Moto gladijatorskih igara.
(Spikul, Neronov ljubimac pada)
- Što publika odlučuje? Palac gore ili palac dolje za našeg Spikula koji je ostavio srce na terenu?
- Buuuuuuu, palac dolje.
- Jebem vam mater, sve ću vas zapaliti. Koga da okrivim za to? Mogao bih kršćane, jebem im mater monoteističku subverzivnu, ne zvao se ja Neron (u bradi sebi).
- (Gerardesca Manutius pada, patuljak joj se prišuljao s leđa i gurnuo joj nož u bubreg)
Publika: Pu, jebem joj mater. Oborila nam tiket za 120 sestercija.
Car: Palac gore ili palac dolje za našu heroinu koja je ostavila srce na terenu?
Publika: Neka baci sisu da se igramo pa će biti palac gore.
Gerardesca Manutis: Baci me, care, na hrpu s drugim leševima, jebem im mater mizoginističku, seksističku.
- Owuor, zašto me žele baciti lavovima? Pobijedio sam i zabavio publiku.
- Nbutu dragi, bio si odličan, izbio si gladijatoru srce iz prsnog koša, ali trebao si ostaviti srce na terenu, a ne pojesti mu ga.
- A jebiga, ogladnio sam od borbe.
- Owuor mora ići na safari prije nego što mu se suze osuše. Barem malo pomuči lava da može svrgnuti Kipchogea u utrci pa da mu pokaže tko lavovski trči.
Ako je verovati modernim filmovima, svi vampiri su gejevi.Bledog lica, napućenih crvenih usana. Manekenski su građeni. U isto vreme su i hipsteri i emosi. On je vampir koji je sladak i ide u treću godinu srednje škole. On je dobar i nesrećan iako je vampir, jer je zaljubljen u devojku koja je obična smrtnica. I sada se on nalazi u dilemi da li da je opali ili ne jer je on mnogo fin. Ako je gricne podariće joj besmrtnost, ali ako to uradi, možda će je učiniti nesrećnom. Zaista je teško biti mlad i lep do kraja večnosti...Do mojega!Eto šta se desi kad korporacija pravi film.Radi se o tome da su tinejdžeri najisplativija populacija i sva komercijalna umetnost se razvodnjava i prilagođava njihovom ukusu. I tako od velikog grofa drakule, hiljadugodišnjeg vampira, imamo emo plačipičku koji je možda i gej ili metro, meni je to sve slično.
Kakav vampir treba da bude:
Drakula je car.Svira orgulje.Talentovan je slikar i pesnik.On voli i uživa u otmenim i lepim stvarima. Legende kažu da, iako je mrtav u lokalnoj kafani u Transilvaniji uvek ima prazno jedno slobodno mesto za grofa čije ime ne izgovaraju..
On pije dvestagodišnje vino iz čaše u obliku lobanje. Gavran mu je na ramenu i zaviruje u knjigu o crnoj magiji koju čita. Njegov gotski zamak je pun viteških oklopa njegovih predaka koji kao ni on nisu voleli srebrn nakit. Otmen i elegantan, govori više jezika i zna da se mačuje bolje neko svi musketari zajedno, prava muškarčina. Mana mu je samo što je malo krvoločan.
Kada mu dosadi zamak, vino, knjige, orgulje i sva ta aristokratska zajebancija, on svojim velikim šarmom očara devu od sedamnaest leta crne uvijene kose i bujnog poprsja. Ona će mu se predati sa usklikom zadovljstva dok sa usana počinje da joj ljubi vrat... Negde oko glavne arterije. Biće njegova ljubavnica i vampirica, sve dok je neki šaban lovac na vampire ne ubije glogovim kolcem...Baš kada junoša bude sredio Drakulu, on će se pretvoriti u šišmiša i odleteti u senovitu šumu nadomak njegovog zamka, u mračnoj noći sa katastrofalnom olujom...I vratiće se hiljadu puta jači, sledeće noći...
Svi znamo kao je nekada davno u jednoj zemlji, gde danas vozovi idu brže nego nadrogirani maloletni motociklista polupraznim bulevarom u susret sudbini, narod ustao na kuku i motiku jer 'leba nije bilo, a ni kolača, kako je od toga ispalo veliko sranje, kako su se odigrala masovna narodna okupljanja na trgovima sa sve grickanjem semenki i navijanjem, dok aristokratija i narodni neprijatelji redom ostaju kraći za glavu, što je s obzirom na ondašnju prosečnu visinu Francuza od 1,60 cm zaista kratko.
Neki čak znaju i da je veliko sranje ispadalo u starome Rimu ako bi isporuke žita sa Sicilije, severne Afrike ili Egipta zakasnile koji mesec, pa masa ne bi imala šta da žvaće kad se svrti kući iz koloseuma. Ovo je, naravno, svojevremeno omogućilo Antoniju da jebe Avgusta na distancu, ko Kleopatru na luksuznom krstarenu Nilom. Kad je Antonije preterao s time, a sa malim Oktavjanom nije bilo zajebavati se, umro je od gadnog slučaja sopstvenog mača u abdomenu, a tad medicina i nije bila baš na nekom visokom nivou. Slično je bilo i u Carigradu, dok ga još Muje nisu prekrstile u Istanbul. Hronična nestačica žita mogla je da dovede do lečenja Vizantiskog cara od očinjeg vida od strane pučanstva.Jedan car, koji je bio dovoljno pametan da posluša ženu, poslao je plaćeničku gardu da leči mase od konzumacije kiseonika, pa je posle stigo i da podigne najveću crkvu u hrušćanskom svetu, samo da bi je kasnije oni turski ugursuzi pretvorili u džamiju. Turci generalno sve upropaste, ko što vidite, jebo im pas mater. Osim za jedenje. Tu kapa dole, koj li bi kurac jeli da nam nisu oni, ne znam ni sam.
I da ne tupim više, princip je i budali jasan. Kad nema leba, a ni igre baš nisu nešto, neko ima da najebe gore na vrhu ili dole u blatu.
E sad, do danas su se stvari malo promenile. Igre su postale složenije i zabavnije, pekari su provalili pecivo, pa sad tu mlate pare, a 'lebac više i nije neka eksluziva, nije ovo Užice '41.
Međutim, ''Narod nema leba da jede'' je i dalje poklič kojim baba na pijaci, ko na kavom rimskom forumu, stavlja do znanja kolko je dogorelo do nokata. Ironije je u tome, dragi moji, što su realno stvari baš obrnute. Jebena sirotinja nema baš ništa drugo sem tog leba. Zato i neretko meri po sto kila. Ne zajebavam se. Mislite da Perhanova baba, što će da stvi Bicu i sestru joj Djeljanu u školi od sutra meri isključivo na stočnoj vagi od Cezar salate?
Sad, naravno, znam da je izraz više figurativan u današnje vreme. Osim za one kojima je univerzum u ravnoteži kada je leba 5 dinara, zejtin i mleko još tolko skupa, Šešelj u skupštini, a Tito/Draža i Sloba na nebu.
Ipak, zarad preciznosti, predlažem da poklič sledeće revolucije, ili bar izražavanje nezadovoljstva bude: ''Imamo samo leba!'' ili ''Dajte nam s 'leba!'', možda čak i ekstremistički i pomalo drčno-nezahvalan ''Jebo vas 'leba, oću roštilj!''. Jer jebi ga, apetiti su porasli, vremena se promenila i ni primarne ljudske potrebe više nisu tako primarne, ništa loše, točak istorije se ne može vraćati unazad.
A ako si neki šupak koji će da blagoglagolji kako gladna deca Afrike nemaju ni koru buđavog leba, učini čovečanstvu uslugu, samozapakuj se i samopošalji se sa sve par kila krtole, paškanata i šargarepe za neku centralnoafričku republiku gde se još praktikuje kanibalizam i namiri ih bar za koji dan. Biće od tebe valjan paprikaš, kad već ne može čovek.
-Narod gladan, nema 'leba da jede.
-Narod ima hleba da jede, govnaru, fali sve ostalo. Ima 'leba, al' nema s 'leba.
Čuveni škotski dvoručni mač iz srednjeg veka.
(opsada Sera koju predvodi car Dušan; Dušanu u logoru prilazi nepoznati čovek)
Dušan: S kog si sad ti drveta sišao?
Nepoznati čovek: Ja došla ovamo iz Škotska da prati poštovanje od međunarodna konvancija za humanost i fer-plej.
Dušan: Ovaj govori srpski k'o ja nemački, e.
Nepoznati čovek: Vi govorila nemački? Ih bin fon Šotland nah hir gekomen...
Dušan: Ja, ja, naturlih, ob trt gevezen zajn, nego prijatelju, govori ti šta tebi treba.
Nepoznati čovek: E ofako, mene poslala tašta ot škocki kralj da ja vama dala naše napredne klejmor mačeve, jer je carica na romejsko carstvo rekao da ona biti mnogo dronfulja.
Dušan: Ajd', daj da vidim te tvoje mačeve.
Nepoznati čovek: Evo, vi izvolila pogledati naš ubitačan i fensi dizajn, ovo je Glazgovia kvalitet.
Dušan: Pfahahaha, šta je ovo, čačkalica?
Nepoznati čovek: To biti klejmor, naš dvoručna mač koji sekla englezi ko vi Servi jabuke kad peći rakija.
Dušan: Ovo dvoručni mač? Pa kolko ovo ima, moj pevac Bidža triput teži od ovoga?
Nepoznati čovek: Vi videti, to veoma dobro i veoma fensi.
Dušan: Slušaj, prika, vidiš ti ovu moju ruku (pokazuje otvorenu šaku). Ako ja tebi dala sad šamarčina preko lica, ti bila letela skroz do ta tvoja engleska kod svoje kraljica.
Nepoznati čovek: Ali ja biti iz Škocka, ne Engleska!
Dušan: More marš u pizdu materinu s očiju mi!
Igrači igrice Travian povremeno se dogovore da izađu u neku kafanu po mogućstvu tamo kod glavne autobuske, da se na miru nacirkaju i prepričavaju najuzbudljivije pljačke, rušenja i otimanja sela. Izrazi koje koriste potpuno su nepoznati onima koji tu igru nisu igrali.
Jedno od naših okupljanja…
Kafana Dva cvetića, 20h
A : Uuu bratee, al je gužva. Gde da se zabodemo?
B : Aj tamo u onaj ćošak, ima slobodan sto pored onog dede sa šajkačom. (vidi sliku)
23h
Posle 15 tura piva…
A : I tako ti ja pošaljem moje gromove i kate da mu jebem milu majku, oteo mi krop 9! Srušio sam mu silos na lvl 3. Sad imperijanci mogu da mu jedu govna, pošto žita nema.
C : Znam, brate. Vid′o sam log. Upiš′o sam se od smeha! Ma, da im vođa nije multihunter i da ne igraju na kvarno sravnili bi ih sa zemljom, pizde jedne. Farmaćemo ih ko stoku uskoro.
B: Ništa, samo ti štancuj batinare i tevtonske vitezove, a možeš i sekiraše, ne jedu mnogo žita. Prvo da malo obnovimo vojsku i ima da ih razguzimo!
D: Joj, kad reče žito, nisam poslao u glavni grad jedno 4k, pomreće mi vojska, sve do poslednjeg! Jel ima neko krede da zovnem sitera, ili još bolje, jel ima neko net na mobu, časkom da rešim taj minus. Imaš? Brate, car si…
Ulazi na nalog…
D: Jooooj, u kurac! Imam napad! Imam napad! Imam napad!
Ljudi ga gledaju misleći da je epileptičar…
D: Imam napad od ovog konja što sam mu oteo petnesticu pre neki dan. Šaljem kružnu da mi svi puste pojačanje, inače sam mrtav čovek!
A: Ma smiri se, svi te gledaju. Sad ćemo da mu napravimo sačekušu. Za početak pošalji mu fejkove da se usere.
24h, posle 20 tura piva
Ljudi sa nevericom gledaju u nas i krste se. Polako se kupe i odlaze. Možda misle da smo neka sekta, ko zna…
01h
B: Eee, lepo smo popili, ajd′ sad na neki burek. Valjda nešto radi, u pičku materinu!
malo kasnije...
D: Mljac, mljac… daj mi opet net, moram da okupiram onu oazu sa 50% žita. Jedno 2k vitezova će biti dosta za ove medvede i tigrove, a? U jbt, ima i jedan slon!
A: Ma puna kapa!
07h
Čekam bus.
07:30h
Stižem u moj kraj. Srećem brata koji ide u školu.
- Eee ... de si mali, šta se radi?
- Evo idem u školu, znaš valjda da sam prva smena.
- Mmmaaaa…(zeva) …ma ′de znam… ae piči, klinac!
Pojava kada si pre braka dobar sa ženinim roditeljima. I ti si njima dobar pre braka. Ipak treba neko da je izvede iz te kuće, jeb'o je ćaćin ćaća. Nisu ni oni naivni, znaju valjda šta su rodili i odgajili.
-Sine, kad ste zakazali venčanje?
-Tata, svaki put ti kažem da me ne zoveš sine... ja sam žensko dete. Molila bih te...
-Ne podsećaj me... za sve je majka kriva. A fin ti je onaj momčić... znaš? Dobar neki. Vidi se po njemu da je iz dobre kuće, a u početku mi se nije sviđao...
-Rekla sam ti ja... zlatan je.
-'Ajd idi ti sa kumom po venčanicu, a majka i ja ćemo do restorana...
-Važi. Ljubim vas oboje.
-Miro, dolazi 'vamo, 'bem ti sisu...
-Šta je? Šta galamiš od rane zore?
-Izlažirao sam ovo naše dete da mi se sviđa onaj njen krelac. Kakvi? Onaj kurton? Ni vojsku nije služio! Al' nema veze, uvali smo je! Heheheh, 'ajd se po'vatamo k'o u stare dane?
-Heheheheh, sad možemo goli ceo dan da budemo... stan je samo naš...
...............
-Bratić, to jes' kume... sad smo kumovi, boktemazo... 'de ti mala?
-Gajbi valjda... ide sa onom njenom da kupe venčanicu i štatijaznam..
-A roditelji? Jesu spremni? Sine, njen ćale te ne miriše nikako...
-Haaa... onaj matori? Ma, indijanac... kao, počeo me zove zete, a ja njega ćale... Misli da smo gotiva, planira da mu pomognem oko vikendice. 'Oću kurac! To lažiram dok ne potpišemo u opštini, posle ćao, ćao! Znaš koji su joj daveži matorci? Isplanirao sam da se viđamo samo kad deci budu rođendani i onda kad budu trebali da ih čuvaju dok smo mi na poslu... a? Jesam car?
-Brate, i sam znaš da se džabe foliraš, kad će se za sve ona pitati i moraćeš po ceo dan da ih gledaš na gajbi... 'Ajd smo živi i zdravi!
Kako je učenje mnogo zanimljivija stvar od npr. Vukajlije, poseka, ili teranja konja iz plićaka, potrebna je određena vrsta uvertire, jelte kako bi se krenulo sa učenjem...Naravno, postoje i ljudski izrodi, koji jednostavno sednu da uče, i uče, ali njih je sve manje, postaju endemična vrsta...
:Cik zore, negde oko 7 ujutru, zvoni alarm, budi sve po kući:
Ja: Kevo, ajd spremaj nešto da se jede, imam mnogo da učim, nemam vremena...
:Idem do WC-a, obavljam sve ljudske i neljudske potrebe;
7:15 sedam da doručkujem, uz TV, koje umesto 15, traje oko 45 min.;
8:00 Sedam na komp, treba mi za školu, inače ne bih ni sedao, ali opet malo da prelistam i vesti...;
9:00 Taman da krenem da učim...kad ono međutim...potera me da idem, gde i car ide peške...gde se zadržavam oko pola sata, keva kupila novu kućnu hemiju, jebiga...
9:30 Uzimam knjigu, i za pola sata naučim jednu lekciju, u pa to je odlično... :računam u sebi: Ostale mi još 4 lekcije...to je ovim tempom 2 sata...u super, imam još sat vremena fore...sedam na komp, da vidim šta ima novo na Vuki...
12:00 U jebote, kasnim, skačem na krevet i listam sledeću lekciju...naučiću još tri, nisam baksuz da me ubode tu jedinu što ne znam...
12:45 završavam drugu lekciju...stiže poruka na mobu, igramo turnir u basketu u 13:00... pakujem se idem na turnir, pusti knjigu učiću u školi...
:Veliki odmor, poslednja prilika da naučim još nešto:
Mare: E brate, ajd' na pljesku, dobio sam sinoć 6 somića na kladži...
Ja: Stani brate, moram...gde, kod čiče? Naručuj dve velike!
Malo je poznato, a retko se i hvalim, mada ne volim ni da pričam o tome, da sam do četrnaeste godine trenirao umetničko klizanje u sada već čuvenoj klasi Mate Miloševića i Olge Kepčije. Šta da kažem, bio je to lep ali i težak život, svakodnevni treninzi, sale koje prokišnjavaju, padanje na dupe milion puta, slušanje Adel, žuljanje muda u kostimu, susret sa predrasudama, neprihvatanje od strane muškog društva, nazivanje baletanom i pederkom, a s druge strane bilo je i lepih stvari, slava, novac, moć, droga, mogućnost ranog mirisanja ženskog oznojenog tela i tzv. alpski gimnastički seks sa bacakanjem u vis, teška i zahtevna disciplina, ma sve ima svoje, sad tek vidim.
Bio sam velika nada, i ja i ona, kojoj ime ne pominjem, i još se sećam prijema kod tadašnjeg predsednika Milana Milutinovića posle još jednog uspešno osvojenog turnira iz serije 250, kada je on obećao sredstva, opremu, sale koje ne prokišnjavaju, eksere, strunjače, kozlić, specijalni plavi led i novu odskočnu dasku. Od toga naravno nije bilo ništa a moja partnerka, moja Anjočka od toga se ubrzo i razbolela a malo potom i umrla, nažalost samo umetnički, otišavši u tada sve popularnije Grand balerine, tzv. Saletove anđele, izdavši me i ostavivši me samog da vežbam u sali koja je već tada pomalo prokišnjavala...
To već nisam podneo, dotuklo me je, menjao sam potom partnerke bacakao ih sve u vazduh u nebesa, piruete, milion pirueta, ali to već nije bilo to, nijedno dupe kao Anjočkino nije prijanjalo u potpunosti u moje krilo, samo je ona nasedala skroz i taman, kao dupe Južne Amerike oličeno u Brazilu koje se revizionistički vraća u afričko krilo Gvinejskog zaliva odakle je otišlo pre milion godina... Gasila se već polako moja zvezda, imao sam gomilu medalja, trofeja, diploma, knjiga za odličan uspeh, bačenih meda i zeka puna jedna soba - počeli su bili i da se razmnožavaju međusobno, stvorivši novu rasu - takozavnih malih meka i zeda kojih je bila puna soba, kmečali su, nisu nam dali da spavamo po celu noć, taman jedno uspavamo, drugo se probudi a i skupo je bilo u to vreme doći do mleka u prahu za sve njih, rat, sankcije, ZaM, pa najmanje baš tad dobije bronhitis, ma da ne pričam sad...
Elem, onda je došao taj sedamnesti novembar devedestosme, industrija se kao malo oporavljala, zabeležen zavidan privredni rast... I tada, baš tada, kad je država cvetala, jedan moj nepažljiv doskok i istegnuta tetiva drkalica dovoljni su bili da zglob škripeći otpeva labudovu pesmu svojoj dragoj Bufon-Mendeljejovoj opni - hrskavici koja ga je strasno obgrljivala... Ironično, za to vreme, dok smo plesali moja tadašnja partnerka Olga Kirilenko i ja, išlo je baš Labudovo jezero... Kiselo sam se osmehnuo držeći se za zglob i psujući od bola... Rusi su odmah skočili na sudiju, nema šta, da ne grešim dušu, i da pomognu, kao kad je ruski car nazvao Francuze devestopetneste i reko saveznicima slušaj, daj tamo Srbima šta traže, municiju, pomorandže, brodove, sve, inače - zlo! E tako i sad, ustalo sve, najbolji njihovi lekari, fizičari, ruski vemea, svi, institut Lomonosev, Tarkovski, svi svi se okupili, namestiše nekako zglob, dadoše mi stan, salu koja ne prokišnjava i kakva-takva stalna primanja... Znači to, ne kažem, kad te prime za stalno, napravismo jedan bolji ručak da častimo te ljude, ali opet više to nije bilo to, izgubio se žar, sve sam češće razmišljao o penziji... Uskoro, otišao sam tiho, baš onog proleća kad su bombe počele da padaju, u dnevniku nisu me ni pomenuli, važniji je bio neki srušen most...
Sada pijem rezignirano i gledam ovog Noleta i sve isto, ko preslikano, istorija se ponavlja, e moji Srbi bitno je da starlete imaju i od ptice mleko a sale nam prokišnjavaju ej Srbende u pamet se dozovite, užad kisne, razboji trule, trule kobile niko više ne igra, ko da igra kad deca sva debela ko šarani oni što se guraju u onom bazenu (koji inače prokišnjava), kad jedu samo snikers, dao bih ja njima snikers, gde je nama bio snikers... Oprostite, odužio sam malo, revoltiran sam izvinite ali kome još treba isluženi umetnički klizač, sad sam samo domar u školi koja prokišnjava i tako, žiga me na promenu vremena i na prve taktove labudovog jezera, oženio sam izbeglicu s Kosova, jednu predivnu ženu koja mi je podarila porod i koja i vikendom tka za pare i tera me da jedem sir iz Leposavića imamo osamnestoro dece.
Ultimativna, mada ne i nešto naročito kreativna depikcija hladnoće gornjih/donjih ekstremiteta nasumičnog ljudskog vlasnika istih. Ruke za koje se momentalno zalepite pri rukovanju, stopala koja vas sevnu podno jorgana da se namah zapitate je li ta što tu pored leži zmijurina i u onom bukvalnom značenju te reči. Mislim - za ono preneseno ste ionako već sigurni, zar ne?
Elem, upotreba naslovne floskule u nekakvom širem smislu&dijapazonu takođe je zastupljena pri svakodnevnoj interakciji sa sapatnicima u fenomenu zvanom ŽIVOT, i najčešće obuhvata telesno prostranstvo po vertikali od gorepomenutih krakova...pri čemu su one šaljive-koji-sam-mag-humora opservacije svakako obavezna nuspojava istog. Srdačan i oblačite se slojevito, tako je najbolje.
- Da, ali šta ćemo ako naiđe Anđelina?? Ja sam poštena žena, Brede!!
- Znam, Mirjana, ljubavi moja, zato ću joj i odmah reći da hoću razvod jer želim svaki trenutak u svom životu da provedem sa tobom...i u tebi...
- Ah, Brede, ti si tako divan! Nimalo kao onaj moj idiooooo...
- oooooooaaaaaAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!
- Šta je bilo??? Šta je bilo???
- Ma, skloni te tvoje nogetine od mene ili spavaj sa čarapama, kretenu jedan kretenski, imam osećaj k'o da spavam pored sante leda, bre!!!
----------------------------------------------------------------------
- Kevo? E, aj' me izmasiraš loma po vratu, 'nači, 'naš kako sam se ukočio noćas...
- More, m'rš, bre, u pizdu materinu, zar ne vidiš da kuvam grašak?! Pitaj svoju sestru, ta ionako ne radi ništa otkako je ušla u pubertet...
- 'Sti luda, bre?? Njoj su ruke vazda led ledeni, 'nači, jedva mi se bio dig'o onomad...
- Kaži joj da dune u šake par puta pre nego počne, to obično pomaže...
- E, fala, kevo, baš si car!
-------------------------------------------------------------------
- ...neko vreme razdvojeni. Mislim da će tako biti najbolje za oboje.
- Raskidaš sa mnom?? Ali...ali...zašto?? Kako?? Zbog čega??
- Nije do tebe, Florijane. Ja sam u pitanju...
- Ali...ali...ja sam te VOLEO, jebote!!
- Znam, zato ti i govorim...Slušaj, ja zaista želim da ostanemo prijatelji, zbot toga sam i iskrena prema teb...
- Prijatelji?!?! Kako da budem prijatelj sa nekim kome je srce led ledeni, bre?!?!?!
- A kako ja da budem sa nekim kome je KURAC led ledeni, a?!'Ajde, bre, ljavaj i nađi neku budalu kojoj seks i nije tako bitan, ja sam OPERSKA PEVAČICA, majkumu!!
I zaista - nedelju dana kasnije, jedan neimenovani dirigent ju je naučio novom značenju prideva "bitan". Autor.
Više se i ne sećam na kojoj televiziji, moguće nešto tipa ''Beogradska hronika'' ili, pak, Studio B, tek, bio je deo emisije, vrlo gotivnog imena ''Pijačni barometar'', u kojem su bile navedene cene određenih namirnica na beogradskim tržnicama, uglavnom voća i povrća, ali i još ponekih. Izraz apsolutno prikladan za lika iz ekipe, koji ne da vlada cenama, nego jebe. Da li zato što odavno ne živi sa roditeljima te je prinuđen ili jednostavno čovek voli da zna, a ima i dobru memoriju.
-E, braćo, 'esi mi dobar?
-Evo, šta znam, sviram kurcu po kući, žena otišla kod babe u Vršac na dva dana, da reše neke papire za vikendicu pa moram šetam kera i sve to sam.
-Kod babe, a?
-Ne prdi, ozbiljno, sad me zvala sa fiksnog, izašlo nulatrinaest uredno, znaš kad jedno od nas ide van grada, to nam je fazon, kao da se zna da smo stvarno tamo. Uostalom, jedi govna, šta tebe zabole gde je.
-Dobro, nemoj se drkaš, a možda je ipak u Pančevu, hihihi!
-Legendo! Bolje mi daj ideju šta da jedem, nego što me prcaš ovde.
-Tebra, rerna majka, pazni neka krilca il' kobaje, turi na krompir i uživaj, to ti je najlakše.
-Jel' imaš predstavu pošto bi to bilo, m?
-Jebemumater, okreni Mareta, on ti dođe k'o pijačni barometar, čovek zna u dinar cene.
-Mis'iš?
-Mis'im. Nego, kaži ženi da ne diše mnogo duboko, jebeno ti je tamo, znaš, Azotara, Petrohemija i to, hihihi!
-Sisaj kurac, bre!
-----------------------------------------------------------------------------------------------
-'De si, Mare, puška te ubila, kakav si mi?
-Evo, brate, gle'am neke Engleze, ti?
-Iskreno, treba mi savet, 'oću neku klopu da pravim, a budžet tanak pa se setim da si ti car za te cene i to. Kont'o sam neku rernu, krompir ovo ono, šta znam, krilca, kobaje, tako nešto.
-Aham, pajsad, ako ćeš kobaje, kod Jančića su ti vrh, 699 kinti kilo, ali nemoj kilo da uzimaš, to ti je pun kurac, one su onako malene znaš, al' kako su, brate dobre, to nije normalno, malo ih samo bušneš da puste sok i milina. U stvari, kurac, čekaj, ne rade ponedeljkom, e jebiga, i Englezi mogu da peglaju, a ovi ne rade. Hm, imaš i u Maksiju, tamo su ti 389 đunti, sad su baš počeli i u neko deblje crevo da ih pakuju, ali nisu baš neki kvalitet iskreno, čudno nešto curi iz njih u pičku materinu, bolje da odeš u Merkator, znam da je generalno skup, ali imaju neke roštiljske za 399, odnos cena-kvalitet nevera, jedino što moraš da čekaš mnogo, imaju one brojeve za delikates, znaš. I pazi, tamo ti je krompir 89, a u Maksiju 79, a u tim mega-marketima je krompir uvek kara. Krilca su ti isto do jaja fazon, evo sad su u Idei na akciji, ja baš kupio pet kila, 139 je kilo, samo gledaj da su krupnija, a ne k'o od goluba.
-Au, brate, gde se gasiš, šta sve napriča leptijebem..
-Šta kažeš, brale?
-Ma ništa, Mare, kažem kako si car jebote, znaš sve cene.
-Slušaj, uvek kad biraš krompir u Maksiju, biraj onaj koji je na što višem mestu, to babe ne mogu da do'vate i uvek je bolji. I da, ja sam oduvek mislio da je crveni bolji za pečenje, dok žuti kuvaš, al' kurac, uzmem neki dan žuti i bude vrh, a i žuti ti je 69, znači deset dindži manje. Znači, oko trista kinti i da se useremo obojica.
-Alo, Mare?
-E?
-A da ti odeš i pazariš lepo pa ćemo zajedno da pravimo i to sve? Dam ti ja kintu ka' dođeš. Ima i Fulam od devet na Sportklubu.
-Pa šta znam, 'ajde, može, pazi, mladi luk ti je sad isto na poniženju, samo 9,99, 'oš da uzmem koji?
-Uzmi, bre, Mare, idi u kurac, samo dođi i lako ćemo.
Evo par pitanja na koja bi većina ljudi dala pogrešan odgovor, naročito na prvi mah. Usput, možete ovo iskoristiti da dobijete neku opkladu!
- Je li ljeti obdanica sve duža ili sve kraća?
- Sve duža! Naravno! Zato i jest tako toplo!
- E nije! Najduža obdanica je 21. juna, prvog dana ljeta, pa se od tada obdanica skraćuje! Znači - sve kraća!
***
- Koji je najduži dan u godini?
- 21/22. jun prvi dan ljeta!
- Malo sutra! - Najduži dan pada uvijek u septembru, kada se kazaljka pomjera za jedan sat unazad i dan traje 25 sati. (Barem zvanično, a ako ćemo astronomski onda je svaki isti i traje 23,934 sata)
***
- Koliko se puta Zemlja okrene oko svoje ose u godini koja nije prestupna?
- 365!
- Neće biti! - 366 puta, jer njena revolucija oko Sunca stvara iluziju da se jedna rotacija izgubila. Tako je Sunčev dan (od podneva do podneva) za 3 minuta i 56 sekundi duži od vremena stvarne Zemljine rotacije.
***
- Koje godine je Tito postao predsjednik SFRJ?
- 1943. na drugom zasjedanju AVNOJA!
- Ne!
- Onda 1945. odmah poslije rata!
- Ne! - Tito je zapravo bio 2. predsjednik Jugoslavije i na tu funkciju je stupio tek 14. januara 1953. godine. Iako je i do tada Tito bio de facto lider, prvi predsjednik SFRJ je bio Ivan Ribar od 29. decembra 1945 - 14. januara 1953.
***
- Šta je po nacionalnosti bio Napoleon?
- Pa Francuz! Šta bi bio, kad je već bio francuski car!
- E nije nego Italijan! Naravno imao je francusko državljanstvo, ali roditelji su mu bili italijanski plemići koji su živjeli na Korzici, pa je tako i on Italijan.
Osoba koja ti nije stvarno prijatelj, čak je možda i ne poznaješ, ali komentarišeš njene aktivnosti na fejsbuku i pritom se trudiš da komentari budu što ličniji, kako bi tvoji ostali fejsbuk prijatelji, pomislili da ti je taj stvarno prijatelj.
Shvatio si da imaš mnogo malo prijatelja na fejsu i počinješ potragu. Stepen potrage zavisi od stepena očaja, izraženosti tvoje asocijalnosti i osećaja ličnog dostojanstva.
I stepen: Nalaziš prijatelje iz osnovne ili vrtića sa kojima nikada nisi ni progovorio, koji nisu ni sigurni ko si ti, ali im je nešto poznata tvoja faca, pa prihvataju zahtev, zbog čega će se gorko kajati čim počnu tvoji komenatri:
(tvoj novi prijatelj)-kakvo ludilo bilo sinoć!obožavam vas,ljudi!
(ti)-I mi tebe obožavamo!Kakav/kakva si car/ica!
II stepen: Nailaziš na brata/sesru/svastiku/prijatelja nekoga koga poznaješ i njemu šalješ rikvest, a on te iz ljubaznoti prihvata, iako mu nije jasno otkud to, kada se ni ne poznajete. U komentarima se najviše trudiš da ispadne kao da si ti mnooogo dobar sa njegovim bratom/sestom..kako ne bi shvatio koliko si jadan.
(brat/sesta..)-seko, prelepa si mi na toj slici!
(ti)-a da je vidiš tek uživo!lepotica!
(brat/sestra...)-jao, vidi moja seka se napila..hahaha..
(ti)-ma, daj, ludača nas sve navlači na alkohol!neću više da se družim sa tobom:)))
III stepen: Svima za koje si znao si poslao zahteve, ali još je malo. Sada počinješ da lutaš fejsbukom i klikćeš na slike onih koji ti deluju mnogo kul!u komentarima se trudiš da oni shvate koliko si ti kul!Uvek se kreće od stranaca, da bi tvoje zahteve shvatili kao želju za internacionalnim poznanstvima, a onda se prelazi na domaće, i tu se otprilike opraštaš sa dostojanstvom:
(tvoj prijatelj stranac)-It was a great party last night...i love wild girls..
(ti)-ooo, you should come to serbia, we have the best girls and the wildest parties..
(tvoj prijatelj stranac)-nice to know:)))
(ti)-yea..man last night i almost died!..it was crazy!!!and girs..yeah..
Krenuo Tulumbac sinoć u grad da se nadje sa Fernandom. Nešto se smorio na Vuki, nema više ni novih Cigana na you JuTjubu, psovački monopol u igraonici preuzeli ponovo "oni ludaci sto puše Malboro", pa je konačno pristao na Fernandovo svakodnevno ubedjivanje da odu malo do diskoteke i ,,vataju neke pičke za sise,,.'Ajde nisam bio dugo. Da malo 'vatamo neke picke za sise. Ne zvuči loše...Ajd..Na Vuki opet kriza inspiracije, sve isti likovi...,,
Dogovore se da se nadju na Slaviji, taj deo grada Fernando najbolje poznaje. Picnuo se Tulum, šuljka, jebozovna aroma, brijanje, sve po protokolu pravih monopolista nad sexy ribama ove hemisfere. Izadje iz stana tiho, na prstima, da ga ne saleti neki ortak, pa onda mora i njega da vodi. Taman kad se uhvati za...lift, naravno, kad ono – medjutim. Vrata ni da maknu. U, koji baksuz!Fernando ne čeka, Fernando radi. Iz mraka izlete poznati lik, jedan od boljih psovača iz igraonice, koji ume čak i da sastavi inventar za Kentaura, a i provereno je jebao ćerku Zidanu.
,,Šta radis, Tulume?,,
,,Evo ništa. Istovaram neki ugalj...,,
,,Haha. Treba pomoć,vidim...,,
Udruženim snagama otvore lift i Tulum uskače unutra. Dok se vrata za njim zatvaraju čuje poznate reči: ,,Ej, brate, svrši jednom i za mene...,, Samo se nasmeje svom odrazu u ogledalu i nastavi put ka Fernandu, Slaviji, diskoteci, pičkama i sisama...
Na Slaviju je stigao pre vremena. Uf, baš sam poranio, ali kakva je ono frka...Po kružnom toku trči student sa tri knjige u nekoj providnoj kesici. Za njim, sva zapenila i obnevidela, juri oklembešena sisurda, u mrežastim čarapama, a jedna joj se veštačka trepavica zalepila za obraz, kao neki dlakavi dedež.
,,Džimi, brate, ovamo, Džimi!,, Džimi se malo okrene, tek da ne zastane u trku, ali ipak prepozna poznatog lika sa Vuke. No, sisurda se ne predaje, izašla je u večernji lov na studente. Već pruža desnicu ruku ka ramenu čemernog studenta, kad se odnekuda začu poznata pesma sa grčkih muzičkih prostora ,,Είμαι πολύ αφελής ,aaa, ime polu afelis, aaa..,,Artemido, boginjo lova, kćeri Zevsova, pomagaj!,, Artemida otvara vrata svoga četvorotočkaša namenjenog isključivo za lov na retke zverčice ovoga grada, u doba prelaska iz papuča u čizme. Tulum i Džimi upadaju unutra, a Arte utiša muziku kako bi mogla da sagleda njihov problem i da im pomogne ili da ih banuje i završi sa njima jednom za svagda.
,,Kuda, vas dvojica?,,
,,Malo blejimo po Slaviji, ovaj beži od sisurde i tako, ništa, onako...Ti?,,
,,Ma, ništa, mentalna promaja.. Nego, dokle idete?,,
,,Mene izbaci ovde“, kaže Džimi i već izleće iz auta, osvrćući se oko sebe...;,Ćao, vidimo se na Vuki!,,
,,I mene izbaci ovde, treba da se nadjem sa nekim likom.“
,,S kojim likom? Znam li ga? ,,
,,Ma, jok! Neki lokalac čisti. Ništa vredno pomena.“
,,Ok, onda svrši jednom i za mene...Ma, zezam seee...Znam da te to nervira...samo se čuvaj butikača i to je to...Ćaooo,,
,,Ćao...,,
I taman kada je mislio da je sve konačno u redu iza ugla izlete sisurda i ustremi se na njega. Beži, Tulumeeeeee....
Negde kod ,,Agore,, u trku nalete na Liju. ,,Beži, brate, juri me sisurda!,,
,,Koja sisurda?..
..Perverzna babetina što juri studente...,,
,,Pa, ja sam svršeni....,,
,,Svršio ti ili ne, dok joj objasniš ko si ima da te brankuje, ko Ladjara...“
,,Begaj, nabutam joj rogove kroz guzicu...,,
Kada im se već činilo da nemaju snage i da će ih sisurina stići, otvoriše se vrata jedinog elitnog restorana u gradu, jedna ruka se promoli napolje, i uvuče ih unutra.
,,Kuvajlija, gospodine i brate! Hvala ti ko gospodinu i bratu!,,
Kuvajlija im natoči po jednog orošenog jelenka i polako počeše da dolaze sebi.
,,Jao, brate, Lijo, pa ja tek sad vidim da ti trčiš sa povezom preko očiju i bos. Koja tebe muka stigla?!,,
,,Ma, krenuo da se nadjem sa Inso i Elennom, pa da me lakše prepoznaju...“
„A, u patikama ceo dan i taj rad...“ Haha!
,,Šta sve čovek ne radi zbog žena!,,
,,Nego, samo ti je Inso ovde. Elenna već odmaglila. Eno pije kafu sa Ladjarom. Spasila ga zicer brankovanja, pa je on iz zahvalnosti pozvao na kafu, koju on inače u ovo doba pije sa Djavolicom...Vuka je čudo, moj Lijo....Drži se ti Inso, pa ona je, bre, u stanju da ti u dahu izrecituje ,,The History of One Tough Motherfucker“, a neće te smarati ni sa Eliotom, to ti ja garantujem. Nego, nešto se mislim, koji bi ti bio lik u latino seriji...“
„Fernando, naravno!“
,,E, nemoj se vredjamo, nemoj se prozivamo...“
,,Neko me zvao...“ Iz polutame izroni u svom svom sjaju, niko drugi nego Fernando, car, šmeker, frajer, apsolutni kralj u muvanju u dalj.
,,Gde si, tebraaaa....“ Izljubiše se svi.
Baš je dobar, ovoga bi i ja jeb... Pomisli Kuvajlija, ali ne reče ništa. Naučio je da mudro ćuti kad treba i samo beleži pluseve u tefterče.
U kafanu upadoše Inso, Edit, Gospodža, Djavolica, Artemida....Van sebe od straha...
,,Šta vam je, sestre?“ Uglas ih upitaše Tulum i Lija.
,,Ma, juri nas manijak obučen u avatar Homo Serbijusa, ali bez listića....“
,,Šta se sekirate, to je samo jedan obični normalni manijak...“
,,A,dobro je, a mi mislile...Nema veze, trčanje je zdravlje, što bi rekao Gvozden, a možda i nije Govozden, možda je Jelen TU...Ma, sve mi se smutilo..Mentalna promajaaa...“
Otvoriše se vrata kafane i u već zadimljen prostor ušeta Kurd. Onda je legenda nastavila da se piše sama...
Napokon shvatiti prave namere nekoga ko okoliša kao mačak oko kazana sa čvarcima. Optužujuća rečenica kojom se sagovorniku daje do znanja da su otkriveni njegovi skriveni ciljevi iako je isti pokušao da ih ubaci u nešto suptilnije pakovanje.
S: Ćale, zvao te prošle sedmice kum Mitar da probaš rakiju.
O: Mamicu ti balavu, to mi tek sad kažeš ?
S: Zaboravio, jebga. Mogli ste ti i keva večeras malo kod njih da probaš radžu ?
O: Ma jok, mrzi me da perem noge. Sad će Nikoljdan, naprobavaću je se.
S: Ajde bre, prošetaj malo sa ženom, šta si se zbio u kući ?
O: A šta to tebe brige a ?
S: Ma onako, smaraš me svako veče.
O: Ne seri. Jel to opet dovodiš onu svoju bagru da igrate pokera i pijete rakiju koju sam, da još jedared napomenem, bez tebe pek'o.
S: Ma nije ništa onako ja kaže...
O: Mali znam te, ćaća sam ti. Da ne privodiš kakvu ?
S: Paaaa, upoznao sam neku koleginicu pa smo se dogovorili večeras daa...
O: Aaaa tu smo znači. Pa što ne kažeš oca ti jebem blentavog.. Ruužoooo idemo kod kumova večeras. Nadji mi gaće, odo se prat'..
S: To ćale car si..
O: Fala bogu, slutio sam da si nastran. Evo ti pare ako šta zatreba i nemoj da te kakav djavo natera da je odvedeš u moju sobu..
--------------------------------------------------
:Muž gleda utakmicu. Žena, namazana mirisim uljima donosi pivo i mazi ga:
Ž: Dragi, šta misliš da oteraš onu krntiju iz garaže ?
M: Neka ga, popraviću ja njega evo samo da skupim pare.. Ajmo Juveee....
Ž: Ali zaradićeš lepe pare na auto-otpadu i oslobodićeš nam prostor u garaži.
M: Ma ne mogu dobiti više od 200 eura a i koji će mi kurac prostor ?
Ž: Pa da možemo sad za zimu da poredamo ogrev.
M: A šta je sa starim mestom, iza kuće ?
Ž: Pa znaš, mislila sam da tu posadim orhideje i napravim fontanicu.
M:prvi put skida pogled sa tv'a: A znači tu smo.. Na te gluposti ja pare ne dam.
Ž: Imaš viršle u frižideru, odoh kod Kaće na kafu.. Zapamti kad si se posledji put peo na mene..
M: A i to me zabole..
Čovek koji tvrdi da sve zna, za njega nema nepoznate oblasti iz društva, istorije, politike, muzike, geografije, arheologije, astronomije, nuklearne fizike, prerade mlečnih proizvoda...itd. Veoma je pametan, inteligentan, pričljiv, ubedljiv i hrabar čovek. Poznat je po svojim mnogobrojnim knjigama u kojima razbija sve teorije zavere, međutim ne preporučuje se da ih čitaju psihički osetljive osobe. Mogu da uzrokuju neurozu a ređe šizofreniju ili amneziju. Tako da se jos razmatra u ministarstvu zdravalja da li da se prodaju uz recept isključivo ili uz nadzor neuropsihijatra.
Za njega su svi tajni agenti, obaveštajci, kontraobaveštajci ili hazari. Sam je priznao da je mason i templar, e sad ko hoće da mu veruje neka veruje, ko neće ne mora. Ako vas izbace iz Jehovinih svedoka, ovaj čovek vam je sigurna zamena za njih.
Voditeljka: Dobro jutro poštovani gledaoci, vi gledate emisiju ''Između dva požara'' na Južna Mačva live TV u novom terminu u 3 i 34 ujutru. Sa nama je naš stari gost, gospodin Dejan Lučić. Možete li nam reći nešto o vašoj novoj knjizi ''Tajna Kineskog zida''?
Lučić: Naravno, ova knjiga predstavlja moj vrhunac u karijeri. Vidite, ja sam uspeo da odgonetnem zašto su Kinezi gradili taj zid baš na tom mestu i uz taj meridijan koji zapravo predstavlja obeležje jezuitskog ogranka Malteških vitezova koji su se u Kinu infiltrirali jos dok je Kineski car, poreklom hazar, ratovao sa Mongolima koji su ogranak tajnog društva Japana. Možete primetiti ove zidove po Beogradu, to nije ni malo slučajno što njihov stepen zakrivljenosti je sličan kineskom zidu, jer Kineski obaveštajci su ušli u naš sistem kako bi preokrenuli istoriju koja govori da su Kinezi zapravo poreklom Srbi. Naravno to ne bi mogli sami bez cia-e koja je poslala ogranak masonskih tajnih agenata da kao slobodni zidari učestvuju u gradnji tih zidova. Zanimljivo je da kada se sabere broj cigala na svakom drugom metru, dobija se broj 13, to nije ni malo slučajnoo, jer kad se 13 pomnoži sa 2 dobije se 26, stari hazarski broj. E vidite, tu postoji još nešto...
Voditeljka: Izvinite, apsolutno se slažem sa vama ali imamo direktno uključenje u emisiju, imamo gledaoca na vezi, halooo... halooo.... da li nas cujete? Halooo....
Ne tako česta seoska pošalica koja se nakon fizičkog okršaja upućuje na račun gubitnika koji je neretko pustio krv.
Jovan Kljako - A, jadan Pilipenda, smrznu li se?
Pilipenda - Valaj da hoću da se ukočanjim ovđe, nasred puta, ne bih zažalio!
Kljako - A jadan, a što ti... a što se ti ne bi upisao?
Pilipenda - Valaj, neću, pa sad crkao od gladi, upisat ću se kad se pokvari golf! A nećete dugo ni vi svi, pa da vam je car poklonio cijelo Petrovo Polje!
Kljako - Ama, Pilipenda, bolan, orazumi se i čuj me, nemoj da si Štulić! Ne učinismo ni mi to od bijesa, niti mislimo ostati u poganiji, nego... znaš... dokle izimimo, dokle opasemo nejač i čeljad, pa onda ćemo lako!
Pilipenda pljunu.
- Ja ne znam hoćete li lako i kako ćete, ali znam da vam obraz ne opra niko, ni dovijeka, ni dokle vam bude traga!
Kljako se namršti, te će oporo:
- Blejiš, Pilipenda, ali ćeš i ti biti unijat prije Uskrsa!
Pilipenda stade i viknu:
- Ja se uzdam u mora srpskoga Rista! Ako će mi pomoći, hvala mu, ako neće i onda mu hvala, jer mi je sve dao, pa mi sve može i uzeti, i dušu! A ti si obična vet.. ...
Kljako ga prekide.
- Muči, Pilipenda, ja sam carske vjere!
Pilipenda - A, pasji sine, - viknu Pilipenda izmahnuvši štapinom... - čekaj da ti pritvrdim tu vjeru!
Izdeveta ga tu Pilipenda motkom, kao vola u kupusu, te će Kljaku:
- Šta je Kljako, puče pičić ko cerova kora a?
A Kljako ostade da leži razvaljen kao Haiti, sav krvav na prašnjavom drumu..
Fraza koja je pomešana određenom dozom čuđenja i kao takva najčešće prethodi glasnom razmišljanju jednog lica o nečemu što je drugo lice pomislilo, reklo ili uradilo.
Mimika lica je od izuzetnog značaja za samu radnju koja se manifestuje skupljenim usnama, iskolačenim očima i podignutim obrvama.
Tvoje lice zvuči poznato. U toku je nastup Željka Šašića koji imitira Maju Odžaklijevsku.
...o, bato, htela sam leteti, o, bato, krila mi slomili. Hvala, hvala.
Kilibarda: I, to je bio sjajni Željko u ulozi Maje Odžaklijevske.
Petar Strugar: Ti si mega car. A šta kaže žiri? Ivane?
Ivanović: Hehe, moram da priznam da ti štikle i suknja odlično stoje, ali nekako ti je frizura u fazonu Pipi duge čarape "ne-bih-hteo-da-te-smaram", samo razvezana. Kapiraš?
Željko: (Mamu ti jebem) Da, da, sve mi je jasno.
______________________________________________________
______________________________________________
-Zamenom izraza u prethodnu jednačinu i rešavanjem po brzini dobija se koren iz modula stišljivosti sa gustinom. Izraz je izveo Žukovski 1898. godine.
-Bravo, kolega. Moram da priznam, nisam očekavao ovakvo znanje. Devetka. Dajte indeks!
-Izvolite, profesore. A i ja priznajem da nisam očekivao da ćete mi pokvariti prosek.
-Šta baljezgaš?! Pa imaš sve šestice i poneku sedmicu.
-Pa, to i kažem.
________________________________________________________
________________________________________________
-Nema te dva dana. Šta se, kog đavola, desilo sa tobom?
-Ne pitaj. Napio sam se kao dupe i prekid filma. Odjednom se budim u nepoznatom krevetu a pored mene Julijana.
-Ona što liči na Indijanku?! Prespavao si u Vigvamu. Ajme.
-Moram da priznam, nije da se žalim.
-Ma boli te kurac. Sad mogu da te zovem poglavica Tri Pera.
-A što baš tri?
-Zato što si verovatno zakačio tripera, majmune!
Medicinska sestra koja prva pritrči da pruži prvu pomoć.
-Bajo, šta si se to zamaskirao tim zavojima i flasterima?! Izložio se na mumiju, a?!
-Tićbra, ništa me ne pitaj... nije stvar za sprdnju. Išao po ovu moju malu, navukla me da se upoznam sa njenima. Ja ono, kulturiška, karirana šulja, farmerke, dole neke mokasine... baš sam ono, skroz iz fazona bio...
-Kao iz ženskog časopisa da si ispao, a?
-Majke mi... ona me prvo napušila. Ja 'teo da dođem u majici Car Lazar, ona iz fazona, dovoljno je što te ja gledam i te priče...
-Dobro, bre. Daj pređi na stvar.
-Sednem ja za sto, odma' šarmiram kevu, žena me zavolela više nego nju. Kad, eto ti ga ćale. Grmalj, dva metra i kusur, tetovaža na podlaktici staje na moja leđa... ne možeš da veruješ...
-I?
-Krenemo u spiku... kažem mu da studiram, radim, umem da čačnem i oko kuće, ono, standard priča, jebote...
-I? On te izlomi zbog toga...
-Ma, jok. Nego mi kaže: "Sine, nisam ja budala. Vidi na šta ličiš. Farmerke ti se uvukle u guz'cu, nećeš ti meni unuka da praviš, jebem li ti 'lebac mali."
-Što to?!
-Ma, nemam pojma... ne voli čovek one "dugaše", pa pomislio da sam jedan od njih. K'o za kurac, ja sednem pored njenog brata, a mali imao neku čibulju na čelu, pa mi non-stop bio u zoni pogleda... Valjda mislio da mu šmekam sina. Brate, kad je krenuo da me mlati, ja bež' na prozor, a on za noge... sva sreća pa je Hitna brzo stigla... ona medicinska kad me videla, 'tela žena da zove popa...
Rezultat udruženog zločinačkog poduhvata maligana i viših masnih kiselina u sadejstvu sa prađedovskim zovom divljine skopčanom u rasporedu adenin-timin parova na 169. hromozomu brojanom od nazad. Ovaj neobjašnjivi sklop tera prerano osedelog kancelarijskog službenika, rođenog Dorćolca, podbulog od nezavršenih izveštaja i stresa na poslu ( nećemo reći i mobinga ), da umesto da se odmori k'o čovek kad već ima dva ničim izazvana slobodna dana, ustaje u 4 ujutru, ide Bogu pod pleksus i izigrava retardiranog Tarzana.
Steva: E kume, jesse sećaš kad smo bili kod Laze Smrde na ranču... kasmo se razbili ko bulje?
Kum: U matori, to bilo još u srednjoj...ima tries godina
Steva: Ma dobro bre, pitam jesse sećaš...aaaaa sasam se setio tis tad bio s onom rošavom, kako se zvala...Dragana, Daca...ma nebitno, beš je ti u dupe...izvini kumo, nemo se ljutiš, al tako je bilo... a jesse sećaš kako smo se peli na onaj njegov dud, za opkladu...
Kum: E kume moj, tad smo imali sedamnes, i bili triespet kila lakši...
Steva: Ma ne seri, i tad si bio cava, jedva si skupio jajca pred onom malom Dragicom...Dijanom, ma ko je jebe...ne da se Steva još, saš da viš kako ću se popnem na ovo drvo, ima da vas popišam odozgo, drž pivo!
Stevovica: Nemoj Stevo molim te...daj kume spreči ga, popio je pola gajbe sam...
Kum: Ajde Stevo stvarno, ne seri, saćeš ti da se penješ ko majmun, deca te gledaju
Steva: I treba! Nek vide kako im je ćale car...a nije sisa kao neki ovde...ti ženo ne seri nego pazi na taj roštilj i daj kumu još jedno pivo...viš da mu grlo suvo...aj kume na drvo, ako nisi cava...
Kum: Stevo, jebote stani de ćeš...pazi ta grana je suva! Pazi!!!...kumo zajebi pivo, traži domet negde, zovi hitnu, ja odoh da ga spustim na glavni put...
Odjek srednjeg veka i simbol visokog položaja, koji se možebit genetski, možebit običajno preneo na nosioce vlasti sve do danas; ovim putem pozdravljam profesore, nastavnike, pandure i šalteruše koji se naslađuju psihofizickom maltretiranju, jer su tako u moguđnosti.
I pozdravljam pink floyd i another brick in the wall.
Negde u srednjem veku, circa 910. ,na litici planine Zvrela, kanjona reke Trska;
- Pazi da ne pokvasiš kožu ahahahahahah!!! Aaaaa.. Sledeći!
- Pajac Miroslav.
- Zbog?
- Ismevanje vlastele uz igru i melodiju, Vaše prevashodstvo.
- Šta ja to čujem, je li?
- Laži.
- Laži, laži šta?
- Laži, Vaše Visočanstvo.
- Sada, kako smo na ovoj litici, na izrazitoj visini, iznad velike reke, idi idite do litice. Pogledaj dole...I? Plašiš li se visine?
- Da, Vaše Visočanstvo.
- A znaš li da su psiholozi dvadesetog veka dokazali da je strah od visine zapravo strah od neuspeha?
- Sada znam, Vaše Visočanstvo.
- I da li se, s osvrtom na tu teoriju, za tebe može reći, da se plašiš neuspeha?
- Da, Vaše Visočanstvo.
- Da li veruješ da možeš biti spašen?
- Da, Vaše Visočanstvo.
- A ko ti spasenje može darovati?
- Vi, Vaše Visočanstvo.
- Ako je tako, tako je, hoću da staneš tik uz liticu, i da mi se moliš, pa te možda i oslobodim. Da li je to fer?
- Fer, Vaše Visočanstvo... Molim ti se, Bože krošnje, u kojem su sve radosti ovoga života, da kroz cara i sudije Vlastislava pomil...
:vlastela u trans od smeha:
- Hahahaha, :gađa ga kamenom u glavu:, kroz Hrista, majmune jedan, kroz Hrista! Paganska govna, 'ajde ispočetka.
- Hrista Boga molim da kroz slugu i raba svojega cara i sudije Vlastislava pruži meni milosrđe... :nastavlja se:
:car uto pokazuje cimom glave na vlastelina da ga gurne nogom sa litice, dole u reku:
-...i pruži meni spasenje a neka tim činom zaduži mene kao večitog slugu poniz...AAAAAAAAAAAAAA!
- Pazi da ne pokvasiš kožu hahahahaha!!! Sledeći!
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.