Sposobnost pojedinaca koja je u mnogim hitnim slučajevima doprinijela srećnom završetku. Sposobnost koja je spašavala i spašava žive glave. Nema svako sreću da se rodi sa vrlinom da umije brzo jahati, to mogu samo istinski junaci. Danas, poželjno je da samo ženski rod usavršava tu tehniku. Nažalost, nađe se i pokoji peškir u toj priči.
3434. godina Trećeg doba - Međuzemlje
- Aragorne, moram ga voditi ocu da ga izleči! Ovdje neće preživjeti!
- Ali Arven, do Rivendela ima čet'ri dana jahanja! Nazguli su posvuda, nećeš uspjeti!
- Ne brini, brzo jašem! Kad pređem rijeku, čuvaće nas snaga moga naroda!
- Čuvaj se ljubavi! Eto nas za sedam dana!
:klop klop klop klop:
- Pa pička ti materina ona hobitska da ti pička materina!!! Zbog tebe emo majmuna, još ću i malu da izgubim! Seme brate, što ti nisi uzeo prsten, a ne ovo govno mrljavo!
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
2011. godina - Srbija
- Dragi dođi časkom u kujinu da mi pomogneš!
- Šta je bilo ženska glavo?! Ne mogu da ostavim šefa samog tamo, jel' hoćeš ti da dobijem promaknuće ili nećeš?!
- Ma znam ljubavi, al' treba mi jedna partija hitno!
- Jesi ti normalna?! Pa treba mi najmanje pet minuta, ne mogu čo'jeka ostaviti toliko?!
- Ma ništa ti ne brini, skini se i sjedni na stolicu! Znaš i sam da brzo jašem, gotovi smo za minut!
- Aj' aj'! Samo požuri, zajaši za Ginisa ovaj put!
Profesionalni zgubidan. Dobro, ne baš profesionalni, pošto ga za to što radi niko ne plaća, ali svejedno ne radi ništa, tako da nije bitno. U opisu posla ovog oblika života je gubljenje sopstvenog i trošenje tuđeg vremena, a bogami i živaca. U stanju su da pričaju o svemu pod kapom nebeskom, a brzina kojom prelaze sa teme na temu je neverovatna. Dele se na više vrsta, u zavisnosti od teritorije na kojoj obavljaju svoje aktivnosti.
Klupoder iz parka, po kome je izraz i nastao, veći deo dana provede sedeći na klupi i pretvarajući se da čita novine do trenutka kada neoprezna žrtva sedne pored njega sa željom da malo spusti kosti i završi udavljena pričama koje se kreću u rasponu od porodičnih odnosa do pitanja da li su Cecine sise delo božijih ili ruku plastičnog hirurga.
Kafanski klupoder (naravno, radi se o kafanama tipa prčvarnica i šoferana) obično deli areal sa više pripadnika svoje vrste pa je manje opasan po okolinu, ali ukoliko je nekim slučajem sam vrlo lako će naći način da se ubaci u razgovor za susednim stolom i pričaće dok ne smori međeda.
Još jedna značajna vrsta je fakultetski klupoder, ali za njega je možda primereniji naziv doajen čitaonice. Ostale vrste su manje značajne, ali ne i manje dosadne.
- I zamisli ti to, ona meni posle dvaes godina braka kaže kako sam joj upropastio život!!! Ja njoj???!!! Pa mislim se jebem ti ženo majku zbog tebe i jesam svaki dan u kafani. Ja njoj život ona meni jetru, seme li joj jebem! Al' ne vredi, ne možeš u današnje vreme ni da se razvedeš ko čovek, te plati advokata, te plati ovo, te plati ono. A i ti advokati, pička im materina, uzmu ti sto evra bez da usta otvore, decu im bre... E, a moja deca, da vidite kako su zlatna, po ceo dan samo sede i gledaju crtane filmove. Samo mi nije jasno ko pravi onakve crtane filmove pička mu materina bolesna, gde je bre Duško Dugouško, Patak Dača? A jes, čuvam nekih pet pataka u dvorištu, juče sam mor'o da ispečem jednu pošto ona moja ne zna ni vodu da skuva, moram sam da se snalazim! A... ej, pa gde idete momci, taman smo se fino raspričali? Gle, odoše ljudi a ne popiše pivo! Eh, ajde, greota da se baci.
Floskula koja u deterministički i očekivani tok radnje ubacuje apokaliptički faktor razvoja događaja, čija je verovatnoća dešavanja otprilike između one da ćeš u sledećem izlasku na prelo biti sodomiziran od stane šiptarskog tajnog agenta hermafrodita prerušenog u mađarsku porno divu, pa do šanse da ti se život skonča u napadu zombi dvogrbih kamila na dan kad pokojnoj babi daješ zadušnice.
Saveti prosečnom maturantu pred odlazak na matursku ekskurziju u Španiju:
Prababa: "Na ti, sine moj, ova marama, nikad se ne zna da l' ćeš zaigrati kraj neke cure u kolu, sramota je da se držite za ruke, nego svako po na jedan kraj da u'vati..."
Pradeda: "Evo ti tri kile baruta i ova tandžara što mi je poklonio Vojvoda Radomir Putnik, nikad se ne zna kad će Švabo, seme mu se zatrlo, napasti!"
Baba: "Sine moj, evo ti dve tepsijice pite sa jabukama, nikad se ne zna 'oćete li imati šta tamo jesti, stranci su to, ko zna šta će vam dati, ne da bog da vas ko potruje." :krsti se i plače:
Deda: "Na ti ova gluvara, nikad se ne zna da l' će vas tamo na prelu poćerati kojekakvi brđani sa vrljikama kad im budete curama namigivali."
Mater: "Sine, ponesi ovaj termofor i ova tri džempera od merino vune, nikad se ne zna da li će kakva promaja da te ošine po krstima."
Otac: "Evo ti ovaj galončić sa antibioticima, veterinar Mitar mi dao, nikad se ne za da l' ćeš da fasuješ hlamidiju ili triper, ti popij ove dve jutro-veče, to on daje priplodnoj junadi i ovim momcima sa pilane kad idu kod Moldavki."
To je ono malo što fali, al devojci sreću kvari. To je ono što baba nema, a da ima ne bi bila baba nego deda. Nije to Bora Spužić, nije ni drška na vratima. To je ono "ali" što nam ga zavali.
-Da li bi ste želeli da zarađujete evropsku, redovnu platu, radeći od kuće, iz fotelje?
-Pa ono, što da ne. Imam dosta radnog iskustva u sedenju u fotelji, tako da mi ne bi teško palo. Ali gde je kvaka?
-Da li bi ste hteli da budete deo svetski ponate kompanije za distribuciju aloa vere?
-Ma kažem ti, što da ne, al gde je kvaka?
-Nema kvake. Sve što trebate raditi je da napravite svoju mrežu ljudi za distribuciju, a onda na dalje možete sedeti i samo nadgledati stvari iz svoje fotelje, uz odličnu zaradu. Evo naprimer ja, završio sam medicinu, ali pošto mi se nije dopadao kvalitet rada u bolnici, sa dugim smenama, i malim platama, odlučio sam se da radim ovo. Vidite, odlučio sam da ne pušim drinu nego malboro.
-Ma sve je to lepo, ali...
-Ali vi bi ste se zapitali da li je to još jedan piramidalni prevara sistem. NE! Nije! Mi radimo po sistemu jednakostraničnog trapeza, gde svako zarađuje, a pogotovo vi!
-Kul, kul. Ali gde je kvaka, šta ja treba da uradim.
-Ništa. Apsolutno ništa. Sve što trebate uraditi je da želite da probate nešto novo. Da budete spremni da postanete deo razvijenog sistema. Najzad da budete spremni na ljubomoru komšiluka zbog svoje iznenadne zarade. Sve je tako jednostavno. Uz početni kapital od tričavih 150 evra za godišnju članarinu i početnu robu vi dobijate mogućnost...
-A eto kvake. Pali!
-Molim? Jel žellite da pos...
-Nisi čuo? Aj begaj dok nisam isterao motkom, jebem li ti seme prevarantsko!
Izmišljena knjiga iz dela Lavkrafta, poznatija i kao Knjiga mrtvih. Također naziv za osobu koja žedno prikuplja znanje o svim pokojnicima i saranama. Obično je to baba ili tetka, iako ni mlađe osobe nisu isključene iz te morbidne opsesije.
- De si, baba, kako život? Jebeš li išta?
- Jedem, jedem, sine, taman se vratila sa sarane, fino neko žito bilo, meko ko dedin ti kurac. Umro Marko Jovin, što mu se sin obesio kad je Liverpul izjednačio. Fina sarana bila, ne ko neki dan kad je ona kurvetina Maja poginula, seme joj se zatrlo, roditelje u grob oterala, Ivu i Stevana...
- Baba odo ja do kladže, eto me za 15 minuta, zapamti de si stala. Koji si ti Nekronomikon, nevera.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Eno ga Mare Nekronomikon ide prema nama, pređi ulicu, brže, brže!
- Što bre, što izbegavate momka, baš fin izgleda.
- Oke, saš vidit. Mare! MAAAAARE!!!! Šta ima brate?
- Znam šta nema, prijatelju moj u ovoj dolini smrti i suza. NEMA SRBA!!!!! Bela kuga nas kosi svirepije no i jedan rat, a tu su i sumnjive iznenadne smrti. Zadnjih godinu dana 24.045 ljudi starih između 20 i 35 je umrlo. Saću ti ih nabrojati: Jovan, 34, pomoćnik geometra, Aranđelovac. Ognjen, 22, vozač autobusa, Beograd. Aleksa, 21...
- El vidiš sad zašto? De Mare odjebi sad, ne kvari mi raspoloženje dodatno. Učiniću te delom te tvoje morbidne statistike, usta te depresivna jebem.
Apsurdan oblik života; ogranak nešto većeg plemena koji nedvosmisleno pokazuje da Srbi
- 1. ne uče svoju istoriju
- 2. ne uče tudju istoriju
- 3. da je Srbin seljak bolesno vezan za svoj komad zemlje kao dete vezano za majku pupčanom vrpcom
- 4. lakše nam je uterati u dupe nego u glavu
- 5. na svetu ne opstaju mudri i civilizovani, već prevashodno narodi sa najizraženijim instinktom i nagonom za preživljavanje.
Za razliku od svoje nešto pametnije braće koja su mesto pod suncem i parče hleba potražila u drugim zemljama - pa i na drugim kontinentima, Srbi u Hrvatskoj ostaju tvrdi u odluci da pokažu svetu kako je moguće ostati uzdignute glave i kada si na kolenima. Ako imaš noge...Rešeni da u trpljenju zajebu i poljske Jevreje, a nespremni na to da se poput kakvih Indijanaca ponižavaju životareći u ogradjenom rezervatu, ovi čudni sisari su svoje uporište zauzeli u sred neprijateljskog tabora koji ih vekovima proganja vatrom, gasom, tupim i oštrim predmetima i svim vrstama lakog i teškog, modernog i zastarelog naoružanja. Ali nema veze. Prirodno nenametljiv, svoju krsnu slavu proslavlja bez uobičajene pompe, trza se kada malo jače zalupi vratima, tera ženu da mesi hleb kako ne bi morao od dušmana da kupuje kruh...Ne ide na stadione, ne peče prase na dvorištu, ali se ipak potajno obraduje kada Šešelj - s vremena na vreme - zapali poneku hrvatsku zastavu.
- E ćale, porazbijali opet one ćirilične table.
- Video. Popraviće...
- Juče torcida pevala ustaške pesme, Srbe na vrbe, za dom spremni...Znaš već repertoar.
- Znam. Stoka ustaška, seme im se zatrlo.
- Maloj Milici razbili ciglom glavu u školi i urezali joj kukasti krst na čelu, eno je na urgentnom, rekla mi keva da ti kažem da je otišla da je obidje.
- Šta si navro? Igraju se deca, bilo je toga i u moje vreme. Oćeš pivo?
- Neću tata. Tata...
- Molim sine?
- A što lepo ne prodamo ovo ovde i odemo negde medju naše, u Čikago ili Sidnej? Ili u Vojvodinu - tamo sad ima kuća za 5000 eura, mogli bi da živimo ko grofovi.
- Nećemo sine. Ovo je naša rodna gruda, i deda je ovde živeo, i pradeda. Nikad ne napuštaj svoju rodnu grudu, nigde nije kao kod kuće. Zapamti moje reči vredeće ti.
- Pa da, ali pradedu su sa celom familijom bacili u jamu, jedva je živ ostao. A i deda je bio u Jasenovcu i...
- Ne preteruj sad. Oćeš pivo?
- Neću. E ćale - eno skupio se neki narod ispred kuće sa bajonetima, sekirama i buktinjama, deluju preteće. Da skoknem u podrum po pušku?
- Narod kažeš? Izadji vidi šta hoće, možda su došli da pazare onaj šporet - ajde šta si se tu ukipio, nemoj da ljudi čekaju!
Vrisak devojke u pozno doba noći kad ti ćale preldžija upadne u sobu, po običaju, bez kucanja.
-Konju, opet si mi ostavio upaljeno svetlo u garaži, jebem li ti ‘lebac mali, zar je toliki problem da ugasiš, ne mogu ni ja po ceo dan da karabinom branim banderu od dušmana iz distribucije…
-AAAAAAAAA! Daj mi ćebe, čaršav, frotir, gunj, bilo šta… jaooooo, majko mila, kakav blam, kakva sramota…
-Ja se izvinjavam, mislio sam da je strvina sam u sobi….
……………
-Jebiga, šta da ti kažem, jeste malo smor, ali ne sekiraj se, on slabo vidi u mraku, verujem da ti neprijatno, al’ šta drugo da ti kažem…
-Ma, daj… ne mogu da verujem, prvi put me vidi čovek I to na taj način, baš sramota…
……………
-Ćale, jebemu sto majki i otaca, pa zar nisi mogao da kucneš?
-Ma, jebem li ti seme i poreklo, ja da kucam u svojoj kući? Ovo sam ja zidao i ja sam postavio ta vrata… u njih sam kucao samo ekser!
-Njoj je jako neprijatno što si je video onako… biće je blam ujutru… al’ dobro, objasniću nekako…
-Nisam stigao ništa da vidim. Kad je vrisnula, boktemazo, preskoči mi srce…
……………
-Nije ništa video, dobro je… kažem ti ja.
-Uh, ekstra… baš sam se smorila, jako neprijatno, veruješ li?
-Kako ne? I meni je krivo bilo, ali dobro je…
……………
-Koviljka, diž’ se, mečko!
-Šta ti je bre, šta me guraš nogom?
-Moj kurajber doveo snajku, lepa mala… sise četvorke, dupe odlično, moš’ orah o njega razbiti!
-Daj lezi spavaj, jeb’o te otac. Viš’ koliko je sati…
Jedna od najpoznatijih struka u Srbiji na gradjevini. Ujedno i najpoznatiji lik na radnom mestu.
Šef: Momci, evo imamo novog Radnika, vredan je. 'Oće da radi.
Vodja smene: 'Ajde krećemo s' radom, svako na svoje radno mesto!
Majostor 1: Kako reče da se zoveš!
Fizikalni Konobar: Jadran.
Majstor 1: Aaa, jebem ti hilti i burgiju, 'de sad da pukneš! Jablane, ajde trkni dole donesi osmicu.
Fizikalni Konobar: Jadran.. Ne Jablan. Evo idem.
Majstor 1: Pa to nije bre osmica, desetku si doneo!! Jel imaš šubler uzmi i meri, ne mogu ceo dan da čekam, pada mrak!
Majstor 2: Novajlijo, ajde donesi mi eksere, ponestalo mi.
Fizikalni Konobar: A gde su ekseri?
Majstor 2: Pa šta ja znam šta mene pitaš ajde idi pitaj brku gore na zadnjem spratu.
Majstor 3: Mali, ajde donesi ono Apatisnko što nam je ostalo od doručka ispod klupe je.
Fizikalni Konobar: Evo sad ću.
Majstor 1: Jablane, pa gde je bre okasta trinestica, sto puta li čovek treba da ti ponovi. Ajde odmah!
Fizikalni Konobar: Evooo.. (u sebi se misli) o pleme ti jebem mamu ti jebem što ne pretucaš te prste čoljave!!
Majstor 3: Mali ajde bre donesi mi macolu tu već jednom, i idi dole na mešalici.
Fizikalni Konobar: (u sebi se misli) aa steram ti ga majke bilmezu jedan, dabogda se obrusio taj zid što ćeš rušiti na tebe.
Majstor 2: Novi 'ajde zvali me sa trećeg sprata treba im 5 dzaka cement prenesi to čas. I kada završiš idi na drugom spratu i donesi farbu.
Fizikalni Konobar: EVO!! (u sebi se misli) nikad sreću da nemaš, menza ti bila apoteka Vrvarine prokleti.
Šef: Majstore (Fizikalni Konobar), aj čas ovamo.
Fizikalni Konobar: Izvolte šefe.
Šef: Aj do marketa za večeru i ujedno idi u gvoždjaru i kupi cev f25.
Fizikalni Knobar: Ma znaš šta, da se nosiš u pičku lepu materinu i ti i večera i macola i cement i f25!!! Pa jel sam ja za FIZIKLANOG KONOBARA završio pravni fakultet! Marš u pičku materinu!
Moze se poistovetiti sa sportskom posesivnoscu. Najcesca pojava kod kladionicara, neretko i kod supruznika.
1/8finala Roland Garros-a Sarapova-Bartoli, tip ulazi u kladzu i stavlja 3 soma na 1, tacan rezultat 2:0.
rezultat je 0:1, 40:0
tip (Sarapovoj): tako je, samo drzi svoj servis lepotice..
Bartoli vezuje 5 poena i pravi brejk za 0:2, tip: "Kravo krakata, jebem ti mater sasusenu kad ne mozes ni poen mrtvi da uzmes."
Bartoli vezuje jos jedan gem i vodi 0:3, tip sebi u bradu:"Vidi ovu nakazu, kad je ona pocela da igra tenis?!"
Sarapova na svoj servis gubi 15:40, tip zelen u licu mrmlja:"Jebo ti ja mater anoreksicnu, neuhranjenu, krestavu, nesposobnu......."
Sarapova osvaja gem, smanjuje na 1:3, tip pomalo optimisticki:"Tako je, bre! Ajd' sad brejk!"
Sarapova pravi brejk, vezuje jos jedan gem i izjednacuje na 3:3.
Tip zadovoljno sam za sebe:"Fala kurcu si pocela da igras. Ajde lutko sad, pokazi kako ruska zima jebe kevu francuskim pudlicama! Ajde seceru.."
Bartoli drzi svoj servis, a zatim ga oduzima Sarapovoj.
Tip ispizdelo:"JEDEM TI MAMU SIBIRSKU ZABACENU! KOZO!"
Sarapova vraca brejk, a zatim u tajbrejku gubi 5:2.
"Jeboooooooooo me otac i konj i bik i cela kladionica me izjebala kad igram na ovu kljakavu anoreksicnu drolju, seme joj jebem neizrodjeno!! Napusi mi se kuuuuurca govno plavo ono rusko!"
Sarapova nekim cudom osvaja tajbrejk, a tip prenerazeno:
"Braaaaaaaavo lutkice, aj sad jos jedan..."
Poslednji mizantropni krik očaja koji pogađa realnost kao odgovor na enormnu količinu mazohizma i idiotizma žrtve, demonstriranog iznova i iznova pred jednom istom uprošćenom manipulacijom. Pogotovo kad se sami nađemo u grupi mentalno obolelih pacijenata i vidimo unapred šematski šta će se desiti, pa, ne previše željni da zbog njihovog debilizma izgorimo vlastitu kožu, pokušamo da ih upozorimo na lančane posledice, toliko očigledne da bi ih umno zaostali pijani gorila uočio, ali svi pod nekom pričom odbiju da čuju. Dok im se ne obiju u glavu, onda sledi suva pohvala da si bio u pravu, ali džabe, kad si već šinuo glavom u zid junački, suvo je to i bezukusno, besmisleno...
Politički, povik koji dolazi nakon shvatanja da je demokratija zapravo latentno idiokratija. Šta možeš kad neki nikad ne nauče i ne propuštaju priliku da pogreše kao što Neša ne propušta priliku da pomene Vučića. Dok bude ovaca, biće i vune. U prevodu, radi stoku, ko je jebe kad ne ume da misli.
-Pa brate, tako me nežno pogledala onim njenim okicama da nisam mogao... Mislim da se kaje.
-Šta bre? Jesi li ti normalan? Čoveče, prevarila te je sa tvojim rođenim bratom. Drugi put.
-Pa nije ona tako loša, kaže da nije htela, prosto se desilo... Mislim da me stvarno voli.
-Aha, pala na njega kad se poklizala dok je prala prozore. I treba da im držiš sveću i čuvaš decu - nisi za bolje.
___________________________________________
-Dobar je ovaj Vučić, baš je pravi političar kakav nam treba.
-Izvini, ja sam ovde pao sa neba, pa da proverimo da li pričamo o onom istom liku koji ti je upravo skresao platu za još 10%, podigao komunalije, zaposlio celu partiju, zbog čega ti je izvisio sin na konkursu, onaj isti Šešeljev burekonosač koji u životu dana radnog staža nema i sam ne zna koje cipele da obuje kad se probudi jer nije siguran da li je danas radikal ili demokrata? Onaj što više čovek ne može da se seti koliko repova i blamova ide za njim, svaka dva dana pojavi se novi...
-Svako greši. Dobar je on, promenio se, sad je shvatio da šta je nemački mentalitet. Moramo svi da podnesemo žrtvu reformi.
-Jebeš ovu priču, Kad ste pleme dajte Vučiću da vam kreše žene, za bolje i niste. Pričamo za pet godina, ako nekad greškom dođem u ovu zabit na odmor. Ja odoh da se pakujem.
___________________________________________
-E, evo bio malo do crkve, kaže pop moramo da platimo neku specijalnu taksu ako ćemo da se venčamo u drugom manastiru, pa idemo to da regulišemo.
-... Srećan brak.
Pojam koji se koristi u Zapadnoj Srbiji i predstavlja nešto što nije ni verovanje ni sujeverje, već nešto između, mada uvek bliže ovom drugom.
Ono što je za sva varovanja karakteristično je da se njihova smislenost od strane osobe koja ih upražnjava objašnjava sa: "Ne valja se." Bez dalje diskusije. Varovanja su nešto izraženija među seoskim življem.
Daću sebi slobodu, pa ću u primerima otići nešto dalje od 'ne valja se' i pokušati da objasnim pojedina.
Varovanje 1:
Ne valja jesti seme dok se seje.
Pretpostavka nastanka varovanja 2:
Deca jela semenke i prepolovila setvu.
Varovanje 2:
Na sahranama se ne postavlja nož na ručku.
Pretpostavka nastanka varovanja 2:
Neko se nakon sahranjivanja bližnjeg, skrhan bolom dok je za ručkom žvakao prebranac koji je par nedelja ranije bližnji stavio da se suši, odlučio da prekine bol i bocne sebi vene, omrsivši svima ručak mlazovima krvi.
Varovanje 3:
Ne radi se Petka pred praznik.
Pojašnjenje:
Svima je poznato kako su naši popovi grešni, pa su u narodu odlučili da budu još pobožniji od njih. U skladu sa tim, odlučili su da ne rade ne samo nedeljom i drugim crvenim slovima, već i petkom pred neki veći praznik. E, sad, 'veći' je diskutabilno, pa je bolje ne raditi nijedan petak u godini za svaki slučaj.
Napomena:
Petka nema veze sa Velikom Petkom.
Pretpostavka nastanka varovanja 3:
Nekom beše mrsko da radi.
Kako ne bi izgledalo providno, gomila takozvanih petki ima svoje posledice - za pojedine petke se zna, ko radi na tu i tu petku, neće mu nositi kokoši, neće mu roditi voće... Tako da ta lenština kada je obrađivanje njive u pitanju, ne beše baš tolika lenština u smišljanju šta će se kako odraziti na prinos celokupnog imanja.
...9389. godina, negde na teritoriji antičke Donje Mezije... nekadašnji rimski grad Justiniana Prima... noć pred sahranu... ritual čuvanja pokojnika...
Rajko: Kad već pominjete Srbe, da li možda znate nešto više o njima? Da li ste znali da je ovaj običaj čuvanja pokojnika ostao baš od njih?
Ištvan: (šapatom) Sad kad opet krene sa nekom filozofijom, njemu definitivno treba oduzeti vremenski modulator.
Mate: (šapatom) Ili mu zbraniti onaj ćaj od Prunus domestice, što ga on nazivaše rakijom... hahaha?
Behrami: Stari ti bi mogao da odmoriš malo!
Mate: Ti Srbi, jel' to beše neko izumrlo pleme, nešto kao Huni, Avari, Vandali?
Rajko: Vidim da niste baš upoznati... a i ti mili moj Mate što tako iza leđa spomenu rakiju... da znaš samo, i ona vam je od njih... a pošto je duga noć pred nama iskoristiću priliku da nešto prvi put kažem o sebi... ne samo o sebi, nego i o vama.
Behrami: Kakve sad to veze ima sa Srbima?
Rajko: Ima i te kako. Sećam se priče đeda...
...
Pre tačno osam hiljada godina moj pra-pra kurajber Miloje Serbski, konjanik oklopnik krenu baš iz ovog mesta... :Huuuu: (uzdah i suza na lice staračko)... krenu sa svojom vojskom na Dardanijsko polje u boj, kasnije se to zvalo Kosovo... Behrami je verovatno čuo i njegovi su iz tog kraja.
Behrami: Jeste, čuo sam... i to da su Srbi na tom polju doživeli strašan poraz i od onda im se briše svaki trag.
Rajko: Daleko da je tako moj Behrami. Mi smo nakon toga na ovim prostorima, obitavali još oko 2000 godina, nas je samo istorija zatrla i sve ovo se ni bi sada ponovo nazivalo rimskim nazivima, već srpskim... i ovaj jezik što govorimo nije nikakav Balkanski no nekadašnji Srpski.
Ištvan: Oćeš da kažeš da si i ti od Srba?
Rajko: Naravno. Ali to sad i nije više bitno. Da nastavim...
Mate: Samo ne moraš toliko detaljno, krati slobodno! I isprićavam se meni je deda prića, da se ovaj Balkanski jezik nekada zvao Hrvatski a ne Srpski.
Rajko: Znam da nikada nisi voleo moje priče, skratiću koliko god mogu! A te izumrle Hrvate što pominješ... samo da znaš da su ti i oni bili nekada Srbi.
Mate: Nije točno! Hrvati su bili naslednici Ilira a ti Srbi neka Slovenska pljačkaška banda.
Ištvan: Daj pusti čoveka neka priča! Kao da je bitno ko su sad Hrvati.
...
Rajko: I desi se tada velika bitka, bi baš na Vidovdan... divlji udariše na pitome... Islam na Hrišćanstvo... Azija na Evropu, a samo Srbi kao okosnica... I junački se borismo protiv brojčano nadmoćnijeg neprijatelja, borismo i izgibosmo, ne svi ali podosta, 60 000 muškog življa, porobiše nam zemlju... pa jebaše i oca i majku 500 godina potom...
Tamo ti negde u 19. veku konačno zbacismo okove turske i krenusmo da jačamo kad eto ti nevolje opet, udariše Germanska plemena... u dva navrata i to žestoko. Ginusno i tada, al' preživesno opet... pa napravismo pakt sa tim Hrvatima, što spomenu Mate i s još nekima.
Kratko potraja, kol'ko zbog međusobnih čarki, tol'ko i zbog snage koju imadosmo tada, te opasnosti po velike sile.
...
Puče fudbal raziđe se društvo... okriviše Srbe za pocepanu loptu!
Svetski ''čuvari mira'' poslaše nam anđela, ''milosrdnog''. Nova stradanja. Mi Srbi rešismo da menjamo nešto tada, da se složimo i okrenemo novi list!
Ištvan: Ko bi rekao?
Rajko: Ma šalim se samo... hahaha! Priča postaje previše sumorna pa da osvežim malo. :Sine aj nalij još po jednu!:
Mate: Ajde sipaj i meni!
Rajko: Posle tog anđela, bili smo sluge, robovi... dođosmo do zaključka da je bolje biti rob nego Srbin, biti miran, tih, ljubiti dupe drugima i živeti a ne stradati, u stvari samo životariti.
... Napravismo kobnu grešku, polako, polako... bivasno sve manji i manji... mešasmo se sa drugima, nekada nedostojnima i nekadašnjim neprijateljima. Oni viđeniji se razbežaše i razastrše po svetu kao Cigani. Nametnuše nam nove jezike i imena, novu ''kulturu'', izgubismo sve... Državu, naciju, tradiciju... postadosmo čerga, a čergu vetar odnese...
... starac ponovo zadrhta i krenu da jeca, spomenu pokojnika ponovo, pa šakama prekri lice... i ostali se zamisliše i zaćutaše... Mate zagrli Ištvana pa spomenu i sopstvenu tužnu sudbinu i gubitak identiteta, reče: Mislio sam da ovo nikada neću reći... ali... bolje je biti Srbin nego rob!
definicija pisana za takmičenje Bolje rob nego...
Ono što bi draga najviše volela da čuje od tebe kad ode na službeni put, a tebe ostavi kod kuće. Kao da ja ne znam za šta služe ti službeni putevi i ostale pičke materine, jeb'o li je ćaćin ćaća.
...volela si noćnu pticu, švalera i pijanicu...
-Mile, utišaj, zove me ova moja! Jebaće mi seme i poreklo ako čuje... Halooou, u ime Grejskala, ja imam moććććć...
-Mali, je l' si to opet pio od ranog juta?! Zar je toliko teško biti trezan jedno pre podne...
-Nisam, bre. Evo na'ranio ti ovo psetište, 'oću da ga vodiš iz kuće kada se vratiš, samo mi smeta po kući. Bar da je vučjak ili šarplaninac, pa da razumem... šta je ovo beše? Jazavičar, veveričar?!
-Maltezer, skote. Čistiju krv od tebe ima, on je...
-Da,da... potomak slavnog Klausa Drugog, prestolonaslednika Finske. Sin Romana od Kalemegdana i Verice džumare iz Majdanpeka. Daj Mala, ne seri. Šta ti radiš?!
-Evo imali smo sastanak sa nekim menadžerima, postigli značajan pomak u saradnji, biće to super. Nego... je l' ti nedostajem?! Iskreno... ti meni fališ...
-Jao, kako ne?! Ubih se od dosade, po ceo dan sam... Nemoj to ni da pitaš... jedva čekam da te opet vidim, zagrlim, osetim... 'ajd da se ne foliram... čekam te bre, k'o ozeb'o sunce, kad se vratiš ima da te otresem k'o moj deda šljivu. Više ni porniće ne mogu da gledam, imam upalu tricepsa, znaš da je to zajebano...
-Heheheh, kako si ti prost, ali si moj. 'Ajde, ljubim te. Evo zove direktor, kreće nam drugi sastanak.
-'Ajde... pozdrav' tamo!
...............
-Mile, odvrći! Odoh ja da raspalim roštilj i da turim još jednu gajbu u 'ladnjak!
...hajde mori dan-dva, ljubav da ti dam ja...
Posle događaja iz Gospodara prstenova 2000 +, mnogo se toga promenilo, a opet isto ostalo...
Nekromanser koji preuze prsten moći prvo podeli gomilu svetlucavih novčića što na grudi se nose, a potom se povuče u svoju kolibu da u miru i blagostanju ostale dane provede. A prsten moći ostavi mlađahnome sledbeniku zvanome Mali Vuk (a Veliki Lažov), često zvanim i Ljubiteljem Muškaraca, kojega karakterisahu usne nalik nečem bezobraznome.
Mali Vuk možda jeste bio poznat po ratovima i gomilom mrtvijeh koje za sobom ostavi, ali narod to zaboravi i prihvati ga kao boga. A on odmah nađe krivce za sve što se dešavalo u Žutom plemenu. Razotkri on odmah sva zla koje je to pleme činilo i kako bi ga uništio, sve vođe tog plemena i viđenije pribra kod sebe, te im dade iste ili još veće povlastice i posede da ih tako uništi.
I drugi se čarobnjaci u vaseljeni promeniše. Na istoku, matori čarobnjak pun pića od krompira ode i dođe drugi, koji počeše nešto da radi kako bi svoj domen poboljšao. Pojavi se i drugi čarobnjak koji postajaše sve moćniji na istoku, brat čarobnjak boje limuna. Na zapadu, najveći čarobnjak posta čovek za koga niko verovao nije da će to biti. A čarobnjaci na istoku počeše po malo da pomažu Malog Vuka, ne mnogo, ali pomagahu. Davaše dosta žita, zlata i srebra da se u zemlji nešto radi. Čak dadoše i neke čelične ptice i zmajeve, a obećaše i vatrene kornjače da bi Mali Vuk svoj domen branio.
Ali, događaji ne čekahu nikoga...
Mali Vuk, ojačan konvertovanijem žutim čarobnjacima, krete da sprovodi sve kako on želi. Sve prstene moći je prigrabio. Pomagahu mu i čudno stvorenje koje nije muško, ali je otac, ljigavo stvorenje čiji tata je sumnjivo prodavao eksplozivna jaja kome to nije trebalo prodavati, čarobnjak sa lažnijem čarobnjačkim sertifikatom i tako dalje. I krete Mali Vuk da gradi čardake na vodi, krtičje tunele ispod zemlje za brže kretanje ljudi i mnoga druga čudesa. Doduše, ne završi ni jedno. Što ga ne sprečavaše da obećava još čudesa. Naročito kako mu se bližiše period kad narod treba da traži još toga, bar na 4 godine.
I tad se desi katastrofa...
Limunov vrač sa istoka zbučkaše nešto loše, te stvoriše pošast koja se vaseljenom raširi, te i do ove zemlje dođe. U prvi mah, Mali Vuk i njegovi čarobnjaci se smejaše tome, ali brzo se ućutaše i rekoše da se nikad smejali nisu. Mali Vuk onda poče da hapsi narod u svoje kuće, za dobro tog naroda. Posebno slab na najstarije bejaše, te je njima dozvoljavao samo preko noći da izlaze. Mali Vuk beše na mukama; kako sprovest izjašnjavanje naroda da bi on mogao još tako predano za taj isti narod da radi? Bejaše problema... Pomoćni čarobnjak boje kože pečenog praseta je prvo branio deci da idu na nauke, a potom je dozvolio. Narod moraše da nosi zaštitne vizire preko nosa i usta, da se prska zaštitnom vodicom i slično. A kako vreme prolaziše, sve manje je narod to želeo da radi. Ali bejahu i zli i nezadovoljni koji imađahu genijalnu ideju da Maloga Vuka oteraju tako što će mu dati ono za čime on najviše žudi – apsolutnu moć. I tako i bi...
Onda se najveći zapadni čarobnjak seti Maloga Vuka te ga kod sebe prizva. Mali Vuk naizgled bi poslušan ko malo štene, poslušno seđaše u ćošku i sve što zapadnjak tražiše mu dade. Okrete leđa istočnjačkijem čarobnjacima i obaveza se da će ih oterati i neće prihvatiti njinu pomoć. Takođe, da će veliku kolibu u jednoj stranoj zemlji preseliti gde ne treba, a što će pojedini prihvatiti povicima kako je njihov bog veliki i eksplozijama. A najviše od svega – da će deo zemlje pokloniti divljem plemenu koje davno pokušavaše da ga otme. Ali nisu svi shvatili njegovu mudrost... Jer, možda je sve ovo istina, ali on je odatle doneo svetu relikviju koja će spasiti narod – štapić koji piše! Da se svi dive tome čudu neviđenome! A pride i ključ koji ništa ne otvara! Te svete relikvije će pomoći da se završi (ne)očekivano putovanje u zlatno doba!
Narod? Koga briga. Mnogi u sve većem broju organizovaše zbegove u druge zemlje. Preostali ili odoše u apatiju ili se do imbecilnosti diviše Vođi, pri čemu samo vlastiti mozak žrtvovahu. Narod niko i ne pita, niko i ne mari za njega. Kad se pobuni narod, pojaviše se opet plavi Orci da još divljačkije biju, željni toga jer davno nisu. Čak Orci i Vilenjake štitiše dok se šetaju, a narod mlatiše. I tako se okonča ta buna, a da se ništa ne okonča, niti je konac na vidiku...
Svet se možda menja... Osetio bih to u zemlji, ali je sve manje imamo i u korov je obrasla, pusta. Osetio bih to u vodi, ali su u nju nagurali cevi i prodali je. Osetio bih u vazduhu, ali je pun virusa i smrada od laži. Možda u narodu to osetiti, ali je narod mentalno umrtvljen i uljuljkan u zaborav sve dok i taj narod ne nestane jednog dana...
Šablon koji se koristi kao uvod u pražnjenje.
Kada kap jednostavno prelije čašu i ne možeš više da podneseš nečije ponašanje, nije dovoljno da mu samo opsuješ najbliže žensko. Ne. Moraš iz sebe izbaciti kombinaciju kletvi i najsočnijih psovki koje možeš da smisliš u tom trenutku, koja obuhvata najbliže srodnike, zatim lica odgovorna za prisustvo te osobe na datom mestu, u datom trenutku, i, u zavisnosti od poznavanja dotičnog, reč, dve moraju biti potrošene na poreklo.
Ako se nadješ u ulozi osobe koja posmatra ovu pojavu, sve izgleda jako smešno, ali ipak nije preporučljivo započinjati razgovor sa osobom koja se prazni, da bes ne bi bio preusmeren ka tebi.
Aca Stojanović: ...njegova tetka. U toku je 90. minut večitog derbija, i dalje je 0:0...
- 'Ajde sad, dodaj. Dodaj! Tako... 'Ajde sad ti, vuci! Vuci! VUCI!!! Pa šta staješ, stao ti krvotok da bog da?! Pa jeb'o te onaj ko te doveo, jebem ti sve živo i mrrrrtvo! Pa daj čoveče, jedan prodor samo napravi, valjda si sposoban za toliko, seme ti nesposobno jebem!
Aca S.: ...neuspešan prodor Lazovića, samo aut koji izvodi Mikić, Dimitrijević, loš pas, inače njegova strina....
- Jednom, samo jednom dodaj kako treba, davali ti kevi četres' dana! I vidi ga sad, umesto da se vraća, da trči da ispravi grešku, on se čovek šeta! Ej, celu utakmicu se šeta! Pa potrči, prošetam ti po sestri raspaloj!
- Daj bre brate, o'ladi malo, koji ti je?
- Ma i ti da se teraš u pičku materinu, znaš?! Samo jedeš govna i nerviraš me! Pola sata kenjaš o taktici! Kakva kurac taktika, kad invalidi ne mogu ni da potrče?!
- Dobro, izvini...
Aca S.: ...ujna. 93' minut i poslednja šansa za crveno- bele, dobra lopta, interveniše Ivanov, lopta se odbija do Kadua, Kaduuuuu, goool, 1:0!
- Pa to bre, ljubim te u kurac ciganski! 'Ajde bre, volino rudnička, sviraj kraj, svirnem ti ga majci!
Aca S.: KRAAAAAAAAAAJ!... će biti odsviran za nekoliko trenutaka... Inače, komšinica...
- Slušaj ovog... Nataknem na kurac i tebe i komšinicu.
: prr, prr, prrrrrrrrr:
- Fala kurcu! 'Oš pivo?
- Neka brate, idem ja...
Kada samom sebi učinite neku štetu, svojim delanjem sebe osudite na propast.
Pera: Brate, ja samo malo nagazio gas, dal sam išao 140 na sat i on me zaustavio, mamu mu bre jebem pandursku!
Laza: OK, šta si onda uradio.
Pera: A, jebi ga, brate... Rekao sam mu: Šta koj kurac mene zaustavljaš, jel vidiš koliko ludaka na putu, a ti mene našao... jel može neko piće, neka čast das padne, zemljače... i on mi napiše kaznu:(
Laza: Samom sebi si iskopao grob.
...................................
Mika: Kažem ti, rođeni, bio sam kod lekara, znaš da sam polomio ruku pre mesec dana...jao, kako me boli, seme mu kretensko, ko mu dade diplomu!
Žika: Što, šta se desilo?
Mika: Ma, pusti me u kurac... čekao sam tri sata da dođem na red, on mi samo nešto pipao ruku i stavio gips, samo to i znaju, jebem ti lekarsku sortu...al neće ga majci, skinuo bata to posle 10 dana..sve mi puca kurac da slušam doktora, ionako znaju samo da vaćare sestre i da uzimaju pare!
Žika: I što sad kukaš, kad si sam skinuo gips?
Laza: Ma šta znam da li sam dobro postupio...bolelo me ko đavo prošle nedelje, odvela me žena u hitnu pomoć, kad dežurni, neki žutokljunac, ništa ne zna, kaže da ću morati na operaciju. Posle sam išao kod doktora Živote i on mi potvdrio to. Tako da se sad pripremam za operaciju, pijem rakiju i jedem masno i boli me kurac što mi zabranili, da njih slušam ne bih smeo ni da pomirišem duvan, a kamoli da zapalim.
Žika(u sebi): Samom si sebi iskopao grob...
Sejanje semena tolerancije, u duh tradicionalno netolerantnog naroda. Na nama Vukajlijašima upravo zato leži ogromna socijalna odgovornost, da kao skupina avangardnih pojedinaca okupljenih oko motiva „HUMOR !“, ukažemo ostatku našeg napaćenog društva na koj način bi trebalo upražnjavati raznovrsne seksualne sklonosti i slobode. U ime toga:
Par dana ispred, prajda halabuke,
okupiše se silni, orgijaši s Vuke.
Sabrao sve ih je, mali gorski Meša,
„Vazda dosadno je, ajmo malo treša!“
Ko tu koga šlajfuje, ne zna se odavno,
za seks samo mare, sve ostalo ravno.
Vozić ćićifuje, Sevast usred reda,
Celt ga vata zguza, Seva cepa spreda.
Ciklon se protivi, u grudi se drmusa,
Džimi ga ne ferma, od iza ga bambusa.
Iskusni se čvrsto, slepio uz zid,
guzn’o bi se i on, al’ ne daje mu stid.
Neke ženske vrište, loži njih ta slava,
od sve pompe Bleka, zabolela glava.
On ih ignoriše, jer voli guze muške,
Lakija savatao, zicka ga trbuške.
Laki sav cvrkuće, pod staminom uda,
„U teretani benčam, bleka oba muda.“
Tulum razjareno, sav drven upada,
„Mučne ste mi babe, ima l’ neka mlada?“
Šana brakolomka, Tulumu tad viče,
„Odi vam’ kod mene, ćelavo mi piče.“
U to čiča Kajzi, upada na Vuku,
sponzorke staističarke, vuku ga za ruku.
Jarost mu splašnjava, diže se za njima,
samo mlade celiva, (nikad ga me prima!).
Vlajko je fin „Gospodžo, ispo’ ve silikon“,
oće da se očeša, za neku picu i on.
Gospa ni da čuje, utrčava Seleni,
ova je obnažena, maca joj se peni.
Stari lisac Vujak, voajer iz ugla,
neko mu seme ustajalo, orgazmira na vugla.
„Surovi picajzlo, zviznem ti ja Stojka!“,
izgubljeno-nađeno - „Čija ovo dojka?“
Euglena dernja se „dojku moju vrati,
ako oćeš klatiš, onda molim plati.“
„Pa pobogu ovde je, sve za dž na Vuki!“
JTU pravdu ganja, a šteka se za tuki.
"Ajd’ mali ne štekaj se", gladna je Insolent,
Peđa s praga ludosti, postaće violent.
Arte šapće tiho, Gvozdi gorostasu,
„Ajrone božanstven si, divim ti se stasu!“
Ajron masturbira, na nekog što plevi,
to Kurd je matori, neku devu ševi.
Neko viče „Kurton! Opasnost od side!“,
ma mali ti je prst i ostalo pride.
Harlekin se krsti „ta di će vam duša?“
na ušima sise, niko ga ne sluša.
Postrance odoleva, čedna Elenn lepa,
„Jahve satri Sodomu, duša im je slepa“
„U moje vreme moto beše - na kolac to nataći“
Al’ Kuvajlija došo dan da to se odomaći.
Kad jebeš ciganku sve ti krene, padaju zlatnici sa neba, koka ti nosi četvorke, a krava sere mocart kugle. Al kad jebeš sirotu, griješiš dušu kralju, pa ti misliš ako nema brata i oca možeš da špricaš njeno nevino lice?! Ne jebaće ti bog mater za to, iskijaće ti to, puno si se druže uznio, alo zajebavaš li se to molim te?!!
Noć je popila svu bjelinu dana, usrknula je sve iz nje. Isplivali đavoli tame, ulicom prolaze djevojke u klizavim minićima, parkirani automobili abc klase, zaglušujuća muzika , poneka kap kiše koja tjera ljude u pravcu zapada ,, momak u plastičnoj košulji , dvajes evra, preko puta kiosk. Pored kioska nastrešnica, iz daljine se čuje Sinan Sakić... Nastavak, adekvatan (jedno lelejujavo lice se izvlači iz noći, sa blago zapletenim Crnogorskim naglaskom razočaran u sve, ulazi u hladne malterom ukrašene pantole, blijedo posmatra narod na Bogosloviji i sve sam u sebi ljitito zbori: "uff strašni ste, čuš škola za popove, ovo časti mi ka sekta, ne znaju oni što je gospodluk, uf, pa ona moja izvorska voda je izvor života, jebo me otac sa fontanama i Beogradom" ! "Boli me kurac, samo kad bi Vidoje sa Obrova znao kolko sam sinoć sprco, čitavu nadnicu, poplavio bi ko prs pod čekićem!
Sa malom utjehom pomalo pičkasto, mladić se sa zakšnjenjem dovuče na gradilište Beograd na pjeni od mora.
Majstor: Mali! Ma donesi mi fosnu, i stavi pojas vidiš da smo na stošestom spratu, a i dolazi ekipa da snima.Danas se spajamo sa drugom stranom, vidiš onaj brod ispod, gle kako je mali kao kliker, moraš se vezat dobro.
Šegrt: evo letva majstore, imaš cigaru?
Majstor: au mali šta ti je, šta si se umlitavio, ko da si jebo sirotu, jebem li ti seme. Fosnu, fosnu bre!!!
Od kako je Sveta i Veka savet koje važi prilikom kontakta sa ženskim polom. Vanvremenski. Univerzalni.
Nije sve u izgledu, ali to ne znači da možeš zarozan i traljav da priđeš devojci, ne radi se o lepoti, već o doteranosti: odeća, obuća, frizura, higijena. A pored toga moraš i da znaš sa jezikom, da se tako duhovito izrazim, ne mislim da znaš da pričaš, ali ne smeš biti mutav, već da govoriš razgovetno, bez zamuckivanja, pljuvanja, nepravlinog akcentovanja reči, sa dubokim glasom. Besedi se ne odnosi samo na bukvalno govorenje, već i na znanje, moć držanja razgovora, biti zanimljiv, inteligentan i duhovit. Inače nećeš jebati.
Budi retoričar ravan Fedexu i šmeker kao Sajmon Le Bon iz mlađanih dana, i ne zaboravi lakovane cipele i tvrd kurac nikada ne izlaze iz mode.
Srbija, 1509. godina.
Mlađani kmet, Miliomir, želi da celiva prelepu Jelenu koja mesi hleb u lokalnoj SUR (srednjovekovna uslužna radnja) "Bem ti ražani 'leb". Neodlučan je, zastajkuje, društvo oko njega zbori:
- O kreni više, seme da ti je prokleto!
- Bojim se, ne znam šta da kažem, pička sam.
- Čoveče, tj. kmete, pošto u našem veku kmet nije baš čovek, elem, da ne palamudim o tome sad, samo oštro gledaj i oštro besedi! 'Će da bude tvoja!
- Ne smem, vitez Šodar je šmeka...
- E vala jesi pička, pa izazovi ga na duel! Bori se!
- Ne mogu, ne smem...
- Odmah!
- Ok, prilazim.
Ulazi u pekaru.
- Ćććaaao Jelena.
- Zdravo Milomire, kmete vredni što se uvlačiš vazalima ove naše zemlje i što brišeš podatke iz zemljišnjih knjiga, da se ne vide primedbe na tvoj rad.
- Da, nego, ovaj... Ja sam mislio da ti i ja...
Neki turčini iz pozadine: Nema više mini baklava!
- Da, ti i ja... Bekni, šta?
- Ma daćeš mi jedan plee....
Izlazeći vidi viteza Šodara kako ulazi, diveći se njegovom nakićenom odelu, sluša razgovor sa vrata.
- Zdravo Jeleno.
- Oho, otkud vi gospodine?
- Navratih da te pazarim neke gibanice, a i da vidim tebe prelepa Jeleno. Mada to je oksimoron, ime ti vodi poreklo od Jelene Trojanske, najlepše žene svih vremena, nema potrebe za ovim prelepo.
- Pa nemojte tako, crvenim... Još to odelo, pa to znanje istorije, te reči što koristite, ljubiću Vas i u skut i u ruku.
- Ah, pa vičan sam sa istorijom, a i sa jezikom.
- Hihihi, je l' jeste hihih?
- Oui! Evo, to je da na francuskom prelepa Jeleno. Oh, opet taj oksimoron.
- Hihi, a kako se ta fensi reč kaže na francuskom?
- L'oxymorron.
- Uzmi me!
Osobe koje vam uporno govore da nemate tremu. Pred svaki ispit, nastup ili bilo kakav veliki događaj u životu naći će se pored vas barem jedna ovakva osoba.
Vi i sami shvatate važnost toga da budete opušteni, koncentrisani i nemate aman ni zrno birge i potpuno se samouvereni. Onda se nadje neka tetka Cana koja je svratila kod tvoje keve na kafu i krene da trtlja kako je ne treba razmišljati šta će biti ako padneš, kako je njena ćerka Ružica veliki tremaroš a kako je ona bila uvek tip osobe ladan ko špricer u njene dane itd. Krenuli ste na ispit i dalje se preslišavate u sebi. Čekate tramvaj. Sećate se svih opisa međuspratne konstrukcije, znate sve proračune za dimenzionisanje elemenata i mirni ste. Onda se zapitate kako je ona Ružica završila onu medicinu a stalno je paničila? Ako si učio ne možeš da zaboraviš. Sedate u tramvaj i odlučujete još malo da se preslišate. Kreneš da se setiš kako se crta detalj prefabrikovanih stepeništa sa obraznim gredama i...ne možeš da se setiš. A skriptu nisi poneo. Pomisliš ma znao si to, setićeš se, a uostalom neće možda to biti. Kreće blagi napad treme. Izlaziš iz tramvaja. Pokušavaš i dalje da se setiš. Ulaziš u salu a ostalo je samo par mesta. Uznemiren si i pokušavaš da zaboraviš na Canu bakcuza, senilnu Ružicu i glupi detalj. Ispit je podeljen. Otvaraš papir. Zadatak: nacrtati detalj prefabrikovanih stepeništa sa obraznim gredama. Kuneš Canu afekotm novokomponovanim psovkama. Pokušavaš da se setiš. I dalje ništa. Seme treme koje je posejano je iscvetalo u ogoman trnovit žbun. Nekako si završio ispit. Besno predaješ rad. Vraćaš se kući. Keva te pita kako si uradio, a kaže pitala tetka Cana da joj javi. Ćutiš. Uzimaš patike i ideš na basket sa ortacima.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.