Elegancija sa pet brzina. Najbolji topdžija svih vremena. Čovjek čije se ime pretvaralo u huk Hajberija i gostima tjeralo jezu niz kičmu. Davne 1999. magnet za talente u ljudskom obliku Arsen Venger ga je doveo iz Juventusa i ovaj vižljasti momčić je našao dom. Stao na centar terena i rekao : „Moje kraljevstvo seže do oboda ovih tribina“.
Nije krenulo baš najbolje, ali je stari vuk Arsen imao strpljenja dok Anri nije uhvatio zalet. A onda, kad je uhvatio zalet, kao kroz čitavu karijeru niko nije mogao da ga stigne. Imao je sve, brzinu, dribling, ideju, dušu, kompletan igrač. Mag. I gospodin. Tako je elegantno izgledao na terenu da bi mu pozavidio i najveći engleski džentlmen. Dribling nije atraktivan kao Ronaldinjov, onaj dječački, već odmjeren , zreo, gospodski, jednako ubojit, taman koliko treba.
Mili Bože kad uzme loptu na centru pa se sjuri lijevom stranom prema kaznenom prostoru, naniže par igrača, i onda magija... dođe na ivicu šesnaesterca i odjseče loptu u gornji lijevi ugao. Golman svojom paradom samo uljepša prizor. Trejdmark.
Bio je toliko brz da mi se uvijek činilo da ostali igrači stoje u mjestu dok on juri kraj njih. Izgledalo je kao da ne dotiče zemlju, veća elegancija nego primabalerine maksime teatra „Boljšoj“, Svetlane Zaharove. Uhvatiti njega bilo je kao uhvatiti srndaća kapitalca. Pravi trofej. Sve je ličilo na video igricu u kojoj je on zadnji glavni, baš u skladu sa tadašnjim sponzorom Arsenala kompanijom „SEGA“. Osvojio je sve što se osvojiti moglo. I jedina mrlja ovom džentlmenu u karijeri je ruka protiv Irske u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo. Ali jebeš ga, i to je čar fudbala, pa i jedan Maradona je imao Božiju ruku pa je heroj. Bili je ili oni ili mi, i on je napravio izbor. Nikad nije dobio zlatnu loptu, ali je zato dobio Kanavaro jeb'o mu pas mater i onome k'o je dade odbrambenom igraču.
A onda je odlučio da malo vidi svijeta mimo sumornog Londona. Od tad Venger traži novog kralja, novog Anrija, vrte se igrači, talentovani, dobri, ali ovakav blagoslov te pomiluje samo jednom u životu. Ponekad u pauzama američke lige , vrati se iz legende, čisto da djeca koju Venger sada trenira povjeruju u bajku o kralju sa Hajberija. Da je postojao neko ko se mogao suprotstaviti Crvenim Đavolima, i da je u Londonu gazda bio Topdžija a ne onaj plavi pandur sa Stamford Bridža. Da vide da još uvijek postoji i da je nekada vladao, i da će možda opet zagrmiti čuveni topovi, ovaj put sa Emirejtsa. Da je moguće da ponovo ovladaju fudbalskim bojilištima u Engleskoj.
Jedini Francuz kojem se London predao bez zrna baruta.
Sinonim za “drugare” koji su učinili velika dela u nekim od naučno-fantastičnih priča osoba koje nam te priče serviraju. Inače, Manfredi i Džonson se pominju u ”Pingvinima sa Madagaskara”, tačnije pominje ih Major, u njegovim pričama oni su bili deo njegovog tima i ginuli su na više različitih načina. Doduše, Major ih najčešće pominje kao primer ostalima da ne čine greške koje su i oni “činili” kako ne bi, ne daj Bože, poginuli ili još gore završili u zoološkom vrtu u Jagodini, dok su ti “drugari” više plod mašte nekog patološkog lažova.
-Jel’ znaš ti onog mog drugara Jovana, koji je to car
-Podseti me…
-Bio nekad dobar fudbaler, išao je bre čak i na probu u Mančester, proveo tamo 6 meseci, družio se sa Runijem i Vidićem, kaže ne da su likovi...
-A taj Jovan, pa kako njega da se ne setim, on je beše bio sa Anđelinom Džoli i Kejt Hadson, jednu jebo a druga mu pušila?
-A ne, to je njegov burazer Toza, on je možda još i veći car. Joca je jebo Adrijanu Limu, posle kad mu dosadila upoznao je sa Jarićem.
-Nemoj da pričaš. A ono jebote, ja i ti se znamo ceo život, kako to da ih nisam nikad upoznao
-Pa oni ti stalno putuju svetom, i ja ih retko viđam...
-Da me upoznaš sa njima obavezno...
-Eeee, teško, vozili ti oni nekog Kavasaki Nindžu 450 km/h i naleti neki pijani kamiondžija, i Toza pogibe, a Joca ostade bez leve ruke, desne noge i desnog oka. Leteli su 18 milja, to je bilo negde 2004-e
-Uh, sunce ti, pa čekaj bre, kako je ovaj bio na probi u Mančesteru bez ruke i noge
-To je bilo pre toga
-Kako bre pre toga kad Vidić nije još bio u Mančesteru 2004-e, a rekao si da se družio sa njim
-A da, 2007-e je ovo bilo, ja sam nešto pomešao. Ali momci su bili carevi stvarno, šteta što tako završiše
-K’o Manfredi i Džonson jebote...
-Ko?
-Isto svetski putnici, možda ih ovi tvoji znaju, ovi su poginuli u Ekvadoru…
-Moguće, moguće, bili su oni i u Africi
-Ekvador je u Južnoj Americi, a Ekvator je zamišljena linija koja prolazi kroz Afriku.
-Pa to sam i mislio, bili su oni i tamo... A reci mi, kako su oni poginuli?
-Šetali se oni tako pored neke reke, i izlete leteće pirane... Ništa od njih nije ostalo, morali kašičicama da ih skupljaju. Možda su se i znali sa ovim tvojima.
-U jebote... Ček, ček, pa sad se sećam, pričao meni Joca da je skupljao nekog Džonsona, i to baš kašičicama, jebote, ladno su se znali, a reče on nešto i za te leteće pirane
-Ma gamad bre, hvala Bogu to kod nas nema...
Dosao je na sajt slucajno,pretrazivao je neke gluposti na guglu.Onda je video da na tom sajtu , Vukajliji , postoji neko takmicenje u pisanju kratktih tekstova,definicija.Odmah mu je na pamet pala skola i skolski primeri definicija.medjutim kada je malo poceo da cita ostale kako pisu , video je da to zapravo nije to to i da mozes da pises skoro sta hoces.Mladog surfera namernika je zainteresovala ideja oko takmicenja i on se registrovao kako bi se oprobao.Medjutim bas tog dana mu se desio maler da na tastaturu isipa neki sok pa je posledica toga bila disfunkionalnost nekih tastera i silom prilika njegovo danasnje ime po kojem ga svi poznaju.Napisao je jednu definiciju posle nekoliko dana , cist sleng ,ono sto je u osnovi bila ideja sajta.Nestrpljivo je cekao rezultate glasanja za svoju definiciju.Medjutim , glasovi su padali retko kao sneg u maju."U cemu ja to gresim" pomisli se on i nastavi samo da posmatra.Kada je video da nema pravila poceo je dosta aktivnije da pise.Pisao je sve i svasta.Njegov stil jos uvek nije bio sazreo, i zato su ga drugi prezirali i zeleli da ga oteraju , jer njima nije bio potreban jos jedan zalutali novajlija koji ce da prosipa gluposti.Naravno da nije mogao da im se suprotstavi, bio je sam a njih mnogo.Jednog dana u prelistavanju sajta otkrio je rang listu popularnosti.Ono sto je video napravilo je prekretnicu u njegovom bivstvovanju na sajtu.Video je njega,grandioznog sampiona , rang CAK NORIS , bio je jedini svoje vrste , svi ostali su bili samo Vukajlija Hall of Fame ,imao je preko 7 000 poena.Rekao je sebi "i ja cu tu biti jednog dana".Poceo je da pise sve vise i vise definicija,prosek im je bio mali,ali njemu to nije bilo vazno , vazno mu je bilo samo da napise sve sto mu je iole bilo zanimljivo , shvatao je to kao doprinos sajtu.Mnogi su ga osporavali, jedan metalac se posebno okomio na njega.Ali on je i dalje ostao tu.Polako,vremenom , poceo je da ostavlja iza sebe mnoge druge autore, probijao se kroz masu anonimusa.Na red za preticanje su poceli da dolaze i redovni posetioci sajta,doduse manje aktivni.S tim uspesima pocele su da dolaze i prve pohvale, pozitivni komentari.Ubrzo je pronasao svoj karakteristicni stil koji su mnogi zavoleli.Poceo je da gazi i dokazane autore,sve vise se probijao na gore, ka vrhu.Postao je relativno poznat.Jednog dana neko mu je u komentaru rekao "bravo majstore , za nas mlade ti si car".I tako je to trajalo.Anomaliju na vukajliji su i dalje osporavali ,ali ona je rasla i dalje.Sada vec iskusni autor je dobio prvu definiciju dana.Sada je vec prestigao i neke legende sajta i dosao u sam vrh zbivanja.Definicije dana je dobijao sporadicno i retko , svega cetiri ili tri, ni on vise nije znao.Na dalje ih dugo vreme uopste i nikada vise nije imao.Ali i dalje je rastao.Vremenom je dostigao tacku prepoznatljivosti velikog,sada vec uveliko zaboravljenog, sampiona sa pocetka njegove karijere.On je sada tu,ali ga i dalje velika vecina osporava.Medjutim on i dalje raste,jaci je nego ikada, i ako ovako nastavi,postace mit, Frankenstajn Vukajlije.
pogodite o kome se radi..................
Retka privilegija 21 veka, dostupna samo onima koji su u mogucnosti da za nju debelo plate.
Prenos finala lige sampiona, svi zevaju u tv.
Komentator: - U postavi Barse je i Erik Abidal koji se volsebno vratio u tim, posle mucne operacije jetre pre samo nekoliko meseci,evo ga danas igra na vrhunskom nivou. Veliki je to borac!!!!
Mi (u glas): - Svaka mu cast brate, kakav car, jaaa neee veeeruuujem!!!!
Nekoliko meseci ranije negde u bolnici u Zapadnoj Evropi. Operacioni sto, a na njemu Erik Abidal, doktor se sprema za operaciju a u ruci drzi novu ne raspakovanu platinastu Z912 BMW jetru, otpornu na alkohol, drogu, udarce i sve promene u telu i van njega.
Prenos finala lige sampiona.
Komentator: - I evo sada Abidal dize pobednicki pehar,pobedio je sve nedace, veliki je to borac!!!
Mi: - Svaka mu cast!!!
Abidal (u sebi) : - Daj da zagrizem ovaj pehar ako slomim zube cu da roknem platinaste, boli me kurac!!!
Kraj svake diskusije. Lopta je smečovana u polje protivnika i on ne poseduje ni promilske šanse, za intelektualno osvajanje poena.
Komentar preuzet sa B92, RUBRIKA: tenis, TEMA: najveći sin ovih prostora!
A niko se ne pita kako je naš car bez prebijene pare za avionsku kartu išao po najtrnovitijem putu, pritom trenirajući u bazenu, otišao sam bez igde ikoga u beli svet sa jednom torbom i jednim parom reketa i patika, bombardovanje, pritisak da mora da uspe jer zna da mora da izdržava porodicu i dvojicu brata koji su bili mali, sam pritisak da je Srbin, zviždali su mu od početka karijere sve do sada, omalovažavali ga svuda, srpski sin je sve to preživeo kao Vožd i vinuo se u nebeske visine, u svim tim uslovima Đoković Novak je za mene najbolji teniser ikada, iako zaostaje po GS, ali kad sve sublimiram niko sa takvim okolnostima nebi došao ni u 100 a kamoli poremetio svetski poredak u tenisu, ovo je suva i nepobitna činjenica.
Višefunkcionalna rečenica koja na jebitačno-fin način govori da si:
1. Glup k'o kurac.
2.Duhovit mamojebač.
3.Odvratni ljigavi smrad.
1.Rada silikonjara, radi u kafani kod Moca, četrdesete gazi, i pokušava da bude ''moderna mačka'' (majke mi) : '' Nego Jano,reci ti meni .. ovaj Snup Dog.. Je l' to isto sto i Dilan Dog? ''
Jana: '' Rado, majku mu, ne moš to pitati, nikako!Ajde ćuti ,da te neko ne čuje!''
2.Marko drugarici koja nosi stalnu protezu : '' Marija, možeš luna park u ustima da otvoriš! ''
Ostatak ekipe u naletu smeha : '' Koji si ti car,Marko,oplodi nas. Pa neeee moš tako nešto reći! ''
3.Goran: Sinoć sam se ubio k'o majka. Došao sam kući, legao odmah da ne bih peglao, i zaspao. Medjutim... ustajem ja negde oko 8,9 ujutru, kad ono golema izbljuvotina na jastuku! Žuti se, žuti, kao sunce u podne, pa i na mojoj faci!
Marija, fino devojče : ''Pi, Gorane, odvratan si! Ne moš tako nešto uraditi, nikako!''
Internacionalno prihvaćen pridev za nešto ekstremno strogo, abnormalno rigorozno i stoga dozlaboga zajebano. 'Drakonske' mere, propisi, pravila i kazne kao i ostali danas popularni termini, potekli su još iz vremena Starih Grka, tačnije oko 622 god. p.n.e, kada je izvesni Drako, grčki zakonopisac u drevnoj Atini, odlučio da jebe majku svima koji ne poštuju državne zakone i zato uveo paklene kazne čak i za najmanje prekršaje ( u poređenju s kojima nabijanje na kolac dođe kao nagrada ili poklon ) tako da se stopa kriminala u ovoj čuvenoj metropoli ubrzo značajno smanjila, doduše, time i sam broj stanovnika iste(ali to je već neka druga tematika). Elem, sam Drako ( po peti put – nije DARKO, niti je onaj beli mudžahedin iz jebenog Harija Potera! ) je skončao na prilično kontroverzan način – naime, ugušio se pod težinom šešira i odora koje su na njega, u znak priznanja za njegovo veliko delo (raščerečio 1000 ljudi u jednom danu), bacali visoki zvaničnici, funkcioneri i drugi atinski mudovani. Jebiga, takav je bio običaj. A i on je izgleda bio 'drakonski'.
- '...uvedene drakonske mere obezbeđenja. Predsednik Srbije će sa premijerkom Nemačke i ostalim visokim zvaničnicima proći unapred planiranom i strogo kontrolisanom maršrutom. Gradski saobraćaj će biti zaustavljen već u ranim jutarnjim časovima a neko vreme biće ometan i signal na mobilnim telefonima zbog mogućnosti aktiviranja bombe na daljinu. Pripadnici specijalnih jedinica biće postavljeni na svim prolaznim tačkama predsedničke kolone dok će logistička i vatrena podrška biti pružana i sa vode i iz vazduha...'
( Most Gazela, 12:30h istog dana )
- Ovaj,...Angela,....ja se stvarno izvinjavam...Ne znam šta nije u redu, zaista...!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Pa dobro, brate, 'de si ti?! Jebote, nisam te vid'o...pa ima sigurno nedelju dana! Je s' oboleo od nečeg ili šta, koji kurac?!
- Ma, brate, pusti me. Ćale me kaznio što sam mu onda uz'o kola tako da uopšte nisam smeo da izlazim...
- Pa, šta? Nisi mog'o da se javiš il' tako nešto...?
- Oduz'o mi mobilni, spalio komp a srao sam u kutiju ispod kreveta...
- Uuuu, koji car! Ae, vodim te na pivo...
Mesto gde se ispune sve tvoje želje...
- Napokon osetiš čari tog famoznog analnog sexa! (sa nekim minornim promenama u scenariju, ništa bitno).
- Ne ustaješ u 7 za posao/školu, već se budiš u 11 i pravac napolje na teren, kao kad si bio klinac.
- Organizovani su ti i basket i teretana, društva za sport uvek ima.
- Ako te neko otera sa terena i kaže ti da mu doneseš vodu, nema brige, neko od kolega Arijevaca će ga ubrzo izbosti naoštrenom kašikom i odgristi mu aortu.
- Nema više plaćanja dosadnih računa, sve plaća država za tebe.
- Nisi više jadnik jer nemaš najnoviji iPhone ili Nokiu, već si car svih kraljeva jer si poseduješ Nokiu 3310.
- Zdravlje ti se poboljšava jer prestaješ da pušiš (cigare doduše).
- Imaćeš svog narkomana da ti pere veš i čisti "sobu".
- Imaćeš svog pedofila, da ga šibaš kaišem kad si nervozan.
- Kad ti neko dodje u posetu, znaš da je to samo zbog tebe, a ne zbog tvog Sonija i pedesetoinčnog full HD TV-a.
- Frizer ti dolazi na noge, kupaju te šmrkom, ne moraš da se tuširaš više od jednom nedeljno i baš retko sečeš nokte.
Јавља се онда када смо толико уморни, да више не осећамо прсте али из неког чудног разлога, сан не долази на очи. Толико смо уморни да немамо снаге да заспимо.
Jovan sprema ispit...
23:30 - "Još samo pola sata, da obnovim ovo, i na spavanje, ustajem rano sutra..." - misli se Jovan u sebi.
02:39 - "Hahaha, koji car, dobra definicija, evo mu plus. Ajoj skoro je 3 sata! Daj nabrzaka da stavim poster i idem".
07:00 - Alarm zvoni, Jovan ustaje sa podočnjacima dovedenim do stadijuma pucanja, mrzi sve na svetu i napao bi rođenu kevu da mu uđe u sobu.
11:00 - Jovan izlazi sa fakulteta, zadovoljan odrađenim i prepisanim, i hvata bus za kući. Blago umoran, razmišlja se da li da legne odma ili malo da gleda TV.
13:45 - Telefon zvoni. "Ajde oči dedine, stig'o mi ugalj za zimu, deku bole leđa, da pomogneš ti meni...". Jovan naravno kao dobar unuk odlazi da pomogne da utovari 5 tona uglja.
17:30 - Jovan je isrpljen, leđa savijena, ruke otekle od lopatanja a iz nosa ide crno, od udisanja ugljene prašine. Telefon opet zvoni.
"EEE brate, ajde na fudbal, imamo termin u šest, fali nam igrač?"
"Nema šanse, umoran sam kao pas, idem kući da odmorim, zovite debelog Vladu..."
"Nemoj da si pička, odmaraćeš kad umreš a uostalom Vladu zovemo samo kad nemamo loptu. Očekujemo te, nemoj da ispališ. TU-TU-TU (onomatopeja prekidanja veze).
20:00 - Jovan se vraća sa fudbala, sad su mu otekle i noge, i ide da se istušira i da legne. Ne lezi vraže, opet telefon.
"De si mačko, šta ima ajmo u dgra, dolaze Jovana i mala Ana, pitala je za tebe!"
Jebiga, Jovan ne želi da ispadne slabić pred malom Anom, te junački odlazi na kafu sa njima.
23:35 - "Konačno, kuća, mir i tišina... Joj krevet... Samo da postavim defku". Oči ga peku, prsti bole, jedva gleda.
00:00 - Jovan gasi svetlo, zadovoljan današnjim danom.
01:00 - Iako vidno iscrpljen, vrti se po krevetu sa jedne na drugu stranu, glava ga boli od umora ali bezuspešno.
02:00 - Sada već nervozan, i 70% budan, Jovan počinje nesvesno da cupka nogom, što ga naravno još više razbuđuje.
03:00 - "A da ja pogledam malo šta ima na netu, dal mi je ko dao plus?" Da, to je ok ideja.
3:15 - youjizz, redtube...
4:00 - Konačno, hvata ga prvi san, Jovan odlazi u carstvo snova, koje će biti prekinuto u 11:00 kad mu baba uleti u sobu da podigne roletne, jer pobogu kako može tako dugo da spava?! U njeno vreme se znao red...
Za ove ljude automobil je mnogo više od prevoznog sredstva, to je ljubav, to je strast, to je njihov smisao života, kao mali imali su samo jednu vrstu igračaka, a to su automobilčići, maštali su o tome da postanu automehaničari ili autoelektričari a dosta njih to i postane, svrha punoletstva za njih je samo ta da dobiju vozačku dozvolu. Prvi automobil im je obično jugo, on posle nekog vremena postane Megazord, sa škodinim motorom, kožnim sedištima nekog mercedesa iz 80-ih, bude oblepljen raznoraznim nalepnicama, zatamnjena su mu stakla, spušten je do zemlje, a zadnja sedišta su često izbačena kako bi bilo dovoljno mesta za tursku plinsku bocu i bazuku made in PRC, taj auto samo po obliku ostane jugo. Za te ljude miris benzina i paljenja guma je najlepši mogući miris, kao za žene Šanel, zvuk motora ih uzbuđuje, a na turiranje svršavaju. Njihov auto je za njih hram, u njemu je zabranjeno da se jede, jebe, pije, puši, i o tom automobilu više vode računa nego o sebi. Oni prate reli, jer formula 1 je za pičke, mada i nju prate, a znaju karakteristike svakog automobila napamet. Zbog njihove nezainteresovanosti drugim stvarima sa njima se može pričati samo o automobilima, pa zbog toga i svaku temu gledaju da okrenu u priču o tome.
-Kako je ugazio ovaj Real neke pacere sinoć, Ronaldo dao 3 komada, koji je to car, ali uzima i kintu, 275000 evrića nedeljno mu je plata
-I on ima tolike pare a kupio Lambordžini, a šta će mu, to je auto za pozere, eh, pa ja bih kupio bre bembaru, ili mečku neku, pa bi joj onda...
-Znam, znam, ali ima on i dobru ribu, kakva je ono pička
-Udarano je to sine, ko zna koji joj je on po redu vlasnik, mada stvarno je dobra, kako bih je ja dovuko na kanal da joj pročistim dizne, ko što sam onoj mazdi pre neki dan...
-Da, da, ej zove me Žiko pre neko veče...
-Onaj Žiko što ima Opel Vektru?
-Jeste, on
-Dobar mu je ono autić, samo mora da ga čuva…
-Jeste, i slušaj dalje, zove me da izađemo u onu novu diskoteku, ali ja nisam mogao da idem
-A, pa bio sam ja, da znaš samo pored kakvog sam se gran čirokija parkirao, bruka, a zatamnjena mu stakla…
-Ej, izvini brate, žurim nešto, ajd ćao.
Do maksimuma nešto izanđati i ofucati konstantnim nošenjem ili korišćenjem.
Dovesti neku stvar do tog stadijuma da jednostavno vreme koje ćeš još moći da je koristiš visi o končiću koji samo što nije puk'o.
Potpuno otrcati nešto.
- Brate jel istina da je Bilja završila u bolnici od premora jer si je jebao svaki dan po ceo dan? Brate ako jeste, ti si jednostavno najveći car koji postoji na planeti.
- Jeste. U bolnici je od jebanja.
- Ali kako matori? Kako si uspeo da je toliko jebeš?
- Pa vidiš, pošto je ona ubedljivo najjača riba koju sam ikada imao i toliko je dobra da se desi jedno pet ušinuća vratova kada god izađe na ulicu, ja sam skapirao da neće baš dugo biti moja devojka.
- Logično.
- E pa gutao sam viagru svaki dan, prašio uz to belo kada god sam imao kinte i non-stop sam je jebao, jer sam izračunao da imam oko dve nedelje plafon.
- Brate, ladno si je pohabao.
- Skroz. Pustila mi samo SMS: "Ne dolazi mi u posetu."
-------------------------------------------------------------------------------------------------
- Što mi se pohabala ovako ova majica? Vidi na šta liči.
- Pa normalno kada je nisi skidao uopšte. Jedino sada da probaš špahtlom da je skineš ili da čekaš da se dezintegriše, trećeg nema.
--------------------------------------------------------------------------------------------------
- Rekao mi doktor da ne mogu više da igram basket. Otiš'o mi zglob na ruci.
- Pa kada non-stop guslaš. Pohabao si ga.
Veoma težak razgovor za vođenje, jer je vaš sagovornik retko kad blagovremeno obavešten.
Q:Gospodine Koštunica, šta mislite o nedavnoj smrti jedne velike mlade umetnice?
VK:Pa da, ovaj, smatram da je Merilin Monro bila stvarno perspektivna...
Q:Koje je vaše mišljenje o formiranju najnovije, znate one priče o Južnom Sudanu itd...?
VK:Verujem da otkako smo se osamostalili od Turske imamo dosta potencijala i nadam se da je Južni Sudan sledeći...
Q:Dosta svetskih lidera je u zdravstvenoj krizi. Nagađate li koji će prvi preminuti?
VK:Pa ne bih baš da nagađam, samo se nadam da će car Dušan brzo ozdraviti.
Q:Može li Miškovićev Delta Holding da stvori imperiju?
VK:Ne znam ništa o tome, ali podržavam planove Rimskog carstva.
Q:Šta mislite o trenutnoj jedinoj svetskoj sili, Sjedinjenim Državama?
VK:Prvi put čujem da su se Sparta i Atina sjedinile...
Q:A globalno zagrevanje?
VK:Pa mislim da je vreme da se i ledeno doba završi.
Q:I za kraj vaš stav o ugroženim vrstama?
VK:Vreme je da uvedemo zabranu lova na mamute, a takođe se nadam da je ostalo više od 10 000 dinosaurusa.
Q:Hvala i to bi bilo sve.
Čarapanija- mora se pomenuti ovaj deo zemlje, možda čak i prvo,
jer ima ,,central belt'' položaj, nema mnogo planina, makar ne uz Moraavu.
Tu spadaju Kruševac i Trstenik, a po nekima čak i Vrnjačka Banja, Kraljevo, Jagodina, Svilajnac, Paraćin, Željin i Levač.
Izgovor je postao TV fenomen, na žalost građana koji žive na tom prostoru. Posle nekog vremena, shvatili su da nisu jedini ali jesu najupotrebljivaniji
dijalekat na prostoru Srbije na filmskom i TV platnu, ali to ima svojih dobrih strana, jer ko ih još nije zavoleo? Čuveni su po vinogradima, rekama, Zapadnoj
i Velikoj Moravi, te dobroj klopi i turizmu. A i Car Lazar je iz Kruševca.
Južna Srbija- Po mom mišljenju, divan kraj. Grčka u malom. Plus, ima jedan veliki grad, Niš, koji je poprilično postao obeležje tog kraja. Leskovac se diči najvećim
brojem stanovnika u širem području posle velike četvorke.
Erska- Po mentalitetu negde između Pirota, Čarapanije i Moravičkog kraja, Erska je poznata po tvrdokornim ljudima, često umetnički nastrojenim i buntovnim
(za razliku od Moravičkog kraja), kojima život nije lak (za razliku od čarapanskog kraja), a koji nisu ni toliko škrti (za razliku od Pirota). Po površini nije
velika, ali je ujedinjena i turistički najrazvijeniji deo zemlje. Pored toga, većina ljudi koji su nešto krupno postigli u ovoj zemlji su odatle.
Šumadija- Centralni deo zemlje, prirodno razvijen sa dosta gradova. Sve južno od Beograda, pa do Erske, Čarapanije i Moravičkog kraja je Šumadija. Glavna naselja
su Kragujevac, Aranđelovac, Topola, Ljig, Smederevska Palanka. U Šumadiju spadaju i Grebići, Čačani s one strane Morave ka Beogradu, od Ljubića pa naovamo,
Čarapani od Kraljeva ka Kragujevcu, Gornjomilanovčani koji su, bez obzira na negodovanje, pod okriljem Čačka itd. Neki svrstavaju Moravički kraj i Čarapaniju
u Šumadiju, jer su bliže centru Kragujevcu nego Topola.
Moravički kraj- Kraj koji se diči raznim stvarima, ali ponajviše tim da je mali po površini, a veliki geostrateški. Čačak, glavni i najveći grad je hub industrije,
ali i kulture. Nalazi se između Užica (Erske), Kraljeva, Gornjeg Milanovca (Beograda), Kosjerića i Valjeva (Ravne Gore), Kragujevca, Svoje Erske (Lučani i Ivanjica).
Kraj se svodi na Dragačevo, Čačak, Ljubić, koji geografski spada u Šumadiju, eventualno Brđane, selo na pola puta do Milanovca, te sela na Starom putu Čačak-Kraljevo
i novom putu, ali i na Ovčar Banju na putu ka Požezi i sela ,,s one strane'' kod Kablara. Sa Ovčara i Kablara pesma stara!
Istočnjaci- Kraj koji živi u Nemačkoj, a sa istoka Srbije su, ne iz NP.
Smederevo- Grad koji je prapostojbina Bode Ninkovića, veoma lep i razvijen kraj, iako se može desiti da zaboravite da ga pomenete. No šta ćete, tu su arheološka nalazišta, nekada je sve vrvelo od Kelta pa otuda članstvo Ace Seltika u jednom bendu iz ovog grada (po duši, kao Kragujevac, Leskovac i svi gradovi manji od njih, zapravo- metropola, za srpske uslove naravno).
Severozapadna Centralna Srbija- Mačva, Kolubara, i tako to. Nema šta, fina mesta. Desanka Maksimović, Loznica, granica sa BiH najbliža Beogradu.
Evo još jednog presipanja iz šupljeg u prazno, koje zaslužuje podrobnu psiho-sociološko-istorijsko-psihijatrijsku analizu. A ko drugi će se time baviti (u izostanku Тхе Проф-а), nego ja.
S obzirom da smo u poslednjih 100 godina poraze doživaljavali uglavnom za pregovaračkim stolovima (pri čemu su naši delegati uglavnom bili u mortus-pijanom agregatnom stanju), svaka druga nacija bi se zapitala da li joj nešto fali.
No, Srbi, kao što već negde rekoh, veruju duboko u sebi da je diplomatija za pičke i da se svaki konflikt može rešiti nekom od sledećih diplomatskih strategija: nožem, puškom, ili topom.
I stoga je, zapravo pravo čudo, da srpska diplomatija otpočinje jednim genijalnim, i nadasve, miroljubivim potezom srednjevekovnog autokrate, kome i danas mogu da pozavide svi balkanski lideri.
Nemanja i Fridrih Barbarosa
Nekada davno, papa (i to dok je još uvek imao realnu moć) naredi svim katoličkim vojnicima da krenu u Jerusalim da oteraju Muslimane. E, sad, kako su se Nemci spuštali odozgo, došlo je do prvog i veoma logičnog istorijskog susreta dva naroda. Za razliku od znatno novijih lidera, koji će vekovima kasnije pomisliti kako možemo da se bije sa daleko jačima bez naročitih posledica, prvi veliki župan, Stevan Nemanja je uvideo da bi nas dotični zgazili i zguzili. Stoga je naredio svim Srbima da se ne mešaju i obezbedio zalihe hrane i vode nemačkoj vojsci dok je prolazila kroz Srbiju. Tako se Srbija (tada još u povoju) zahvaljujući diplomatiji veoma jeftino provela, ali to po Barbarosu nije imalo hepi end. Naime, bio je nepoverljiv (kao, uostalom, i većina Nemaca prema Srbima), i učinilo mu se da iz nekih starih rimskih tvrđava proviruje silna srpska vojska i da priprema zasedu. Barbarosa je sam na konju otišao da izvidi, upao u kanal koji okružuje jednu od ovih tvrđava, i sa 60-ak kila opreme na sebi, ni da je znao da pliva, ne bi isplivao. Tako je Jevropa stekla utisak da su Srbi miroljubivi Balkanci, a Barbarosa histerični, priglupi i smotani lider, nedostojan oslobađanja Svetog grada od nevernika.
Dolazak Turaka
Nekih stotinak godina, Srbija je postajala sve jača, imala jaku vojsku, koja je činila da Srbima diplomatija postane samo neophodno zlo. I, korak po korak, postade Srbija carstvo. Međutim, svaka Augentalerova božja noga ima svoju Mijatovićevu prečku, te baš tada, postalo je jasno da nije sve u maču. Barem pojedincima. Neki izvori govore da je car Dušan, shvativši da dolaze Turci, i da mogu da pregaze pola Evrope, a da ni ne namignu, napisao pisamce papi, moleći ga za stvaranje koalicije, koja bi zaustavila prodor Islama na stari kontinent. Iste godine, papa ga je iskulirao, a i car je umro. Interesantno je da u narednih 30 godina, ama baš niko od novih srpskih lidera, nije ni pokušao da pregovara sa Turcima- carstvo se raspalo, a posle bitke na Marici korak po korak, stigoše Turci na Kosovo. Interesantno je da su Srbi tada imali dve opcije: da puste Turke da prođu do zapadne Evrope (kao Nemanja Barbarosu), pa da i papi malo mečka zaigra pred vratima, a mi da prođemo jeftino; ili da rizikujemo da u jednoj krupnoj bici žrtvujemo celokupno plemstvo, veći deo muške populacije i šansu da se zemlja brzo oporavi za nove izazove.
Državni vrh, na čelu sa dalekovidim knezom Lazarem, odlučio se za drugu varijantu. Sve muško što je moglo da drži mač spustilo se na Kosovo ravno, i izboksovalo najskuplji nerešeni rezultat u istoriji srpskog sporta. Ono sa čime Srbi nisu računali, jeste da više nije imao ko da nastavi borbu, niti da stvori novu generaciju ratnika (izginuli su muškarci zreli za priplod), dok je Turaka još uvek bilo ko žutih mrava. Uups! Tako smo, što reče neko, izgubili na produžetke, a zbog nedostatka želje da pregovaramo u 14. veku, sve do početka 19. nas niko ni neće pitati da li želimo da pregovaramo.
No o tome u nastavku...
Krajnje paradoksalna tema, čiju kontraverziju studenti, od brucoša pa do apsolvenata, ne razumeju ili ne žele da razmeju, jer su nesvesno opčinjeni istim tim "čarima". Stvari zbog kojih roditelji čupaju kosu i živce uz bensedine, se u studentariji kompletno zamenjuju fanatično optimističnim stavom da je studentski život najbolji život. Neki,međutim, ovakav stav razviju mnogo kasnije i rado pričaju prijateljima kako je studiranje bilo najlepši period njihovog života, kako su harali i karali, a sada imaju čir na želucu od posla za koji su studirali i čupaju kosu i živce uz bensedine, jer njihov mali previse uživa u studiranu.
Student1: Ne znam brate, nisam bio na predavanju, spavao sam od 9 do 3 popodne pa malo jeo paštetu i prilegao da dremnem.
Student2 : Ako brate, i ja sam uradio isto. Šta ti je studentski život!
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Student1: Matoriiiiiiii!!! Položio sam ispit!
Student2: Ohoho, mora se zalije!!!
Student1: Što volim ovaj studentski život!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Student1: Pao sam.
Student2: Pao ili prošao, mora se zalije!!
Student1: Naravno, pa to je prvo pravilo studiranja!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Student1: Ne pitaj, gazda 'oće da me izbaci. Nisam platio kiriju 4 meseca, sve puk'o na pivo i rulet!
Student2: Boli te tuki, bio si mu u stanu besplatno 4 meseca! Aj' kod mene!
Student1: To ti je čar studiranja druže moj, dolazim za pola sata sa rakijom šlogovačom!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Student1: Kresnuo sam onu koleginicu sa velikim dudama!
Student2: Prevario si svoju devojku?!
Student1: A kad ću ako ne sad? Smo studenti ili ne?!
Student2: Vaistinu brate, zajebavam te. I ja sam ovu moju prevario sa tri koleginice!
Student1: Masturbiranje je zakon!
Student2: Molim?
Student1: Ma, studiranje je zakon!
...
Zovu nas ludim gusarima, ubicama, gluperdama . Poštuju nas samo oni koje ceo svet oće da smakne. Samo psihopate znaju gde se nalazimo . Zbog toga nas zovu Brejvicima. Svi su našu vojsku poštovali i plašili je se počev od Napoleona, preko Hitlera, pa sve do Sadama Huseina, a izdao nas je sopstveni već sada bivši predsednik Tadić rečima" Ne treba nama vojska " . Poštovali su nas pokojnici jer nas danas ceo svet mrzi pa čak nas i djetići izbacuju iz kafana. Ali mi smo u stvari dobri ljudi koji vole sve druge narode i vole da ih ugoste na najlepši mogući način. Al tok dešavanja i zbivanja istorije je doveo do ovoga , gorepomenutog naslova . Al nedamo da neko po nama gazi .
Kosovski boj - car Murat : Aman Srbi predajte se ako Boga znate nadjačani ste !
- Ama Turci napušite nam se kurca i vi i vaše bule !
( I tako je počeo rat )
Prvi srpski ustanak - Aman Srbi ne diž'te ustanak neće biti dobro ni po vas ni po nas
- Ma Turci dosta ste vi jebali nas sad ćemo mi vas i vaše bule !
( I tako je počeo rat )
Drugi srpski ustanak - Miloše ovo vam je ispad za crveni karton ne diž'te ustanak najebaćete
- Ma Turci najebaćete i vi i vaše bule !
( I tako je počeo rat )
Drugi svetski rat - Srbi dajte da prodjemo preko Srbije nećemo vam ništa
- Lažeš nacisto , možete nam preći samo preko kurca !
( I tako je počeo rat )
devedesete - Srbi prestanite srati ili ćete najebati !
- Ma nosi se Ameru idi karaj tamo po Beloj kući onu tvoju poslugu ili dodji da te mi karamo
( I tako smo bombardovani )
- Nastavak možete da naslutite sami
Uvod u traženje usluge. Početak razgovora sa nekadašnjim poznanikom koga nismo videli ni čuli još od vladavine Hamurabija, a ne priča se da je umro pa se i nadamo se da nam tako egzistirajuć može završiti neki posao. Naravno, zbog izgubljenog kontakta, uvod predstavlja most koji oživljava stare uspomene i navodnjava tlo za pitanje koje sledi. Često karrakterističan snishodljivim ljigama.
-E 'de si Sale jeb'o tutku!
-Ko je to?
-Žika.
-Koj' Žika?
-Žika Sajla bre! Mašinska, druga klupa do prozora. Kako se ne sećaš?
-Aaaa. Nisam ti poznao glas. Izvini, dugo se nismo čulo. Otkud ti?
-Nije ti drago da čuješ starog drugara a?
-Ma ne, nego ono 11 sati je, ne očekujem pozive ovako kasno, skoro mi javiše da mi tetka umrla pa nahvatao neki strah.
-A kul. Nego pričaj, šta ima kod tebe? Pičke, šljaka?
-Šljaka, redovna, dva klinca, žena. Kod tebe?
-Ma ništa ne pitaj sve neka sranja niču. Važno da sifilis nemam. Nego rek'o da te pitam, je l' ti beše pecao?
-Aha.
-E treba meni i ortacima neki štapovi, idemo u subotu na jezero sa cupikama da "pecamo" i da varimo malo, a trebaju na štapovi pa ako možeš da pozajmiš, ako nije frka velim. Tri komada.
-(Da Bog da ti taj štap što držiš bilo jedino kruto) Ma nema frke. Namontiraću vam. Dođi sutra.
-E lafčina si. Najjači si car bio u školi. Svega mi. Vozdra.
Frajeri koji misle da su nenadmašni u svakoj raspravi kada se radi o filmu i da su pronikli u sve tajne sedme umetnosti.Uglavnom se radi o tome da znaju imena 7-8 reditelja tzv. autorskog filma (npr. Kjubrik,Felini,Kurosava,Linč,Bergman,Tarkovski,Alen)...nevolja je u tome što oni pogledaju možda jedan njihov film godišnje i razmeću se time,dok im ostatak vremena popunjavaju klasici tipa Twilight,Die Hard,300,The Da Vinci Code i sl.To što apsolutno nisu razumeli to što su videli(čast izuzecima,naravno) i što klasični Holivud i Evropa imaju još cirka 150 reditelja i 600 glumaca koje vredi istražiti,apsolutno je irelevantno,jer čak ni najveće attention-whores se ne kurče ako znaju da je u publici neko ko će ih poklopiti...(da se razumemo,sve navedene autore sem Vudija Alena volim u većoj ili manjoj meri)
- Br'te,koji je svetski megacar ovaj Vudi Alen,umro sam od smeha,zamisli igra slepog reditelja koji progleda kad mu se vrati 35 godina mlađa žena,buhahaha!A ovaj Linč,on je Bog,br'te,onaj Lost Hajvej je najbolji film ikad...
- Pa,o čemu se radi?
- Pa,br'te,neki tip ima neke psiho-tripove,pa se ne zna ko je ko i šta je šta i on trpa neku ribu što glumi dve uloge,a ima i neki našminkani mnogo zajeban,pa na kraju opet ne znaš ko je ko.Do jaja!
- I šta je tu dobro?Gledaj The Elephant Man,meni se on sviđa...
- Ma,to je sranje,br'te,ovo je loodilo,kažem ti!A tek onaj Kjubrik,koji car,jaooo!Bruka!Al' ipak su stari filmovi zakon,ovaj moderni Holivud je sranje!
- Imam ja kući da ti dam neke kolekcije ako hoćeš: Vajlder,Kapra,Hjuston,Gulding,De Mil,Stivens,Vajler...imam sve od njih,nabaciću ti nešto na DVD!
- Ma,jok,br'te,kažem ti,moderni Holivud je njesra...ej,izvini,matori, mora palim!
- De ćeš?
- Idem da gledam New Moon,aj' vi'imo se!
Spokojni pogled svetlucavih očiju prelazio je preko obasjane rečne površine a nakon što je upio potrebnu količinu lepote njenih prozirnih valova, nastavio je dalje preko trske koja se nalazila na drugoj obali i četinarske šume koja se prostirala daleko u nedogled. U toj šumi, kaže legenda, postojao je "čudesni Orfej" koji je milinom svoga glasa hranio trske nedaleko od šume, a one su preko rečnog ogledala slale nežnost u centar pogleda posmatrača. Taj estetski čin trajao bi dok poslednji plam Sunca ne iščezne u sutonu dana. I tako svaki dan, iznova i iznova...
Vreme prolazi pokraj nas, odlazi i poslednji voz koji spaja sadašnjost sa nama samima a u vagonu za put bez povratka spakovana su naša dva kofera pitanja: Da li da sanjamo život? Ili da živimo san?
Nekako, kao kroz maglu, ostale su u meni urezane priče iz prošlosti da postoji nekakav svirač na liri koji je slao akorde nežnosti visoko do zvezda a one su sjale poput dijamanta u znak zahvalnosti za njegov gest. Dok je pevao, jata ptica bi kružila iznad njegove glave i osluškivala melodijsku harmoniju Orfejevih glasnih žica. Reka zaustavlja svoj tok, da tako nepomična čuje samo delić njegove pesme a stene su podrhtavale od erupcije koja je pretila da preplavi rečno korito. Drveće mu je prilazilo da ga zaštiti od sunčeve svetlosti, formirajući krošnju iznad njegove glave dok su sve životinje pritrčavale i skupljale pokraj panja na kome je sedeo. Njegova muzika je prkosila vetrovima; sprečavala je oluje štetne po ljude ali je pravila tornada koja su nosila fregmente zvukova širom planete i pretakala ih u dugine boje. Jarko, zeleno, crveno i plavo, svileno, belo, svetlucavo i ljubičasto. Svaka pomisao; svaki izgovoreni stih: svaka tercina i katren.
Sve se to upilo na jedan list, onaj koji ne bledi vec zauvek ostaje, da poput nokta stalno izrasta i nikad ne umire. Život je, zapravo, jedan val koji nema granica, koji beskonačno nosi uspomene i stvara iste. On formira reku čuda a ta reka se nigde ne uliva. Ona ima samo izvor, uvek ga je i imala, ima čar, ima dušu. Slagao bih u nameri da umem opisati tu reku onako do detalja, opisivao sam je i pre ali uvek slažem. A da me neki čovek, nije važno da li ima dvadeset ili osamdeset, pita koliko ima takvih reka u životu svakog od nas, rekao bih kako postoji onoliko njih koliko misliš da ih ima. Možda bi moj odgovor bio: jedna. Tačno? Lažem? Nikada neću saznati, ali zaista mislim da postoji jedna takva reka; jedan Orfej. On će uvek svirati i pevati, nikada neće prestati i kao takav zauvek doprinositi nečemu lepom što je vredno svakog poštovanja. A muzika i glas koji topi stene svakako jeste nešto prelepo, poput miksa estetike i lepote.
U daljini, na granici horizonta sa nebeskom linijom, primećivao se narandžasti spektar boja koji je polako činio čitavo nebo uspavanim. Poslednje iskre sunčeve vatre vetar je nosio do površine reke pored koje sam provodio svako predvečerje slušajući pesmu iz pravca šume četinara. Kako je nebo postajalo sve više tamnije, tako se i ona stišavala. Pogledom sam pokupio svu draž rečnih kapljica koja se reflektovala prema mojim svetlucavim očima.
I poslednji plam sunca iščezao je u sutonu dana.
Situacija nakon oralnog zadovoljavanja žene, tokom kojeg je pored jezika uletila i nosina.
-E dobro, bilo je super, vrijedilo je tih dvesta kinti. Obuci se i pali, dok je ona još u kupatilu, da je opet ne vidiš, ipak cijena govori sve o njenoj ljepoti. Ajde, prvo čarape, čarape..čar..aha evo je. Mmmmmffff, uf, pa nije valjda da je gurala dolje i čarape, kako to nisam vidio. Aj bar ne smrde ko inače. Malo promjene ne škodi.
Bokte, pa i stan čitav smrdi, mora da se oznojila, nisam ni primjetio. E jebem ti i privatnika i sve, kad ja moram ovako mjesečno jednom da se napunim, il nju da napunim he he, pa i ne primjetim vonj, nego udri. Al haj.
Dobro, vani si, udahni zraka. MMMMMMMMMFffffffffff, oj pa i zgradu je usmrdila mamu joj, da nema kakvu boleščinu. Provjera situacije u gaćama. Dobro je, bobane, dobar si, samo odmaraj.
Zapali cigaru, uništi ovaj smrad. NE-MO-GUUU-ĆEE! Pa cigare su mi bile u džepu, njih nije gurala nimfomanka bolesna, nije mogl..pa čeeekaj, jasno mi je sad.
Hahaha nosinu operi debilu moj, he he, e sreća pa me ko nije vidio, bi se izblamiro.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.