne zna kako.
Zbog njegove nezgrapnosti u pokretima, privitizma i tupavosti sada plaća danak. Dobroćudan je, možda na to nešto dobije.
Mada ne voli ga njen stari, a ako hoće bilo šta da uradi mora da dobije njegov blagoslov, takav je običaj.
Ali kada se ona smeje uz groktanje, podseti ga na njegove prasiće iz obora i to ga prosto opija.
Skočio bi, zgrabio je i pobegao, tamo gde bi mogao da bude sam sa njom.
Ispija poslednju čašicu rakije i teturavim koracima odlazi na počinak.
Treba sutra izvesti krave na pašu.
To vam je ona osoba sto vikendom od sabajle nesto kucka,caprka,busi,testerise,popravlja u svom stanu. Njega ne zanima sto ostale komsije spavaju jer to je ipak njegov stan te on moze u njemu da radi sta oce,jelte!
Subota 06:45 (CRCRCRCRCRCRCRRRRRRR CRRRRRR,skvrrrrrr,pssssss,bum )
(stanar ispod njega) : Dal' je moguce,sve ti jebem!!! pa sta busi u 6 ujutru!!!!
Kevooo,sta se ovo cuje?!?! Jel ovo Ludi Milutin ponovo dize parket,sta radi koj' kurac ?!
Keva: Jeste,on je! Ko bi drugi ovo radio,isao komsija Zarko kod njega da ga pita tj zamolio ga da prestane da burgija ovako rano,jer ljudi spavaju!
Sin : Iii sta mu reko ovaj???
Keva : A nista ,znas Milutina ,gadjao ga cekicem,srecom omasio ga,al ga zato pogodio papagajkama,eno ga sad Zarko lezi u bolnici,zavili mu glavu,mogla budala da ga ubije !
Sin : Da idem ja gore,a?
Keva : NEEE BREE,si ti normalan,pa i ti ko Zarko da prodjes!!!
Sin : Ma zezam se,nisam lud! (okrece ledja majci,stavlja jorgan i jastuk preko glave i pokusava da zaspe a usput zamislja komsiju Zarka kako bezi od Milutina)
Izraz potekao iz vremena prije tehnološkog napretka u našim krajevima kad se vršidba obavljala bez kombajna i tako tih čuda. Mukotrpan je to posao bio, i sada je, a naročito tada. Trebalo je pokositi, pokupiti žito, razbrijati arman, udariti stožinu, nasaditi vršaj, izgrabljivati slamu, prevrtati vršaj... Vršidbu su obavljali konji, išli u krug i gazali dok ne obave posao.
Tako je znalo doći do situacije da se konj popiša na vršaj, a samim tim i na tvoj posao za koji si ti propišao krv.
Simbolika je jasna.
Jutranju idilu gledanja DUGA SAT TV-a i voditeljskih bravura Neđe Kostića prekinulo je nedojebano zvono koje nije imalo namjeru da odustane...
-Dobro jutro.
-Brojutro, izvoli.
-Ja sam Mira, konobarica kod Munje.
-Ćeri mila, u najmanju ruku bi trebala biti poštar pa da mi ovako rano siluješ zvono, a druga stvar, meni je stvarno rano da sad idem u kafanu.
-Ja sam trudna sa vašim Jovanom.
-O JEBO TE DRAGI BOG! Ulazi u kuću da te niko ne vidi.
-Sjedi. JANJO! Dajde joj kavu turi, i meni šećerli vode. Onaj naš kreten napravio dijete, ovoj.
-E PA, NEĆE U MOJU KUĆU KONOBARICA, ZNAŠ ŠTA JE, OVO JE POŠTENA KUĆA, NE MERE TO TAKO.
-Ovo je inače Jovina mati, kustos Muzeja ZAVNOBIH-a, uopšte je nisam našao naguženu na vrelu dok je prala veš, pa joj ga surdukno, nego ćeri, reci ti meni đe on tebe nađe? Ustvari,đe ti njega nađe?
- Pa eto, on je često svrać'o kod mene na pivu, i jedno veče ostali sami u kafani, on popio ja popila, zaključam, i eto. Belaj.
-Nije belaj, nek' je sa srećom. Al' taj je nesvojatan, sjećam se kad sam budalu poslao u škole, četiri mjeseca se on nije javljao, dok mu nisam zavrn'o finansije, posl'o razglednicu, „sve vas volim i pozdravljam, poželio sam se i vas i zavičaja svaki ću kamen ižljubiti, samo mi pošaljite 50 maraka za kartu.“ Ja mu napišem:“ Nemaš rašta dolaziti, snijeg pao, nijedan se kamen ne vidi“. Hoću reći, neće on priznati to dijete.
U tom eto Jove na vrata...
-O JEBO TE DRAGI BOG!
-Nije Bog, on to radi mnogo suptilnije, nego sjedi sine, drmni jednu ljutu pa da dogovaramo šta ćemo, da ne ostaje upišan vršaj.
-Ja nju neću ženiti, ne volim je više a i debela je plao.
-Hoćeš, ženićeš je, ja ti kažem, nećeš mi kopilad ostavljati da ga poslije druga djeca zajebavaju pored živog ćaće. Grota je. Od mene dobijaš sprat, namješten, neću ni kašike iznijeti iz njega. A to što je debela, to joj je plus, bolje nego da je kakva špatna. Svaki, sine, majstor zna da je bolje uzeti đe ima i viška pa dogoniti pos'o nego onako kad nema pa očima navlačiti. Biće to dobro sve kad s e oženiš.
-'Aj dobro, ako moram, šta bih.
-Moraš. Mala jesi vična praviti jesti?
-Kako nisam, pa nisam od stra'a ovolika.
-Odlično, u kuhinju pa pokaži mami šta znaš. Primljena si.
Najučestalija racionalizacija nečijeg neuspeha i objašnjenje zašto neko ko je sprcao trideset i kusur godina u dupe nema ni dana radnog staža i i dalje živi sa mamom i tatom i grebe se od njih za cigare.
- Gde si Mićko, sto godina?! Šta ima, radiš li šta?
- Evo, buraz, bio na nekoj izložbi u galeriji, naivno slikarstvo, takav kolorit, takvi prelazi...
- A, čuo, čuo, to ono što bila i neka klopa i pite posle za džabe,da? Nego, šta radiš brate, radiš li negde, si završio faks, jesi?
- E, ma ne radim, batalio faks pre par godina, ne dam da me sistem šablonizuje i melje, ipak sam ja preveliki individualac, umetnik...
- Dobro brate, ali od čega živiš, kakav si mi ti umetnik, šta, izlagao negde?
- E, nisam buraz, imam par akvarela i grafika, ali ne želim još to da delim sa publikom, znaš, rano je, ne bi ljudi to razumeli sad.
- Pa, ako misliš na onih par hamera od pre deset godina za njih nikad neće ni da dođe vreme, iskreno. Uzmi šljakaj nešto, od toga se ne živi, nismo više klinci brate, radi to u slobodno vreme.
- Ma, imam brate i par drvenih skulptura i klesao ja, umetnička duša, šta ćeš.
- Ako misliš na ono što si baba Dari cepao drva pre par godina kad je slomila kuk brate, to nije umetnost.
- Ma, ne kapiraš ti to brate, ja sam umetnik!
- Pa, ako ćemo tako brajko svi smo mi pomalo umetnici!
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.