NE MOŽE MALIM SLOVIMA!
Kad bi se pisalo malim slovima izgubilo bi svu svoju čar. Jer, jebem li ga, mora da ima neku čar kad je nateralo tolike ljude da se ponašaju kao da su sada pobegli iz Kovina. Čar je, verovatno, u posebnom mentalitetu Norvežana, naroda koji nam je doneo neke od najvećih manijaka u istoriji sveta.
MEJHEM JEBENI!!
ČLANOVI BENDA!!
EURONYMOUS!!
DEAD!!
NECROBUTCHER!!!
MANIAC!!
COUNT GRISHNACKH!!!!!
i Čarls Hedžer.
Najistaknutiji primer ovog žanra, bend nastao u podrumu neke memljive prodavnice ce-deova u Oslu(ovde se vidi da bi Norveška muzička scena bila mnogo manje sjebana da su osamdesetih godina ljudi znali za torente), od strane petorice mladića koji su skontali da bi bilo mnogo kul da ofarbaju face u belo i našminkaju se u stilu klinki koje prvi put idu u diskoteku. Onda su iskopali nekog Šveđana koji je bio u Norveškoj najverovatnije jer su ga Šveđani prognali pošto je bio preveliki retard za tako razvijenu državu.(ovde se pokazuje da su Šveđani govna i da najgore od svojih uvaljuju Norveškoj, koja je u to vreme bila u kurcu, ali hejt o Šveđanima ćemo ostaviti za neku sledeću definiciju). Dotični je, bivajući izrazito poremećen uglavu, pred koncert mirisao mrtve ptice i zakopavao se u zemlju, misleći da će se tako približiti svojim uzorima, mrtvacima. Onda bi izlazio na scenu, bacao kozije glave po publici i vrištao, dok je u pozadini Euronymous na džitri udarao FIS-FIS-FIS-FIS-GIS-GIS-GIS-GIS. Publika je bila u delirijumu.(ovde se vidi da uopšte nije čudno što je Brejvik Norvežanin, a ne Žabar ili Papuanac).
A onda je jednog dana njihov pevač pronađen kako leži u kući usred šume, izgledajući samo malo mrtviji nego što je inače izgledao. Kliknuli ste na link, je l' da? Vidite sliku? Znate, slika postoji, pošto je prva stvar koja je pala na pamet njegovom kolegi iz benda kada ga je video sa prosutim mozgom bila da trkne do radnje, kupi fotoaparat i slika ga. To se kasnije pokazalo veoma korisnim, jer im je '95. ponestalo ideja za omotnice albuma, pa su stavili sliku svog mrtvog jarana. Što da ne. Tu se bendu priključuje novi basista, i tu dolazimo do najepohalnije ličnosti ovog muzičkog pravca.
Zanimanje: pevač, gitarista, bubnjar, pisac, palikuća, ubica, serator.
Rođen kao(o, ironije) Kristijan Vikernes, ovaj momak je oduvek pokazivao sklonost ka paljenju crkava i drvljenju kurca u dugačkim raspravama. I jedno i drugo su veoma uticale na njegovu karijeru.
Varg Vikernes je, pošto njegov bend, Burzum, koji se sastojao od Varga Vikernesa kao glavnog pevača, Varga Vikernesa na gitari, basiste Varga Vikernesa i perspektivnog bubnjara Varga Vikernesa, nije bio preterano uspešan, smislio drugi način da privuče pažnju na sebe. Počeo je da pali crkve i diže bune, ali nije računao da će Norvežane boleti patka za par crkava, pa se odlučio na radikalniji potez.
Godine 1993. izbo je svog kolegu iz benda Euronymousa dvajes' tri puta nožem u leđa i osuđen je na 20 i kusur godina zatvora. Tamo je, konačno srećan zbog sve pažnje koju su mu posvećivali, uzeo sintisajzer i napisao 10 puta više muzike nego za sve vreme dok nije bio u zatvoru. Inovativne melodije poput CE-CE-CE-CE-CE-CE-CIS, GE-GE-GE-GE-GE-GE-GIS su mu obezbedile mesto u aleji velikana norveškog blek metala, pošto niko do tada nije pisao tako kompleksne i zanimljive melodije. Kad je posle 16 godina pušten na uslovnu, postao je diplomirani serator i profesionalni komentator svega što se dešava u društvu, i do dana današnjeg je ostao jedan od najpriznatijih norveških besednika i ljudi čije se mišljenje najviše ceni.(ovde se vidi da su Norvežani šmrkali previše one nafte što su u međuvremenu otkrili, pa im je udarila u glavu.)
Uz uvek veselog Varga dolaze i drugi interesantni momci ove muzičke scene, interesantni po svemu osim po muzici:
MAGNUS NEKAKO!!
Osuđen na doživotni zatvor jer je iz čista mira ubio nekog flafičastog lika na ulici,
GAAHL!!!
Poznat je jer je peder, a izgleda ovako
I ostali genijalci.
Primer bi mogao da našteti duševnom zdravlju čitaoca.
---------------------------------------------------------------
Ova definicija je napisana za MIZANTROPHY.
---------------------------------------------------------------
ХААААА ЗАЈЕБО САМ РОК ЗА ДВА МИНУТА ОПААААА!
---------------------------------------------------------------
Dnevnik je kultna informativna emisija na ovim prostorima, pa je i njegovo uređivanje jako težak i naporan posao. U uredničku ekipu se primaju isključivo ljudi koji imaju veliku moć manipulacije. Pošto je Dnevnik pravljen za sve od 7 do 107 godina, i pošto ga gleda dva miliona ljudi, informacije moraju biti delimično tačne, ali na granici igranja sa razumom gledalaca.
19:13
Pomoćnik: Uredniče, trenutno su nam javili da je psihijatrijski bolesnik u Valjevu ubio celu porodicu, polio se benzinom i zapalio. Hoćemo da stavljamo u drugi ili treći Dnevnik?
Urednik: Slušajte svi, ovu informaciju nećemo objavljivati, dajte mi onog bombaša samoubicu iz Kazahstana koji je digao u vazduh 36 ljudi. Daleko je, neće se narod potresati kao na ove priče crne hronike iz komšiluka.
Pomoćnik: Imamo informaciju da je zatvoren izvoz paradajiza, seljaci spremaju bunu, ne mogu ga prodati ni za 15 dinara.
Urednik: Čekaj čas! (uzima telefon) Alo Lepi, jel vam odgovara da objavljujemo ovo za seljake, jer je izborna godina? Aha, u redu kralju, neće se opozicija radovati večeras! (spušta slušalicu) Ne objavljujte to, napišite da u Nemačkom paradajizu postoji ešerihija-koli.
Pomoćnik: Šta ćemo sa ovim prijavljivanjem rupa za sanaciju po Beogradu.
Urednik: Čekaj čas. Alo Mrko kućo stara, jel vam odgovara da pustimo večeras prilog o udarnim rupama u Beogradu? Aha u redu, duguješ mi jednu Lakost majicu! (završava razgovor) Objavljujete i apelujete na građane da sami prijave sve rupe koje vide, i koje njihovi četvorotočkaši osete.
Urednik: I pošto je bio težak dan, ubacite mi u sportski blok Đokovića, da se narod malo i nasmeje. Evo dovešću i gosta. (telefon) Alo Srki ajde upali tog bembura i dođi da pričaš malo o tome kako ste sedeli na federima, a sada tvoj sin bije Federera.
Dovoljan je primer...
Preko cele naslovne strane slika Bokija 13 sa komentarom: ''Us*ao se Boki 13!''. U donjem desnom uglu tekst, fonta 11: ''Srbija izbacila svetskog prvaka na Svetskom prvenstvu u košarci!''
2. i 3. strana: nešto o političarima, tipa, gde je Slavica Đukić Dejanović kupila cipele, koliko je procenat šuta Borisa Tadića za 3 poena itd.
4. i 5. strana: crna hronika. Da nema ove dve strane prodaja ovog dnevnog lista bi značajno opala, jer ljudi stariji od 60 godina ne bi kupovali novine.
6., 7. i 8. strana su strane koje ovaj list ''održavaju u životu''. Ovde je detaljno opisano kako se Boki 13 us*ao, šta je povod tome i reakcije ostalih farmera. Takođe, tu su i vesti o tome na šta Zvezde Granda troše ''teško'' zarađeni novac, prepucavanje između Ace Lukasa i Miloša Bojanića, između Karleuše i Seke i, naravno, nezaobilazna kolumna Seke Aleksić.
Sportske strane: informacije o sportskim vestima staju u 2 prosto proširene rečenice. To je zbog toga što sportski novinari, po naredbi urednika, neprestano prate ''Farmu'' sa još 20 novinara, da slučajno ne bi propustili neki pokret, nekog ''Vip-ovca'', koja im može doneti veliku prodaju. Na ovim stranama se nalaze i sportske vesti koje su stare više od 3 dana.
Фејк. Глуми, мува се, често неуспешно јер му није у природи да буде ефикасан, мада се деси с времена на време. Али далеко од тога да се не труди, напротив, даје све од себе. Збуњује. Избегава да солира јер то није његов фах и воли да сарађује са саиграчима од којих често и највише зависи цела акција. Ту су да му наместе.
Ортак 1: Дај бре торима, цимате се два месеца и тебе је срамота. Малтене се знате. Иди тамо, нас двојица те чекамо овде. Па и ако не буде ништа, спортски прихватиш пораз и вратиш се код нас.
Ортак 2: Ма не могу сам, пођите са мном и само ми започните разговор, остало ћу сам.
Ортак 3: 'Ајде учинићемо ти.
Ортак 1: Здраво, је ли слободно?
Цура: Наравно.
Ортак 3: Е хвала. Приметили смо, овај, наш друг је приметио да си без друштва и, да будем искрен, мало је стидљив.
Цура: Ма ту сам са другарицама, али су ме оставиле за час...небитно. А зашто си ти стидљив, ја не уједам?
Ортак 2: :ћути и гледа:
:Ортак 1 Ортаку 2 на уво: Гукни нешто, хоћеш да ме зовеш касније ако случајно буде требало и да гурнем уместо тебе?
Цура: Момци, ево управо ми је стигла порука од другарице, морам да идем. Драго ми је да смо се упознали. :одлази:
Ортак 3: Брате, кој' ти је курац? Је л' видиш шта си урадио?
Ортак 2: Па није него...
Ортак 1: Шта није? Оде девојка од мутавог идиота, ето то је. Укочио си се к'о у реду за шприцање. Шмирглај мало, једи нека говна, не очекује она да јој рецитујеш Рабиндранта Тагореа.
Ортак 3: Мојне си лажна деветка, јеб'о га, буди прави центарфор.
Skener smešten u malom mozgu ljudi a zadužen za skeniranje tuđe snage i stabilnosti a potom upoređivanje istih sa karakteristikama svog nosioca. Skener se automatski aktivira sedanjem na slobodno sedište u gradskom busu i vrši skening novih putnika na svakoj stanici. Cilj skenera je da eliminiše sve osobe koje bi rado sele na vaše sedište ali ipak mogu i da stoje i izabere osobu kojoj stajanje u busu bilo zbog bolesti ili starosti otežavajuća okolnost. Kada se pronađe prava osoba, ustupate joj mesto i ponosno stojite sve do vaše stanice.
Neki ljudi ne poseduju ovaj skener te im se prilikom sedanja na sedište aktivira alternativni, skener životne sredine i stanja na putu.
Bus staje na stanicu:
- pssssst! (Otvaraju se vrata), masa ispada napolje i ulaze novi putnici.
Skener detaljno ali velikom brzinom obrađuje svaku osobu i daje rezultate:
Osoba 1 – stariji gospodin u šortsu, košulji, i kožnim sandalama preko belih čarapa. Deluje dosta zdravo i stabilno.
Ustupanje mesta: odbijeno.
Osoba 2 – žena srednjih godina, punije građe, niskog rasta. Sa takvim karakteristikama, stajanjem čak i povoljno utiče na ostale putnike jer amortizuje sudaranje prilikom naglog kočenja.
Ustupanje mesta: odbijeno.
Osoba 3 – muškarac srednjih godina sa povećom putničkom torbom ali u trenerci! Deluje sportski, može on da stoji!
Ustupanje mesta: odbijeno.
Osoba 4 – starija gospođa, elegantno obučena i kose sveže ofarbane u ljubičasto. Pogled joj često puca u tvom smeru ne bi li ti direktno dala do znanja da želi da joj ustupiš mesto. Arogancija nikada ne prolazi!
Ustupanje mesta: odbijeno.
Osoba 5 – mršavi i smežurani dedica u džemperu, plavih očiju i kose bele poput snega. Drži se za šipku i balansira kao da vozi jedrenjak.
Ustupanje mesta: odobreno.
Međutim...deda neće da sedne...:
- Mogu ja da stojim sine, samo ti sedi.
- Ne ne ne, Vi ste stariji i ja Vam ustupam svoje mesto.
- Ma neka… (uz osmeh)
- (fora koja uvek upali) Evo ja silazim na sledećoj stanici, sedite Vi.
Dedica seda a vi se vozite još 17 stanica.
Kad se srednja škola završi, a mi ljudi nostalgični pa želimo da se okupimo opet, svako sa svojim motivom, svako sa svojom pričom. Okrene se par brojeva, napravi pokoja grupa na Društvenoj-mreži-čije-se-ime-ne-spominje-na-Vuki, okrene par telefona, pozove razredni starešina (koji je nekim čudom još živ, a i kad je vaš deda išao u srednju školu, bio je zamenik direktora). Tipovi ljudi su koji dođu su:
Štreber-osvetnik: Lik koga su najviše zajebavali u školi, zbog istaknutih sekutića su ga zvali Zeko peko, ili još gore - ignorisali ga. Usled hronične nejebice, sprema faks rešavajući hiljade i hiljade pitanja za prijemni, potajno vežba u home-made teretani dok noćima bode vudu lutke sa likom školskih faca i popularnih cura. Upisuje medicinski faks, završava ga u roku sa 9,34 i dobija dobar posao. Za vreme studiranja je izvajao apolonsku figuru i stekao kompleks više vrednosti pojačan sublimiranim seksualnom nagonima, došao željan da jebe sve sem razrednog, da se osveti za dobro poznatu sliku njega sa usranom flekom na gaćama, fotografisanoj na maturskoj ekskurziji, od koje je dobio tikove za života, i kupuje od tada samo crne gaće, jer, pobogu, nikad se ne zna kad će ga neko fotografisati.
Siledžija: U srednjoj je bio najveći, najjači, najglasniji. Bio je član neke ultra zajebane navijačke grupe, i lokalnog četničkog pokreta. Dok su drugi išli na jezero na kampovanje uz akustičnu gitaru, on je na Ravnoj gori učio da puca iz đedovog krateža. Išao u teretanu svaki dan, tukao se na vašarima u Međedovom polju. Udarao krušku na vašaru, imao motor od 125 kubika. Posle srednje imao problema sa zakonom zbog navodne ukradene kosačice za travu iz dvorišta babe čiji sin radi u Kanadi, sada je u mešaonici stočne hrane, na profesiji "viši lopatar". Oženio Simonu, lokalnu profuknjaču. Podigao kredit da kupi sebi i ženi Ajfonove, kuća mu i dalje prokišnjava.
Mačkica: Njena je pička u srednjoj jednostavno bila na ceni, bila je fina, prefinjena. Nije jebala živu silu, družila se sa sopstvenim klonovima. Sve je uzimala sa dva prsta (priča se i kurac rezervnog beka Vojvodine), sve joj je bilo smooor, sa dugosilaznim "o". U izlascima je žarila i palila, uz pesme Tap 011 pila đus-votku. Odličan đak bila, guzovi kao da ih je Fidija u AutoCad-u crtao. Posle srednje se udaje za Krketa, vlasnika autootpada, koji zbog obljube romkinje maloletnice završava na dugogodišnoj robiji. Deblja se 10-ak kila, gleda Onura i Šeherezadu i drlja djanu zamišljajući nekadašnju sebe u kako bloudžobuje Onurov palamar.
Sportski zaluđenik: U srednjoj je znao imena baba sa majčine strane igračima vaterpolo kluba treće turkmenistanske lige. Uvek u trenerci, na fonu je proveravao rezultate utakmica, tiketi iz kladionice su mu bili i kontrolni i domaći. Pikao je voćkice na velikom odmoru, igrao na seoskim turnirima u malom fudbalu. Posle srednje se zapošljava kao konobar u fensi kafiću ili kladži.
Kuler: Njega je za sve boleo kurac, uvek je imao sluške u ušima, crtao nešto na stolu.. Sa svima je bio O.K. uvek su ga svi gotivili. Jedno vreme se zaluđivao da postane DJ, batalio, i oženio se lovarnom matorkom iz Amsterdama, koja ga i dan danas izdržava jer je lenj kao lemur.
Šmeker-ljigavac: Uvek je bio na nivou, sa neprikosnovenim osmehom. Uvek kasnio na čas, ali na neki kul-ljigavi način. Deda sa nemačkom penzijom ga finansirao. Uvek se trudio da ispadne faca na račun drugih, koji su i pored toga visili kraj njega, jer je četvrti aksiom svemira da se žene uvek lože na smradove, što je jelte dobro poznata stvar, pa su drugovi bili sa njim nebi li zaterfterili tetreba. Podjebavao je decu sa sela koja su busem dolazila u školu, pričalo se da je na maturskoj ekskurziji u rč jebao najčestitiju curu iz razreda. Posle srednje i dalje jedno vreme fura taj stil, nošen inercijom stare slave. Živi i dalje sa svojima. I dalje je ljiga koja bi najboljem prijatelju zabila nož u srce za malo pičke.
Vremena se menjaju, a ljudi ne.
Termin koji rabe iritantni komentatori, nabeđeni treneri i fudbaleri u pokušaju.
Radi se o ultra-kratkom periodu igre u kojem tim liči na grupu utreniranih i pripremljenih ljudi s istim ciljem.
Novac koji je potrošen za iste i za isto, jednak je novcu potrošenom za izgradnju koridora 10.
Komentator: "I da!!! To je ta prepoznatljiva igra (ime_kluba). Igra kratkih pasova na sredini terena koja protivnika ostavlja u čudu šta im se desilo. Jeste da je 87 minut i da protivnik vodi sa 4:0 ali ovakva igra može samo da raduje sve navijače (ime_kluba) i iskrene ljubitelje ove magične igre."
Trener: "Moram biti zadovoljan kako su momci odigrali, dali su sve od sebe i uspeli smo da nametnemo naš prepoznatljivi stil igre.
Sa rezultatom baš i nisam zadovoljan, ali sezona je tek počela ima vremena za uigravanje."
Fudbaler: Polumrtav ispred tunela, pridržava se za mikrofon da ne padne. Ekipa iz Anlave klinike sa defibrillatorom čeka sa strane.
"Ha-ha-ha-hu-hu-ha-hu-hu... Pa hu-hu hu mislim šta... reći posle... hrak pljuc...hu-hu-hu ovakve utkamice... Videli ste i sami... Ostavili smo srce na terenu... Bilo je jako vruće, sparno, mokro, hladno, težak teren ali dali smo 120%. Nismo imali ni sreće. Taman kada smo počeli sa našom prepoznatljivom igrom sudija je odsvirao kraj. Publika je bila sjajna... Dvan'esti igrač... Žao mi je što im se nismo odužili... Biće prilike...
Svađa sa prosjakom koji drži pomfrit iz meka u ruci a koji je primetio da imaš i veće apoene u novčaniku od tih dvaes dindži koje ti je prvobitno tražio i koje si mu dao.
- Ukoliko država ne obezbedi stabilno finansiranje, javna medijska kuća neće dočekati jun. Naši radnici su na rubu egzistencije i većina nije imala novca ni za proslavu Prvog Maja. Moraćemo da otpustimo 1000 vrhunskih sekretarica i stilista bez kojih ćemo izgubiti trku sa privatnim TV kućama koje prenose sportski umesto edukativnog programa kao što je recimo prenos ove sednice kojoj trenutno prisustvujem. Preklinjem vas, ovo je vapaj gladnih ljudi.
- Razumemo probleme ovog javnog preduzeća i prebacićemo ga na državni budžet do kraja meseca.
- (Čoveče, ladno mi je prošla spika...). Ali država će nam obezbediti samo "krizni" budžet što nije trajno već samo privremeno rešenje. Jer bez ulaganja, nećemo moći da stvaramo nov sadržaj i bićemo primorani da repriziramo super-kvalitetan i vanvremenski program, a to će iskoristiti privatne medijske kuće koje nemaju etički kodeks i moralnu odgovornost kao mi. Nama su potrebni novi ljudi jer je trenutni kadar preopterećen. Baš sam skoro imao razgovor sa nekoliko vrhunskih inostranih stručnjaka sa završenim fakultetom u Beogradu koji su želeli da rade za kod nas i pored unosnijih ponuda najmoćnijih svetskih medija. Međutim, nismo mogli da im ponudimo odgovarajuće uslove ali su obećali da će nas sačekati još malo jer su pre svega kvalitetni ljudi. Ja vas molim za pomoć, ne smemo dozvoliti da naš narod kulturno zaostane, što je neminovno sa privatnim televizijskim kućama.
Bezbroj mnogo situacija koje okolina pre-dramatizuje, a i čini sve da te iste situacije što više zakomplikuje i oteža, a ti iste riješiš lako ko pičkin dim.
Trener1: Nači slušajte 'vamo paceri jedni!
Mile, ti ćeš da radiš markiranje na onog njihovog beka, lik jurca u napad ko Junac na mladu teletinu. Nači' ako priđe šesnestercu, ima svima da pereš noge posle meča!
Alo Kengure, ti ćeš na zadnjeg veznog, nači ima da ga jebeno lomiš, da ga pošalješ u bolnicu, samo nemoj da primi kakvu loptu.
A svi vi ostali ima da čuvate onog njiovog' jebivjetra od napadača! Nemoj da pređe na našu polovinu bez faula!
Trener 2: Ilija sinko, deder nemoj da se kurčiš, ako primiš loptu, izvrti ih kad možeš i daj gol.
Ostali da mu pomažete, da ne bude belaja posle utakmice. Nikakve izgovore neću, i da vas izjebu, ima da mu doturite loptu! Jel' sam bio jasan?
Komentator: I sada još jedan faul, opet se lomataju ko na mortal kombatu. (pokriva mikrofon) Vidi ovih seljačina, biju se ko cigani oko 2 kila bakra.
I sada brzo izvođenje lopte, lopta ide ka Iliji, koji je naročito raspoložen danas, izgleda da su pale komšijine blizankinje sinoć!
I dribla jednog, dribla i drugog! Finta sa petom i trojica su na zemlji!!
I sada dolazi do Kengura ''Kasapina''! JAOOO! Kengur je pao na zemlju i polomio njokalicu! Sam je sa golmanom, šutiraaa i GOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOLLL!!! LUDNICA! LJUDI MOJI ŠTA JE OVO??!
PROŠAO IH JE KAO KURAC KROZ HIMEN!! (zakašnjeli :BEEEEP: :BEEEEEP: :BEEEEEEEP:)
Reč 'munem' može značiti krađu, udarac ili, pak, slikoviti izraz seksualnog odnosa.
U ovom slučaju, označava pogodak iz senke, uterivanje iz prikrajka. Skroz neočekivano. Tihi ubica.
Komentator: Barselona propušta šansu za šansom, šutira Mesi iii prečka! Utrčava Nejmar, ali Kasiljas vešto zaustavlja udarac! Gužva u šesnaestercu, igrači ne znaju gde je lopta pa se gur... ali Pike vešto koristi priliku, šutira i gooool! Jedan-nula za Barsuuu!
Radoje: Toooo, bre, Pike, jebem ti Šakiru! Munem s obale! Saću da im uzmem pare! Mala, daj 'vamo četir' 'ladna!
-----------------------------------------
Žile: I, brate, ja ulećem u onaj krkljanac, kad oni skočiše na mene, pa udri, udri, udri!
Mare: Pa koliko ih je bilo?
Žile: Nemam pojma, ali mislim oko osam.
Neki klinac: Na kurac te nosam, hahaha!
Mare: Opa, Žile, vidi šta ti uradi klinja! Munem s obale!
Žile: E, saću da ti jebem mater!
-----------------------------------------
Negde u Tihom okeanu, vreme popodnevnog odmora, razgovor dve ajkule
A1: E, 'de si, tebra, š'a ima, kako peraja, ovo-ono?
A2: E, rođeni, evo ganjam neke tune za ručak. A ti?
A1: Tražim neku ženku za parenje, al' ovde 'leba nema izgleda. Nisam ništa trsio još od Rta Dobre Nade. Sve dobre pičke pokupio onaj Vučko, usta ga jebem alava!
A2: Pa ti ne znaš? Vučko je pokojan već šesnaes' dana!
A1: Ne seri?! Šta se desilo?
A2: Ma, pogodili ga neki seljaci harpunom sa ostrvceta, pobliže Tasmaniji. Samo je vrisnuo i ćao!
A1: Ha! Munem s obale! Ko ga jebe, tako mu i treba!
Еуфемизам за површно, а самим тим и недовољно познавање неке материје. Чест у употреби данас, међу којекаквим ''мајсторима'', ''стручњацима'' и ''стручним консултантима''.
- Јесам ти рекао да ми је црк'о компјутер?
- Не, кад?
- Јуче. Звао сам неког познаника, рече да се добро служи тим виндоусима и поправкама.
- Зајеби, тај има да ти се усере у то мало компјутера. Знам ја добро такве стручњаке који се ''служе'' свим и свачим. Мислим, и онај мајмун са снимка се служи калашем, па га опет не би примио у терористе, зар не?
- Нипошто, они амерички специјалци би му јебали мајку, исто к'о бин Ладену ономад... Мада то није била поента...
-----------------------------------------------------
- Ђе си Владо, пичко стара!
- Шоми, брате...
- Јебеш ли шта?
- Са Десанком сам на ''ти'', а пичком се служим кад год је видим уживо, што би било сваке преступне.
- Ооо, нема, мали Владо постао страх и трепет за жене! :грок:
- Ма слушаш ли ти м...
- Боли те курац, бар имаш ту, како рече, Десанку. Од чеговића је?
- Е, извини, журим, морам тетки да дам лијек. Спортски поздрав.
-----------------------------------------------------
- Стани, Иване, стани! Како стојиш с украјинским?
- Онако, служим се...
- Одлично. Ај преведи ми часком ово: ''Країна продовжує перебувати за височенним муром, ніби так буде безпечніше. Держава залишається європейською окраїною, провінцією, глибинкою. Такий стан вигідний лише панівному класу, який нав’язує людям власні думки і пріоритети та видає свою діяльність за найдосконалішу і неперевершену.''
- Кра...јина про..ду...жа...ва пре...о...бу...хва...та...
- Стани мало, попе Мићо. Шта ти уопште знаш од украјинског?
- Знам како се каже ''добар дан'', ''до виђења'' и ''пошто твоја сестра''. То је све што ти треба за добар провод тамо, вјеруј ми.
- :ШКК израз лица:
- Што ме гледаш тако?
- Мене си наш'о, је ли?! М'рш тамо, идиоте један!
Proces nevezan za politiku. To je poslovanje po principu eksport-import. Pojava da najbolji i najtalentovaniji igrači iz JSL odu u Kinu iako im se smešila svetla evropska budućnost. Ovoga puta nećemo govoriti o sjajnim akvizicijama naših timova, već samo o fudbalskim emigrantima u najmnogoljudniju zemlju sveta.
Sportski portali u Srbiji:
Kleo, odlični Brazilac koji je bio član oba tabora večitih rivala, objavio je na svojoj twitter stranici da će napustiti Partizan! Postoje razne opcije, a kako nepoznati izvori navode četiri kluba iz Premijer lige se interesuju sa njegove usluge.
nedelju dana kasnije...
Kleo: Lepo mi je bilo u Srbiji, ali drago mi je da se saga oko transfera okončala. Odlučio sam da prihvatim ponudu kineskog Gvandžua! Pored svih ponuda, ipak tamo fudbal napreduje i želeo bih da se oprobam u Aziji. (čitaj: lova do krova)
--------------------------------------------------------------------------------------------
Mediji:
Sjajni Aleksandar Jevtić će napustiti redove crveno-belih za koje je postigao dvanaest golova na pedeset mečeva, ali je pokazao i odlične plejmejkerske sposobnosti. Pitanje je za koju će se opciju Jevtić odlučiti, a spominje se povratak u Tursku.
epilog:
Aleksandar Jevtić će nastaviti karijeru u kineskoj ekipi Džiangsu Šuntjan. Iz uprave Crvene Zvezde su mu poželeli sve najbolje i zahvalili se na dosadašnjoj saradnji.
---------------------------------------------------------------------------------------------
Direktno iz Ljutice Bogdana 1a:
- Žao nam je što gubimo golgetera kao što je Andrija Kaluđerović, ali došlo je vreme da se raziđemo. Saradnja je prošla odlično i želimo mu svu sreću u nastavku karijere.
Andrija: Sam dolazak u Zvezdu bio je emotivan i sada mi je teško da odem, ali ponuda Peking Guana se nije mogla odbiti!
--------------------------------------------------------------------------------------------
Marko Ljubinković predstavlja svetlu tačku. Naime, napustio je ekipu Vojvodine i otišao u kineski(pa nego gde će) Čangčun Jatai. Tamo je na dvanaest utakmica postigao jedan gol, i eto posle te avanture odlučio je da pomogne napretku srpskog fudbala i sada nastupa za FK Radnički Niš.
Urbano, urbano i samo urbano. To je moto ovih reklama, jer cilj nije da se seksualne manjine približe prosečnom seoskom domaćinu. Pod jedan, seoska populacija nije velika, pod dva, sve to deluje kao uzaludan posao jer kakvu god reklamu napravio, homoseksualno nastrojena persona može samo da dobije batine u seoskoj kafani i pod tri, gejovi i ne idu na selo uopšte, jer šta će tamo koji kurac? Samo mogu da se uprljaju tamo.
E sad, tu se dolazi do prvog problema. Ono što je pod dva u selu, u principu važi i u gradu, pa je prvo potrebno naći najmanje četiri geja, slično onima iz reklama za pivo, čips i tako to, ali opet pomalo različita. Dakle, moraju izgledati kao muškarci koliko god je to moguće, makar dvojica od njih, a to se postiže sa nekoliko detalja kao što su, brada od četiri dana, uredno-neuredna frizura i muževna, ali opet moderna garderoba. Neka čudnjikava fuzija militari i bling-bling fazona koja sama po sebi govori da bi oni u slučaju rata mogli da se bore ukoliko su uslovi prihvatljivi za jednog modernog čoveka, ali da u slučaju mira, umeju da uživaju u stvarima koje ih ispunjavaju. Ne bih se zadržavao na tom ispunjavanju puno. Druga dvojica moraju izgledati potpuno feminizirano, a cilj toga je da se kroz reklamu steknu simpatije ženskog auditorijuma, koji nakon serija tipa Seks i Grad, smatra da je imati druga geja, postalo bitnije i od asesoara. Tačnije taj drug je postao asesoar. (to što znam za izraz asesoar, samo je dokaz da smo bombardovani svakakvim glupostima kroz medije svaki jebeni dan, prim. aut.)
Nakon toga se dolazi se i do najbitnijeg segmenta reklame, a to je stavljanje ova četiri lika u neku situaciju koja je potpuno prirodna za heteroseksualng muškaraca i time se pokazuje da to što gejevi vole vole neke druge, malo više ženske stvari, ne znači da ne mogu da uživaju u nekoj tipično muškoj radnji. Naravno, nema bolje i popularnije muške stvari od fudbala. E sad, bitno je izbeći moguće tenzije, pa se nikako ne smeju koristiti bilo kakva obeležja naša dva najpopularnija kluba, pa se stoga pribegava obeležijima nekog stranog kluba, koji mora biti veoma popularan, a opet mora imati neki blago homoseksualni oreol, tipa Arsenal ili Barselona. Dvojica navijaju za jedan klub, druga dvojica za drugi klub.
Na kraju reklame mora da usledi hepiend. Znači, rezultat je nerešen i tu pod moranje ide i scena poljupca makar jednog para, što je mač sa dve oštrice, jer ako je prosečan heteroseksualac i nekako uspeo da pogleda celu reklamu, a to je moguće jer zbog perfidnog, goreopisanog načina kako je snimljena, muškarac koji ne ume da primeti sve te suptilne znake o čemu se tu zapravo radi, lako bude prevaren, onda postoji velika verovatnoća da će sa gađenjem da okrene glavu ili gađa televizor, ali opet, oni idu logikom da ako milijardu puta pokažeš na televiziji dva muškarca kako se ljube, to će na kraju postati potpuno normalno.
Izuzetno uredna, po najmodernijem minimalističkom standardu nameštena soba, u kojoj dominira čista bela boja.
Na zidu je veliki LED televizor i na njemu je utakmica dva velika, moderna, jaka evropska fudbalska kluba. U momentu kada je kadar na utakmici koja provejava ekranom, igrač koji se zumira je onaj koji je najviše metroseksualno nalickan, a opet izuzetno popularan.
Kamera se okreće ka gledaocima tog spektakla u dnevnoj sobi i na beloj, kožnoj garnituri sede četiri muškarca. Dva para, ali to se još ne provaljuje. Dvojica su malo zabradatili i blago su neuredni, mada nose veoma moderne cipele ili patike i maskirne pantalone sa džepovima. Pantalone mogu biti i bež ponekad. Jedan nosi dres Arsenala, a drugi ima Barsin šal, italijanski uvezan oko vrata i Versaćijevu siledžijku. Na ramenu mu je tetovaža, ali nju ne zumiraju jer ima neku blago pedersku poentu, pa bi štetilo onome što oni žele da postignu. Oni sede na krajevima garniture, a između njih su dva nasmejana, blago feminizirana muškarca u metro fazonu. Na stolu i u rukama nekih od njih su limenke ali ne vidi se čega, da bi se stekao utisak kako piju pivo. Činija je puna čipsa, ali nema ga nigde po stočiću ili podu jer time se pokazuje njihov dualitet, tačnije da su oni muškarci jer gledaju utakmicu i piju pivo, ali su u isto vreme u dodiru i sa svojom ženskom stranom i neće k'o svinje da raspiaju čips svuda okolo.
Jasno je da vodi Barsa jer ovaj sa šalom zadirkuje ovog sa dresom. Odjednom se zablentače u televizor, jer je šansa za Arsenal. Napetost raste dok pokušavaju da prenesu utisak šanse za gol. Polako spuštaju limenke na stočić i vraćaju čips u činiju, očiju hipnostisanih ekranom. Gej sa dresom steže pesnicu i tada se snimak usporava malo dok on viče neke ohrabrujuće reči. Ovaj pored njega se smejulji. Muškarac sa Barsinim šalom mlatara glavom levo-desno pokazujući želju da se gol ne postigne, dok ovaj feminizirani pored njega se takođe smejulji, stežući ruku muškarca pored sebe. GOL! Ovaj sa Arsenalovim dresom skače od sreće, i tog trenutka kreće da se ljubi sa feminiziranim likom pored njega koji takođe navija za Arsenal, a sada je jasno da su u vezi. Ova druga dvojica su ustali i čekaju da im čestitaju sportski.
Utakmica se završava nerešenim rezultatom, a njih četvorica se kucaju limenkama zadovoljni što niko nije pobedio, niti je ko izgubio.
Recite ne drogama!
Legende sporta. Ponekad je zanimljivije bilo slušati njih nego gledati utakmicu. S druge strane postoji i neki žešći smarači.
Smarači:
Dodao je loptu, sada ju je ovaj šutnuo. Pored gola. Golman ide ka lopti, deganžira. Lopta je pogodila nekog u glavu. Ronaldo trči i idalje trči, sada je dodao...
Full komentari komentatora sa balkanskog područja:
1) Vera Nikolić je na startu, čeka samo metak.
2) Izvinjavamo se na smetnjama, ušao je golub. Sada je sve u redu, poslali smo ga u raj.
3) I zanimljivije je gledati sveže ofarbani zid kako se suši.
4) Kakav smeč Bobe Živojinovića! Ova lopta je bila opasnost za pilote AER-FRANCE-a
5) Kiša pada po terenu, a bogami i po aut liniji.
6) Kakav šut, pocepao je vazduh na vodonik i kiseonik.
7) Šut po zemljiiiiiiiiiiiiiiii, prečka
8) Ovo je takmičar iz San Marina, male ostrvske državice usred Atlantskog okeana.
9) Na terenu su dva Stankovića, Dejan Stanković i Dejan Govedarica.
10) (Izmena u 22. minutu zbog povrede, izlazi Bergkamp, a na ekranu se ispisuje 22. Minutes 10. Bergkamp out) U igru se sprema iskusni Minutes sa brojem 22!
11) Dobro veče dragi gledaoci javljamo se iz Londona sa stadiona Park prinčeva. (Inače, to je stadion od PSG-a, Francuska)
12) Evo Hrvatska je trinaesta, ispred Šveđana koji su diskvalifikovani, što je dobar rezultat, jer je ispred Kine. A znate li koliko oni mogu napraviti štafeta?!
13) I neizvesno, ko da više koševa, pobediće!
14) (Rezultat je 5:0) I ovo je već šamaranje mrtvog magarca.
15) Ide Blažović, probija, šuuut i brani golman, ali opet Blažoviiiić, ništa, još jednom glavooom iiii ništa, pa oćeš li ga dati više pas mater ti je*em.
16) Ovo će biti velika prilika iz slobodnog udarca. Šutira Carlos, iiiii, ma sedi mali pi*ka ti materina.
17) Ide Gabrielo, kakav klizeći, ali nastavlja Gabrielo, još jedan start, i izgubio je loptu... (Dodaje drugi komentator) Ma padni tu pička ti materina.
18) Trči Usein Bolt, ide, ide, više ni kamera ne može da ga isprati!!!
Sigurno se pitate šta li je sad ovo? Kako vukajlija i bućkuriš, pa gde to ima? Eee, ima, ima... Vukajlija predstavlja beg od stvarnosti ali i povratak u istu. Skup raznih mišljenja, likova i ličnosti koji dele svoj opus jedni s drugima. Fuzija različitosti koje čine savršen spoj.
Takav je život nas umetnika.
... nastavak iz II dela...
Polako prilazim školi i u jednom trenutku čujem jako čudno stenjanje. Blago metalni zvuk je postajao sve jači i jači. Hmm, ma ovo neko nekoga taslači. Ček, ček, polako počinjem i pokrete da vidim. Stratovariusov žbun je počeo da se njiše. Polako počinje da se nazire nečiji rč. I to baršunasti.
Дуче… mmm… Дуче.. ahmm, Дучели, Дучели, Дучели- odzvanjalo je is ustiju jedne seksi šklopocije.
A, šta kažeš bato, kako molderi jebu?- reče mladić.
Svaka čast, familije mi - rekoh oduševljeno.
Dotična je pala u trans i počela da zvižduće neku melodiju iz Žikine šarenice, I am still there...
Eee, ova današnja omladina i mašine. Al' šta ćeš, kad je sve otišlo u kurac, neka ode i ostatak.
Vidim da iz škole izlazi majka sa sinom kome je uvijena noga.
- Nemoj da plačeš sine. Doći će šinteri pa će da ga oteraju da se više ne mota oko škole.
- Tako je mama, onda će one velike čike da jure kucu i da joj bace one otrovne viršle, je l' da?
- Uuu, ljubi majka svog genija98.
E, jedna je majka. Nego, da nastavim dalje.
Na stepenicama sam ugledao Перовића kako plače.
- Šta je bilo momak, zašto plačeš, šta ti se desilo?
- Nnnništa.:uvlači sline nazad i pokušava da smiri bradu koja igra kao kastanjete: Txe Проф, mi je dao keca i izbacio me je napolje.
- Zašto, šta si uradio?
- Pa, ništa, pitao me je Šarlo-v zakon, ja nisam znao formulu, zbunio sam se i dao mi jedan.
- Zbog toga?
- Da. Ja sam ga pitao zašto je to uradio i rekao mi je ovako, CITIRAM Decxko, nisi ti za ovo, ajd' što ne znaš formulu, nego ne znaš ni sliku ni reakciju da postaviš a kamoli definiciju da napišeš. I prošli put sam ti dao minus što nisi znao i nisi iz toga ništa naučio. Nisi ti za ovdeMARITIC ja sam poludeo, došao do njega, udario mu par šamara i izašao napolje.
- Pa, za koj moj plačeš tol'ko?
- A, šta tebe boli kurac!!!
Sklonih se od plača ovog učenika, otkud znam, kakva je omladina još ću i ja da najebem. Bijem krug oko škole i naletih na jedno odeljenje. Samo što je počeo čas.
Luks učitelj: Izvinite deco što kasnim, sreo sam Robertovu majku i rekla mi je da vam drug danas neće doći u školu jer se igrao bombom... No dobro. Redari, ko nije na času?
Филип А: Blizanci Highlighter i Highlander i Filip Milić.
Luks: Dobro:počinje da gleda okolo da proveri:, a gde su Usain Bolt i Stefan Kostić?
Филип А: Pa znate da ima slobodan dan zbog sutrašnjeg takmičenja, Vi ste ga pustili. Stićka sam video malopre, stvarno ne znam.
Luks: Dobro... :uzima kjnigu: Redar, koja je zadnja oblast koju smo radili iz matematike?
Филип А: Algebra.
Stižem u centar sela. Kako su ovde ljudi veseli pa to nije normalno.
- Ko si ti?
- Izvini, a ko si ti?
- Nemam pojma, ali me zovu šalabajzer.
- Ej, blago tebi +++. :predstavih se i ja: kakav je ono vašar?
- Au, to je šizenje svake godine ovde. Ajde da te odvedem da vidiš pa idemo na piće. Ok?
- Ae.
Muzika je pičila na sve strane a na ulazu u vašar je stojao zeleni natpis: HVALA BONGU i Kajtezzz sa smešnom cigarom u ustima.
- Jeste li vi iz posnezajednice?
- Trošarina, brate, trošarina. Odmahnu smo glavom i prošli.
- Šalabajzeru, kakve su ovo metalike?
- Ja ti kažem da je to šizenje svake godine. Ove godine organizator je CrnaBo. Dolaze pevači sa svih strana. Neki su i iz inostranstva došli na ovu manifestaciju. Billy Sharp i Ареи Куен. Gde ćemo?
Dođosmo do šatora sa natpisom KAFANA NJENE MAJKE gde je pevao Glavni el Nino. Kakva ludnica, jebem ti sunce. Gori nebo, zemlja se otvorila.
'' Šta ću mala s' tobom
kunem ti se bongom…''
Đipa narod, peva, gađa se flašama, buksne se cepaju al' se niko ne svađa i ne bije.
Nađosmo slobodan sto i samo što smo seli, dolazi jedno luče da nas usluži.
- Bejbe, Lule, donesi nam…
FLJAS, FLJAS
- Nisam ja za tebe bejbe nego Lullaby, ščuo?
- JA JESAM:reče Šalabajzer: donesi nam dva piva.
- Lepojko, odnesi onoj ribi jedan gusti sok. : pokazujem za stolom gde sedi crnka prelepe duge kose:
- Budalo jedna, to je muško! Zove se Џела.
- Liii, nisam znao… a delovao mi je nekako snebivljivo u onoj ninka boji košulji.
- Nije ni bitno, ionako ga svi zovu Teodora. Nisi jedini koji je …
Razgovor je prekinulo navijačko navijanje. Muzika je stala. Vrata šatora su se otvorila. Nastao je muk. Na ulazu su stajali nekakvi navijači, i po boji odeće rekao bih i da je među njima bio i sudija. Da, u pravu sam, sudija je. Lik uze mikrofon i poče da priča:
- Dragi moji sugrađani, svi vi znate šta se ovde održava svake godine…
ZNAMO! – reče Roki Bilbao i tresnu ga flaša u glavu.
TIĆU! Bruce priča! Sram te bilo :bip, bip, bip: - odbrusi mu jedan ćelavac koji nije vadio kurac iz usta.
Ja: Koji je ovaj?
Šalabajzer: Ma pusti ga! Večito se on nešto pravi pametan i ulizuje sudijama.
- Danas se održava takmičenje eNKaVeeeeeeee!
JEEEEEEEEE, ALEAAAALEAAAEEEEE- narod je pao u trans. Gazda šatora RockyPadre iz JaGoDine izneo je dva kompa i stavio na sto. Konobari donose dve stolice i postavljaju monitore.
- Sa moje desne strane je ekipa iz Niša!
CeеKaeM, tudutududu, CеeKaeM, tudutududu…
- Sa moje leve strane je ekipa iz Valjeva!
АааааЛ Банди, tudutududu, Ааааал Банди, tudutududu…
- Je l' bre, šta se ovo događa? – upitah.
- Auu, nisam ti rekao. Svake godine se bira Najbrži Komentator Vukajlije i to je ludnica.
- A, u čemu je fora, ne razumem?
- Gledaj ovako. Dva autora sa sajta dominiraju po broju komentara na sajtu i dođe vreme kad svi počnu da ih drkaju i zajebavaju kako je ovaj prvi ili drugi bolji od njega. Tu se uzburkaju strasti i…
- I, kako će se znati ko je pobednik?
Bruce pali neko sokoćalo…
- Onaj ko prvi OCENI I OSTAVI KOMENTAR NA OVOJ DEFKI!
Count zero...
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.